- Fri Oct 11, 2019 7:01 am
#3484
Ĉlan 249. stav 1. taĉka 2. Carinskog Zakona
Ĉlanovi 203. stav 2. i 217. stav 2. i 3. Zakona o carinskoj politici
ZAHTJEV ZA POVRAT POSEBNE PRISTOJBE KOJA JE PLAĆENA NA ROBU UVEZENU U 1997. I 1998. GODINI STRANKA MOŢE PODNIJETI U ROKU OD JEDNE GODINE, RAĈUNAJUĆI OD DANA PODNOŠENJA CARINSKE DEKLARACIJE, JER U PROTIVNOM GUBI SAMO PRAVO NA POVRAT PLAĆENOG IZNOSA.
Iz obrazloţenja:
Ĉlanom 249. stav 1. taĉka 2. Carinskog zakona ("Sl.novine FBiH", broj: 2/95 do 25/97) na koji se u obrazloţenjima svojih rješenja poziva kako prvostepeni, tako i drugostepeni organ, propisano je, izmeĊu ostalog, da podnosilac deklaracije, moţe u roku od godine dana od dana podnošenja carinske deklaracije, podnijeti zahtjev za povrat više plaćene carine (pa time i uvoznih pristojbi).
Imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu i gore navedeno utvrĊenje upravnih organa sud nalazi da su isti pravilno negativno odluĉili o zahtjevu tuţitelja. Naime, rok iz ĉl. 249. st. 1. taĉka 2. Carinskog zakona je materijalno prekluzivni rok, ĉijim protekom stranka gubi pravo podnošenja zahtjeva za ostvarivanje odreĊenog materijalnog prava. Radi se o materijalno pravnim prekluzivnim zakonskim rokovima, koji se ne mogu produţavati i ĉijim propuštanjem stranka gubi pravo, pa podneseni zahtjev treba, po proteku roka odbiti.
Pri tome treba ukazati da je prvostepeni upravni organ odluĉujući o zahtjevu tuţitelja isti pogrešno zakljuĉkom odbacio ĉime je postupio protivno odredbama ĉl.
218. st. 1. Zakona o upravnom postupku, umjesto da isti rješenjem odbije. MeĊutim, obzirom da je o predmetnom zahtjevu pravilno negativno odluĉeno, to navedeni propust prvostepenog upravnog organa nema uticaja na drugaĉije rješenje ove upravne stvari, obzirom da istim nije povrijeĊen zakon na štetu tuţitelja.
Prigovor tuţitelja kojim se poziva na ĉlan 203. st. 2. Zakona o carinskoj politici, prema kojem je rok za traţenje povrata, kako navodi, pet godina, sud je cijenio neosnovanim. Odredbama ĉl. 217. st. 2. i 5. Zakona o carinskoj politici ("Sl.glasnik BiH", broj 21/98) propisano je da se propisi sadrţani u carinskim Zakonima Entiteta, koji su u suprotnosti sa odredbama tog Zakona, smatraju nevaţećim i da se taj Zakon primjenjuje od 01.01.1999. godine, pa iz pravilnog tumaĉenja tih odredaba, proizilazi da je navedeni Zakon, po pitanju prava i obaveza
svih subjekata u postupcima carinjenja robe nastalih poslije poĉetka njegove primjene 01.01.1999. godine, iskljuĉio samo primjenu propisa u carinskim zakonima Entiteta koji su u suprotnosti sa njegovim odredbama, smatrajući ih nevaţećim, ali ne i ostalih odredaba carinskih zakona Entiteta. Ni jednom odredbom, taj Zakon nije propisao njegovo retroaktivno dejstvo na odnose subjekata u postupku carinjenja koji su nastali prije poĉetka njegove primjene. U konkretnom sluĉaju, obaveza plaćanja carina i drugih uvoznih daţbina, nastala je prije poĉetka primjene Zakona o carinskoj politici BiH, a za vrijeme vaţenja Federalnog carinskog zakona, pa su carinski organi pravilno postupili kad su u konkretnom sluĉaju primjenili odredbe federalnog Carinskog zakona, obzirom da je pravni odnos nastao u vrijeme kada nije bio u primjeni Zakon o Carinskoj politici BiH.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U-1067/01 od 26.8.2003.g.)
Ĉlanovi 203. stav 2. i 217. stav 2. i 3. Zakona o carinskoj politici
ZAHTJEV ZA POVRAT POSEBNE PRISTOJBE KOJA JE PLAĆENA NA ROBU UVEZENU U 1997. I 1998. GODINI STRANKA MOŢE PODNIJETI U ROKU OD JEDNE GODINE, RAĈUNAJUĆI OD DANA PODNOŠENJA CARINSKE DEKLARACIJE, JER U PROTIVNOM GUBI SAMO PRAVO NA POVRAT PLAĆENOG IZNOSA.
Iz obrazloţenja:
Ĉlanom 249. stav 1. taĉka 2. Carinskog zakona ("Sl.novine FBiH", broj: 2/95 do 25/97) na koji se u obrazloţenjima svojih rješenja poziva kako prvostepeni, tako i drugostepeni organ, propisano je, izmeĊu ostalog, da podnosilac deklaracije, moţe u roku od godine dana od dana podnošenja carinske deklaracije, podnijeti zahtjev za povrat više plaćene carine (pa time i uvoznih pristojbi).
Imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu i gore navedeno utvrĊenje upravnih organa sud nalazi da su isti pravilno negativno odluĉili o zahtjevu tuţitelja. Naime, rok iz ĉl. 249. st. 1. taĉka 2. Carinskog zakona je materijalno prekluzivni rok, ĉijim protekom stranka gubi pravo podnošenja zahtjeva za ostvarivanje odreĊenog materijalnog prava. Radi se o materijalno pravnim prekluzivnim zakonskim rokovima, koji se ne mogu produţavati i ĉijim propuštanjem stranka gubi pravo, pa podneseni zahtjev treba, po proteku roka odbiti.
Pri tome treba ukazati da je prvostepeni upravni organ odluĉujući o zahtjevu tuţitelja isti pogrešno zakljuĉkom odbacio ĉime je postupio protivno odredbama ĉl.
218. st. 1. Zakona o upravnom postupku, umjesto da isti rješenjem odbije. MeĊutim, obzirom da je o predmetnom zahtjevu pravilno negativno odluĉeno, to navedeni propust prvostepenog upravnog organa nema uticaja na drugaĉije rješenje ove upravne stvari, obzirom da istim nije povrijeĊen zakon na štetu tuţitelja.
Prigovor tuţitelja kojim se poziva na ĉlan 203. st. 2. Zakona o carinskoj politici, prema kojem je rok za traţenje povrata, kako navodi, pet godina, sud je cijenio neosnovanim. Odredbama ĉl. 217. st. 2. i 5. Zakona o carinskoj politici ("Sl.glasnik BiH", broj 21/98) propisano je da se propisi sadrţani u carinskim Zakonima Entiteta, koji su u suprotnosti sa odredbama tog Zakona, smatraju nevaţećim i da se taj Zakon primjenjuje od 01.01.1999. godine, pa iz pravilnog tumaĉenja tih odredaba, proizilazi da je navedeni Zakon, po pitanju prava i obaveza
svih subjekata u postupcima carinjenja robe nastalih poslije poĉetka njegove primjene 01.01.1999. godine, iskljuĉio samo primjenu propisa u carinskim zakonima Entiteta koji su u suprotnosti sa njegovim odredbama, smatrajući ih nevaţećim, ali ne i ostalih odredaba carinskih zakona Entiteta. Ni jednom odredbom, taj Zakon nije propisao njegovo retroaktivno dejstvo na odnose subjekata u postupku carinjenja koji su nastali prije poĉetka njegove primjene. U konkretnom sluĉaju, obaveza plaćanja carina i drugih uvoznih daţbina, nastala je prije poĉetka primjene Zakona o carinskoj politici BiH, a za vrijeme vaţenja Federalnog carinskog zakona, pa su carinski organi pravilno postupili kad su u konkretnom sluĉaju primjenili odredbe federalnog Carinskog zakona, obzirom da je pravni odnos nastao u vrijeme kada nije bio u primjeni Zakon o Carinskoj politici BiH.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U-1067/01 od 26.8.2003.g.)