- Sun Feb 12, 2017 12:34 pm
#1710
Legislacija» u običajnom pravu:
Običajni proces države nastoje različitim aktima svjesno pospješivati ili usmjeravati u željenom pravcu razvoja.
Najvažniji način utjecanja na običajni proces jeste pripremanje i usvajanje konvencija o kodifikaciji i progresivnom razvoju neke grane međunarodnog prava. Ta praksa se masovno primjenjivala nakon završetka II svj. rata.
Progresivni razvoj je u Povelji UN-a spomenut ispred kodifikacije! Ove 2 funkcije nisu jasno razdvoljene. Tako su u većini konvencija te vrste izmiješani propisi koji očituju već postojeća pravila općeg običajnog prava s prijedlozima de lege ferenda. U tekstovima konvencija te vrste moguće je razlikovati 4 vrste pravila:
a. Ugovorni propisi o čistoj kodifikaciji – to su pravila koja očituju već postojeće pravo. To su propisi koji su još ranije prerasli u opće običajno pravilo samo odražavaju postojeća pravila na snazi. (tzv. «konverzija» običajnih pravila u pisana pravila)
b. Propisi koji čine progresivni razvoj međ. prava – ova pravila kristaliziraju postojeću praksu u novo običajno pravilo. Prije usvajanja konvencije praksa država još nije postala jednoobrazna, a dotična pravila nisu bila prihvaćena kao pravo od potrebne većine država u svijetu. Donošenje konvencije može utjecati na okončanje tog procesa.
c. «Legislacija» međunarodnog prava putem konvencije – ovdje spadaju propisi koji predviđaju potpuno nova rješenja za nove odnose i novonastale objektivne situacije. Taj običajni proces nije još ni otpočeo, a ova pravila se ne mogu potkrijepiti postojećom praksom. ona su neophodna kada se za konferencijskim stolom žele uskladiti oprečni i posebni interesi velikog broja država.
Ta pravila ne smiju biti podložna bilo kakvim rezervama stranaka konvencije.
d. Konvencije «o kodifikaciji» ne mogu biti bez kontraktualnih propisa iz samog njihovog teksta proizilazi namjera stvaranja prava i dužnosti isključivo za njihove stranke.
https://www.pravobih.com/
Običajni proces države nastoje različitim aktima svjesno pospješivati ili usmjeravati u željenom pravcu razvoja.
Najvažniji način utjecanja na običajni proces jeste pripremanje i usvajanje konvencija o kodifikaciji i progresivnom razvoju neke grane međunarodnog prava. Ta praksa se masovno primjenjivala nakon završetka II svj. rata.
Progresivni razvoj je u Povelji UN-a spomenut ispred kodifikacije! Ove 2 funkcije nisu jasno razdvoljene. Tako su u većini konvencija te vrste izmiješani propisi koji očituju već postojeća pravila općeg običajnog prava s prijedlozima de lege ferenda. U tekstovima konvencija te vrste moguće je razlikovati 4 vrste pravila:
a. Ugovorni propisi o čistoj kodifikaciji – to su pravila koja očituju već postojeće pravo. To su propisi koji su još ranije prerasli u opće običajno pravilo samo odražavaju postojeća pravila na snazi. (tzv. «konverzija» običajnih pravila u pisana pravila)
b. Propisi koji čine progresivni razvoj međ. prava – ova pravila kristaliziraju postojeću praksu u novo običajno pravilo. Prije usvajanja konvencije praksa država još nije postala jednoobrazna, a dotična pravila nisu bila prihvaćena kao pravo od potrebne većine država u svijetu. Donošenje konvencije može utjecati na okončanje tog procesa.
c. «Legislacija» međunarodnog prava putem konvencije – ovdje spadaju propisi koji predviđaju potpuno nova rješenja za nove odnose i novonastale objektivne situacije. Taj običajni proces nije još ni otpočeo, a ova pravila se ne mogu potkrijepiti postojećom praksom. ona su neophodna kada se za konferencijskim stolom žele uskladiti oprečni i posebni interesi velikog broja država.
Ta pravila ne smiju biti podložna bilo kakvim rezervama stranaka konvencije.
d. Konvencije «o kodifikaciji» ne mogu biti bez kontraktualnih propisa iz samog njihovog teksta proizilazi namjera stvaranja prava i dužnosti isključivo za njihove stranke.
https://www.pravobih.com/
- By LegaForum