- Mon Oct 28, 2019 5:14 pm
#3537
Članak 312. stavak 1. točka d. Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
TIME ŠTO NAKON PODNOŠENJA PRIJEDLOGA TUŽITELJA ZA PRODUŽENJE PRITVORA, OSUMNJIČENI KOME JE POBIJANIM RJEŠENJEM PRODUŽEN PRITVOR NIJE IZVEDEN PRED SUDSKO VIJEĆE RADI IZJAŠNJENJA O RAZLOZIMA ZA PRODUŽENJE PRITVORA (NIJE MU OMOGUĆENO DAVANJE TAKVOG IZJAŠNJENJA NI PRED SUDIJOM ZA PREDHODNI POSTUPAK NAKON PODNOŠENJA PRIJEDLOGA TUŽITELJA ZA ODREĐIVANJE PRITVORA) POVRIJEĐENO JE NJEGOVO PRAVO NA OBRANU I UČINJENA BITNA POVREDA ODREDABA KAZNENOG POSTUPKA IZ ČLANKA 312. TOČKA D. ZKP FBIH. OVO BEZ OBZIRA ŠTO TAKVA OBAVEZA NIJE IZRIČITO PROPISANA U ODREDBAMA ZKP FBIH, JER OVAKVU OBAVEZU IZVOĐENJA PRED SUDIJU SVAKOGA TKO JE UHAPŠEN ILI LIŠEN SLOBODE IZRIČITO PREDVIĐA ČLANAK 5. STAVAK
3. EVROPSKE KONVENCIJE ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA, ČIJA PRIMJENA JE U SMISLU ČLANKA II/1 USTAVA BOSNE I HERCEGOVINE OBAVEZNA I IMA PRIORITET U ODNOSU NA SVAKI DRUGI ZAKON.
Iz obrazloženja:
Prema izreci i obrazloženju pobijanog rješenja, pritvor osumnjičenom produžen je po pritvorskoj osnovi iz člana 146. stav 1. tačka a. ZKP FBiH, s obrazloženjem da su u konkretnom slučaju ispunjeni opći i posebni uvjeti za produženje pritvora po navedenoj pritvorskoj osnovi.
U podnesenoj žalbi se posebno navodi da je pobijanim rješenjem prekršena odredba člana 5. stav 3. Evropske konvencije o ljudskim pravima, jer prije donošenja rješenja o produženju pritvora osumnjičeni nije izveden pred sudiju za prethodni postupak ili vijeće pred kojim bi se izjasnio i osporio prijedlog kantonalnog tužitelja za produženje pritvora.
Nakon što je ispitao navedene žalbene prigovore osumnjičenog, ovaj sud je našao da su oni djelimično osnovani. Naime, prema stanju spisa predmeta proizlazi da je Kantonalni tužitelj u Sarajevu pismenim podneskom od 10.12.2004. godine predložio produženje pritvora po pritvorskim osnovama iz člana 146. stav 1. tačka a. i b. ZKP FBiH protiv osumnjičenog protiv koga se pred tim sudom vodi istražni postupak zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 154. ranijeg KZ FBiH. Djelimično prihvatajući prijedlog kantonalnog tužitelja, vijeće prvostepenog suda je pobijanim rješenjem produžilo pritvor osumnjičenom za još 2 mjeseca po pritvorskoj osnovi iz člana 146. stav 1. tačka a. ZKP FBiH, nalazeći pritom da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za produženje pritvora i po pritvorskoj osnovi iz tačke b. stava 1. člana 146. ZKP FBiH.
MeĊutim, iz spisa predmeta ne proizlazi da je vijeće prvostepenog suda prije odluke o produženju pritvora pozivalo osumnjičenog pred to vijeće, da se izjasni i eventualno ospori prijedlog kantonalnog tužitelja za daljnje produženje pritvora. S tim u vezi ovaj sud nalazi da je osnovan žalbeni prigovor osumnjičenog da je time povrijeĊeno njegovo ljudsko pravo iz člana 5. stav 3. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Prema toj odredbi „svako tko je uhapšen ili lišen slobode prema odredbama stava 1.(c) ovog člana mora odmah biti izveden pred sudiju ili drugo službeno lice zakonom ovlašteno da vrši sudsku vlast i mora imati pravo na suĊenje u razumnom roku ili na puštanje na slobodu do suĊenja ...“. Prema dikciji navedenog člana Konvencije sud je bezuvjetno bio dužan uhapšenu osobu odmah izvesti pred nadležnog sudiju ili vijeće i dati mu mogućnost da se izjasni i ospori prijedlog tužitelja za njegovo pritvaranje, odnosno produženje pritvora. Primjena navedene konvencijske odredbe bila je obavezna za sud na osnovu odredbe člana II/1 Ustava BiH, prema kojoj odredbi prava i slobode propisane u Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i njezinim protokolima direktno se primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad drugim zakonima. Kako u konkretnom slučaju osumnjičeni nije izveden pred sudiju za
prethodni postupak ili vijeće koje je odlučivalo o produženju pritvora, ovaj sud nalazi, da mu je time uskraćena mogućnost izjašnjenja o prijedlogu za odreĊivanje odnosno produženje pritvora, na što je imao pravo prema navedenoj odredbi člana 5. stav 3. Evropske konvencije o ljudskim pravima. Kako se podnesenom žalbom ukazuje na povredu navedene konvencijske odredbe, kao i na postupanje suprotno pravilima drugih meĊunarodnih dokumenata, ovaj sud je djelimičnim uvaženjem žalbe osumnjičenog, izjavljene u tom pravcu, ukinuo pobijano rješenje vijeća prvostepenog suda i predmet vratio na ponovno odlučivanje.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: Kž-566/04 od 24.12.2004.g.)
TIME ŠTO NAKON PODNOŠENJA PRIJEDLOGA TUŽITELJA ZA PRODUŽENJE PRITVORA, OSUMNJIČENI KOME JE POBIJANIM RJEŠENJEM PRODUŽEN PRITVOR NIJE IZVEDEN PRED SUDSKO VIJEĆE RADI IZJAŠNJENJA O RAZLOZIMA ZA PRODUŽENJE PRITVORA (NIJE MU OMOGUĆENO DAVANJE TAKVOG IZJAŠNJENJA NI PRED SUDIJOM ZA PREDHODNI POSTUPAK NAKON PODNOŠENJA PRIJEDLOGA TUŽITELJA ZA ODREĐIVANJE PRITVORA) POVRIJEĐENO JE NJEGOVO PRAVO NA OBRANU I UČINJENA BITNA POVREDA ODREDABA KAZNENOG POSTUPKA IZ ČLANKA 312. TOČKA D. ZKP FBIH. OVO BEZ OBZIRA ŠTO TAKVA OBAVEZA NIJE IZRIČITO PROPISANA U ODREDBAMA ZKP FBIH, JER OVAKVU OBAVEZU IZVOĐENJA PRED SUDIJU SVAKOGA TKO JE UHAPŠEN ILI LIŠEN SLOBODE IZRIČITO PREDVIĐA ČLANAK 5. STAVAK
3. EVROPSKE KONVENCIJE ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA, ČIJA PRIMJENA JE U SMISLU ČLANKA II/1 USTAVA BOSNE I HERCEGOVINE OBAVEZNA I IMA PRIORITET U ODNOSU NA SVAKI DRUGI ZAKON.
Iz obrazloženja:
Prema izreci i obrazloženju pobijanog rješenja, pritvor osumnjičenom produžen je po pritvorskoj osnovi iz člana 146. stav 1. tačka a. ZKP FBiH, s obrazloženjem da su u konkretnom slučaju ispunjeni opći i posebni uvjeti za produženje pritvora po navedenoj pritvorskoj osnovi.
U podnesenoj žalbi se posebno navodi da je pobijanim rješenjem prekršena odredba člana 5. stav 3. Evropske konvencije o ljudskim pravima, jer prije donošenja rješenja o produženju pritvora osumnjičeni nije izveden pred sudiju za prethodni postupak ili vijeće pred kojim bi se izjasnio i osporio prijedlog kantonalnog tužitelja za produženje pritvora.
Nakon što je ispitao navedene žalbene prigovore osumnjičenog, ovaj sud je našao da su oni djelimično osnovani. Naime, prema stanju spisa predmeta proizlazi da je Kantonalni tužitelj u Sarajevu pismenim podneskom od 10.12.2004. godine predložio produženje pritvora po pritvorskim osnovama iz člana 146. stav 1. tačka a. i b. ZKP FBiH protiv osumnjičenog protiv koga se pred tim sudom vodi istražni postupak zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 154. ranijeg KZ FBiH. Djelimično prihvatajući prijedlog kantonalnog tužitelja, vijeće prvostepenog suda je pobijanim rješenjem produžilo pritvor osumnjičenom za još 2 mjeseca po pritvorskoj osnovi iz člana 146. stav 1. tačka a. ZKP FBiH, nalazeći pritom da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za produženje pritvora i po pritvorskoj osnovi iz tačke b. stava 1. člana 146. ZKP FBiH.
MeĊutim, iz spisa predmeta ne proizlazi da je vijeće prvostepenog suda prije odluke o produženju pritvora pozivalo osumnjičenog pred to vijeće, da se izjasni i eventualno ospori prijedlog kantonalnog tužitelja za daljnje produženje pritvora. S tim u vezi ovaj sud nalazi da je osnovan žalbeni prigovor osumnjičenog da je time povrijeĊeno njegovo ljudsko pravo iz člana 5. stav 3. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Prema toj odredbi „svako tko je uhapšen ili lišen slobode prema odredbama stava 1.(c) ovog člana mora odmah biti izveden pred sudiju ili drugo službeno lice zakonom ovlašteno da vrši sudsku vlast i mora imati pravo na suĊenje u razumnom roku ili na puštanje na slobodu do suĊenja ...“. Prema dikciji navedenog člana Konvencije sud je bezuvjetno bio dužan uhapšenu osobu odmah izvesti pred nadležnog sudiju ili vijeće i dati mu mogućnost da se izjasni i ospori prijedlog tužitelja za njegovo pritvaranje, odnosno produženje pritvora. Primjena navedene konvencijske odredbe bila je obavezna za sud na osnovu odredbe člana II/1 Ustava BiH, prema kojoj odredbi prava i slobode propisane u Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i njezinim protokolima direktno se primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad drugim zakonima. Kako u konkretnom slučaju osumnjičeni nije izveden pred sudiju za
prethodni postupak ili vijeće koje je odlučivalo o produženju pritvora, ovaj sud nalazi, da mu je time uskraćena mogućnost izjašnjenja o prijedlogu za odreĊivanje odnosno produženje pritvora, na što je imao pravo prema navedenoj odredbi člana 5. stav 3. Evropske konvencije o ljudskim pravima. Kako se podnesenom žalbom ukazuje na povredu navedene konvencijske odredbe, kao i na postupanje suprotno pravilima drugih meĊunarodnih dokumenata, ovaj sud je djelimičnim uvaženjem žalbe osumnjičenog, izjavljene u tom pravcu, ukinuo pobijano rješenje vijeća prvostepenog suda i predmet vratio na ponovno odlučivanje.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: Kž-566/04 od 24.12.2004.g.)