- Sat Mar 28, 2020 10:27 am
#3907
Nema razloga zbog čega se iteracijska opasnost za produženje pritvora može zamijeniti mjerama zabrane
18.
Član 312. stav 1. tačka k) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
POGREŠNO JE SHVATANJE PRVOSTEPENOG SUDA DA SE PRISUSTVO OPTUŽENOG ZA USPJEŠNO VOĐENJE KRIVIČNOG POSTUPKA UMJESTO MJERE PRITVORA IZ OSNOVA ČLANA 146. STAV 1. TAČKA C) ZKP FBiH MOŽE POSTIĆI MJERAMA ZABRANE IZ ČLANA 140. I 140a. TAČKA B) ZKP FBiH OVO ZBOG TOGA, JER POMENUTI PRITVORSKI OSNOV NEMA ISKLJUČIVI CILJ DA OBEZBJEDI PRISUSTVO OPTUŽENOG NA GLAVNOM PRETRESU, VEĆ DA POVODOM
KONKRETNOG KRIVIČNOG DJELA OTKLONI ITERACIJSKU OPASNOST, DAKLE, DA SVOJOM PREVENTIVNOM PRIRODOM ELIMINIŠE OPASNOST (IZMEĐU OSTALIH OPASNOSTI) DA OPTUŽENI PONOVI KRIVIČNO DJELO ZA KOJE SE MOŽE IZREĆI KAZNA ZATVORA TRI GODINE ILI TEŽA KAZNA.
Iz obrazloženja:
„U odnosu na postojanje posebnog pritvorskog razloga za produženje pritvora iz osnova propisanog u tački c) stav 1. člana 146. ZKP-a F BiH, na kom osnovu je isključivo koncipiran i stoji prijedlog Tužilaštva za produženje mjere pritvora optuženom, izostalo je iznošenje bilo kakvih razloga o tom i takvom prijedlogu Tužilaštva. Prvostepeni sud iznosi samo argumentaciju da je optuženom umjesto mjere pritvora opravdano izreći mjere zabrane bliže navedene u izreci osporenog rješenja.
Međutim, po nalaženju ovoga suda to je učinjeno na jedan nepravilan način u kome je vidljivo i nerazumijevanje same suštine pojedinih mjera zabrane i ciljeva koji se njihovim određivanjem postižu, a posebno naspram mjere pritvora predložene u konkretnom slučaju. Naime, prvostepeni sud (na strani 6 u predzadnjem stavu rješenja), pored ostalog navodi, da prijedlog kantonalnog tužioca (sa ročišta o kontroli pritvora optuženom) da se optuženom pritvor produži iz osnova propisanih članom 146. stav 1. tačka c) ZKP FBiH nije osnovan, jer se u konkretnom slučaju, po nalaženju tog suda, prisustvo optuženog za uspješno vođenje krivičnog postupka može postići izricanjem mjera zabrane koje su propisane članom 140 i 140a tačka b) ZKP-a FBiH. Očigledno je da prvostepeni sud na ovom mjestu gubi iz vida da pritvorski osnov iz tačke c) stav 1. člana 146. ZKP-a FBiH nema za isključivi cilj da obezbjedi prisustvo optuženog na glavnom pretresu, već prije svega on ima za cilj da povodom konkretnog izvršenog krivičnog djela otkloni iteracijsku opasnost, dakle, da svojom preventivnom prirodom eliminiše opasnost da će optuženi boravkom na slobodi, (između ostalih opasnosti), ponoviti krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna.
Istovjetne zamjerke mogu se dati i obrazloženju iznesenom na strani sedam pobijanog rješenja, gdje prvostepeni sud nakon analize sadržaja izvoda iz kaznene evidencije za optuženog ( ključnog u ovom slučaju za egzistiranje pritvorskog osnova iz člana 146. stav 1. tačka c) ZKP- a FBiH), ranije pravosnažne osude ne dovodi u vezu sa ovim posebnim pritvorskim osnovom, nego, napuštajući teren tog pritvorskog osnova, nastavlja sa iznošenjem razloga o mjerama koje će najefikasnije obezbjediti prisustvo optuženog i uspješno vođenje krivičnog postupka, nalazeći da postoji i opasnost od uticaja optuženog na Đe.S., Š.H. (saizvršilaca u predmetnom krivičnom djelu protiv kojih je postupak razdvojen), budući da je potrebno izvršiti njihovo suočenje sa optuženim, tokom saslušanja optuženog S.E. po prijedlogu odbrane. Po svemu sudeći je takvo nalaženje opredijelilo prvostepeni sud da u drugom stavu dispozitiva pobijanog rješenja odredi i mjeru zabrane sastajanja optuženog sa svjedocima Đ.S. i Š.H.
Dakle, po ocjeni ovog suda osnovano je isticanje u žalbi kantonalnog tužioca da prvostepeni sud u pobijanom rješenju nije dao razloge zbog čega odbija prijedlog tužioca da se optuženom produži pritvor zbog opasnosti da će ponoviti krivično djelo (član 146. stav 1. tačka c) ZKP FBIH), odnosno razloge kako će se mjerama zabrane koje je izrekao otkloniti opasnost sadržana u pritvorskom osnovu na kome tužiteljica insistira u prijedlogu za produženje pritvora. Zbog nedostatka tih razloga u pobijanom rješenju učinjena je bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 1. tačka k) ZKP FBiH“.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 03 0 K 015375 16 Kž 6 od
16.12.2016. godine)
18.
Član 312. stav 1. tačka k) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
POGREŠNO JE SHVATANJE PRVOSTEPENOG SUDA DA SE PRISUSTVO OPTUŽENOG ZA USPJEŠNO VOĐENJE KRIVIČNOG POSTUPKA UMJESTO MJERE PRITVORA IZ OSNOVA ČLANA 146. STAV 1. TAČKA C) ZKP FBiH MOŽE POSTIĆI MJERAMA ZABRANE IZ ČLANA 140. I 140a. TAČKA B) ZKP FBiH OVO ZBOG TOGA, JER POMENUTI PRITVORSKI OSNOV NEMA ISKLJUČIVI CILJ DA OBEZBJEDI PRISUSTVO OPTUŽENOG NA GLAVNOM PRETRESU, VEĆ DA POVODOM
KONKRETNOG KRIVIČNOG DJELA OTKLONI ITERACIJSKU OPASNOST, DAKLE, DA SVOJOM PREVENTIVNOM PRIRODOM ELIMINIŠE OPASNOST (IZMEĐU OSTALIH OPASNOSTI) DA OPTUŽENI PONOVI KRIVIČNO DJELO ZA KOJE SE MOŽE IZREĆI KAZNA ZATVORA TRI GODINE ILI TEŽA KAZNA.
Iz obrazloženja:
„U odnosu na postojanje posebnog pritvorskog razloga za produženje pritvora iz osnova propisanog u tački c) stav 1. člana 146. ZKP-a F BiH, na kom osnovu je isključivo koncipiran i stoji prijedlog Tužilaštva za produženje mjere pritvora optuženom, izostalo je iznošenje bilo kakvih razloga o tom i takvom prijedlogu Tužilaštva. Prvostepeni sud iznosi samo argumentaciju da je optuženom umjesto mjere pritvora opravdano izreći mjere zabrane bliže navedene u izreci osporenog rješenja.
Međutim, po nalaženju ovoga suda to je učinjeno na jedan nepravilan način u kome je vidljivo i nerazumijevanje same suštine pojedinih mjera zabrane i ciljeva koji se njihovim određivanjem postižu, a posebno naspram mjere pritvora predložene u konkretnom slučaju. Naime, prvostepeni sud (na strani 6 u predzadnjem stavu rješenja), pored ostalog navodi, da prijedlog kantonalnog tužioca (sa ročišta o kontroli pritvora optuženom) da se optuženom pritvor produži iz osnova propisanih članom 146. stav 1. tačka c) ZKP FBiH nije osnovan, jer se u konkretnom slučaju, po nalaženju tog suda, prisustvo optuženog za uspješno vođenje krivičnog postupka može postići izricanjem mjera zabrane koje su propisane članom 140 i 140a tačka b) ZKP-a FBiH. Očigledno je da prvostepeni sud na ovom mjestu gubi iz vida da pritvorski osnov iz tačke c) stav 1. člana 146. ZKP-a FBiH nema za isključivi cilj da obezbjedi prisustvo optuženog na glavnom pretresu, već prije svega on ima za cilj da povodom konkretnog izvršenog krivičnog djela otkloni iteracijsku opasnost, dakle, da svojom preventivnom prirodom eliminiše opasnost da će optuženi boravkom na slobodi, (između ostalih opasnosti), ponoviti krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna.
Istovjetne zamjerke mogu se dati i obrazloženju iznesenom na strani sedam pobijanog rješenja, gdje prvostepeni sud nakon analize sadržaja izvoda iz kaznene evidencije za optuženog ( ključnog u ovom slučaju za egzistiranje pritvorskog osnova iz člana 146. stav 1. tačka c) ZKP- a FBiH), ranije pravosnažne osude ne dovodi u vezu sa ovim posebnim pritvorskim osnovom, nego, napuštajući teren tog pritvorskog osnova, nastavlja sa iznošenjem razloga o mjerama koje će najefikasnije obezbjediti prisustvo optuženog i uspješno vođenje krivičnog postupka, nalazeći da postoji i opasnost od uticaja optuženog na Đe.S., Š.H. (saizvršilaca u predmetnom krivičnom djelu protiv kojih je postupak razdvojen), budući da je potrebno izvršiti njihovo suočenje sa optuženim, tokom saslušanja optuženog S.E. po prijedlogu odbrane. Po svemu sudeći je takvo nalaženje opredijelilo prvostepeni sud da u drugom stavu dispozitiva pobijanog rješenja odredi i mjeru zabrane sastajanja optuženog sa svjedocima Đ.S. i Š.H.
Dakle, po ocjeni ovog suda osnovano je isticanje u žalbi kantonalnog tužioca da prvostepeni sud u pobijanom rješenju nije dao razloge zbog čega odbija prijedlog tužioca da se optuženom produži pritvor zbog opasnosti da će ponoviti krivično djelo (član 146. stav 1. tačka c) ZKP FBIH), odnosno razloge kako će se mjerama zabrane koje je izrekao otkloniti opasnost sadržana u pritvorskom osnovu na kome tužiteljica insistira u prijedlogu za produženje pritvora. Zbog nedostatka tih razloga u pobijanom rješenju učinjena je bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 1. tačka k) ZKP FBiH“.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 03 0 K 015375 16 Kž 6 od
16.12.2016. godine)