- Mon Apr 29, 2019 11:05 am
#3183
U postupku koji se ticao postojanja pravnog osnova za obustavljanje elektricne energije zbog neizmirenog dugovanja redovni sudovi su dali obrazlozenja koja zadovoljavaju standarde prava na pravicno suclenje.
Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4779/14
od 10. maja 2017. godine
Iz činjenica predmeta proizlazi da je presudom prvostepenog suda, koja je potvrđena presudom drugostepenog suda, odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da sud utvrdi da je prestalo pravo tuženog da zahtijeva
naplatu potraživanja od apelanata na ime isporučene električne energije s obzirom na to da je nastupila zastara potraživanja; da se utvrdi da je postupak tuženog da prekine obustavljanje isporuke električne energije porodičnom domaćinstvu apelanata bio nezakonit; da se tuženi obaveže da od apelanata ne može zahtijevati naplatu bilo kojeg iznosa zastarjelog potraživanja za isporučenu električnu energiju; da se tuženi obaveže na isplatu određenih novčanih iznosa koje su apelanti platili za nastavak isporuke električne energije; da se tuženi obaveže da im isplati određeni novčani iznos na ime izgubljene zarade koju bi po redovnom toku stvari ostvarili da im nije isključena električna energija, kao i da se tuženi obaveže da apelantima isplati nematerijalnu štetu u određenom novčanom iznosu.
Iz odluke prvostepenog suda:
„Slijedom ukupno provedenog dokaznog postupka, sud nalazi nesporno utvr- đenim, a što među parničnim strankama nije niti sporno, da je dana 15. 11. 2007. god., došlo do isključenja električne energije I i II tužiteljima [apelantima] zbog ne- izmirenog duga za isporučenu električnu energiju, koji dug su I i II tužitelji platili isti dan kao i troškove uključenja električne energije, nakon čega je nastavljena redovna isporuka električne energije.
Sud cijeni nespornim, a što potvrđuju i sami tužitelji, da su zaprimili opomenu pred isključenje električne energije, u kojoj opomeni je decidno navedeno da uko- liko se odmah ne izmiri dugovani iznos, doći će do obustave isporuke električne energije. Nakon dostavljene opomene uslijedilo je više obraćanja tužitelja, te davanja pojašnjenja tuženog koji se odnose na postojanje duga, obavezu plaćanja, kao i even- tualnu zastaru. Vještak finansijske struke u svom pismenom nalazu i mišljenju, kao i dopuni nalaza, te datom pojašnjenju na ročištu za glavnu raspravu utvrđuje posto- janje duga tužitelja koji se odnosi na potrošnju električne energije i to na dan 15. 11. 2007. god. [...]. Datim pojašnjenjem vještak na potpuno jasan i uvjerljiv način objaš- njava ispostavljene račune na ime električne energije za tužitelje, padanje u docnju u pogledu plaćanja navedenih računa, te konačno postojanje duga, do kojeg iznosa vještak dolazi nakon uvida u svu potrebnu dokumentaciju prezentiranu kako od strane tužitelja tako i tuženog. Nalaz vještaka sud cijeni profesionalnim i stručnim, datim u skladu sa pravilima struke, pa ga u cjelosti kao takvog i prihvata. Primje- nom citiranih zakonskih odredbi [član 1. i član 106. stav 1. tačka 13. Općih uvjeta za isporuku električne energije, stav 3. člana 106. Uvjeta] sud nalazi da je tuženi kao isporučilac električne energije postupao u skladu sa Općim uslovima za isporuku električne energije, a obzirom da je nakon evidentiranog dugovanja opomenuo tuži- telje na postojanje duga, a posebno je upozorio, uz dostavljenu opomenu da ukoliko ne izmiri svoje obaveze, uslijedit će obustava isporuke električne energije. [...] Nes-
162
163
porno je da je tužitelj prigovorio na opomenu pred isključenje električne energije [...] ali isto tako tuženi je u svojim odgovorima [...], obrazložio svoje razloge postupanja, te se pozvao na čl. 95. Općih uslova za isporuku električne energije koji se odnose na obračun, odnosno naplatu utroška električne energije za zajedničke prostorije u stambenim zgradama sa više stanova, a obzirom da je na to prigovarao tužitelj. Sud nije mogao prihvatiti isticanje tuženog da se radi o zastarjelom potraživanju, pa da tuženi iz tog razloga nije imao zakonsku mogućnost isključenja električne energije, a obzirom da se radi o zastarjelom potraživanju. Odredbom čl. 367. ZOO-a, je reguli- sano da ako dužnik ispuni zastarjelu obavezu, nema pravo zahtjevati da mu se vrati ono što je dato, čak i ako nije znao da je obaveza zastarjela. Sud zaključuje da su tuži- telji ispunili svoju obavezu, na način da su isti dan kada je došlo do obustave isporu- ke električne energije izvršili uplatu dugovanog iznosa, ne ulazeći u to da li se radilo o nedobrovoljnom postupku sa ciljem priključenja električne energije. Obzirom da je došlo do uplate dugovanog iznosa, nakon čega je uključena električna energija, pa i u situaciji da se radilo o zastarjeloj obavezi, i ispunjenjem obaveze odnosno plaća- njem dugovanog iznosa tužitelji su izgubili pravo zahtjevati da im se vrati ono što je dato (plaćeno), pa čak i ako nisu znali da je obaveza zastarjela. Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud nalazi da se radi o neosnovanom zahtjevu, pa je donio odluku kojom odbija tužbeni zahtjev da se utvrdi da je prestalo pravo tuženom da od tuži- telja zahtjeva naplatu potraživanja [...], jer je nastupila zastara potraživanja, kao i da zahtjeva naplatu postojećeg duga. Neosnovanim sud cijeni i zahtjev tužitelja da se utvrdi da je obustava isporuke električne energije tuženog bila nezakonita, kao i da se obaveže tuženi da od tužitelja ne zahtjeva naplatu bilo kojeg iznosa zastarjelog po- traživanja za isporučenu kontinuiranu potrošnju električne energije pod prijetnjom sankcija utvrđenih propisima. Potraživanje tužitelja da se obaveže tuženik na isplatu iznosa [...] sud nalazi neosnovanim. Ovakav pravni zaključak proizilazi iz činjeni- ce da se radi o ‘neosnovanom i nedokazanom dijelu tužbenog zahtjeva, temeljem čega je donesena odluka kao u dispozitivu. Članom 123. stav 1. ZPP-a, je regulisano da je svaka stranka dužna dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev, dok je stavom 2. regulisano da će sud slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku. Odredbom čl. 126, ZPP-a, je regulisano da ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Sud na osnovu izvedenih dokaza nije mogao doći do takvog stepena uvjerenosti u pogledu ponuđenih dokaza koji se odnose na isplatu iznosa koji se potražuju kao i naknade nematerijalne štete na ime pretrpljene fizičke i duševne boli, pa je odluku donio u skladu sa činjenicom na kojoj stranci je teret dokazivanja postojanja ili nepostojanja činjenica navedenih u tužbi. [...] Prilikom donošenja konačne odluke sud nije mo- gao prihvatiti navode tužitelja, da korištenje električne energije predstavlja obezbje-
đenje elementarnih uvjeta za život, pa da isključenje električne energije može uticati na osiguranje životne egzistencije, u smislu zadovoljenja osnovnih životnih potreba. Ovakvo stanovište suda proizilazi iz činjenice da plaćanje struje je obligacionoprav- na obaveza koja nastaje po osnovu zaključenog ugovora, a koje obaveze su dužne poštivati obje ugovorne strane. Zauzeta sudska praksa, te stanovište Evropskog suda za ljudska prava je da u ovakvim situacijama postoji obaveza plaćanja naknada koje se odnose na režijske troškove, te da električna energija nije jedini izvor niti zagrija- vanja, niti obezbjeđenja osnovnih životnih potreba radi osiguravanja egzistencije, pa samim tim ne može se raditi o povredi osnovnih ljudskih prava koja su zagarantira- na obvezujućim međunarodnim standardima, a koji imaju supremaciju u odnosu na domaće zakonodavstvo.”
Iz odluke drugostepenog suda:
„Ovaj sud u svemu prihvata činjenično i pravno obrazloženje prvostepene presude. Naime, prvostepeni sud je uz navođenje izvedenih dokaza na ročištu za glavnu raspravu, kroz obrazloženje provedenih dokaza, naveo utvrđene činjenice i dao potpune i jasne razloge za izvedene zaključke. Utvrđujući nesporne i sporne činjenice, navodeći i pozivajući se na odredbe Općih uslova za isporuku električne energije, i Zakona o obligacionim odnosima, prvostepeni sud je u konkretnom slučaju za izvedene zaključke dao obrazloženje zašto odbija tužbene zahtjeve tužitelja iz tačaka I., II. i III., a zašto odbija tužbene zahtjeve iz tačaka IV. i V.”
Iz odluke Ustavnog suda BiH:
„Ustavni sud, suprotno tvrdnjama apelanata, smatra da je Općinski sud u osporenoj prvostepenoj odluci naveo jasne i argumentirane razloge u pogledu neosnovanosti njihovog tužbenog zahtjeva u cjelini, kao i da se u konkretnom slučaju ocjena dokaza u procesno-materijalnom smislu ne doima proizvoljnom. Dakle, Ustavni sud smatra da obrazloženje osporene prvostepene presude Općinskog suda zadovoljava standarde prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na to da na strani Općinskog suda ne postoji propust da obrazloži svoju odluku, Ustavni sud smatra da obrazloženje osporene odluke Kantonalnog suda, kojom je suštinski samo potvrđeno činjenično stanje i pravno shvatanje prvostepenog suda bez detaljnog obrazlaganja žalbenih navoda apelanata, ne dovodi per se u pitanje pravičnost postupka sagledanog u cjelini. Prema tome, Ustavni sud nalazi da iz obrazloženja osporenih odluka nema ničega što ukazuje na proizvoljnu primjenu prava u okolnostima konkretnog predmeta na štetu apelanata.”
164
165
Iz ovog predmeta je vidljivo da pod određenim okolnostima drugostepeni sud ne mora davati detaljno obrazloženje u svojoj odluci i da okolnost da se drugostepeni sud nije detaljno izjašnjavao o žalbenim navodima ne mora, sama po sebi, voditi zaključku o povredi prava na obrazloženu odluku. Međutim, ovakvo postupanje drugostepenog suda je u bitnom determinirano razlozima odlučenja prvostepenog suda koji moraju biti sveobuhvatni i zapravo trebaju sadržavati odgovore na sva pitanja koja se problematiziraju, zbog čega bi ponavljanje istih razloga i od strane drugostepenog suda, u suštini, bilo bespredmetno.
Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4779/14
od 10. maja 2017. godine
Iz činjenica predmeta proizlazi da je presudom prvostepenog suda, koja je potvrđena presudom drugostepenog suda, odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da sud utvrdi da je prestalo pravo tuženog da zahtijeva
naplatu potraživanja od apelanata na ime isporučene električne energije s obzirom na to da je nastupila zastara potraživanja; da se utvrdi da je postupak tuženog da prekine obustavljanje isporuke električne energije porodičnom domaćinstvu apelanata bio nezakonit; da se tuženi obaveže da od apelanata ne može zahtijevati naplatu bilo kojeg iznosa zastarjelog potraživanja za isporučenu električnu energiju; da se tuženi obaveže na isplatu određenih novčanih iznosa koje su apelanti platili za nastavak isporuke električne energije; da se tuženi obaveže da im isplati određeni novčani iznos na ime izgubljene zarade koju bi po redovnom toku stvari ostvarili da im nije isključena električna energija, kao i da se tuženi obaveže da apelantima isplati nematerijalnu štetu u određenom novčanom iznosu.
Iz odluke prvostepenog suda:
„Slijedom ukupno provedenog dokaznog postupka, sud nalazi nesporno utvr- đenim, a što među parničnim strankama nije niti sporno, da je dana 15. 11. 2007. god., došlo do isključenja električne energije I i II tužiteljima [apelantima] zbog ne- izmirenog duga za isporučenu električnu energiju, koji dug su I i II tužitelji platili isti dan kao i troškove uključenja električne energije, nakon čega je nastavljena redovna isporuka električne energije.
Sud cijeni nespornim, a što potvrđuju i sami tužitelji, da su zaprimili opomenu pred isključenje električne energije, u kojoj opomeni je decidno navedeno da uko- liko se odmah ne izmiri dugovani iznos, doći će do obustave isporuke električne energije. Nakon dostavljene opomene uslijedilo je više obraćanja tužitelja, te davanja pojašnjenja tuženog koji se odnose na postojanje duga, obavezu plaćanja, kao i even- tualnu zastaru. Vještak finansijske struke u svom pismenom nalazu i mišljenju, kao i dopuni nalaza, te datom pojašnjenju na ročištu za glavnu raspravu utvrđuje posto- janje duga tužitelja koji se odnosi na potrošnju električne energije i to na dan 15. 11. 2007. god. [...]. Datim pojašnjenjem vještak na potpuno jasan i uvjerljiv način objaš- njava ispostavljene račune na ime električne energije za tužitelje, padanje u docnju u pogledu plaćanja navedenih računa, te konačno postojanje duga, do kojeg iznosa vještak dolazi nakon uvida u svu potrebnu dokumentaciju prezentiranu kako od strane tužitelja tako i tuženog. Nalaz vještaka sud cijeni profesionalnim i stručnim, datim u skladu sa pravilima struke, pa ga u cjelosti kao takvog i prihvata. Primje- nom citiranih zakonskih odredbi [član 1. i član 106. stav 1. tačka 13. Općih uvjeta za isporuku električne energije, stav 3. člana 106. Uvjeta] sud nalazi da je tuženi kao isporučilac električne energije postupao u skladu sa Općim uslovima za isporuku električne energije, a obzirom da je nakon evidentiranog dugovanja opomenuo tuži- telje na postojanje duga, a posebno je upozorio, uz dostavljenu opomenu da ukoliko ne izmiri svoje obaveze, uslijedit će obustava isporuke električne energije. [...] Nes-
162
163
porno je da je tužitelj prigovorio na opomenu pred isključenje električne energije [...] ali isto tako tuženi je u svojim odgovorima [...], obrazložio svoje razloge postupanja, te se pozvao na čl. 95. Općih uslova za isporuku električne energije koji se odnose na obračun, odnosno naplatu utroška električne energije za zajedničke prostorije u stambenim zgradama sa više stanova, a obzirom da je na to prigovarao tužitelj. Sud nije mogao prihvatiti isticanje tuženog da se radi o zastarjelom potraživanju, pa da tuženi iz tog razloga nije imao zakonsku mogućnost isključenja električne energije, a obzirom da se radi o zastarjelom potraživanju. Odredbom čl. 367. ZOO-a, je reguli- sano da ako dužnik ispuni zastarjelu obavezu, nema pravo zahtjevati da mu se vrati ono što je dato, čak i ako nije znao da je obaveza zastarjela. Sud zaključuje da su tuži- telji ispunili svoju obavezu, na način da su isti dan kada je došlo do obustave isporu- ke električne energije izvršili uplatu dugovanog iznosa, ne ulazeći u to da li se radilo o nedobrovoljnom postupku sa ciljem priključenja električne energije. Obzirom da je došlo do uplate dugovanog iznosa, nakon čega je uključena električna energija, pa i u situaciji da se radilo o zastarjeloj obavezi, i ispunjenjem obaveze odnosno plaća- njem dugovanog iznosa tužitelji su izgubili pravo zahtjevati da im se vrati ono što je dato (plaćeno), pa čak i ako nisu znali da je obaveza zastarjela. Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud nalazi da se radi o neosnovanom zahtjevu, pa je donio odluku kojom odbija tužbeni zahtjev da se utvrdi da je prestalo pravo tuženom da od tuži- telja zahtjeva naplatu potraživanja [...], jer je nastupila zastara potraživanja, kao i da zahtjeva naplatu postojećeg duga. Neosnovanim sud cijeni i zahtjev tužitelja da se utvrdi da je obustava isporuke električne energije tuženog bila nezakonita, kao i da se obaveže tuženi da od tužitelja ne zahtjeva naplatu bilo kojeg iznosa zastarjelog po- traživanja za isporučenu kontinuiranu potrošnju električne energije pod prijetnjom sankcija utvrđenih propisima. Potraživanje tužitelja da se obaveže tuženik na isplatu iznosa [...] sud nalazi neosnovanim. Ovakav pravni zaključak proizilazi iz činjeni- ce da se radi o ‘neosnovanom i nedokazanom dijelu tužbenog zahtjeva, temeljem čega je donesena odluka kao u dispozitivu. Članom 123. stav 1. ZPP-a, je regulisano da je svaka stranka dužna dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev, dok je stavom 2. regulisano da će sud slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku. Odredbom čl. 126, ZPP-a, je regulisano da ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Sud na osnovu izvedenih dokaza nije mogao doći do takvog stepena uvjerenosti u pogledu ponuđenih dokaza koji se odnose na isplatu iznosa koji se potražuju kao i naknade nematerijalne štete na ime pretrpljene fizičke i duševne boli, pa je odluku donio u skladu sa činjenicom na kojoj stranci je teret dokazivanja postojanja ili nepostojanja činjenica navedenih u tužbi. [...] Prilikom donošenja konačne odluke sud nije mo- gao prihvatiti navode tužitelja, da korištenje električne energije predstavlja obezbje-
đenje elementarnih uvjeta za život, pa da isključenje električne energije može uticati na osiguranje životne egzistencije, u smislu zadovoljenja osnovnih životnih potreba. Ovakvo stanovište suda proizilazi iz činjenice da plaćanje struje je obligacionoprav- na obaveza koja nastaje po osnovu zaključenog ugovora, a koje obaveze su dužne poštivati obje ugovorne strane. Zauzeta sudska praksa, te stanovište Evropskog suda za ljudska prava je da u ovakvim situacijama postoji obaveza plaćanja naknada koje se odnose na režijske troškove, te da električna energija nije jedini izvor niti zagrija- vanja, niti obezbjeđenja osnovnih životnih potreba radi osiguravanja egzistencije, pa samim tim ne može se raditi o povredi osnovnih ljudskih prava koja su zagarantira- na obvezujućim međunarodnim standardima, a koji imaju supremaciju u odnosu na domaće zakonodavstvo.”
Iz odluke drugostepenog suda:
„Ovaj sud u svemu prihvata činjenično i pravno obrazloženje prvostepene presude. Naime, prvostepeni sud je uz navođenje izvedenih dokaza na ročištu za glavnu raspravu, kroz obrazloženje provedenih dokaza, naveo utvrđene činjenice i dao potpune i jasne razloge za izvedene zaključke. Utvrđujući nesporne i sporne činjenice, navodeći i pozivajući se na odredbe Općih uslova za isporuku električne energije, i Zakona o obligacionim odnosima, prvostepeni sud je u konkretnom slučaju za izvedene zaključke dao obrazloženje zašto odbija tužbene zahtjeve tužitelja iz tačaka I., II. i III., a zašto odbija tužbene zahtjeve iz tačaka IV. i V.”
Iz odluke Ustavnog suda BiH:
„Ustavni sud, suprotno tvrdnjama apelanata, smatra da je Općinski sud u osporenoj prvostepenoj odluci naveo jasne i argumentirane razloge u pogledu neosnovanosti njihovog tužbenog zahtjeva u cjelini, kao i da se u konkretnom slučaju ocjena dokaza u procesno-materijalnom smislu ne doima proizvoljnom. Dakle, Ustavni sud smatra da obrazloženje osporene prvostepene presude Općinskog suda zadovoljava standarde prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na to da na strani Općinskog suda ne postoji propust da obrazloži svoju odluku, Ustavni sud smatra da obrazloženje osporene odluke Kantonalnog suda, kojom je suštinski samo potvrđeno činjenično stanje i pravno shvatanje prvostepenog suda bez detaljnog obrazlaganja žalbenih navoda apelanata, ne dovodi per se u pitanje pravičnost postupka sagledanog u cjelini. Prema tome, Ustavni sud nalazi da iz obrazloženja osporenih odluka nema ničega što ukazuje na proizvoljnu primjenu prava u okolnostima konkretnog predmeta na štetu apelanata.”
164
165
Iz ovog predmeta je vidljivo da pod određenim okolnostima drugostepeni sud ne mora davati detaljno obrazloženje u svojoj odluci i da okolnost da se drugostepeni sud nije detaljno izjašnjavao o žalbenim navodima ne mora, sama po sebi, voditi zaključku o povredi prava na obrazloženu odluku. Međutim, ovakvo postupanje drugostepenog suda je u bitnom determinirano razlozima odlučenja prvostepenog suda koji moraju biti sveobuhvatni i zapravo trebaju sadržavati odgovore na sva pitanja koja se problematiziraju, zbog čega bi ponavljanje istih razloga i od strane drugostepenog suda, u suštini, bilo bespredmetno.
- By LegaForum