- Sat Sep 12, 2015 12:47 pm
#226
POKUŠAJ
(2) Učinitelj će se za pokušaj krivičnog djela kazniti u granicama kazne propisane za to krivično djelo, a može se i blaže kazniti.
Pokušaj je sa umišljajem započeto ali nedovršeno krivično djelo.
To znači da je za postojanje pokušaja potrebno da budu ostvarena 3 elementa, koji se sastoje u tome da je:
1) započeto izvršenje krivičnog djela,
2) da je u pravilu izostala posljedica i
3) da kod učinioca postoji umišljaj odnosno volja da izvrši krivično djelo.
1) Osnovni konstitutivni elemenat pokušaja sastoji se u tome da je učinilac preduzeo radnje kojima je započeto izvršenje krivičnog djela. Može se reći da je izvršilac započeo izvršenje kriv. djela kada je svojom radnjom ostvario neko od obilježja kriv. djela (npr. izvjesno je da postoji pokušaj u slučaju kada je učinilac pucao u drugoga u namjeri lišenja života i promašio; ili kada započeo je daviti žrtvu u namjeri da je ubije; ali ko je nabavio samo sredstva za pravljenje falsifikovanog novca, pa je uhvaćen već prilikom nabavljanja i pripreme tih sredstava, tek je u fazi pripremanja). Nekada će biti dovoljno da je učinilac primijenio neko od sredstava ili načina izvršenja datog djela, (npr. kod razbojništva ili silovanja, kod kojih pokušaj postoji već samom primjenom sile od strane učinioca).
2) Sljedeće obilježje pokušaja sastoji se u tome da krivično djelo nije dovršeno. Nedovršenost krivičnog djela je negativni elemenat, negativna pretpostavka pokušaja.
Nastupanje posljedice predstavlja po pravilu jasan dokaz da se radi o dovršenom krivičnom djelu, a ne o pokušaju.
Pri tome se mogu razlikovati dvije situacije odnosno dvije vrste pokušaja:
a) nesvršeni ili nedovršeni pokušaj - postoji kada je učinilac započeo radnju izvršenja, ali je nije dovršio. (npr. zamahne nožem na drugo lice, ali radnju ne dovrši, bilo svojom voljom ili postupanjem trećeg)
b) svršeni ili dovršeni pokušaj - postoji kada je učinilac preduzeo radnju izvršenja i istu dovršio, ali posljedica nije nastupila. (npr. lice A puca na lice B, ali dođe do promašaja) Stoga kod svršenog pokušaja učinilac više ne može obustaviti svoje djelovanje, pa se dobrovoljni odustanak od ovog pokušaja može sastojati samo u aktivnoj radnji usmjerenoj na sprečavanje posljedice. U praksi se za nesvršeni pokušaj blaže kažnjava, nego za svršeni.
3) Najzad, jedno od obilježja pokušaja je i njegov subjektivni elemenat koji se sastoji u umišljaju ili volji učinioca da izvrši krivično djelo. Za postojanje pokušaja nužno je da je odluka o izvršenju djela definitivna, konačna. (stoga nema pokušaja npr. kod onog ko je samo posegnuo, ko se samo mašio za pištoljem, ali se nije još odlučio da puca, već eventualno samo da zaprijeti) Budući da je umišljaj konstitutivno obilježje pokušaja, u teoriji je vladajuće shvatanje da je nehatni pokušaj nemoguć.
U vezi sa kažnjavanjem, treba razlikovati 2 pitanja:
1) kada se kažnjava za pokušaj - pokušaj je kažnjiv kod svih djela sa propisanom kaznom od 3 godine i težom, a za pokušaj drugog kriv. djela kad zakon izričito određuje kažnjavanje za pokušaj.
2) kako se kažnjava za pokušaj - učinilac će se za pokušaj kazniti u granicama kazne propisane za to krivično djelo, ali se može i blaže kazniti. Pokušaj je na taj način predviđen kao fakultativna okolnost za ublažavanje kazne (pravi pokušaj), dok je zakon kod nepodobnog pokušaj dao još šire mogućnosti za ublažavanje, jer je predvidio čak i mogućnost oslobođenja od kazne, što podrazumijeva i neograničeno ublažavanje. Da li će sud odmjeriti kaznu u granicama kazne propisane za dovršeno krivično djelo, kako se prvenstveno u zakonu sugeriše, ili će (i u kojoj mjeri) iskoristiti mogućnost ublažavanja kazne, zavisiće od niza okolnosti svakog konkretnog slučaja. Pri tome će svakako sud uzimati u obzir mjeru ostvarenja radnje izvršenja, odn. da li se radi o svršenom ili nesvršenom pokušaju, koji je stepen učiniočeve volje za izvršenjem djela (njegove krivice ili krivnje), da li je nastojao ili želio spriječiti nastupanje posljedice, iako je ona izostala iz drugih razloga, da li je u pitanju nepodobni pokušaj itd. U dosadašnjoj praksi sudovi su za pokušaj djela redovno ublažili kaznu, iako to ne proističe iz zakonske ekspresije, gdje se forsira kazna u granicama propisane za dovršeno djelo.
Pokušaj kao vid realizacije izvršenja nekog krivičnog djela nije moguć kod svih krivičnih djela. Postoje krivična djela koja kod kojih pokušaj nije moguć:
a) zato što takva djela zbog svoje prirode ne mogu biti izvršena u vidu pokušaja, (npr. kod kriv. djela učestvovanja u tuči ili verbalnih delikata, zatim kod čistih omisivnih delikata koji se izvršavaju nečinjenjem, kakva su krivična djela nepružanje pomoć i napuštanje nemoćne osobe, – jer se kod ovih djela pravog nečinjenja, momenat dovršenja djela i momenat kada ono postaje kažnjivo posve podudaraju, nastupaju istovremeno; dok naprotiv pokušaj je moguć kod djela nepravog nečinjenja - npr. majka koja u namjeri da ubije svoje dijete odbije da ga hrani, ali to učini neko drugi, izvršila je pokušaj ubistva nečinjenjem), ili
b) iz razloga što je sam pokušaj obuhvaćen dispozicijom djela kao njegov bitni elemenat, pa usljed toga, sam pokušaj predstavlja izvršenje kriv. djela (npr. napad na ustavni poredak ili ugrožavanje teritorijalne cjeline Federacije).
Kvalifikovani pokušaj predstavlja posebnu vrstu pokušaja kod kojeg se nisu ostvarila obilježja onog kriv. djela koje je učinilac namjeravao izvršiti, već nekog drugog djela koje je predviđeno kao posebno kriv. djelo. Ovo je jedan od slučajeva kada pokušaj postoji iako je došlo do izvjesne posljedice (otuda kvalifikovani pokušaj), ali ne one koju je učinilac imao u vidu, (npr. Učinilac puca na žrtvu sa bliske udaljenosti u predjelu grudi ili glave, ali mu nanese samo tjelesnu povredu. Kod ovog slučaja radiće se o pokušaju krivičnog djela ubistva, a ne dovršenom krivičnom djelu tjelesene povrede. Ovo iz razloga što je umišljaj učinoca i sve okolnosti događaja govorile da je on htio lišenje života drugog lica. Ili učinilac obija trgovinu da bi izvršio krađu nekih predmeta, ali je zatečen prije dovršenja djela i ovdje će se raditi o pokušaju krivičnog djela teške krađe, a ne o svršenom djelu oštećenja tuđe stvari.). U ovakvim slučajevima djelo se ipak kvalifikuje kao pokušaj krivičnog djela na koje je bio upravljen umišljaj, a ne kao dovršeno krivično djelo koje je ostvareno pokušajem toga djela. Ovo drugo djelo je u prividnom sticaju sa pokušanim djelom pa se stoga učinilac za njega neće kažnjavati, ali će se to redovno uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne za pokušano krivično djelo.
Nepodoban pokušaj
Nepodoban (nemoguć) pokušaj postoji - kada neko pokuša učiniti krivično djelo
a) neprikladnim sredstvom (npr. pokušaj lišenja života drugog lica potpuno neispravnim pištoljem ili pokušaj ubistva trovanjem hemijskom supstancom koja je izgubila svojstva) ili
b) prema neprikladnom predmetu (npr. postoji kod pokušaja ubistva leša, pokušaja abortusa žene koja nije trudna).
Razlikuju se i apsolutno nepodoban pokušaj i relativno nepodoban pokušaj.
- Apsolutno nepodoban pokušaj postoji kada sredstva ili objekt radnje izvršenja uopšte nisu podobni za izvršenja krivičnog djela, npr. u odnosu na objekat radnje izvršenja postoji u slučaju pokušaja ubistva na lešu, a u pogledu sredstva radnje izvršenja u slučaju pucanja iz prazne puške.
- Relativno nepodoban pokušaj postoji kada su sredstva ili objekt radnje izvršenja podobni, ali u konkretnom slučaju nisu mogli dovesti do željenog rezultata samo zbog naročitih okolnosti, koje su postojale u konkretnom slučaju. npr. lopov zavuče ruku u tuđi prazan đep, ili učinilac puca kroz prozor u namjeri da žrtvu liši života, ali je ona prije napustila kuću.
Kod svih nepodobnih pokušaja važno je da učinilac nije svjestan navedenih nepodobnosti. U protivnom, ako je učinilac toga svjestan, onda nema ni volje da se izvrši krivično djelo, pa ni samog pokušaja.
Inače, nepodobni pokušaj je kažnjiv uvijek kada je kažnjiv i obični pokušaj. Razlika je jedino u tome što - kod ovog pokušaja zakon je predvidio mogućnost oslobođenja od kazne - nepodobni pokušaj kao fakultativni osnov oslobođenja od kazne.
http://www.epravo.ba
(2) Učinitelj će se za pokušaj krivičnog djela kazniti u granicama kazne propisane za to krivično djelo, a može se i blaže kazniti.
Pokušaj je sa umišljajem započeto ali nedovršeno krivično djelo.
To znači da je za postojanje pokušaja potrebno da budu ostvarena 3 elementa, koji se sastoje u tome da je:
1) započeto izvršenje krivičnog djela,
2) da je u pravilu izostala posljedica i
3) da kod učinioca postoji umišljaj odnosno volja da izvrši krivično djelo.
1) Osnovni konstitutivni elemenat pokušaja sastoji se u tome da je učinilac preduzeo radnje kojima je započeto izvršenje krivičnog djela. Može se reći da je izvršilac započeo izvršenje kriv. djela kada je svojom radnjom ostvario neko od obilježja kriv. djela (npr. izvjesno je da postoji pokušaj u slučaju kada je učinilac pucao u drugoga u namjeri lišenja života i promašio; ili kada započeo je daviti žrtvu u namjeri da je ubije; ali ko je nabavio samo sredstva za pravljenje falsifikovanog novca, pa je uhvaćen već prilikom nabavljanja i pripreme tih sredstava, tek je u fazi pripremanja). Nekada će biti dovoljno da je učinilac primijenio neko od sredstava ili načina izvršenja datog djela, (npr. kod razbojništva ili silovanja, kod kojih pokušaj postoji već samom primjenom sile od strane učinioca).
2) Sljedeće obilježje pokušaja sastoji se u tome da krivično djelo nije dovršeno. Nedovršenost krivičnog djela je negativni elemenat, negativna pretpostavka pokušaja.
Nastupanje posljedice predstavlja po pravilu jasan dokaz da se radi o dovršenom krivičnom djelu, a ne o pokušaju.
Pri tome se mogu razlikovati dvije situacije odnosno dvije vrste pokušaja:
a) nesvršeni ili nedovršeni pokušaj - postoji kada je učinilac započeo radnju izvršenja, ali je nije dovršio. (npr. zamahne nožem na drugo lice, ali radnju ne dovrši, bilo svojom voljom ili postupanjem trećeg)
b) svršeni ili dovršeni pokušaj - postoji kada je učinilac preduzeo radnju izvršenja i istu dovršio, ali posljedica nije nastupila. (npr. lice A puca na lice B, ali dođe do promašaja) Stoga kod svršenog pokušaja učinilac više ne može obustaviti svoje djelovanje, pa se dobrovoljni odustanak od ovog pokušaja može sastojati samo u aktivnoj radnji usmjerenoj na sprečavanje posljedice. U praksi se za nesvršeni pokušaj blaže kažnjava, nego za svršeni.
3) Najzad, jedno od obilježja pokušaja je i njegov subjektivni elemenat koji se sastoji u umišljaju ili volji učinioca da izvrši krivično djelo. Za postojanje pokušaja nužno je da je odluka o izvršenju djela definitivna, konačna. (stoga nema pokušaja npr. kod onog ko je samo posegnuo, ko se samo mašio za pištoljem, ali se nije još odlučio da puca, već eventualno samo da zaprijeti) Budući da je umišljaj konstitutivno obilježje pokušaja, u teoriji je vladajuće shvatanje da je nehatni pokušaj nemoguć.
U vezi sa kažnjavanjem, treba razlikovati 2 pitanja:
1) kada se kažnjava za pokušaj - pokušaj je kažnjiv kod svih djela sa propisanom kaznom od 3 godine i težom, a za pokušaj drugog kriv. djela kad zakon izričito određuje kažnjavanje za pokušaj.
2) kako se kažnjava za pokušaj - učinilac će se za pokušaj kazniti u granicama kazne propisane za to krivično djelo, ali se može i blaže kazniti. Pokušaj je na taj način predviđen kao fakultativna okolnost za ublažavanje kazne (pravi pokušaj), dok je zakon kod nepodobnog pokušaj dao još šire mogućnosti za ublažavanje, jer je predvidio čak i mogućnost oslobođenja od kazne, što podrazumijeva i neograničeno ublažavanje. Da li će sud odmjeriti kaznu u granicama kazne propisane za dovršeno krivično djelo, kako se prvenstveno u zakonu sugeriše, ili će (i u kojoj mjeri) iskoristiti mogućnost ublažavanja kazne, zavisiće od niza okolnosti svakog konkretnog slučaja. Pri tome će svakako sud uzimati u obzir mjeru ostvarenja radnje izvršenja, odn. da li se radi o svršenom ili nesvršenom pokušaju, koji je stepen učiniočeve volje za izvršenjem djela (njegove krivice ili krivnje), da li je nastojao ili želio spriječiti nastupanje posljedice, iako je ona izostala iz drugih razloga, da li je u pitanju nepodobni pokušaj itd. U dosadašnjoj praksi sudovi su za pokušaj djela redovno ublažili kaznu, iako to ne proističe iz zakonske ekspresije, gdje se forsira kazna u granicama propisane za dovršeno djelo.
Pokušaj kao vid realizacije izvršenja nekog krivičnog djela nije moguć kod svih krivičnih djela. Postoje krivična djela koja kod kojih pokušaj nije moguć:
a) zato što takva djela zbog svoje prirode ne mogu biti izvršena u vidu pokušaja, (npr. kod kriv. djela učestvovanja u tuči ili verbalnih delikata, zatim kod čistih omisivnih delikata koji se izvršavaju nečinjenjem, kakva su krivična djela nepružanje pomoć i napuštanje nemoćne osobe, – jer se kod ovih djela pravog nečinjenja, momenat dovršenja djela i momenat kada ono postaje kažnjivo posve podudaraju, nastupaju istovremeno; dok naprotiv pokušaj je moguć kod djela nepravog nečinjenja - npr. majka koja u namjeri da ubije svoje dijete odbije da ga hrani, ali to učini neko drugi, izvršila je pokušaj ubistva nečinjenjem), ili
b) iz razloga što je sam pokušaj obuhvaćen dispozicijom djela kao njegov bitni elemenat, pa usljed toga, sam pokušaj predstavlja izvršenje kriv. djela (npr. napad na ustavni poredak ili ugrožavanje teritorijalne cjeline Federacije).
Kvalifikovani pokušaj predstavlja posebnu vrstu pokušaja kod kojeg se nisu ostvarila obilježja onog kriv. djela koje je učinilac namjeravao izvršiti, već nekog drugog djela koje je predviđeno kao posebno kriv. djelo. Ovo je jedan od slučajeva kada pokušaj postoji iako je došlo do izvjesne posljedice (otuda kvalifikovani pokušaj), ali ne one koju je učinilac imao u vidu, (npr. Učinilac puca na žrtvu sa bliske udaljenosti u predjelu grudi ili glave, ali mu nanese samo tjelesnu povredu. Kod ovog slučaja radiće se o pokušaju krivičnog djela ubistva, a ne dovršenom krivičnom djelu tjelesene povrede. Ovo iz razloga što je umišljaj učinoca i sve okolnosti događaja govorile da je on htio lišenje života drugog lica. Ili učinilac obija trgovinu da bi izvršio krađu nekih predmeta, ali je zatečen prije dovršenja djela i ovdje će se raditi o pokušaju krivičnog djela teške krađe, a ne o svršenom djelu oštećenja tuđe stvari.). U ovakvim slučajevima djelo se ipak kvalifikuje kao pokušaj krivičnog djela na koje je bio upravljen umišljaj, a ne kao dovršeno krivično djelo koje je ostvareno pokušajem toga djela. Ovo drugo djelo je u prividnom sticaju sa pokušanim djelom pa se stoga učinilac za njega neće kažnjavati, ali će se to redovno uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne za pokušano krivično djelo.
Nepodoban pokušaj
Nepodoban (nemoguć) pokušaj postoji - kada neko pokuša učiniti krivično djelo
a) neprikladnim sredstvom (npr. pokušaj lišenja života drugog lica potpuno neispravnim pištoljem ili pokušaj ubistva trovanjem hemijskom supstancom koja je izgubila svojstva) ili
b) prema neprikladnom predmetu (npr. postoji kod pokušaja ubistva leša, pokušaja abortusa žene koja nije trudna).
Razlikuju se i apsolutno nepodoban pokušaj i relativno nepodoban pokušaj.
- Apsolutno nepodoban pokušaj postoji kada sredstva ili objekt radnje izvršenja uopšte nisu podobni za izvršenja krivičnog djela, npr. u odnosu na objekat radnje izvršenja postoji u slučaju pokušaja ubistva na lešu, a u pogledu sredstva radnje izvršenja u slučaju pucanja iz prazne puške.
- Relativno nepodoban pokušaj postoji kada su sredstva ili objekt radnje izvršenja podobni, ali u konkretnom slučaju nisu mogli dovesti do željenog rezultata samo zbog naročitih okolnosti, koje su postojale u konkretnom slučaju. npr. lopov zavuče ruku u tuđi prazan đep, ili učinilac puca kroz prozor u namjeri da žrtvu liši života, ali je ona prije napustila kuću.
Kod svih nepodobnih pokušaja važno je da učinilac nije svjestan navedenih nepodobnosti. U protivnom, ako je učinilac toga svjestan, onda nema ni volje da se izvrši krivično djelo, pa ni samog pokušaja.
Inače, nepodobni pokušaj je kažnjiv uvijek kada je kažnjiv i obični pokušaj. Razlika je jedino u tome što - kod ovog pokušaja zakon je predvidio mogućnost oslobođenja od kazne - nepodobni pokušaj kao fakultativni osnov oslobođenja od kazne.
http://www.epravo.ba
- By LegaForum