- Wed May 22, 2019 3:03 pm
#3223
Pravna priroda disciplinskih mjera iz člana 268. ZKP BiH
Kako procesne sankcije disciplinskog karaktera iz člana 268. ZKP BiH koje imaju za cilj prinuđivanje svjedoka na davanje iskaza u predmetnom slučaju nisu ostvarile svoju svrhu do okončanja krivičnog postupka, bilo je bespredmetno razmatrati pitanje zastare njihovog izvršenja, pa je valjalo samo utvrditi da više ne postoji zakonska mogućnost za njihovo izvršenje prema osuđenom koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora.
Iz obrazloženja:
Nadalje, bez obzira na činjenicu što je prvobitni zahtjev žalitelja bio usmjeren na utvrđivanje zastarjelosti izrečenih mjera, odnosno što je o istom meritorno odlučio prvostepeni sud nalazeći zahtjev neosnovanim iz razloga postojanja pravnih smetnji (žalitelj se nalazio na izdržavanu druge kazne zatvora) za njihovo izvršenje, apelaciono vijeće nalazi kako je prvostepeni sud u konkretnom slučaju bespredmetno ušao u razmatranje suštine žaliočevog zahtjeva, zanemarivši ključne odredbe člana 268. stav 1. i 2. ZKP BiH, koje jasno propisuju uslove za izricanje ovih mjera, kao i svrhu istih.
Naime, odredbom člana 268. stav 1. ZKP BiH propisano je: “Ako svjedok odbije da svjedoči bez opravdanog razloga i nakon upozorenja na posljedice, može biti kažnjen novčanom kaznom u iznosu do 30.000,00 KM“, stavom 2. istog člana: „Ako i poslije toga odbije da svjedoči, može biti zatvoren. Zatvor traje dok svjedok ne pristane da svjedoči, ili dok njegovo svjedočenje ne postane nepotrebno, ili dok se krivični postupak ne završi, ali najduže 30 dana“, dok je stavom 3. propisano: „O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna ili naređen zatvor uvijek odlučuje vijeće(član 24. stav 7. ovog zakona). Žalba protiv rješenja o novčanoj kazni i zatvoru ne zadržava izvršenje rješenja“.
Pravilnim tumačenjem navedenih odredbi jasno se da zaključiti da se u konkretnom slučaju ne radi o sankcijama u materijalnom smislu, već procesnim sankcijama koje za osnovni cilj imaju ostvarivanje procesne discipline u smislu zakonitog i pravilnog provođenja krivičnog postupka od strane suda, a koje mjere je postupajući sudija u konkretnom slučaju izrekao. Međutim, po stavu ovoga vijeća u pobijanom rješenju prvostepeni sud gubi iz vida da je izvršenje ovih mjera, zbog izostanka inicijative suda za njihovo blagovremeno izvršenje, u konkretnoj situaciji izgubilo svrhu, a s obzirom na odlučnu činjenicu da je krivični postupak, u kojemu je ovaj svjedok odbio svjedočiti, pravosnažno okončan.
Dakle, kako izrečene disciplinske mjere, koje su za cilj imale prinuđavanje svjedoka na davanje iskaza (njegova zakonska obaveza), nisu ostvarile svrhu, a u konkretnom slučaju krivični postupak je pravosnažno okončan, potpuno je bilo bespredmetno razmatrati pitanje utvrđivanja zastare njihovog izvršenja, pa je valjalo samo utvrditi da nema mjesta izvršenju disciplinskih mjera (sankcija) prema osuđenom D.P.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 2 K
006087 15 Kž 29 od 29.10.2015. godine)
Sentencu pripremile sudije Apelacionog odjeljenja Suda BiH
Kako procesne sankcije disciplinskog karaktera iz člana 268. ZKP BiH koje imaju za cilj prinuđivanje svjedoka na davanje iskaza u predmetnom slučaju nisu ostvarile svoju svrhu do okončanja krivičnog postupka, bilo je bespredmetno razmatrati pitanje zastare njihovog izvršenja, pa je valjalo samo utvrditi da više ne postoji zakonska mogućnost za njihovo izvršenje prema osuđenom koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora.
Iz obrazloženja:
Nadalje, bez obzira na činjenicu što je prvobitni zahtjev žalitelja bio usmjeren na utvrđivanje zastarjelosti izrečenih mjera, odnosno što je o istom meritorno odlučio prvostepeni sud nalazeći zahtjev neosnovanim iz razloga postojanja pravnih smetnji (žalitelj se nalazio na izdržavanu druge kazne zatvora) za njihovo izvršenje, apelaciono vijeće nalazi kako je prvostepeni sud u konkretnom slučaju bespredmetno ušao u razmatranje suštine žaliočevog zahtjeva, zanemarivši ključne odredbe člana 268. stav 1. i 2. ZKP BiH, koje jasno propisuju uslove za izricanje ovih mjera, kao i svrhu istih.
Naime, odredbom člana 268. stav 1. ZKP BiH propisano je: “Ako svjedok odbije da svjedoči bez opravdanog razloga i nakon upozorenja na posljedice, može biti kažnjen novčanom kaznom u iznosu do 30.000,00 KM“, stavom 2. istog člana: „Ako i poslije toga odbije da svjedoči, može biti zatvoren. Zatvor traje dok svjedok ne pristane da svjedoči, ili dok njegovo svjedočenje ne postane nepotrebno, ili dok se krivični postupak ne završi, ali najduže 30 dana“, dok je stavom 3. propisano: „O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna ili naređen zatvor uvijek odlučuje vijeće(član 24. stav 7. ovog zakona). Žalba protiv rješenja o novčanoj kazni i zatvoru ne zadržava izvršenje rješenja“.
Pravilnim tumačenjem navedenih odredbi jasno se da zaključiti da se u konkretnom slučaju ne radi o sankcijama u materijalnom smislu, već procesnim sankcijama koje za osnovni cilj imaju ostvarivanje procesne discipline u smislu zakonitog i pravilnog provođenja krivičnog postupka od strane suda, a koje mjere je postupajući sudija u konkretnom slučaju izrekao. Međutim, po stavu ovoga vijeća u pobijanom rješenju prvostepeni sud gubi iz vida da je izvršenje ovih mjera, zbog izostanka inicijative suda za njihovo blagovremeno izvršenje, u konkretnoj situaciji izgubilo svrhu, a s obzirom na odlučnu činjenicu da je krivični postupak, u kojemu je ovaj svjedok odbio svjedočiti, pravosnažno okončan.
Dakle, kako izrečene disciplinske mjere, koje su za cilj imale prinuđavanje svjedoka na davanje iskaza (njegova zakonska obaveza), nisu ostvarile svrhu, a u konkretnom slučaju krivični postupak je pravosnažno okončan, potpuno je bilo bespredmetno razmatrati pitanje utvrđivanja zastare njihovog izvršenja, pa je valjalo samo utvrditi da nema mjesta izvršenju disciplinskih mjera (sankcija) prema osuđenom D.P.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 2 K
006087 15 Kž 29 od 29.10.2015. godine)
Sentencu pripremile sudije Apelacionog odjeljenja Suda BiH
- By LegaForum