- Tue Feb 15, 2022 8:49 am
#5379
Ponovni zahtjev stranke o čijem zahtjevu je ranije riješeno u upravnom postupku
Član 116. stav 3. Zakona o upravnom postupku (Službeni glasnik BiH, broj: 29/02, 12/04, 88/07, 93/09, 41/13 i 40/16)
Kad upravni organ utvrdi da je stranka podnijela zahtjev koji se zasniva na istom pravnom i istom ili sličnom činjeničnom osnovu, povodom kojeg je postupak po zahtjevu iste stranke u toku pred tim organom ili po čijem zahtjevu je ranije riješeno, upravni organ će zaključkom odbaciti zahtjev.
Iz obrazloženja:
Odlučujući o ponovljenom zahtjevu tužitelja, tuženi je zaključkom od 4. 1. 2019. godine, odbacio tužiteljev zahtjev za priznavanje prava na naknadu za odvojeni život, jer se zahtjev zasniva na istom pravnom i činjeničnom osnovu povodom kojeg je ranije odlučeno, te je pobijanim rješenjem broj: UP II 16-15-08-34-7-3-2/19 od 21. 2. 2019. godine, odbijena kao neosnovana žalba tužitelja protiv navedenog zaključka.
Prvostepena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev zasnovana je na utvrđenju da su pobijani zaključak od 4. 1. 2019. godine, kojim je odbačen tužiteljev zahtjev, i rješenje tužene od 21. 2. 2019. godine, kojim je odbijena žalba tužitelja, pravilni i zakoniti, jer je tužena već ranije konačnim rješenjem odlučila o tužiteljevom zahtjevu koji se zasniva na istom činjeničnom i pravnom osnovu.
Navedena utvrđenja koja prihvata i ovo vijeće, nisu dovedena u sumnju navodima žalbe, jer je prvostepeni sud, cijenivši provedene dokaze, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo.
Naime, pravilan je zaključak prvostepenog suda da se tužiteljev zahtjev za priznavanje prava na naknadu za odvojeni život od 1. 7. 2016. godine, te ponovljeni zahtjev od 17.
12. 2018. godine, zasnivaju na istom činjeničnom i pravnom osnovu, jer se i prvim i drugim zahtjevom potražuje utvrđenje prava na naknadu za odvojeni život nakon što je
tužitelj promijenio mjesto prebivališta (L., ...), čime je udaljenost njegova mjesta rada i
prebivališta postala veća od 80 km, što je uslov za ostvarenje prava na odvojeni život.
Stoga je, pravilnom primjenom odredbe člana 116. stav 3. Zakona o upravnom postupku (Službeni glasnik BiH, broj: 29/02, 12/04, 88/07, 93/09, 41/13 i 40/16), kojom je propisano da, ako organ utvrdi da je stranka podnijela zahtjev koji se zasniva na istom pravnom i istom ili sličnom činjeničnom osnovu, povodom kojeg je postupak po zahtjevu iste stranke u toku pred tim organom ili po čijem zahtjevu je ranije riješeno, upravni organ će zaključkom odbaciti zahtjev, Ministarstvo odbrane BiH donijelo pravilnu i zakonitu odluku – zaključak od 4. 1. 2019. godine, kojim je predmetni zahtjev odbačen uz valjano obrazloženje da je o istom već odlučeno.
Samim tim pravilna je i odluka kojim je žalba tužitelja na navedeni zaključak odbijena kao neosnovana.
(Presuda Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 3 P 032106 20 Gž od 11. 6. 2020. godine
i presuda broj S1 3 P 032106 20 Rev od 16. 3. 2021. godine)
Član 116. stav 3. Zakona o upravnom postupku (Službeni glasnik BiH, broj: 29/02, 12/04, 88/07, 93/09, 41/13 i 40/16)
Kad upravni organ utvrdi da je stranka podnijela zahtjev koji se zasniva na istom pravnom i istom ili sličnom činjeničnom osnovu, povodom kojeg je postupak po zahtjevu iste stranke u toku pred tim organom ili po čijem zahtjevu je ranije riješeno, upravni organ će zaključkom odbaciti zahtjev.
Iz obrazloženja:
Odlučujući o ponovljenom zahtjevu tužitelja, tuženi je zaključkom od 4. 1. 2019. godine, odbacio tužiteljev zahtjev za priznavanje prava na naknadu za odvojeni život, jer se zahtjev zasniva na istom pravnom i činjeničnom osnovu povodom kojeg je ranije odlučeno, te je pobijanim rješenjem broj: UP II 16-15-08-34-7-3-2/19 od 21. 2. 2019. godine, odbijena kao neosnovana žalba tužitelja protiv navedenog zaključka.
Prvostepena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev zasnovana je na utvrđenju da su pobijani zaključak od 4. 1. 2019. godine, kojim je odbačen tužiteljev zahtjev, i rješenje tužene od 21. 2. 2019. godine, kojim je odbijena žalba tužitelja, pravilni i zakoniti, jer je tužena već ranije konačnim rješenjem odlučila o tužiteljevom zahtjevu koji se zasniva na istom činjeničnom i pravnom osnovu.
Navedena utvrđenja koja prihvata i ovo vijeće, nisu dovedena u sumnju navodima žalbe, jer je prvostepeni sud, cijenivši provedene dokaze, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo.
Naime, pravilan je zaključak prvostepenog suda da se tužiteljev zahtjev za priznavanje prava na naknadu za odvojeni život od 1. 7. 2016. godine, te ponovljeni zahtjev od 17.
12. 2018. godine, zasnivaju na istom činjeničnom i pravnom osnovu, jer se i prvim i drugim zahtjevom potražuje utvrđenje prava na naknadu za odvojeni život nakon što je
tužitelj promijenio mjesto prebivališta (L., ...), čime je udaljenost njegova mjesta rada i
prebivališta postala veća od 80 km, što je uslov za ostvarenje prava na odvojeni život.
Stoga je, pravilnom primjenom odredbe člana 116. stav 3. Zakona o upravnom postupku (Službeni glasnik BiH, broj: 29/02, 12/04, 88/07, 93/09, 41/13 i 40/16), kojom je propisano da, ako organ utvrdi da je stranka podnijela zahtjev koji se zasniva na istom pravnom i istom ili sličnom činjeničnom osnovu, povodom kojeg je postupak po zahtjevu iste stranke u toku pred tim organom ili po čijem zahtjevu je ranije riješeno, upravni organ će zaključkom odbaciti zahtjev, Ministarstvo odbrane BiH donijelo pravilnu i zakonitu odluku – zaključak od 4. 1. 2019. godine, kojim je predmetni zahtjev odbačen uz valjano obrazloženje da je o istom već odlučeno.
Samim tim pravilna je i odluka kojim je žalba tužitelja na navedeni zaključak odbijena kao neosnovana.
(Presuda Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 3 P 032106 20 Gž od 11. 6. 2020. godine
i presuda broj S1 3 P 032106 20 Rev od 16. 3. 2021. godine)