- Thu Dec 29, 2016 2:35 pm
#1505
Zaštita od štetnih posljedica prijavljivanja diskriminacije
Lice koje trpi posljedice prijavljivanja diskriminacije ili učestvovanja u pravnom postupku za zaštitu od diskriminacije, ovlašteno je da posljedice viktimizacizije otklanja u prekršajnom postupku, a ne u redovnom parničnom postupku.
Iz obrazloženja:
Konkretno tužiteljica je opredijelila tužbene zahtjeve na utvrđenje da su tuženi kao izraz revanšizma zbog pokrenutih postupaka zaštite od mobinga i diskriminacije nastavili sa povredom prava tužiteljice na jednako postupanje, odnosno da sud utvrdi da je ocjena rada za 2013. godinu donijeta kao izraz vikitimizacije.
U takvoj situaciji pravni osnov se mogao jedino cijeniti kroz odredbu člana 18. Zakona o zabrani od diskriminacije BiH tako da povreda iz člana 18 predstavlja prekršaj za koji je u prekršajnom postupku propisana novčana kazna u smislu člana
21. istog zakona, a da se ne radi o obliku diskriminacije koji je propisan odredbom člana 12 tog zakona. Dakle u ovakvoj situaciji predmet prvo postavljenog tužbenog zahtjeva je mogao biti samo prekršajni, a ne redovan parnični postupak.
To se isto odnosi i na postavljeni tužbeni zahtjev opredijeljen na utvrđenje da je ocjena rada za 2013. godinu izraz vikitimizacije.
S obzirom da se u parničnom postupku nije mogla utvrđivati osnovanost tuženog zahtjeva iz osnova viktimizacije, nije bila ni moguća primjena člana 200 Zakona o obligacionim odnosima kao novčana naknada za nematerijalnu štetu po osnovu
umanjenja opšte životne aktivnosti, pretrpljene duševne bolove i straha, jer se ne radi o diskriminaciji za koju se, prema članu 12 tačka c) Zakona o zabrani diskriminacije, može tražiti i nematerijalna šteta uzrokovana povredom prava zaštičenih navedenim zakonom.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja, broj: S1 3 P 016322 16 Gž 2 od 04.07.2016. godine)
Izvor: https://advokat-prnjavorac.com/sudska-praksa-BiH.html
Lice koje trpi posljedice prijavljivanja diskriminacije ili učestvovanja u pravnom postupku za zaštitu od diskriminacije, ovlašteno je da posljedice viktimizacizije otklanja u prekršajnom postupku, a ne u redovnom parničnom postupku.
Iz obrazloženja:
Konkretno tužiteljica je opredijelila tužbene zahtjeve na utvrđenje da su tuženi kao izraz revanšizma zbog pokrenutih postupaka zaštite od mobinga i diskriminacije nastavili sa povredom prava tužiteljice na jednako postupanje, odnosno da sud utvrdi da je ocjena rada za 2013. godinu donijeta kao izraz vikitimizacije.
U takvoj situaciji pravni osnov se mogao jedino cijeniti kroz odredbu člana 18. Zakona o zabrani od diskriminacije BiH tako da povreda iz člana 18 predstavlja prekršaj za koji je u prekršajnom postupku propisana novčana kazna u smislu člana
21. istog zakona, a da se ne radi o obliku diskriminacije koji je propisan odredbom člana 12 tog zakona. Dakle u ovakvoj situaciji predmet prvo postavljenog tužbenog zahtjeva je mogao biti samo prekršajni, a ne redovan parnični postupak.
To se isto odnosi i na postavljeni tužbeni zahtjev opredijeljen na utvrđenje da je ocjena rada za 2013. godinu izraz vikitimizacije.
S obzirom da se u parničnom postupku nije mogla utvrđivati osnovanost tuženog zahtjeva iz osnova viktimizacije, nije bila ni moguća primjena člana 200 Zakona o obligacionim odnosima kao novčana naknada za nematerijalnu štetu po osnovu
umanjenja opšte životne aktivnosti, pretrpljene duševne bolove i straha, jer se ne radi o diskriminaciji za koju se, prema članu 12 tačka c) Zakona o zabrani diskriminacije, može tražiti i nematerijalna šteta uzrokovana povredom prava zaštičenih navedenim zakonom.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja, broj: S1 3 P 016322 16 Gž 2 od 04.07.2016. godine)
Izvor: https://advokat-prnjavorac.com/sudska-praksa-BiH.html
- By LegaForum