- Sun Apr 26, 2020 10:38 am
#4004
Član 41. stav1., 2. i 3. Zakona o upravnim sprovima F BiH
ZAHTJEV ZA VANREDNO PRESIPITIVANJE SUDSKE ODLUKE PROTIV ODLUKE KANTONALNOG SUDA KOJOM JE ODLUČENO O PODNESENOM ZAHTJEVU ZA VANREDNO PREISPITIVANJE SUDSKE ODLUKE NIJE DOZVOLJEN, JER JE VEĆ RJEŠENO O ISTOM VANREDNOM PRAVNOM SREDSTVU.
Iz obrazloženja:
Rješenjem Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, broj: 08 0 U 001282 13 Uvp 2 od 27.06.2013. godine, odbačen je zahtjev tužitelja za vanredno preispitivanje sudske odluke podnesen protiv rješenja istog suda, broj: 08 0 U 001282 11 U od 20.01.2012. godine. Tim rješenjem prvostepenog suda od 20.01.2012. godine u upravnom sporu je odbačena tužba tužitelja podnesena protiv osporenog rješenja tuženog (broj i datum navedeni u uvodu ovog rješenja) kojim je poništeno rješenje policijskog komesara Ministarstva unutarnjih poslova Županije Zapadnohercegovačke Ljubuški broj: 02-2-458-14/11 od 01.09.2011. godine (kojim je tužitelju dodjeljen čin stariji narednik) i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, te poništeno po pravu nadzora rješenje policijskog komesara Ministarstva unutarnjih poslova Županije zapadnohercegovačke Ljubuški broj: 02-2-2244-21/09 od 01.09.2008. godine (kojim je tužitelju dodjeljen čin mlađi inspektor).
Protiv pobijanog rješenja prvostepenog suda od 27.06.2013. godine (koju odluku je Kantonalni sud u Širokom Brijegu donio rješavajući po zahtjevu tužitelja za vanredno preispitivanje sudske odluke podnesenom protiv pravosnažnog rješenja istog suda od 20.01.2012. godine) tužitelj je podnio ovom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, iz razloga pobliže navedenih u tom zahtjevu, te predložio da Vrhovni sud Federacije BiH donese presudu kojom će zahtjev za vanreno preispitivanje sudske odluke uvažiti i temeljem člana 45. i 46. stav
2. Zakona o upravnim sporovima pobijano rješenje preinačiti na način da se usvoji njegova tužba ili da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, uz naknadu troškova postupka.
Ovaj sud je prethodno ispitao da li u konkretnom slučaju postoje procesno-pravni uslovi za podnošenje Vrhovnom sudu Federacije BiH zahtjeva tužitelja za vanredno preispitivanje sudske odluke i njegovo meritorno rješavanje, pa je našao da ne postoje iz slijedećih razloga:
Odredbama člana 41. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 9/05) propisano je da protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu Federacije (zbog povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda) ili kantonalnom sudu (zbog povrede kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari), dok je odredbom člana 44. stav 1. istog zakona propisano da će nedozvoljen ili neblagovremen zahtjev iz člana 41. ovog zakona ili zahtjev koji je podnijelo neovlašteno lice, nadležni sud rješenjem odbaciti.
Prema citiranim odredbama člana 41. Zakona o upravnim sporovima, jasno proizilazi da se zbog povreda kantonalnih propisa može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje pravomoćne sudske odluke samo kantonalnom sudu koji je takvu odluku i donio u upravnom sporu, dok je isključena bilo kakva mogućnost da, zbog povreda kantonalnih propisa, Vrhovni sud Federacije rješava bilo po podnesenom zahtjevu za vanredno preispitivanje pravosnažne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu primjenom kantonalnih propisa, bilo po zahtjevu za vanredno preispitivanje odluke kantonalnog suda, a kojom je taj sud već rješavao po zahtjevu za vanredno preispitivanje pravosnažne odluke tog suda donesene u upravnom sporu.
Prema tome, kako je u konkretnom slučaju prvostepeni sud pobijanim rješenjem, broj: 08 0 U 001282 13 Uvp 2 od 27.06.2013. godine, već odlučio o zahtjevu tužitelja za vanredno preispitivanje sudske odluke podnesenim protiv pravosnažnog rješenja tog suda (od 20.01.2012. godine) donesenog u upravnom sporu, to se isto više ne može pobijati kod Vrhovnog suda Federacije zahtjevom tužitelja za vanredno preispitivanje sudske odluke, pa je takav zahtjev nedozvoljen, jer ni citiranim članom 41, a ni bilo kojom drugom odredbom navedenog zakona, nije propisana mogućnost za njegovo podnošenje (radi se o vanrednom pravnom sredstvu čija primjena nije dozvoljena protiv sudske odluke kojom je već rješeno o istom vanrednom pravnom sredstvu).
S obzirom na navedene razloge ovaj sud je, primjenom odredbe člana 44. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, rješio kao u izreci ovog rješenja.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: 08 0 U 001282 13 Uvp 4 od 08.10.2015. godine)
ZAHTJEV ZA VANREDNO PRESIPITIVANJE SUDSKE ODLUKE PROTIV ODLUKE KANTONALNOG SUDA KOJOM JE ODLUČENO O PODNESENOM ZAHTJEVU ZA VANREDNO PREISPITIVANJE SUDSKE ODLUKE NIJE DOZVOLJEN, JER JE VEĆ RJEŠENO O ISTOM VANREDNOM PRAVNOM SREDSTVU.
Iz obrazloženja:
Rješenjem Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, broj: 08 0 U 001282 13 Uvp 2 od 27.06.2013. godine, odbačen je zahtjev tužitelja za vanredno preispitivanje sudske odluke podnesen protiv rješenja istog suda, broj: 08 0 U 001282 11 U od 20.01.2012. godine. Tim rješenjem prvostepenog suda od 20.01.2012. godine u upravnom sporu je odbačena tužba tužitelja podnesena protiv osporenog rješenja tuženog (broj i datum navedeni u uvodu ovog rješenja) kojim je poništeno rješenje policijskog komesara Ministarstva unutarnjih poslova Županije Zapadnohercegovačke Ljubuški broj: 02-2-458-14/11 od 01.09.2011. godine (kojim je tužitelju dodjeljen čin stariji narednik) i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, te poništeno po pravu nadzora rješenje policijskog komesara Ministarstva unutarnjih poslova Županije zapadnohercegovačke Ljubuški broj: 02-2-2244-21/09 od 01.09.2008. godine (kojim je tužitelju dodjeljen čin mlađi inspektor).
Protiv pobijanog rješenja prvostepenog suda od 27.06.2013. godine (koju odluku je Kantonalni sud u Širokom Brijegu donio rješavajući po zahtjevu tužitelja za vanredno preispitivanje sudske odluke podnesenom protiv pravosnažnog rješenja istog suda od 20.01.2012. godine) tužitelj je podnio ovom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, iz razloga pobliže navedenih u tom zahtjevu, te predložio da Vrhovni sud Federacije BiH donese presudu kojom će zahtjev za vanreno preispitivanje sudske odluke uvažiti i temeljem člana 45. i 46. stav
2. Zakona o upravnim sporovima pobijano rješenje preinačiti na način da se usvoji njegova tužba ili da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, uz naknadu troškova postupka.
Ovaj sud je prethodno ispitao da li u konkretnom slučaju postoje procesno-pravni uslovi za podnošenje Vrhovnom sudu Federacije BiH zahtjeva tužitelja za vanredno preispitivanje sudske odluke i njegovo meritorno rješavanje, pa je našao da ne postoje iz slijedećih razloga:
Odredbama člana 41. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 9/05) propisano je da protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu Federacije (zbog povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda) ili kantonalnom sudu (zbog povrede kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari), dok je odredbom člana 44. stav 1. istog zakona propisano da će nedozvoljen ili neblagovremen zahtjev iz člana 41. ovog zakona ili zahtjev koji je podnijelo neovlašteno lice, nadležni sud rješenjem odbaciti.
Prema citiranim odredbama člana 41. Zakona o upravnim sporovima, jasno proizilazi da se zbog povreda kantonalnih propisa može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje pravomoćne sudske odluke samo kantonalnom sudu koji je takvu odluku i donio u upravnom sporu, dok je isključena bilo kakva mogućnost da, zbog povreda kantonalnih propisa, Vrhovni sud Federacije rješava bilo po podnesenom zahtjevu za vanredno preispitivanje pravosnažne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu primjenom kantonalnih propisa, bilo po zahtjevu za vanredno preispitivanje odluke kantonalnog suda, a kojom je taj sud već rješavao po zahtjevu za vanredno preispitivanje pravosnažne odluke tog suda donesene u upravnom sporu.
Prema tome, kako je u konkretnom slučaju prvostepeni sud pobijanim rješenjem, broj: 08 0 U 001282 13 Uvp 2 od 27.06.2013. godine, već odlučio o zahtjevu tužitelja za vanredno preispitivanje sudske odluke podnesenim protiv pravosnažnog rješenja tog suda (od 20.01.2012. godine) donesenog u upravnom sporu, to se isto više ne može pobijati kod Vrhovnog suda Federacije zahtjevom tužitelja za vanredno preispitivanje sudske odluke, pa je takav zahtjev nedozvoljen, jer ni citiranim članom 41, a ni bilo kojom drugom odredbom navedenog zakona, nije propisana mogućnost za njegovo podnošenje (radi se o vanrednom pravnom sredstvu čija primjena nije dozvoljena protiv sudske odluke kojom je već rješeno o istom vanrednom pravnom sredstvu).
S obzirom na navedene razloge ovaj sud je, primjenom odredbe člana 44. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, rješio kao u izreci ovog rješenja.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: 08 0 U 001282 13 Uvp 4 od 08.10.2015. godine)