- Sun Sep 13, 2015 9:17 am
#244
Rad za opće dobro na slobodi
Član 44. ZKP FBiH - Rad za opće dobro na slobodi
(1) Kad sud odmjeri i izrekne kaznu zatvora od najviše šest mjeseci može istovremeno odrediti da se izrečena kazna, uz pristanak optuženog, zamijeni radom za opće dobro na slobodi.
(2) Odluka da se kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro na slobodi zasniva se na ocjeni da, uzimajući u obzir sve okolnosti koje određuju vrstu i mjeru kazne, izvršenje kazne zatvora ne bi bilo prijeko potrebno za ostvarenje svrhe kažnjavanja, ali istovremeno uslovna kazna ne bi bila dovoljna za postizanje opće svrhe krivičnopravnih sankcija.
(3) Rad za opće dobro na slobodi određuje se u trajanju srazmjernom izrečenoj kazni zatvora od najmanje deset do najviše šezdeset radnih dana. Rok za izvršenje rada za opće dobro na slobodi ne može biti kraći od jednog mjeseca niti duži od jedne godine.
(4) Pri ocjenjivanju trajanja rada za opće dobro na slobodi, kao i vremena izvršenja tog rada, sud će uzeti u obzir izrečenu kaznu zatvora koja se zamjenjuje i mogućnosti učinitelja, s obzirom na njegovu osobnu situaciju i zaposlenje.
(5) U slučaju kada osuđenik po isteku određenog roka nije izvršio ili je samo djelimično izvršio rad za opće dobro na slobodi, sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora u trajanju srazmjernom vremenu preostalog rada za opće dobro na slobodi.
(6) Zamjena kazne zatvora radom za opće dobro na slobodi može se primijeniti i u slučajevima kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora prema odredbama čl.47. (Zamjena novčane kazne) ovog zakona.
(7) Raspoređivanje na rad za opće dobro na slobodi u smislu vrste i radnog mjesta obavlja kantonalno ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osuđenika, vodeći računa o njegovim sposobnostima i znanjima.
Rad za opšte dobro na slobodi ili društveno koristan rad predstavlja posebnu krivičnopravnu mjeru, jednu od mjera iz kategorije (novih) alternativnih krivičnih sankcija.
Riječ je o sui generis mjeri, koja se bazira na dva konstitutivna elementa:
1. prvi se sastoji u tome da je za njenu primjenu neophodan pristanak osuđenog, i
2. drugi, rad osuđenika na slobodi kao središnji i osnovni elemenat, koji ima posebnu socijalno-integrativnu vrijednost, naročito u smislu resocijalizacije učinioca.
Ova mjera ne podrazumijeva samo rad u bolnicama ili ustanovama za njegu, već i svaki drugi rad u državnim ustanovama, počev od kurirskih poslova, poslova održavanja čistoće, pomoći ženama i žrtvama nasilja, pomoći raznim oblicima građanskih udruženja, humanitarnih organizacija, restauracije istorijskih spomenika, baštovanskih poslova na javnim zelenim površinama i drugim sličnim poslovima.
Rad za opšte dobro na slobodi se pojavljuje kao zamjena za izrečenu kaznu zatvora do 6 mjeseci, što govori da je namjena ove mjere izbjegavanje primjene kratkotrajnih kazni zatvora.
Ovakvu svoju odluku, sud zasniva na uvjerenju da izvršenje izrečene kazne zatvora nije neophodno za ostvarenje svrhe kažnjavanja, ali da istovremeno ni uslovna osuda ne bi bila dovoljna za postizanje opšte svrhe krivičnopravnih sankcija. Pri tome sud cijeni sve okolnosti, koje određuju vrstu i visinu kazne.
Proizilazi da se mjera rada za opšte dobro nalazi negdje između kazne i uslovne osude. Ipak težina krivičnog djela nije odlučujuće mjerilo pri njenom izboru. Kako zakon nije dao jasna mjerila sudu za izbor navedene mjere, sudu preostaje da cijeni opštu svrhu krivičnih sankcija odn. generalnu prevenciju. Ukoliko, dakle, sud ocijeni da se ovakvom mjerom ne bi izvršio uticaj na druge da poštuju pravni sistem i ne čine takva krivična djela, onda zamjena kazne radom za opšte dobro na slobodi ne bi bila opravdana. Kako se radi o kriteriju koji je dosta apstraktan, čini se ipak da bi kod odluke u ovakvim slučajevima osnovno mjerilo trebala biti ličnost učinioca i njegova spremnost da prihvati ovakvu mjeru i da radom ispuni svoj moralni dug prema društvu i učini makar simboličku reparaciju za učinjeno djelo.
Zakonska pretpostavaka za izbor ove mjere je pristanak optuženog. Sud, ukoliko procijeni da ovoj mjeri u datom slučaju ima mjesta, poslije odmjerene odn. utvrđene (izrečene) kazne zatvora nakon vijećanja i glasanja, dakle prije nego je ona objavljena, pita učinioca da li pristaje na ovu mjeru ili ne, naravno saopštavajući mu kazna koja je u pitanju. Iako je za očekivati da će pristanak uglavnom uslijediti, učinilac može izjaviti i da nije spreman odmah dati odgovor, radi čega sud može donijeti odluku o odgodi ili prekidu glavne rasprave.
Rad za opšte dobro određuje se u trajanju od 10 a najviše do 60 radnih dana, s tim da mora biti izvršen u roku koji ne može biti kraći od 1 mjeseca ni duži od 1 godine. Zakon određuje da se trajanje rada za opšte dobro određuje srazmjerno s izrečenom kaznom zatvora. U praksi će se najvjerovatnije polaziti upravo od toga da kazni zatvora od 6 mjeseci odgovara maksimalno trajanje te mjere od 60 radnih dana, pa će na osnovu toga tražiti odnos između visine izrečene kazne zatvora i trajanja rada za opšte dobro i odmjeriće je upravo prema navedenom odnosu: jedan mjesec zatvorajednak je ovoj mjeri u trajanju od deset dana, itd.
Pri odlučivanju o trajanju ove mjere sud treba, pored izrečene kazne zatvora da uzima u obzir i mogućnosti učinioca u pogledu njegove lične situacije i zaposlenja. Na taj način je predviđena obaveza za sud da prije izricanja ove mjere utvrdi da li, s obzirom na lične i porodične okolnosti učinioca, postoje realne mogućnosti za primjenu ove mjere i njeno izvršenje. U tom smislu treba posmatrati i pristanak učinioca, jer on na određeni način predstavlja garanciju sudu da postoji spremnost učinioca da u postavljenom roku obavi rad koji mu je određen.
Ako osuđeni po isteku određenog roka ne izvrši, ili samo djelimično izvrši ovu mjeru, sud donosi odluku o izvršenju kazne zatvora srazmjerno vremenu preostalog rada za opšte dobro na slobodi.
Zakon je predvidio zamjenu kazne zatvora radom za opšte dobro na slobodi i u slučajevima tzv. supletornog zatvora, odn. kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora. Ovim se zapravo rad za opšte dobro na slobodi javlja kao supstitut ne kazni zatvora, već
novčanoj kazni, odnosno on je alternativa alternativi.
Raspoređivanje na rad za opšte dobro na slobodi u smislu vrste i radnog mjesta obavlja kantonalno ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osuđenika, vodeći računa o njegovim sposobnostima i znanjima.
Najzad, neophodno je reći da naša sudska praksa teško prihvata ovu mjeru, jer u sudskoj praksi do danas nije poznat ni jedan slučaj njenog izricanja.
http://www.epravo.ba
Član 44. ZKP FBiH - Rad za opće dobro na slobodi
(1) Kad sud odmjeri i izrekne kaznu zatvora od najviše šest mjeseci može istovremeno odrediti da se izrečena kazna, uz pristanak optuženog, zamijeni radom za opće dobro na slobodi.
(2) Odluka da se kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro na slobodi zasniva se na ocjeni da, uzimajući u obzir sve okolnosti koje određuju vrstu i mjeru kazne, izvršenje kazne zatvora ne bi bilo prijeko potrebno za ostvarenje svrhe kažnjavanja, ali istovremeno uslovna kazna ne bi bila dovoljna za postizanje opće svrhe krivičnopravnih sankcija.
(3) Rad za opće dobro na slobodi određuje se u trajanju srazmjernom izrečenoj kazni zatvora od najmanje deset do najviše šezdeset radnih dana. Rok za izvršenje rada za opće dobro na slobodi ne može biti kraći od jednog mjeseca niti duži od jedne godine.
(4) Pri ocjenjivanju trajanja rada za opće dobro na slobodi, kao i vremena izvršenja tog rada, sud će uzeti u obzir izrečenu kaznu zatvora koja se zamjenjuje i mogućnosti učinitelja, s obzirom na njegovu osobnu situaciju i zaposlenje.
(5) U slučaju kada osuđenik po isteku određenog roka nije izvršio ili je samo djelimično izvršio rad za opće dobro na slobodi, sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora u trajanju srazmjernom vremenu preostalog rada za opće dobro na slobodi.
(6) Zamjena kazne zatvora radom za opće dobro na slobodi može se primijeniti i u slučajevima kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora prema odredbama čl.47. (Zamjena novčane kazne) ovog zakona.
(7) Raspoređivanje na rad za opće dobro na slobodi u smislu vrste i radnog mjesta obavlja kantonalno ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osuđenika, vodeći računa o njegovim sposobnostima i znanjima.
Rad za opšte dobro na slobodi ili društveno koristan rad predstavlja posebnu krivičnopravnu mjeru, jednu od mjera iz kategorije (novih) alternativnih krivičnih sankcija.
Riječ je o sui generis mjeri, koja se bazira na dva konstitutivna elementa:
1. prvi se sastoji u tome da je za njenu primjenu neophodan pristanak osuđenog, i
2. drugi, rad osuđenika na slobodi kao središnji i osnovni elemenat, koji ima posebnu socijalno-integrativnu vrijednost, naročito u smislu resocijalizacije učinioca.
Ova mjera ne podrazumijeva samo rad u bolnicama ili ustanovama za njegu, već i svaki drugi rad u državnim ustanovama, počev od kurirskih poslova, poslova održavanja čistoće, pomoći ženama i žrtvama nasilja, pomoći raznim oblicima građanskih udruženja, humanitarnih organizacija, restauracije istorijskih spomenika, baštovanskih poslova na javnim zelenim površinama i drugim sličnim poslovima.
Rad za opšte dobro na slobodi se pojavljuje kao zamjena za izrečenu kaznu zatvora do 6 mjeseci, što govori da je namjena ove mjere izbjegavanje primjene kratkotrajnih kazni zatvora.
Ovakvu svoju odluku, sud zasniva na uvjerenju da izvršenje izrečene kazne zatvora nije neophodno za ostvarenje svrhe kažnjavanja, ali da istovremeno ni uslovna osuda ne bi bila dovoljna za postizanje opšte svrhe krivičnopravnih sankcija. Pri tome sud cijeni sve okolnosti, koje određuju vrstu i visinu kazne.
Proizilazi da se mjera rada za opšte dobro nalazi negdje između kazne i uslovne osude. Ipak težina krivičnog djela nije odlučujuće mjerilo pri njenom izboru. Kako zakon nije dao jasna mjerila sudu za izbor navedene mjere, sudu preostaje da cijeni opštu svrhu krivičnih sankcija odn. generalnu prevenciju. Ukoliko, dakle, sud ocijeni da se ovakvom mjerom ne bi izvršio uticaj na druge da poštuju pravni sistem i ne čine takva krivična djela, onda zamjena kazne radom za opšte dobro na slobodi ne bi bila opravdana. Kako se radi o kriteriju koji je dosta apstraktan, čini se ipak da bi kod odluke u ovakvim slučajevima osnovno mjerilo trebala biti ličnost učinioca i njegova spremnost da prihvati ovakvu mjeru i da radom ispuni svoj moralni dug prema društvu i učini makar simboličku reparaciju za učinjeno djelo.
Zakonska pretpostavaka za izbor ove mjere je pristanak optuženog. Sud, ukoliko procijeni da ovoj mjeri u datom slučaju ima mjesta, poslije odmjerene odn. utvrđene (izrečene) kazne zatvora nakon vijećanja i glasanja, dakle prije nego je ona objavljena, pita učinioca da li pristaje na ovu mjeru ili ne, naravno saopštavajući mu kazna koja je u pitanju. Iako je za očekivati da će pristanak uglavnom uslijediti, učinilac može izjaviti i da nije spreman odmah dati odgovor, radi čega sud može donijeti odluku o odgodi ili prekidu glavne rasprave.
Rad za opšte dobro određuje se u trajanju od 10 a najviše do 60 radnih dana, s tim da mora biti izvršen u roku koji ne može biti kraći od 1 mjeseca ni duži od 1 godine. Zakon određuje da se trajanje rada za opšte dobro određuje srazmjerno s izrečenom kaznom zatvora. U praksi će se najvjerovatnije polaziti upravo od toga da kazni zatvora od 6 mjeseci odgovara maksimalno trajanje te mjere od 60 radnih dana, pa će na osnovu toga tražiti odnos između visine izrečene kazne zatvora i trajanja rada za opšte dobro i odmjeriće je upravo prema navedenom odnosu: jedan mjesec zatvorajednak je ovoj mjeri u trajanju od deset dana, itd.
Pri odlučivanju o trajanju ove mjere sud treba, pored izrečene kazne zatvora da uzima u obzir i mogućnosti učinioca u pogledu njegove lične situacije i zaposlenja. Na taj način je predviđena obaveza za sud da prije izricanja ove mjere utvrdi da li, s obzirom na lične i porodične okolnosti učinioca, postoje realne mogućnosti za primjenu ove mjere i njeno izvršenje. U tom smislu treba posmatrati i pristanak učinioca, jer on na određeni način predstavlja garanciju sudu da postoji spremnost učinioca da u postavljenom roku obavi rad koji mu je određen.
Ako osuđeni po isteku određenog roka ne izvrši, ili samo djelimično izvrši ovu mjeru, sud donosi odluku o izvršenju kazne zatvora srazmjerno vremenu preostalog rada za opšte dobro na slobodi.
Zakon je predvidio zamjenu kazne zatvora radom za opšte dobro na slobodi i u slučajevima tzv. supletornog zatvora, odn. kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora. Ovim se zapravo rad za opšte dobro na slobodi javlja kao supstitut ne kazni zatvora, već
novčanoj kazni, odnosno on je alternativa alternativi.
Raspoređivanje na rad za opšte dobro na slobodi u smislu vrste i radnog mjesta obavlja kantonalno ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osuđenika, vodeći računa o njegovim sposobnostima i znanjima.
Najzad, neophodno je reći da naša sudska praksa teško prihvata ovu mjeru, jer u sudskoj praksi do danas nije poznat ni jedan slučaj njenog izricanja.
http://www.epravo.ba
- By LegaForum