- Tue Feb 15, 2022 8:45 am
#5377
Otkaz ugovora o radu zbog neopravdanog izostanka sa posla
Član 71. stav 1. tačka f) alineja 1. Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine (Sl. glasnik BiH, br. 26/04 sa izmjenama)
Izostanak sa posla da bi bio osnov prestanka radnog odnosa mora jasno izražavati svijest i volju zaposlenika da više ne želi da radi.
U slučaju sumnje u mogućnost zaposlenika da upravlja svojim postupcima i da je svjestan posljedica, poslodavac, ukoliko mu je poznato zdravstveno stanje zaposlenog, treba sa izvjesnošću utvrditi voljni element da bi otkazni razlog bio valjan.
Iz obrazloženja:
U konkretnoj parnici nema spora da je tužitelj relevantnim dokazima potvrdio da je otvorio bolovanje od 16. 1. 2019. godine do daljnjeg, da je dostavio doznake za period od 16.1. do 31. 1. 2019. godine, te da je tužena pokušavala doći u kontakt s tužiteljem koji nakon 1. 3. 2019. godine nije dostavio doznake za bolovanje. Iz razloga nedostavljanja doznaka, tužena je 16. 4. 2019. godine uputila tužitelju upozorenje o pokretanju procedure otkaza ugovora o radu i ostavila rok od pet dana za izjašnjenje koje je tužitelj uputio dana 23. 4. 2019. godine i u čijem sadržaju je naveo zakonske odredbe na kojima je zasnovana njegova privremena spriječenost za rad i koje ga štite kao pacijenta.
Medicinska dokumentacija u koju je izvršen uvid pred prvostepenim sudom ukazuje da je tužitelju dijagnosticirano više psihijatrijskih oboljenje pod šifrom F32.3, F33.1 i F60.3, a iz izvještaja o privremenoj spriječenosti za rad od 24. 1. 2019. godine tvrđeno je da su navedene dijagnoze bile osnov za otvaranje bolovanja.
Prvostepeni sud je detaljno obrazložio činjenice koje je utvrdio iz nalaza i mišljenja ljekara specijaliste neuropsihijatra Centra za mentalnu rehabilitaciju od 17. 1. 2019. godine, od 17. 2. 2019. godine i od 8. 5. 2019. godine, nalaza sa Psihijatrijske klinike od 30. 5. 2019. godine i tužiteljevog zdravstvenog kartona opšte medicine JU Doma zdravlja Kantona Sarajevo.
Ponovnim uvidom u ove posredno provedene dokaze vijeće je utvrdilo da nalazi specijaliste iz Centra za mentalno zdravlje datiraju prije otvaranja bolovanja i s kontrolnog pregleda, dakle, za vrijeme koje je pokriveno doznakama, a sljedeći nalaz sačinjen je nakon donošenja rješenja o otkazu ugovora o radu. Nalaz sa psihijatrijske klinike također datira nakon donošenja rješenja o otkazu ugovora o radu. Iz tužiteljevog zdravstvenog kartona opšte medicine proizilazi da se tužitelj javio sa danom otvaranja bolovanja 17. 1. 2019. godine, da je pristupio na kontrolni pregled 07. 2. 2019. godine, da se na sljedeći kontrolni pregled nije javio i da se tek javio ljekaru 8. 5. 2019. godine gdje je u kartonu navedeno da dolazi da obnovi bolovanje.
Proizilazi da tužitelj u sporno vrijeme za koje se navodi da poslodavcu nije opravdao izostanak s posla uslijed bolovanja, tri se mjeseca nije javljao nadležnom ljekaru. Kada se ova činjenica dovede u vezu s time da je tužitelju dijagnosticirano više psihijatrijskih oboljenja, tada se kao ključno postavlja utvrđenje da li je tužitelj prema tadašnjoj zdravstvenoj situaciji bio u stanju shvatiti posljedice propusta dostavljanja doznaka, a ne da li je trebao sigurno biti na bolovanju.
Naime, izostajanje s posla, kao osnov za prestanak radnog odnosa, mora da bude takvo da izražava svijest i volju radnika da više ne radi, koja se procjenjuje prema objektivno ispoljenim voljnim elementima i postupcima koji se očekuju od radnika u uobičajenim okolnostima. Otkazni razlog, da bi bio valjan mora se sa izvjesnošću pripisati volji zaposlenika. U slučaju sumnje u mogućnosti zaposlenika da upravlja svojim postupcima i da je svjestan posljedica koje mogu nastati iz određenog ponašanja, poslodavac kome je poznato zdravstveno stanje zaposlenika, trebao ovu činjenicu ispitati. Na to ga obavezuje i načelo materijalne istine iz člana 9. Zakona o u pravnom postupku (Sl. glasnik BiH, 29/02 sa izmjenama) čija primjena je predviđena članom 82. stav 3. Zakona o radu u institucijama BiH.
Prvostepeni sud je zakonitost osporavanog rješenja cijenio iz drugih razloga i zasnovao na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, a koji propust je bio od uticaja na donošenje zakonite i pravilne odluke. Nedostatak prvostepene presude drugostepeno vijeće nije moglo otkloniti bez povrede prava stranaka na pristup sudu u žalbenom postupku što je bio razlog da se, primjenom člana 194. stav 1. tačka 1. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH, žalba tužene uvaži, prvostepena presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
(Iz presude vijeća Apelacionog odjeljenja, broj: S1 3 P 033964 21 Gž od 27. 5. 2021. godine)
Član 71. stav 1. tačka f) alineja 1. Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine (Sl. glasnik BiH, br. 26/04 sa izmjenama)
Izostanak sa posla da bi bio osnov prestanka radnog odnosa mora jasno izražavati svijest i volju zaposlenika da više ne želi da radi.
U slučaju sumnje u mogućnost zaposlenika da upravlja svojim postupcima i da je svjestan posljedica, poslodavac, ukoliko mu je poznato zdravstveno stanje zaposlenog, treba sa izvjesnošću utvrditi voljni element da bi otkazni razlog bio valjan.
Iz obrazloženja:
U konkretnoj parnici nema spora da je tužitelj relevantnim dokazima potvrdio da je otvorio bolovanje od 16. 1. 2019. godine do daljnjeg, da je dostavio doznake za period od 16.1. do 31. 1. 2019. godine, te da je tužena pokušavala doći u kontakt s tužiteljem koji nakon 1. 3. 2019. godine nije dostavio doznake za bolovanje. Iz razloga nedostavljanja doznaka, tužena je 16. 4. 2019. godine uputila tužitelju upozorenje o pokretanju procedure otkaza ugovora o radu i ostavila rok od pet dana za izjašnjenje koje je tužitelj uputio dana 23. 4. 2019. godine i u čijem sadržaju je naveo zakonske odredbe na kojima je zasnovana njegova privremena spriječenost za rad i koje ga štite kao pacijenta.
Medicinska dokumentacija u koju je izvršen uvid pred prvostepenim sudom ukazuje da je tužitelju dijagnosticirano više psihijatrijskih oboljenje pod šifrom F32.3, F33.1 i F60.3, a iz izvještaja o privremenoj spriječenosti za rad od 24. 1. 2019. godine tvrđeno je da su navedene dijagnoze bile osnov za otvaranje bolovanja.
Prvostepeni sud je detaljno obrazložio činjenice koje je utvrdio iz nalaza i mišljenja ljekara specijaliste neuropsihijatra Centra za mentalnu rehabilitaciju od 17. 1. 2019. godine, od 17. 2. 2019. godine i od 8. 5. 2019. godine, nalaza sa Psihijatrijske klinike od 30. 5. 2019. godine i tužiteljevog zdravstvenog kartona opšte medicine JU Doma zdravlja Kantona Sarajevo.
Ponovnim uvidom u ove posredno provedene dokaze vijeće je utvrdilo da nalazi specijaliste iz Centra za mentalno zdravlje datiraju prije otvaranja bolovanja i s kontrolnog pregleda, dakle, za vrijeme koje je pokriveno doznakama, a sljedeći nalaz sačinjen je nakon donošenja rješenja o otkazu ugovora o radu. Nalaz sa psihijatrijske klinike također datira nakon donošenja rješenja o otkazu ugovora o radu. Iz tužiteljevog zdravstvenog kartona opšte medicine proizilazi da se tužitelj javio sa danom otvaranja bolovanja 17. 1. 2019. godine, da je pristupio na kontrolni pregled 07. 2. 2019. godine, da se na sljedeći kontrolni pregled nije javio i da se tek javio ljekaru 8. 5. 2019. godine gdje je u kartonu navedeno da dolazi da obnovi bolovanje.
Proizilazi da tužitelj u sporno vrijeme za koje se navodi da poslodavcu nije opravdao izostanak s posla uslijed bolovanja, tri se mjeseca nije javljao nadležnom ljekaru. Kada se ova činjenica dovede u vezu s time da je tužitelju dijagnosticirano više psihijatrijskih oboljenja, tada se kao ključno postavlja utvrđenje da li je tužitelj prema tadašnjoj zdravstvenoj situaciji bio u stanju shvatiti posljedice propusta dostavljanja doznaka, a ne da li je trebao sigurno biti na bolovanju.
Naime, izostajanje s posla, kao osnov za prestanak radnog odnosa, mora da bude takvo da izražava svijest i volju radnika da više ne radi, koja se procjenjuje prema objektivno ispoljenim voljnim elementima i postupcima koji se očekuju od radnika u uobičajenim okolnostima. Otkazni razlog, da bi bio valjan mora se sa izvjesnošću pripisati volji zaposlenika. U slučaju sumnje u mogućnosti zaposlenika da upravlja svojim postupcima i da je svjestan posljedica koje mogu nastati iz određenog ponašanja, poslodavac kome je poznato zdravstveno stanje zaposlenika, trebao ovu činjenicu ispitati. Na to ga obavezuje i načelo materijalne istine iz člana 9. Zakona o u pravnom postupku (Sl. glasnik BiH, 29/02 sa izmjenama) čija primjena je predviđena članom 82. stav 3. Zakona o radu u institucijama BiH.
Prvostepeni sud je zakonitost osporavanog rješenja cijenio iz drugih razloga i zasnovao na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, a koji propust je bio od uticaja na donošenje zakonite i pravilne odluke. Nedostatak prvostepene presude drugostepeno vijeće nije moglo otkloniti bez povrede prava stranaka na pristup sudu u žalbenom postupku što je bio razlog da se, primjenom člana 194. stav 1. tačka 1. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH, žalba tužene uvaži, prvostepena presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
(Iz presude vijeća Apelacionog odjeljenja, broj: S1 3 P 033964 21 Gž od 27. 5. 2021. godine)