- Thu Sep 10, 2015 11:48 am
#179
UGOVOR O PRODAJI U PRIVREDI
POJAM UGOVORA O PRODAJI
Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka kojim se prodavac obavezuje da određenu stvar povodom koje posao nastaje preda, isporuči kupcu, a kupac se obavezuje da prodavcu preda određenu sumu novca.
Kod prodaje u privrednom pravu - prodaja poslovnog prava:
Subjekti su subjekti poslovnog prava.
Da bi prodaja bila posao domaćeg poslovnog prava, ugovor mora biti zaključen u okviru registrovane djelatnosti bar jednog subjekta i mora biti sklopljen na području BiH.
Poslovnopravna prodaja se zaključuje masovno, trajno i profesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje dobiti putem preprodaje (prometnih vrijednosti stvari i dobiti). Predmet prodaje poslovnog prava može biti samo pokretna stvar.
OSOBINE UGOVORA O PRODAJI
1) teretan – da postoji teret i na jednoj i na drugoj strani. Teretnost se kod privredne prodaje pretpostavlja tako da ugovor postoji i kada cijena nije određena.
2) dvostrano obavezan – obje strane imaju obavezu.
3) komutativan – da postoji direktna korelacija između prava i obaveza (ono što je obaveza jedne strane pravo je druge).
4) neformalan – može se zaključiti ma na koji način (pismeno, usmeno, određenim radnjama, relanim činjenicama – pokretima. Za nastanak ugovora o prodaji nije potrebna predaja stvari, što znači da prodaja nije realan ugovor.
5) konsenzualan – smatra se zaključenim u momentu kada ugovorne strane postignu saglasnost o bitnim elementima ugovora (predmetu i cijeni).
DEJSTVA UGOVORA O PRODAJI
Dejstvom ugovora nazivamo pravne posljedice koje on proizvodi.
Zaključivanjem ugovora:
I. korak - nastaje obligacioni odnos (nastanak obaveze za isporuku stvari),
II. korak - predaja stvari (prelazak svojine sa prodavca na kupca – sticanje vlasništva)
BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI
Kod prodaje poslovnog prava bitni elementi su uvijek predmet (stvar), a pod određenim uslovima i cijena i količina.
1. Predmet ugovora o prodaji
Karakterističan predmet poslovne prodaje su pokretne stvari, a to može biti roba, energija i hov.
Da bi stvar bila predmet prodaje mora se nalaziti u pravnom prometu.
Stvar može biti određena po rodu (generičke stvari) ili po svojim sopstvenim jedinstvenim
osobinama (individualizirane stvari).
2. Cijena kod ugovora o prodaji
Cijena je novčana naknada koju kupac plaća prodavcu za isporučenu robu.
Ugovor se smatra zaključenim i kada nije cijena određena niti odrediva (kad u ugovor nije unesena). To međutim ne znači da cijena nije bitan element ugovora, jer bez cijene nema ni ugovora. Ako cijena nije odrediva, određuje se zakonom na jedan od predviđenih načina.
Kad ugovorom o prodaji u privredi cijena nije određena, niti u njemu ima dovoljno podataka pomoću kojim bi se ona mogla odrediti, - kupac je dužan platiti cijenu koju je prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora, a u nedostatku ove razumnu cijenu. Pod razumnom cijenom smatra se tekuća cijena u vrijeme zaključenja ugovora, a ako se ona ne može utvrditi, onda cijena koju utvrđuje sud prema okolnostima slučaja.
Cijena se plaća se u gotovom, virmanskim prenošenjem, hartijama od vrijendosti.
Može biti fiksna i promjenljiva.
Određuje se za jedinicu po količini ili za ukupnu količinu.
Posebno određena cijena je tekuća cijena – to je cijena utvrđena službenom evidencijom (komore ili neke tržišne institucije), a ako ne postoji takva institucija, onda prema običajima tržišta, u vrijeme kada je trebalo da uslijedi isporuka.
Cijena može biti određena upotrebom trgovačkih termina - cijena konkurencije (cijena po kojoj istu robu prodaje lojalni konkurent), fabička cijena (cijena po kojoj fabrika prodaje robu u prodaji na veliko), cijena koštanja (obuhvata ukupne troškove prodajnog mjesta za pripremanje robe bez uračunavanja dobiti).
Promjena (korekcija) cijene – je njeno naknadno, različito određivanje u odnosu na cijenu iz ugovora. Stranke mogu i ugovorom predvidjeti promjenu cijene na 2 načina: 1.ugovaranje klizne skale koja je u vidu matematičke formule gdje se promjenom cijene poluproizvoda mijenja ukupna cijena. (u vojnoj industriji, kod isporuke uglja itd.) i 2. pomoću indeksne klauzule (cijena se veže za neki zvaničan index - troškovi radne snage, života. Taj index mora biti ekonomski povezan sa predmetom ugovora.).
3. Količina kod ugovora o prodaji
Da bi ugovor uopšte postojao količina mora biti određena ili barem odrediva.
Količina je uvijek sastavni dio predmeta prodaje.
Količina je bitan elemenat ugovora - ako je:
a) tako izričito ugovoreno,
b) ako na to upućuje priroda stvari i
c) kada to zahtijevaju specifične okolnosti konkretnog posla.
U protivnom je nebitan elemenat.
Količina se uvijek određuje ugovorom, drugih propisa nema.
Količina se određuje:
1. numeričkim preciziranjem - prema broju komada, i dr. mjernim jedinicama (vagon=10.000 kg bruto, cisterna=10.000 kg neto)
2. približno određivanje količine - gdje je uz naznaku količine naveden izraz “circa” (cca) isl. Tolerancija u količini iznosi 5 %.
3. kod izraza đuture, kako padne ili viđeno-odobreno - količina robe koja treba da se dobije odnosno isporuči je ona koja je viđena na lokalitetu prodaje.
POJAM UGOVORA O PRODAJI
Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka kojim se prodavac obavezuje da određenu stvar povodom koje posao nastaje preda, isporuči kupcu, a kupac se obavezuje da prodavcu preda određenu sumu novca.
Kod prodaje u privrednom pravu - prodaja poslovnog prava:
Subjekti su subjekti poslovnog prava.
Da bi prodaja bila posao domaćeg poslovnog prava, ugovor mora biti zaključen u okviru registrovane djelatnosti bar jednog subjekta i mora biti sklopljen na području BiH.
Poslovnopravna prodaja se zaključuje masovno, trajno i profesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje dobiti putem preprodaje (prometnih vrijednosti stvari i dobiti). Predmet prodaje poslovnog prava može biti samo pokretna stvar.
OSOBINE UGOVORA O PRODAJI
1) teretan – da postoji teret i na jednoj i na drugoj strani. Teretnost se kod privredne prodaje pretpostavlja tako da ugovor postoji i kada cijena nije određena.
2) dvostrano obavezan – obje strane imaju obavezu.
3) komutativan – da postoji direktna korelacija između prava i obaveza (ono što je obaveza jedne strane pravo je druge).
4) neformalan – može se zaključiti ma na koji način (pismeno, usmeno, određenim radnjama, relanim činjenicama – pokretima. Za nastanak ugovora o prodaji nije potrebna predaja stvari, što znači da prodaja nije realan ugovor.
5) konsenzualan – smatra se zaključenim u momentu kada ugovorne strane postignu saglasnost o bitnim elementima ugovora (predmetu i cijeni).
DEJSTVA UGOVORA O PRODAJI
Dejstvom ugovora nazivamo pravne posljedice koje on proizvodi.
Zaključivanjem ugovora:
I. korak - nastaje obligacioni odnos (nastanak obaveze za isporuku stvari),
II. korak - predaja stvari (prelazak svojine sa prodavca na kupca – sticanje vlasništva)
BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI
Kod prodaje poslovnog prava bitni elementi su uvijek predmet (stvar), a pod određenim uslovima i cijena i količina.
1. Predmet ugovora o prodaji
Karakterističan predmet poslovne prodaje su pokretne stvari, a to može biti roba, energija i hov.
Da bi stvar bila predmet prodaje mora se nalaziti u pravnom prometu.
Stvar može biti određena po rodu (generičke stvari) ili po svojim sopstvenim jedinstvenim
osobinama (individualizirane stvari).
2. Cijena kod ugovora o prodaji
Cijena je novčana naknada koju kupac plaća prodavcu za isporučenu robu.
Ugovor se smatra zaključenim i kada nije cijena određena niti odrediva (kad u ugovor nije unesena). To međutim ne znači da cijena nije bitan element ugovora, jer bez cijene nema ni ugovora. Ako cijena nije odrediva, određuje se zakonom na jedan od predviđenih načina.
Kad ugovorom o prodaji u privredi cijena nije određena, niti u njemu ima dovoljno podataka pomoću kojim bi se ona mogla odrediti, - kupac je dužan platiti cijenu koju je prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora, a u nedostatku ove razumnu cijenu. Pod razumnom cijenom smatra se tekuća cijena u vrijeme zaključenja ugovora, a ako se ona ne može utvrditi, onda cijena koju utvrđuje sud prema okolnostima slučaja.
Cijena se plaća se u gotovom, virmanskim prenošenjem, hartijama od vrijendosti.
Može biti fiksna i promjenljiva.
Određuje se za jedinicu po količini ili za ukupnu količinu.
Posebno određena cijena je tekuća cijena – to je cijena utvrđena službenom evidencijom (komore ili neke tržišne institucije), a ako ne postoji takva institucija, onda prema običajima tržišta, u vrijeme kada je trebalo da uslijedi isporuka.
Cijena može biti određena upotrebom trgovačkih termina - cijena konkurencije (cijena po kojoj istu robu prodaje lojalni konkurent), fabička cijena (cijena po kojoj fabrika prodaje robu u prodaji na veliko), cijena koštanja (obuhvata ukupne troškove prodajnog mjesta za pripremanje robe bez uračunavanja dobiti).
Promjena (korekcija) cijene – je njeno naknadno, različito određivanje u odnosu na cijenu iz ugovora. Stranke mogu i ugovorom predvidjeti promjenu cijene na 2 načina: 1.ugovaranje klizne skale koja je u vidu matematičke formule gdje se promjenom cijene poluproizvoda mijenja ukupna cijena. (u vojnoj industriji, kod isporuke uglja itd.) i 2. pomoću indeksne klauzule (cijena se veže za neki zvaničan index - troškovi radne snage, života. Taj index mora biti ekonomski povezan sa predmetom ugovora.).
3. Količina kod ugovora o prodaji
Da bi ugovor uopšte postojao količina mora biti određena ili barem odrediva.
Količina je uvijek sastavni dio predmeta prodaje.
Količina je bitan elemenat ugovora - ako je:
a) tako izričito ugovoreno,
b) ako na to upućuje priroda stvari i
c) kada to zahtijevaju specifične okolnosti konkretnog posla.
U protivnom je nebitan elemenat.
Količina se uvijek određuje ugovorom, drugih propisa nema.
Količina se određuje:
1. numeričkim preciziranjem - prema broju komada, i dr. mjernim jedinicama (vagon=10.000 kg bruto, cisterna=10.000 kg neto)
2. približno određivanje količine - gdje je uz naznaku količine naveden izraz “circa” (cca) isl. Tolerancija u količini iznosi 5 %.
3. kod izraza đuture, kako padne ili viđeno-odobreno - količina robe koja treba da se dobije odnosno isporuči je ona koja je viđena na lokalitetu prodaje.