- Sat Feb 18, 2017 12:13 pm
#1746
MEĐUNARODNA ZAŠTITA ČOVJEKA
Danas su sve države svijeta u postupanju s vlastitim građanima, kao isa strancima i apatridima kojiam su odobrile boravak na svom teritoriju, vezane mnogim pravilima općeg običajnog međunarodnog prava na koja više ne mogu uticati.
Zaštita ljudskih prava prema općem običajnom međunarodnom pravu:
Povelja UN-a ne predviđa određene obveze za njene države članice o zaštiti ljudskih prava, ali ona tu zaštitu formulira među ciljevima te svjetske organizacije. Tek je krajem 1994. ustanovljen Ured Visokog komesara za ljudska prava.
Opća skupština UN je 1948. usvojila Opću deklaraciju o ljudskim pravima koja sadrži politička, ekonomska, socijalna i kulturna prava. Radi se o katalogu neotuđivih prava svakog pojedinca, i to:
1. Pravo na život, slobodu i sigurnost
2. priznanje svakog kao osobe pred zakonom
3. jednakost svih pred zakonom
4. posebne garancije u krivičnom postupku (presumpcija nevinosti itd.)
5. sloboda kretanja u državi, njeno napuštanje i vraćanje u nju
6. pravo utočištva (azil)
7. pravo državljanstva
8. pravo vlasništva (problem privatizacije i reprivatizacije)
9. sloboda mišljenja
a. sloboda štampe
b. sloboda govora i javnog nastupa
c. sloboda osnovanja svih ustanova javnog informisanja
10. socijalno osiguranje
11. rad uz pravične i povoljne uvjete i udruživanje u sindikate
12. prikladan životni standard i obrazovanje
13. sloboda vjerospovijesti
________________________________________
Nakon toga su 1966. usvojena dva dokumenta:
a. Međunarodni pakt o ekonomski, socijalnim i kulturnim pravima
b. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima
Te deklaracije su poticale razvoj općeg običsjnog prava, a njihove odredbe obavezuju i države koje nisu njihove članice. To su obaveze erga omnes!
Kada je u pitanju postojanje nekih pravila jus cogens, međunarodni se sudac zadovoljava da ustanovi njihovo postojanje kao pravila na snazi.Ta pravila jus cogens se mogu razvrstati u 7 skupina:
1. neka temeljna prava svakog čovjeka (na život, tjelesni integritet, slobodu itd.) – njihovo kršenje je čitava međunarodna zajednica priznala međunarodnim zločinom.
2. sloboda od diskriminacije ljudi po bilo kom zabranjenom osnovu.
3. građanska i politička prava svakog pojedinca koja se prema konvenciji na snazi ni pod kojim okolnostima ne smiju derogirati prema Paktu o građanskim i političkim pravila se u doba „vanredne javne opasnosti“, koja ugrožava opstanak naroda čije je postojanje službeno proglašeno, upućuje da se ni u tim uvjetima ne mogu privremeno derogirati slijedeća prava:
a. pravo na život
b. zabrana mučenja ili okrutnog ili nehumanog postupanja
c. zabrana ropstva, trgovine robljem i sl.
d. hapšenje radi neispunjenja ugovorne obveze
e. zabrana kažnjavanja za djela koja u doba počinjenja nisu smatana krivičnim
f. pravo svakog na pravnu osobnost
g. sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti
4. U jus cogens spadaju i pravila koja se u slučajevima izvanredne javne opasnosti poput rata smiju derogirati za kratko vrijeme dok ta opasnost traje i u mjeri koju ona nalaže (prema istom Paktu):
a. Pravo na slobodu i ličnu sigurnost i slobodu od samovoljnog hapšenja ili držanja u pritvoru
b. Pravo osoba lišenih slobode i osoba na izdržavanju kazne na humano postupanje
c. Jednakost svih pred sudovima, presumpcija nevinosti
5. ius cogens o slobodama i pravima pojedinaca koja su podložna izvjesnim ograničenjima koja može propisati državna vlast, i to: zbog poštivanja prava i ugleda drugih, ili javnog zdravlja ili morala i sl. Ta prava pojedinca nisu apsolutna:
a. sloboda kretanja u državi, njeno napuštanje i vraćanje u nju
b. sloboda mišljenja
c. sloboda sindiklanog udruživanja
d. sloboda od miješanja u privatni život
e. pravo stupanja u brak
f. posebna prava djece
g. aktivno i pasivno birako pravo i sl.
6. većina ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava
7. ljudska prava treće generacije:
a. pravo na mir;
b. pravo na ekonomski razvoj;
c. pravo na zdrav okoliš i sl.
www.webdesignstudio.ba
Danas su sve države svijeta u postupanju s vlastitim građanima, kao isa strancima i apatridima kojiam su odobrile boravak na svom teritoriju, vezane mnogim pravilima općeg običajnog međunarodnog prava na koja više ne mogu uticati.
Zaštita ljudskih prava prema općem običajnom međunarodnom pravu:
Povelja UN-a ne predviđa određene obveze za njene države članice o zaštiti ljudskih prava, ali ona tu zaštitu formulira među ciljevima te svjetske organizacije. Tek je krajem 1994. ustanovljen Ured Visokog komesara za ljudska prava.
Opća skupština UN je 1948. usvojila Opću deklaraciju o ljudskim pravima koja sadrži politička, ekonomska, socijalna i kulturna prava. Radi se o katalogu neotuđivih prava svakog pojedinca, i to:
1. Pravo na život, slobodu i sigurnost
2. priznanje svakog kao osobe pred zakonom
3. jednakost svih pred zakonom
4. posebne garancije u krivičnom postupku (presumpcija nevinosti itd.)
5. sloboda kretanja u državi, njeno napuštanje i vraćanje u nju
6. pravo utočištva (azil)
7. pravo državljanstva
8. pravo vlasništva (problem privatizacije i reprivatizacije)
9. sloboda mišljenja
a. sloboda štampe
b. sloboda govora i javnog nastupa
c. sloboda osnovanja svih ustanova javnog informisanja
10. socijalno osiguranje
11. rad uz pravične i povoljne uvjete i udruživanje u sindikate
12. prikladan životni standard i obrazovanje
13. sloboda vjerospovijesti
________________________________________
Nakon toga su 1966. usvojena dva dokumenta:
a. Međunarodni pakt o ekonomski, socijalnim i kulturnim pravima
b. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima
Te deklaracije su poticale razvoj općeg običsjnog prava, a njihove odredbe obavezuju i države koje nisu njihove članice. To su obaveze erga omnes!
Kada je u pitanju postojanje nekih pravila jus cogens, međunarodni se sudac zadovoljava da ustanovi njihovo postojanje kao pravila na snazi.Ta pravila jus cogens se mogu razvrstati u 7 skupina:
1. neka temeljna prava svakog čovjeka (na život, tjelesni integritet, slobodu itd.) – njihovo kršenje je čitava međunarodna zajednica priznala međunarodnim zločinom.
2. sloboda od diskriminacije ljudi po bilo kom zabranjenom osnovu.
3. građanska i politička prava svakog pojedinca koja se prema konvenciji na snazi ni pod kojim okolnostima ne smiju derogirati prema Paktu o građanskim i političkim pravila se u doba „vanredne javne opasnosti“, koja ugrožava opstanak naroda čije je postojanje službeno proglašeno, upućuje da se ni u tim uvjetima ne mogu privremeno derogirati slijedeća prava:
a. pravo na život
b. zabrana mučenja ili okrutnog ili nehumanog postupanja
c. zabrana ropstva, trgovine robljem i sl.
d. hapšenje radi neispunjenja ugovorne obveze
e. zabrana kažnjavanja za djela koja u doba počinjenja nisu smatana krivičnim
f. pravo svakog na pravnu osobnost
g. sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti
4. U jus cogens spadaju i pravila koja se u slučajevima izvanredne javne opasnosti poput rata smiju derogirati za kratko vrijeme dok ta opasnost traje i u mjeri koju ona nalaže (prema istom Paktu):
a. Pravo na slobodu i ličnu sigurnost i slobodu od samovoljnog hapšenja ili držanja u pritvoru
b. Pravo osoba lišenih slobode i osoba na izdržavanju kazne na humano postupanje
c. Jednakost svih pred sudovima, presumpcija nevinosti
5. ius cogens o slobodama i pravima pojedinaca koja su podložna izvjesnim ograničenjima koja može propisati državna vlast, i to: zbog poštivanja prava i ugleda drugih, ili javnog zdravlja ili morala i sl. Ta prava pojedinca nisu apsolutna:
a. sloboda kretanja u državi, njeno napuštanje i vraćanje u nju
b. sloboda mišljenja
c. sloboda sindiklanog udruživanja
d. sloboda od miješanja u privatni život
e. pravo stupanja u brak
f. posebna prava djece
g. aktivno i pasivno birako pravo i sl.
6. većina ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava
7. ljudska prava treće generacije:
a. pravo na mir;
b. pravo na ekonomski razvoj;
c. pravo na zdrav okoliš i sl.
www.webdesignstudio.ba
- By LegaForum