- Tue May 05, 2020 3:17 pm
#4075
DOPUNA NALAZA I MIŠLjENjA VJEŠTAKA NA OSNOVU UVIDA U NALAZ CT
Zakon o parničnom postupku
član 102 stav 2 i član 155 stav 2
Uvid vještaka u nalaz CT koji je u međuvremenu pribavljen nema karakter novog dokaza, jer sam sud na osnovu tog dokaza ne može da utvrdi odnosno razjasni odlučne činjenice, budući da za to ne raspolaže stručnim znanjem, a taj nalaz je prema izjašnjenju vještaka jedini mjerodavan medicinski nalaz za davanje potpunog i objektivnog nalaza i mišljenja i činio bi samo dio medicinske dokumentacije potrebne za pravilno izvođenje ranije predloženog i određenog dokaza vještačenjem.
Obrazloženje:
"Naime, tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu od 30.01.2014. godine, nakon što je vještak dr M. T. iznio i obrazložio svoj pismeni nalaz i mišljenje, predložio da vještak dopuni svoj nalaz i mišljenje nakon uvida u nalaz CT, koji bi u međuvremenu bio pribavljen, a koji je, prema izjašnjenju samog vještaka, jedino mjerodavan medicinski nalaz za davanje potpunog i objektivnog nalaza i mišljenja u pogledu činjenice postojanja preloma (frakture) kvrge goljenične kosti desnog gležnja tužitelja, odnosno za otklanjanje nesaglasnosti između postojeće medicinske dokumentacije u kojoj je konstatovan prelom kosti desnog gležnja i RTG snimka na osnovu kojeg vještak nije sa sigurnošću mogao konstatovati postojanje preloma kosti.
Ovakav prijedlog tužitelja prvostepeni sud je pogrešno shvatio kao predlaganje novog dokaza na glavnoj raspravi, te ga je odbio primjenom člana 102. stav 2. ZPP, nalazeći da tužitelj nije učinio vjerovatnim da bez svoje krivice nije bio u mogućnosti predložiti izvođenje dokaza uvidom u nalaz CT. Naime, nalaz CT, zbog same prirode spora i spornih relevantnih činjenica, nije ni mogao imati karakter novog dokaza, jer sam sud na osnovu tog dokaza ne bi mogao utvrditi odnosno razjasniti odlučne činjenice, budući da za to ne raspolaže stručnim znanjem. Taj nalaz bi činio samo dio medicinske dokumentacije potrebne za pravilno izvođenje ranije predloženog i određenog dokaza vještačenjem, pa je stoga i prijedlog tužitelja na glavnoj raspravi predstavljao samo prijedlog da vještak dopuni svoj nalaz i mišljenje u određenom roku nakon pribavljanja i nalaza CT. Takvom prijedlogu je po ocjeni ovog suda bilo mjesta, tim prije što je sud, i bez prijedloga stranke, dužan pozvati vještaka da dopuni nalaz i mišljenje koji su nepotpuni ili protivrječni izvedenim dokazima i okolnostima (član 155. stav 2. ZPP), a predmetni nalaz i mišljenje vještaka dr M.T., prema izjašnjenju samog ovog vještaka, potrebno je objektivizirati (dopuniti) uvidom u nalaz CT, sa kojim vještak prilikom davanja svog nalaza i mišljenja nije raspolagao.
Propustom da pozove vještaka da dopuni svoj nalaz i mišljenje nakon pribavljanja nalaza CT desnog gležnja tužitelja, u situaciji kada je sam vještak rekao da se jedino tako može dati potpun i objektivan nalaz i mišljenje u pogledu postojanja činjenice preloma kosti gležnja, a što je odlučna činjenica za zaključak o postojanju trajnog invaliditeta tužitelja prema Tablici tuženog kao sastavnom dijelu ugovora o osiguranju, prvostepeni sud je počinio povredu odredaba parničnog postupka u smislu člana 209. u vezi s članom 155. stav 2. ZPP, na koju tužitelj ukazuje u žalbi, a koja je bila od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude."
(Presuda Kantonalnog suda u Tuzli, 32 0 P 165587 14 Gž od 12.1.2017. godine)
Zakon o parničnom postupku
član 102 stav 2 i član 155 stav 2
Uvid vještaka u nalaz CT koji je u međuvremenu pribavljen nema karakter novog dokaza, jer sam sud na osnovu tog dokaza ne može da utvrdi odnosno razjasni odlučne činjenice, budući da za to ne raspolaže stručnim znanjem, a taj nalaz je prema izjašnjenju vještaka jedini mjerodavan medicinski nalaz za davanje potpunog i objektivnog nalaza i mišljenja i činio bi samo dio medicinske dokumentacije potrebne za pravilno izvođenje ranije predloženog i određenog dokaza vještačenjem.
Obrazloženje:
"Naime, tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu od 30.01.2014. godine, nakon što je vještak dr M. T. iznio i obrazložio svoj pismeni nalaz i mišljenje, predložio da vještak dopuni svoj nalaz i mišljenje nakon uvida u nalaz CT, koji bi u međuvremenu bio pribavljen, a koji je, prema izjašnjenju samog vještaka, jedino mjerodavan medicinski nalaz za davanje potpunog i objektivnog nalaza i mišljenja u pogledu činjenice postojanja preloma (frakture) kvrge goljenične kosti desnog gležnja tužitelja, odnosno za otklanjanje nesaglasnosti između postojeće medicinske dokumentacije u kojoj je konstatovan prelom kosti desnog gležnja i RTG snimka na osnovu kojeg vještak nije sa sigurnošću mogao konstatovati postojanje preloma kosti.
Ovakav prijedlog tužitelja prvostepeni sud je pogrešno shvatio kao predlaganje novog dokaza na glavnoj raspravi, te ga je odbio primjenom člana 102. stav 2. ZPP, nalazeći da tužitelj nije učinio vjerovatnim da bez svoje krivice nije bio u mogućnosti predložiti izvođenje dokaza uvidom u nalaz CT. Naime, nalaz CT, zbog same prirode spora i spornih relevantnih činjenica, nije ni mogao imati karakter novog dokaza, jer sam sud na osnovu tog dokaza ne bi mogao utvrditi odnosno razjasniti odlučne činjenice, budući da za to ne raspolaže stručnim znanjem. Taj nalaz bi činio samo dio medicinske dokumentacije potrebne za pravilno izvođenje ranije predloženog i određenog dokaza vještačenjem, pa je stoga i prijedlog tužitelja na glavnoj raspravi predstavljao samo prijedlog da vještak dopuni svoj nalaz i mišljenje u određenom roku nakon pribavljanja i nalaza CT. Takvom prijedlogu je po ocjeni ovog suda bilo mjesta, tim prije što je sud, i bez prijedloga stranke, dužan pozvati vještaka da dopuni nalaz i mišljenje koji su nepotpuni ili protivrječni izvedenim dokazima i okolnostima (član 155. stav 2. ZPP), a predmetni nalaz i mišljenje vještaka dr M.T., prema izjašnjenju samog ovog vještaka, potrebno je objektivizirati (dopuniti) uvidom u nalaz CT, sa kojim vještak prilikom davanja svog nalaza i mišljenja nije raspolagao.
Propustom da pozove vještaka da dopuni svoj nalaz i mišljenje nakon pribavljanja nalaza CT desnog gležnja tužitelja, u situaciji kada je sam vještak rekao da se jedino tako može dati potpun i objektivan nalaz i mišljenje u pogledu postojanja činjenice preloma kosti gležnja, a što je odlučna činjenica za zaključak o postojanju trajnog invaliditeta tužitelja prema Tablici tuženog kao sastavnom dijelu ugovora o osiguranju, prvostepeni sud je počinio povredu odredaba parničnog postupka u smislu člana 209. u vezi s članom 155. stav 2. ZPP, na koju tužitelj ukazuje u žalbi, a koja je bila od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude."
(Presuda Kantonalnog suda u Tuzli, 32 0 P 165587 14 Gž od 12.1.2017. godine)