- Wed Jan 23, 2019 1:27 pm
#2928
Mjera sigurnosti oduzimanja predmeta
Objavljeno u: Biltenu sudske prakse suda Bosne i Hercegovine Bilten br. 8/2018
1.1.1. Mjera sigurnosti oduzimanja predmeta (član 74. KZ BiH)
Kada zakonom nije propisano obavezno oduzimanje predmeta, potrebno je da sud u presudi da adekvatno obrazloženje zašto smatra da je potrebno oduzeti predmete koji su u vlasništvu trećeg lica, koje nije učesnik u krivičnom postupku, u interesu opće sigurnosti i interesu morala, kako ne bi došlo do povrede prava na imovinu trećeg lica.
Iz obrazloženja:
Tokom postupka je dokazano da je osuđeni G.M. kao prevozno sredstvo upotrijebljeno za izvršenje krivičnog djela koristio teretno motorno vozilo i priključno vozilo firme "Kombi trans" d.o.o. čiji je bio uposlenik. Zakonom je propisano da predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za učinjenje krivičnog djela ili koji su nastali učinjenjem krivičnog djela mogu se oduzeti i kad nisu vlasništvo učinitelja ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i interesi morala, a takvo oduzimanje tih predmeta mora biti apsolutno neophodno. Sve navedeno Sud cijeni u svakom konkretnom slučaju imajući pri tome u vidu prirodu i namjenu tih predmeta i stepen opasnosti koju oni predstavljaju za opću sigurnost odnosno u kojoj mjeri ti predmeti vrijeđaju moral.
Naime, pobijana presuda je primijenila odredbu člana 74. stav 2. KZ BiH, ali nije utvrdila sve potrebne uslove koje postavlja navedena zakonska odredba, te nije dala obrazloženje zašto smatra da je u konkretnom slučaju potrebno oduzeti predmete koji su u vlasništvu trećeg lica koje nije učesnik u krivičnom postupku u interesu opće sigurnosti i interesu morala. Dakle, nije utvrđeno da su ti predmeti zbog svoje opasnosti za život ili zdravlje ljudi ili za sigurnost imovine isključeni iz prometa ili da je njihov promet ograničen, niti da ti predmeti teško vrijeđaju moral.
Cijeneći naprijed navedene kriterije, kao i činjenice i okolnosti konkretnog slučaja, Apelaciono vijeće nalazi da je prvostepeno vijeće imalo uporište u zakonu, odnosno pravni osnov za oduzimanje predmeta, što upućuje na zaključak da je "miješanje" u pravo trećeg lica na imovinu izvršeno u skladu sa zakonom. Međutim, kako u konkretnom slučaju nije bilo obavezno oduzimanje prevoznog sredstva upotrijebljenog za izvršenje krivičnog djela, to je prvostepeno vijeće bilo dužno da ispita da li to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i interesi morala, što izostaje u pobijanoj presudi. Također izostaje i utvrđenje odnosno stav
prvostepenog vijeća u pogledu postojanja pravične ravnoteže između zakonitog lišavanja imovine i cilja koji se želi postići takvim oduzimanjem, naspram prava trećeg lica na imovinu.
U tom pogledu, Apelaciono vijeće nalazi da u postupku nije dokazano da pravno lice na bilo koji način snosi dio krivice za izvršenje predmetnog krivičnog djela, niti da je poslovanje pravnog lica doprinijelo izvršenju krivičnog djela. S tim u vezi, bitno je istaći da teretno motorno vozilo i priključno vozilo nisu specijalno adaptirani za potrebe krijumčarenja opojne droge. Osuđeni G. M. je opojnu drogu rasporedio i sakrio na više mjesta u vozilu, predviđenim za držanje alata, a pravno lice ni prije niti poslije izvršenja ovog krivičnog djela, prema navodima punomoćnika, nije krivično gonjeno.
Bitno je također istaći da je osuđeni G. M. pravosnažno osuđen na kaznu zatvora, tako da ni sa tog aspekta ne prijeti opasnost da će predmetno vozilo biti korišteno za počinjenje novih krivičnih djela.
Shodno navedenom, Apelaciono vijeće nalazi da vraćanjem teretnog motornog vozila i priključnog vozila, kao i drugih predmeta navedenih u izreci presude, neće doći do bilo kakvih negativnih posljedica, te da na treće lice kojem pripada imovina ne treba stavljati preveliki teret, jer je i pravno lice, što proizlazi iz stanja spisa, na određeni način prevareno i oštećeno kriminalnim postupanjem osuđenog
G. M. Dakle, oduzimanje predmeta u vlasništvu pravnog lica nije apsolutno neophodno, kako to zahtijeva zakon, jer ne postoji opasnost da će ponovno biti korišteno za vršenje krivičnih djela, s obzirom na to da će ovi predmeti biti korišteni za vršenje registrirane privredne djelatnosti pravnog lica "K." d.o.o. ....
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 3 K 025365 18 Kž 3 od 17.10.2018. godine)
Objavljeno u: Biltenu sudske prakse suda Bosne i Hercegovine Bilten br. 8/2018
1.1.1. Mjera sigurnosti oduzimanja predmeta (član 74. KZ BiH)
Kada zakonom nije propisano obavezno oduzimanje predmeta, potrebno je da sud u presudi da adekvatno obrazloženje zašto smatra da je potrebno oduzeti predmete koji su u vlasništvu trećeg lica, koje nije učesnik u krivičnom postupku, u interesu opće sigurnosti i interesu morala, kako ne bi došlo do povrede prava na imovinu trećeg lica.
Iz obrazloženja:
Tokom postupka je dokazano da je osuđeni G.M. kao prevozno sredstvo upotrijebljeno za izvršenje krivičnog djela koristio teretno motorno vozilo i priključno vozilo firme "Kombi trans" d.o.o. čiji je bio uposlenik. Zakonom je propisano da predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za učinjenje krivičnog djela ili koji su nastali učinjenjem krivičnog djela mogu se oduzeti i kad nisu vlasništvo učinitelja ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i interesi morala, a takvo oduzimanje tih predmeta mora biti apsolutno neophodno. Sve navedeno Sud cijeni u svakom konkretnom slučaju imajući pri tome u vidu prirodu i namjenu tih predmeta i stepen opasnosti koju oni predstavljaju za opću sigurnost odnosno u kojoj mjeri ti predmeti vrijeđaju moral.
Naime, pobijana presuda je primijenila odredbu člana 74. stav 2. KZ BiH, ali nije utvrdila sve potrebne uslove koje postavlja navedena zakonska odredba, te nije dala obrazloženje zašto smatra da je u konkretnom slučaju potrebno oduzeti predmete koji su u vlasništvu trećeg lica koje nije učesnik u krivičnom postupku u interesu opće sigurnosti i interesu morala. Dakle, nije utvrđeno da su ti predmeti zbog svoje opasnosti za život ili zdravlje ljudi ili za sigurnost imovine isključeni iz prometa ili da je njihov promet ograničen, niti da ti predmeti teško vrijeđaju moral.
Cijeneći naprijed navedene kriterije, kao i činjenice i okolnosti konkretnog slučaja, Apelaciono vijeće nalazi da je prvostepeno vijeće imalo uporište u zakonu, odnosno pravni osnov za oduzimanje predmeta, što upućuje na zaključak da je "miješanje" u pravo trećeg lica na imovinu izvršeno u skladu sa zakonom. Međutim, kako u konkretnom slučaju nije bilo obavezno oduzimanje prevoznog sredstva upotrijebljenog za izvršenje krivičnog djela, to je prvostepeno vijeće bilo dužno da ispita da li to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i interesi morala, što izostaje u pobijanoj presudi. Također izostaje i utvrđenje odnosno stav
prvostepenog vijeća u pogledu postojanja pravične ravnoteže između zakonitog lišavanja imovine i cilja koji se želi postići takvim oduzimanjem, naspram prava trećeg lica na imovinu.
U tom pogledu, Apelaciono vijeće nalazi da u postupku nije dokazano da pravno lice na bilo koji način snosi dio krivice za izvršenje predmetnog krivičnog djela, niti da je poslovanje pravnog lica doprinijelo izvršenju krivičnog djela. S tim u vezi, bitno je istaći da teretno motorno vozilo i priključno vozilo nisu specijalno adaptirani za potrebe krijumčarenja opojne droge. Osuđeni G. M. je opojnu drogu rasporedio i sakrio na više mjesta u vozilu, predviđenim za držanje alata, a pravno lice ni prije niti poslije izvršenja ovog krivičnog djela, prema navodima punomoćnika, nije krivično gonjeno.
Bitno je također istaći da je osuđeni G. M. pravosnažno osuđen na kaznu zatvora, tako da ni sa tog aspekta ne prijeti opasnost da će predmetno vozilo biti korišteno za počinjenje novih krivičnih djela.
Shodno navedenom, Apelaciono vijeće nalazi da vraćanjem teretnog motornog vozila i priključnog vozila, kao i drugih predmeta navedenih u izreci presude, neće doći do bilo kakvih negativnih posljedica, te da na treće lice kojem pripada imovina ne treba stavljati preveliki teret, jer je i pravno lice, što proizlazi iz stanja spisa, na određeni način prevareno i oštećeno kriminalnim postupanjem osuđenog
G. M. Dakle, oduzimanje predmeta u vlasništvu pravnog lica nije apsolutno neophodno, kako to zahtijeva zakon, jer ne postoji opasnost da će ponovno biti korišteno za vršenje krivičnih djela, s obzirom na to da će ovi predmeti biti korišteni za vršenje registrirane privredne djelatnosti pravnog lica "K." d.o.o. ....
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 3 K 025365 18 Kž 3 od 17.10.2018. godine)
- By LegaForum