- Wed Oct 16, 2019 6:56 am
#3496
ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U PORODICI
Član 1.
U Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 102/12, 108/13 i 82/15), u članu 1. riječi: „te prekršajne sankcije koje se izriču učiniocima nasilja u porodici“ zamjenjuju se riječima: „mjere za zaštitu žrtve od nasilja u porodici i druga pitanja od značaja za zaštitu od nasilja u porodici“.
Član 2.
Član 3. mijenja se i glasi:
„Zaštita od nasilja u porodici ostvaruje se primjenom ovog zakona i drugih propisa kojima se uređuje ostvarivanje prava žrtava nasilja u porodici“.
Član 3.
Član 6. mijenja se i glasi:
„(1) Nasilje u porodici, u smislu ovog zakona, postoji ukoliko postoji osnov sumnje da je član porodice ili porodične zajednice izvršio radnje fizičkog, seksualnog, psihičkog i/ili ekonomskog nasilja, kao i prijetnje koje izazivaju strah od fizičke, seksualne, psihičke i/ili ekonomske štete kod drugog člana porodice ili porodične zajednice.
(2) Radnje nasilja u porodici, u smislu stava 1. ovog člana, su:
a) primjena sile na fizički ili psihički integritet člana porodice ili porodične zajednice,
b) postupanje koje može prouzrokovati ili izazvati opasnost da će prouzrokovati fizičku ili psihičku bol ili patnju člana porodice ili porodične zajednice,
v) prouzrokovanje straha ili lične ugroženosti ili povrede dostojanstva člana porodice ili porodične zajednice ucjenom ili drugom prinudom,
g) verbalni napad, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima, te drugi načini grubog uznemiravanja člana porodice ili porodične zajednice,
d) seksualno nasilje,
đ) onemogućavanje pristupa zdravstvenoj zaštiti i njezi,
e) praćenje i svi drugi slični oblici uznemiravanja člana porodice ili porodične zajednice,
ž) namjerno oštećenje ili uništenje imovine člana porodice ili porodične zajednice, zajedničke imovine, ili imovine u posjedu,
z) uskraćivanje ili oduzimanje prava na ekonomsku nezavisnost zabranom rada ili držanje člana porodice ili porodične zajednice u odnosu zavisnosti ili podređenosti,
i) vaspitanje djece na način ponižavajućeg postupanja,
j) oduzimanje djece ili izbacivanje iz stana člana porodice ili porodične zajednice,
k) iscrpljivanje radom, izgladnjivanjem, uskraćivanjem sna ili neophodnog odmora članu porodice ili porodične zajednice,
l) nepridržavanje odluke nadležnog organa kojim je utvrđen lični kontakt djece sa roditeljima,
lj) zadržavanje putne isprave ili nekog drugog dokumenta člana porodice ili porodične zajednice,
m) nasilna izolacija ili ograničenje slobode kretanja člana porodice ili porodične zajednice i
n) svaka druga radnja koja predstavlja nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici.
(3) Pod radnjom nasilja u porodici smatraju se i prijetnje radnjama iz stava 2. ovog člana.“
Član 4.
U članu 7. u tački ž) tačka se zamjenjuje zapetom i dodaje se nova tačka z) koja glasi:
„z) lica koja su međusobno bila ili su još uvijek u emotivnoj ili intimnoj vezi, nezavisno od toga da li učinilac dijeli ili je dijelio domaćinstvo sa žrtvom.“
Član 5.
U članu 10. stav 2. mijenja se i glasi:
„Subjekti zaštite dužni su u prvom kontaktu obavijestiti žrtvu, na njoj razumljiv način, o svim pravima koja ima u skladu sa ovim i drugim propisima i o ustanovama, organima, pravnim licima i organizacijama koje pružaju pomoć, podršku i zaštitu.“
Poslije stava 2. dodaje se novi stav 3. koji glasi:
„(3) U postupcima ostvarivanja svojih prava i zaštite žrtve imaju pravo na besplatnu pravnu pomoć u skladu sa propisima kojima se reguliše oblast besplatne pravne pomoći.“
Član 6.
U članu 11. stav 2. mijenja se i glasi:
„Subjekti zaštite u procesu zaštite, pomoći i podrške žrtvama nasilja u porodici sarađuju u najboljem interesu žrtve.“
Poslije stava 2. dodaju se novi st. 3, 4. i 5. koji glase:
„(3) Na području jedinice lokalne samouprave zaključuje se protokol o postupanju i formira se grupa za koordinaciju i saradnju od predstavnika svih ustanova, organa i organizacija koje pružaju zaštitu, pomoć i podršku žrtvama nasilja u porodici.
(4) Na osnovu godišnjih izvještaja, Ministarstvo prati i analizira primjenu protokola iz stava 3. ovog člana.
(5) Grupa za koordinaciju i saradnju iz stava 3. ovog člana će se formirati u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.“
Član 7.
Član 12. mijenja se i glasi:
„(1) Članovi porodice, subjekti zaštite, kao i zaposleni u obrazovnim, socijalnim i zdravstvenim ustanovama, kao i svaki drugi građanin, dužni su odmah nakon saznanja da je počinjeno nasilje u porodici ili da postoji osnov sumnje da je počinjeno nasilje u porodici, prijaviti to policiji.
(2) Nakon prijema prijave da je učinjeno nasilje u porodici, nadležni policijski službenik je dužan da odmah o tome obavijesti centar za socijalni rad, koji će odmah neposredno pružiti socijalnu zaštitu i psihosocijalnu pomoć žrtvi, preduzeti druge mjere iz svoje nadležnosti, te o tome sačiniti službeni izvještaj.
(3) Zdravstvena ustanova omogućiće žrtvi besplatan ljekarski pregled radi utvrđivanja postojanja povreda fizičkog ili psihičkog integriteta.
(4) O izvršenom nasilju u porodici nadležni policijski službenik odmah obavještava i nadležnog javnog tužioca i, uz izvještaj, dostavlja prikupljene dokaze i procjenu rizika.
(5) Nadležni javni tužilac, nakon okončanja istrage, u pisanoj formi, obavještava nadležnog policijskog službenika o podizanju optužnice protiv osumnjičenog lica ili o obustavi istrage, kao i o razlozima za obustavu istrage.
(6) Obavještenja i procjenu rizika, osim nadležnom javnom tužiocu, nadležni policijski službenik dostavlja i centru za socijalni rad.“
Član 8.
https://advokat-prnjavorac.com/zakoni_bih.html
Poslije člana 12. dodaje se novi član 12a. koji glasi:
„Član 12a.
(1) Po svakoj prijavi nasilja u porodici vrši se procjena rizika.
(2) Nadležni policijski službenik vrši procjenu rizika na osnovu prikupljenih obavještenja o tome:
a) da li je učinilac ranije ili neposredno prije procjene rizika učinio nasilje u porodici ili neki drugi vid nasilja i da li je spreman da ga ponovi,
b) da li je prijetio ubistvom ili samoubistvom,
v) da li posjeduje oružje,
g) da li je mentalno bolestan ili zloupotrebljava psihoaktivne supstance,
d) da li postoji sukob oko starateljstva nad djetetom ili oko načina održavanja ličnog kontakta djeteta i roditelja koji je učinilac,
đ) da li je učiniocu izrečena hitna mjera ili mjera zaštite od nasilja u porodici,
e) da li žrtva doživljava strah i kako ona procjenjuje rizik od ponavljanja nasilja i
ž) druge činjenice i okolnosti od značaja za procjenu rizika.
(3) Ministar unutrašnjih poslova donosi Pravilnik o postupku i načinu sprovođenja procjene rizika.“
Član 9.
U članu 13. u stavu 2. riječi: „prekršajno odjeljenje nadležnog osnovnog suda“ zamjenjuju se riječima: „nadležni sud u prekršajnom postupku“.
Stav 3. mijenja se i glasi:
„Prijedlog za izricanje hitne mjere zaštite podnosi nadležni policijski službenik, centar za socijalni rad ili žrtva nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici, a izriču se najkasnije u roku od 24 časa od prijema prijedloga, odnosno izvođenja učinioca nasilja u porodici pred sud.“
Član 10.
Poslije člana 21. dodaje se novi član 21a, koji glasi:
„Član 21a.
(1) Žrtva može izabrati, prije ili u toku postupka, lice od povjerenja koje će biti prisutno tokom jednog ili više postupaka ili radnji u vezi zaštite od nasilja u porodici.
(2) Lice od povjerenja može biti bilo koje punoljetno lice osim učinioca nasilja.
(3) Nadležni organi su obavezni da omoguće prisustvo lica od povjerenja u svim postupcima i radnjama u koje je uključena žrtva, u skladu sa propisima iz svoje nadležnosti.
(4) Žrtva nasilja ima pravo na punomoćnika u postupku.“
Član 11.
Poslije člana 22. naziv glave IV „SANKCIJE“ i član 23. mijenjaju se i glase:
„ZAŠTITNE MJERE
(1) Mjere za zaštitu žrtve od nasilja u porodici su zaštitne mjere.
(2) Svrha zaštitnih mjera jeste da se osigura nužna zaštita i bezbjednost žrtve, te otklone stanja ili uslovi koji mogu biti od uticaja ili mogu pogodovati ili podsticajno djelovati da učinilac ubuduće vrši radnje nasilja u porodici.
(3) Zaštitne mjere su:
a) udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora,
b) zabrana približavanja žrtvi nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici (u daljem tekstu: zabrana približavanja žrtvi),
v) zabrana uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici (u daljem tekstu: zabrana uznemiravanja ili uhođenja žrtve),
g) obavezan psihosocijalni tretman i
d) obavezno liječenje od zavisnosti.
(4) Zaštitne mjere izriče nadležni sud u prekršajnom postupku, a na prijedlog nadležnog policijskog službenika, centra za socijalni rad ili žrtve nasilja u porodici.
(5) Sud je dužan izreći zaštitne mjere u roku od 30 dana od dana podnošenja Prijedloga za izricanje zaštitne mjere.“
Član 12.
Član 23a. mijenja se i glasi:
„Zaštitne mjere iz člana 23. stav 3. ovog zakona izriču se samostalno i predmet su direktnog izvršenja organa nadležnih za njihovo sprovođenje, u skladu sa odredbama ovog zakona.“
Član 13.
Član 23b. briše se.
Član 14.
Član 42. mijenja se i glasi:
„(1) Novčanom kaznom od 1.000 KM do 3.000 KM kazniće se za prekršaj zaposleni u obrazovnoj, socijalnoj i zdravstvenoj ustanovi, koji ne prijavi nasilje u porodici.
(2) Novčanom kaznom od 300 KM do 900 KM kazniće se za prekršaj građanin koji ne prijavi nasilje u porodici.
(3) Novčanom kaznom od 300 KM do 900 KM kazniće se za prekršaj član porodice ili porodične zajednice koji ne prijavi nasilje u porodici izvršeno prema djetetu, osim u slučaju kada je i sam žrtva nasilja u porodici.
(4) Novčanom kaznom od 3.000 KM do 5.000 KM kazniće se za prekršaj subjekti zaštite i druga tijela ovlašćena za postupanje po ovom zakonu koji ne postupe u skladu sa članom 34. stav 1. ovog zakona.“
Član 15.
Poslije člana 42. dodaje se novi član 42a. koji glasi:
„Član 42a.
Policijski službenik koji ne postupi u skladu sa obavezama iz ovog zakona po prijavi nasilja u porodici, snosiće odgovornost u skladu sa zakonom.“
Član 16.
Poslije člana 45. dodaje se novi član 45a, koji glasi:
„Član 45a.
Ministar unutrašnjih poslova će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti Pravilnik o postupku i načinu sprovođenja procjene rizika (član 12a. stav 3).
Član 17.
Ovaj zakon objavljuje se u „Službenom glasniku Republike Srpske“, a stupa na snagu 1.maja 2020. godine.
Broj: 02/1-021-931/19 PREDSJEDNIK
Datum: 27. septembar 2019. godine NARODNE SKUPŠTINE
Nedeljko Čubrilović
Član 1.
U Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 102/12, 108/13 i 82/15), u članu 1. riječi: „te prekršajne sankcije koje se izriču učiniocima nasilja u porodici“ zamjenjuju se riječima: „mjere za zaštitu žrtve od nasilja u porodici i druga pitanja od značaja za zaštitu od nasilja u porodici“.
Član 2.
Član 3. mijenja se i glasi:
„Zaštita od nasilja u porodici ostvaruje se primjenom ovog zakona i drugih propisa kojima se uređuje ostvarivanje prava žrtava nasilja u porodici“.
Član 3.
Član 6. mijenja se i glasi:
„(1) Nasilje u porodici, u smislu ovog zakona, postoji ukoliko postoji osnov sumnje da je član porodice ili porodične zajednice izvršio radnje fizičkog, seksualnog, psihičkog i/ili ekonomskog nasilja, kao i prijetnje koje izazivaju strah od fizičke, seksualne, psihičke i/ili ekonomske štete kod drugog člana porodice ili porodične zajednice.
(2) Radnje nasilja u porodici, u smislu stava 1. ovog člana, su:
a) primjena sile na fizički ili psihički integritet člana porodice ili porodične zajednice,
b) postupanje koje može prouzrokovati ili izazvati opasnost da će prouzrokovati fizičku ili psihičku bol ili patnju člana porodice ili porodične zajednice,
v) prouzrokovanje straha ili lične ugroženosti ili povrede dostojanstva člana porodice ili porodične zajednice ucjenom ili drugom prinudom,
g) verbalni napad, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima, te drugi načini grubog uznemiravanja člana porodice ili porodične zajednice,
d) seksualno nasilje,
đ) onemogućavanje pristupa zdravstvenoj zaštiti i njezi,
e) praćenje i svi drugi slični oblici uznemiravanja člana porodice ili porodične zajednice,
ž) namjerno oštećenje ili uništenje imovine člana porodice ili porodične zajednice, zajedničke imovine, ili imovine u posjedu,
z) uskraćivanje ili oduzimanje prava na ekonomsku nezavisnost zabranom rada ili držanje člana porodice ili porodične zajednice u odnosu zavisnosti ili podređenosti,
i) vaspitanje djece na način ponižavajućeg postupanja,
j) oduzimanje djece ili izbacivanje iz stana člana porodice ili porodične zajednice,
k) iscrpljivanje radom, izgladnjivanjem, uskraćivanjem sna ili neophodnog odmora članu porodice ili porodične zajednice,
l) nepridržavanje odluke nadležnog organa kojim je utvrđen lični kontakt djece sa roditeljima,
lj) zadržavanje putne isprave ili nekog drugog dokumenta člana porodice ili porodične zajednice,
m) nasilna izolacija ili ograničenje slobode kretanja člana porodice ili porodične zajednice i
n) svaka druga radnja koja predstavlja nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici.
(3) Pod radnjom nasilja u porodici smatraju se i prijetnje radnjama iz stava 2. ovog člana.“
Član 4.
U članu 7. u tački ž) tačka se zamjenjuje zapetom i dodaje se nova tačka z) koja glasi:
„z) lica koja su međusobno bila ili su još uvijek u emotivnoj ili intimnoj vezi, nezavisno od toga da li učinilac dijeli ili je dijelio domaćinstvo sa žrtvom.“
Član 5.
U članu 10. stav 2. mijenja se i glasi:
„Subjekti zaštite dužni su u prvom kontaktu obavijestiti žrtvu, na njoj razumljiv način, o svim pravima koja ima u skladu sa ovim i drugim propisima i o ustanovama, organima, pravnim licima i organizacijama koje pružaju pomoć, podršku i zaštitu.“
Poslije stava 2. dodaje se novi stav 3. koji glasi:
„(3) U postupcima ostvarivanja svojih prava i zaštite žrtve imaju pravo na besplatnu pravnu pomoć u skladu sa propisima kojima se reguliše oblast besplatne pravne pomoći.“
Član 6.
U članu 11. stav 2. mijenja se i glasi:
„Subjekti zaštite u procesu zaštite, pomoći i podrške žrtvama nasilja u porodici sarađuju u najboljem interesu žrtve.“
Poslije stava 2. dodaju se novi st. 3, 4. i 5. koji glase:
„(3) Na području jedinice lokalne samouprave zaključuje se protokol o postupanju i formira se grupa za koordinaciju i saradnju od predstavnika svih ustanova, organa i organizacija koje pružaju zaštitu, pomoć i podršku žrtvama nasilja u porodici.
(4) Na osnovu godišnjih izvještaja, Ministarstvo prati i analizira primjenu protokola iz stava 3. ovog člana.
(5) Grupa za koordinaciju i saradnju iz stava 3. ovog člana će se formirati u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.“
Član 7.
Član 12. mijenja se i glasi:
„(1) Članovi porodice, subjekti zaštite, kao i zaposleni u obrazovnim, socijalnim i zdravstvenim ustanovama, kao i svaki drugi građanin, dužni su odmah nakon saznanja da je počinjeno nasilje u porodici ili da postoji osnov sumnje da je počinjeno nasilje u porodici, prijaviti to policiji.
(2) Nakon prijema prijave da je učinjeno nasilje u porodici, nadležni policijski službenik je dužan da odmah o tome obavijesti centar za socijalni rad, koji će odmah neposredno pružiti socijalnu zaštitu i psihosocijalnu pomoć žrtvi, preduzeti druge mjere iz svoje nadležnosti, te o tome sačiniti službeni izvještaj.
(3) Zdravstvena ustanova omogućiće žrtvi besplatan ljekarski pregled radi utvrđivanja postojanja povreda fizičkog ili psihičkog integriteta.
(4) O izvršenom nasilju u porodici nadležni policijski službenik odmah obavještava i nadležnog javnog tužioca i, uz izvještaj, dostavlja prikupljene dokaze i procjenu rizika.
(5) Nadležni javni tužilac, nakon okončanja istrage, u pisanoj formi, obavještava nadležnog policijskog službenika o podizanju optužnice protiv osumnjičenog lica ili o obustavi istrage, kao i o razlozima za obustavu istrage.
(6) Obavještenja i procjenu rizika, osim nadležnom javnom tužiocu, nadležni policijski službenik dostavlja i centru za socijalni rad.“
Član 8.
https://advokat-prnjavorac.com/zakoni_bih.html
Poslije člana 12. dodaje se novi član 12a. koji glasi:
„Član 12a.
(1) Po svakoj prijavi nasilja u porodici vrši se procjena rizika.
(2) Nadležni policijski službenik vrši procjenu rizika na osnovu prikupljenih obavještenja o tome:
a) da li je učinilac ranije ili neposredno prije procjene rizika učinio nasilje u porodici ili neki drugi vid nasilja i da li je spreman da ga ponovi,
b) da li je prijetio ubistvom ili samoubistvom,
v) da li posjeduje oružje,
g) da li je mentalno bolestan ili zloupotrebljava psihoaktivne supstance,
d) da li postoji sukob oko starateljstva nad djetetom ili oko načina održavanja ličnog kontakta djeteta i roditelja koji je učinilac,
đ) da li je učiniocu izrečena hitna mjera ili mjera zaštite od nasilja u porodici,
e) da li žrtva doživljava strah i kako ona procjenjuje rizik od ponavljanja nasilja i
ž) druge činjenice i okolnosti od značaja za procjenu rizika.
(3) Ministar unutrašnjih poslova donosi Pravilnik o postupku i načinu sprovođenja procjene rizika.“
Član 9.
U članu 13. u stavu 2. riječi: „prekršajno odjeljenje nadležnog osnovnog suda“ zamjenjuju se riječima: „nadležni sud u prekršajnom postupku“.
Stav 3. mijenja se i glasi:
„Prijedlog za izricanje hitne mjere zaštite podnosi nadležni policijski službenik, centar za socijalni rad ili žrtva nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici, a izriču se najkasnije u roku od 24 časa od prijema prijedloga, odnosno izvođenja učinioca nasilja u porodici pred sud.“
Član 10.
Poslije člana 21. dodaje se novi član 21a, koji glasi:
„Član 21a.
(1) Žrtva može izabrati, prije ili u toku postupka, lice od povjerenja koje će biti prisutno tokom jednog ili više postupaka ili radnji u vezi zaštite od nasilja u porodici.
(2) Lice od povjerenja može biti bilo koje punoljetno lice osim učinioca nasilja.
(3) Nadležni organi su obavezni da omoguće prisustvo lica od povjerenja u svim postupcima i radnjama u koje je uključena žrtva, u skladu sa propisima iz svoje nadležnosti.
(4) Žrtva nasilja ima pravo na punomoćnika u postupku.“
Član 11.
Poslije člana 22. naziv glave IV „SANKCIJE“ i član 23. mijenjaju se i glase:
„ZAŠTITNE MJERE
(1) Mjere za zaštitu žrtve od nasilja u porodici su zaštitne mjere.
(2) Svrha zaštitnih mjera jeste da se osigura nužna zaštita i bezbjednost žrtve, te otklone stanja ili uslovi koji mogu biti od uticaja ili mogu pogodovati ili podsticajno djelovati da učinilac ubuduće vrši radnje nasilja u porodici.
(3) Zaštitne mjere su:
a) udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora,
b) zabrana približavanja žrtvi nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici (u daljem tekstu: zabrana približavanja žrtvi),
v) zabrana uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici (u daljem tekstu: zabrana uznemiravanja ili uhođenja žrtve),
g) obavezan psihosocijalni tretman i
d) obavezno liječenje od zavisnosti.
(4) Zaštitne mjere izriče nadležni sud u prekršajnom postupku, a na prijedlog nadležnog policijskog službenika, centra za socijalni rad ili žrtve nasilja u porodici.
(5) Sud je dužan izreći zaštitne mjere u roku od 30 dana od dana podnošenja Prijedloga za izricanje zaštitne mjere.“
Član 12.
Član 23a. mijenja se i glasi:
„Zaštitne mjere iz člana 23. stav 3. ovog zakona izriču se samostalno i predmet su direktnog izvršenja organa nadležnih za njihovo sprovođenje, u skladu sa odredbama ovog zakona.“
Član 13.
Član 23b. briše se.
Član 14.
Član 42. mijenja se i glasi:
„(1) Novčanom kaznom od 1.000 KM do 3.000 KM kazniće se za prekršaj zaposleni u obrazovnoj, socijalnoj i zdravstvenoj ustanovi, koji ne prijavi nasilje u porodici.
(2) Novčanom kaznom od 300 KM do 900 KM kazniće se za prekršaj građanin koji ne prijavi nasilje u porodici.
(3) Novčanom kaznom od 300 KM do 900 KM kazniće se za prekršaj član porodice ili porodične zajednice koji ne prijavi nasilje u porodici izvršeno prema djetetu, osim u slučaju kada je i sam žrtva nasilja u porodici.
(4) Novčanom kaznom od 3.000 KM do 5.000 KM kazniće se za prekršaj subjekti zaštite i druga tijela ovlašćena za postupanje po ovom zakonu koji ne postupe u skladu sa članom 34. stav 1. ovog zakona.“
Član 15.
Poslije člana 42. dodaje se novi član 42a. koji glasi:
„Član 42a.
Policijski službenik koji ne postupi u skladu sa obavezama iz ovog zakona po prijavi nasilja u porodici, snosiće odgovornost u skladu sa zakonom.“
Član 16.
Poslije člana 45. dodaje se novi član 45a, koji glasi:
„Član 45a.
Ministar unutrašnjih poslova će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti Pravilnik o postupku i načinu sprovođenja procjene rizika (član 12a. stav 3).
Član 17.
Ovaj zakon objavljuje se u „Službenom glasniku Republike Srpske“, a stupa na snagu 1.maja 2020. godine.
Broj: 02/1-021-931/19 PREDSJEDNIK
Datum: 27. septembar 2019. godine NARODNE SKUPŠTINE
Nedeljko Čubrilović