- Thu Sep 10, 2015 11:44 am
#168
BITNI SASTOJCI UGOVORA U PRIVREDI
- Bitni elementi ugovora su:
1. predmet ugovora i
2. cijena koja može biti određena ili odrediva.
- Predmet ugovora je roba, dakle, tjelesna pokretna stvar -
1. koja zadovoljava ljudsku potrebu i
2. koja je namijenjena i podobna za tržište.
- Stvar odn. roba koja je predemet ugovora u privredi, mora da bude u prometu, ali moguće je da predemet ugovora bude roba bude čiji je promet ograničen (lijekovi, oružje sl.).
- Ta roba, stvar, može da bude i buduća, dakle, ne mora da postoji u vrijeme zaključenja ugovora.
- U praksi se dešava da se proda tuđa stvar, pa i tada ugovor vrijedi. U ovom slučaju treba praviti razliku da li je roba predata ili nije predata kupcu. Ako stvar nije predata kupcu, ugovor se automatski raskida, a ako je roba predata, moguće su različite situacije od slučaja do slučaja.
- Stvari, koje su predmet ugovora u privredi, treba da su individualno određene ili određene po rodu (generičke stvari).
- Ugovorom se mora odrediti vrsta, količina i kvalitet robe (stvari) koja je predmet ugovora. Jedan od ovih elemenata može da nedostaje - a to je kvalitet.
- Cijena je novčana naknada za robu.
- Što se tiče cijene kao bitnog elementa, ona ne mora biti određena, pa čak ni odrediva, a kod nekih ugovora, ne mora se ni navesti u ugovoru - u tom slučaju cijenu određuje sud. Ugovor se smatra zaključenim i kada cijena nije određena ili odrediva, ali to ne znači da cijena nije bitan element jer bez cijene nema ugovora. Ako cijena nije određena primjenjuje se cijena koja je bila za tu vrstu robe u vrijeme zaključenja ugovora, a ako se tako ne može odrediti onda je to razumna cijena.
- Cijena se može odrediti
a) fiksno,
b) a može biti i promjenjiva.
- Cijenu mogu odrediti
a) ugovorne strane,
b) treća lica,
c) a može biti određena i od strane nadležnog organa (dirigovane cijene), te
d) može biti određena zavisno od kvaliteta
e) po ranije zaključenom ugovoru,
f) fabrička cijena itd.
- Cijenu u pravilu određuju određuju ugovorne strane.
- U praksi se može desiti da se ugovorne strane dogovore da jedna ugovorna strana cijenu odredi naknadno. U ovom slučaju, ugovor neće postojati, bez obzira na činjenicu što se se strane saglasile.
- Cijena može biti plaćena u gotovini, virmanskim prenošenjem, hartijama od vrijednosti.
Izvor: www.epravo.ba
- Bitni elementi ugovora su:
1. predmet ugovora i
2. cijena koja može biti određena ili odrediva.
- Predmet ugovora je roba, dakle, tjelesna pokretna stvar -
1. koja zadovoljava ljudsku potrebu i
2. koja je namijenjena i podobna za tržište.
- Stvar odn. roba koja je predemet ugovora u privredi, mora da bude u prometu, ali moguće je da predemet ugovora bude roba bude čiji je promet ograničen (lijekovi, oružje sl.).
- Ta roba, stvar, može da bude i buduća, dakle, ne mora da postoji u vrijeme zaključenja ugovora.
- U praksi se dešava da se proda tuđa stvar, pa i tada ugovor vrijedi. U ovom slučaju treba praviti razliku da li je roba predata ili nije predata kupcu. Ako stvar nije predata kupcu, ugovor se automatski raskida, a ako je roba predata, moguće su različite situacije od slučaja do slučaja.
- Stvari, koje su predmet ugovora u privredi, treba da su individualno određene ili određene po rodu (generičke stvari).
- Ugovorom se mora odrediti vrsta, količina i kvalitet robe (stvari) koja je predmet ugovora. Jedan od ovih elemenata može da nedostaje - a to je kvalitet.
- Cijena je novčana naknada za robu.
- Što se tiče cijene kao bitnog elementa, ona ne mora biti određena, pa čak ni odrediva, a kod nekih ugovora, ne mora se ni navesti u ugovoru - u tom slučaju cijenu određuje sud. Ugovor se smatra zaključenim i kada cijena nije određena ili odrediva, ali to ne znači da cijena nije bitan element jer bez cijene nema ugovora. Ako cijena nije određena primjenjuje se cijena koja je bila za tu vrstu robe u vrijeme zaključenja ugovora, a ako se tako ne može odrediti onda je to razumna cijena.
- Cijena se može odrediti
a) fiksno,
b) a može biti i promjenjiva.
- Cijenu mogu odrediti
a) ugovorne strane,
b) treća lica,
c) a može biti određena i od strane nadležnog organa (dirigovane cijene), te
d) može biti određena zavisno od kvaliteta
e) po ranije zaključenom ugovoru,
f) fabrička cijena itd.
- Cijenu u pravilu određuju određuju ugovorne strane.
- U praksi se može desiti da se ugovorne strane dogovore da jedna ugovorna strana cijenu odredi naknadno. U ovom slučaju, ugovor neće postojati, bez obzira na činjenicu što se se strane saglasile.
- Cijena može biti plaćena u gotovini, virmanskim prenošenjem, hartijama od vrijednosti.
Izvor: www.epravo.ba
- By LegaForum