- Wed Sep 02, 2020 7:04 am
#4277
Ostvarivanje prava na oslobađanje od carina pod posebnim uvjetima
Kada nije moguće porijeklo novčanih uplata (za kurbansko meso) dovesti u direktnu korelaciju sa uvezenom količinom mesa, niti je moguće dokazati da se ista roba vraća osobama koje uplaćuju novčana sredstva za njenu nabavku, niti da se to vrši u ekvivalentnoj protuvrijednosti, jer bi se time napustila ideja doniranja, zbog toga se uvezeno (kurbansko) meso ima smatrati besplatnom donacijom, pa shodno tome predmetna uvezena roba po zakonu treba biti oslobođena od plaćanja carine.
Iz obrazloženja:
Nakon što su potpuno utvrđene činjenice, Apelaciono vijeće koristeći se osnovnim pravnim silogizmom da mihi facta, dabo tibi ius (daj mi činjenice, dati ću ti pravo), prelazi na obrazloženje ispunjenosti uslova iz člana 10. Priloga Zakona o carinskoj politici BiH, kojim je propisano da su od plaćanja uvoznih dažbina oslobođene osnovne potrepštine koje uvezu javne organizacije ili dobrotvorne organizacije koje nadležni organ ovlasti za njihovu raspodjelu u humanitarne svrhe, roba koja lice ili organizacija registrirana u stranoj zemlji šalje besplatno, a bez ikakve komercijalne namjere pošiljaoca, javnim organizacijama ili drugim dobrotvornim ili humanitarnim organizacijama, odobrenim od strane nadležnih organa za prikupljanje priloga na dobrotvornim manifestacijama u korist siromašnih lica.
Dodatno, u članu 2. tačka 7. Odlukе o postupku ostvarivanja prava na oslobađanje od plaćanja carine pod posebnim uvjetima propisano je, između ostalog, da radi korištenja carinske povlastice, korisnik povlastice nadležnom carinskom organu, uz pisani zahtjev, podnosi i dokaz da se roba i oprema šalju besplatno.
Postavlja se pitanje da li je predmetna uvezena roba – kurbansko meso, poslana besplatno ili je riječ o protuvrijednosti uplaćenih novčanih sredstava na osnovu akcije, kako je to utvrdilo vijeće za upravne sporove.
Imajući u vidu sve naprijed izložene činjenice, kao i činjenicu da vrijednost uvezenog kurbanskog mesa u velikom novčanom iznosu (stotine hiljada KM) premašuje iznos uplaćenih donacija građana iz BiH, Apelaciono vijeće je stanovišta da nije moguće prostom primjenom jednog od kumulativnih uslova
oslobođenja od plaćanja carine (roba poslana besplatno), zaključiti da je riječ o robi kupljenoj novcem koji potiče od izvršenog novčanog transfera građana BiH, tj. tužitelja.
Prije svega, Apelaciono vijeće je stava da je, zbog nepostojanja načelno ispravnog jednoznačnog odgovora na ovo delikatno pravno pitanje, potrebno primjenom standardizovanih pravila tumačenja pravne norme, a naročito jezičkim i teleološkim (ciljnim), ustanoviti da li je predmetno kurbansko meso besplatno poslano i potom uvezeno u BiH. Da bi Apelaciono vijeće to utvrdilo, prije svega je pošlo od jezičkog tumačenja odredbe člana 10. Priloga Zakona, koja propisuje da se za oslobađanje od plaćanja carine zahtijeva ispunjen uslov da se roba šalje besplatno. Leksičkim pravilima tumačenja to znači da takva roba ne smije biti protuvrijednost/protuusluga za neko djelovanje osobe koja prima robu, tj. roba koja se šalje ne smije biti posljedica izvršenja obaveze (Merhamet Australije), koju je onaj koji prima robu (ovdje tužitelj) uplatom novčanih sredstava ovlašten zahtijevati, pod prijetnjom sankcije.
Imajući u vidu da je izvjestan iznos novčanih sredstava, koji ne odgovara vrijednosti poslane robe, od tužitelja prebačen na račun Merhameta Australije, na ovo pitanje primjenom leksičkog pravila tumačenja nije moguće dati potpun i ispravan odgovor.
Primjenom pravila ciljnog tumačenja nastoji se ''oživotvoriti'' pravna odredba, u skladu sa njenom objektivnom svrhom, pri čemu je naravno contra laegem tumačenje nedopušteno. Konkretno, to znači da se uslov besplatnosti robe, prije svega, treba tumačiti u duhu životnih uslova, na način da se ova odredba posmatra kao isječak iz stvarnosti na koju se norma odnosi. U tom smislu, Apelaciono vijeće je analiziralo odredbu člana 176. Zakona o carinskom postupku BiH, kojim su propisani postupci oslobađanja od carine, a iz koje proizlazi da je osnovni cilj oslobađanja od plaćanja carine, nekomercijalna priroda upotrebe proizvoda. Dodatno Prilogom Zakona detaljno je navedena roba koja se pojedinačno oslobađa od plaćanja carine kada se stavlja u promet. Tako je članom 10. propisano da se od plaćanja carine oslobađa roba za dobrotvorne ili humanitarne organizacije. Istovremeno odredbom člana 2. Odluke o postupku ostvarivanja prava na oslobađanje od plaćanja carine pod posebnim uvjetima, propisano je da radi korištenja carinske povlastice, korisnik povlastice mjerodavnom poreskom organu podnosi i dokaz da se roba i oprema šalju besplatno. Sistemskim tumačenjem predmetnih normi jasno je da je osnovna vodilja normotvorca prilikom
propisivanja izuzetaka od oslobađanja plaćanja carine bila da se generalno roba sa nekomercijalnim pojedinačnim karakterom (u svakom posebnom slučaju), a dodatno/posebno i namijenjena humanitarnim organizacijama, oslobodi plaćanja carine, ako je prije svega usmjerena u humanitarne svrhe preko ovlaštenih organizacija za obavljanje takvih aktivnosti.
Vijeće za upravne sporove je osnov argumentacije za utvrđivanje ispunjenosti uslova za oslobađanje od plaćanja carine vezalo za uslov propisan odredbom člana
10. st. 1. tačka b) Priloga Zakona, u vezi sa članom 2. Odluke koji se odnose na činjenicu da li se roba šalje besplatno.
Apelaciono vijeće je stanovišta da se konkretna pravna situacija može podvesti pod član 10. stav 1. tačka b) Priloga Zakona u smislu potrepština (robe koja služi zadovoljenju neposrednih potreba ljudi: hrana/kurbansko meso), koje uvezu dobrotvorne organizacije (Merhamet), a koje mjerodavni organi (Federalno ministarstvo) ovlaste za njihovu raspodjelu, zbog čega bi zahtijevanje dokaza o besplatnom slanju iz Odluke bilo moguće tumačiti nedopuštenim. Naime, naprijed navedeni uslov je propisan Odlukom, a osnovni pravni postulat je da se internim propisima ne mogu nametati dodatne pravne obaveze koje nisu u duhu višeg pravnog akta – Zakona i Priloga Zakona. Imajući u vidu da Prilogom Zakona uslov besplatnosti slanja robe za datu situaciju nije propisan, to je propisivanje takvog uslova internim aktom suprotno duhu hijerarhijski više pravne norme, zbog čega bi istu imalo ostaviti neprimijenjenom.
Ipak, Apelaciono vijeće će posebno obrazložiti zbog čega je stanovišta da je u ovoj pravnoj stvari uslov besplatnosti robe ispunjen. Naime, smisao provedenih akcija Kurban je da građani doniraju izvjestan novčani iznos preko tužitelja u ime Merhameta Australije, kako bi se kao krajnja konsekvenca nabavilo smrznuto ovčije meso, koje se šalje kao humanitarna pomoć socijalno ugroženom stanovništu cijelog svijeta, prema rasporedu prioriteta i količini mesa koju utvrdi Merhamet Australije, kao koordinator projekta. Kvantitet mesa se ne raspoređuje u procentu koji odgovara iznosu uplaćenih novčanih sredstava iz jedne države, a što je slučaj i u konkretnoj stvari (više donirano vrijednosti mesa u BiH od iznosa uplaćenih novčanih sredstava). Dodatno, iz utvrđenih činjenica nedvosmisleno proizlazi da je predmetno meso Merhamet Australije donirao, dakle, besplatno namijenio socijalno ugroženima u BiH i da se njegova podjela vrši preko tužitelja, kao učesnika akcije. To konkretno znači da je tužitelj suštinski ''kanal'' preko kojeg određeni građani doniraju novac bezuslovno, i bez direktnih dodatnih obaveza
drugoj strani kojoj uplaćuju novčane iznose, osim da nabavljeno meso od tog iznosa ide u ruke socijalno potrebitih, a istovremeno ''kanal'' preko kojeg se meso uplaćeno iz donacija širom svijeta upućuje socijalno ugroženima u BiH. Dakle, jasno je da ne postoji direktna uzročno-posljedična veza između uplaćenih novčanih sredstava i uvezenog kurbanskog mesa, iz razloga što se uvezeno meso ima smatrati besplatnom donacijom Merhameta Australije, koje je u iznosu i količini nevezanoj za iznos uplaćenih donacija namijenjeno siromašnima. Potvrda za to se nalazi i u činjenici da posljednjih godina nije zabilježen uvoz kurbanskog mesa po osnovu ove akcije, iako se akcija redovno sprovodi u smislu prikupljanja novčanih sredstava. Ovo iz razloga što postoje druge države za koje je Merhamet Australije ocijenio da su u socijalno ugroženijoj situaciji od BiH.
Sve naprijed navedeno znači da nije moguće porijeklo novčanih uplata dovesti u direktnu korelaciju sa uvezenom količinom mesa, niti je dokazivo da se to meso vraća osobama koje uplaćuju novčana sredstva, niti da se to vrši u ekvivalentnoj protuvrijednosti, jer bi se time obesmislila ideja doniranja, što je opštepoznato.
(Presuda Suda Bosne i Hercegovine broj: S1 3 P 022205 17 Uvp od
09.03.2018. godine)
Kada nije moguće porijeklo novčanih uplata (za kurbansko meso) dovesti u direktnu korelaciju sa uvezenom količinom mesa, niti je moguće dokazati da se ista roba vraća osobama koje uplaćuju novčana sredstva za njenu nabavku, niti da se to vrši u ekvivalentnoj protuvrijednosti, jer bi se time napustila ideja doniranja, zbog toga se uvezeno (kurbansko) meso ima smatrati besplatnom donacijom, pa shodno tome predmetna uvezena roba po zakonu treba biti oslobođena od plaćanja carine.
Iz obrazloženja:
Nakon što su potpuno utvrđene činjenice, Apelaciono vijeće koristeći se osnovnim pravnim silogizmom da mihi facta, dabo tibi ius (daj mi činjenice, dati ću ti pravo), prelazi na obrazloženje ispunjenosti uslova iz člana 10. Priloga Zakona o carinskoj politici BiH, kojim je propisano da su od plaćanja uvoznih dažbina oslobođene osnovne potrepštine koje uvezu javne organizacije ili dobrotvorne organizacije koje nadležni organ ovlasti za njihovu raspodjelu u humanitarne svrhe, roba koja lice ili organizacija registrirana u stranoj zemlji šalje besplatno, a bez ikakve komercijalne namjere pošiljaoca, javnim organizacijama ili drugim dobrotvornim ili humanitarnim organizacijama, odobrenim od strane nadležnih organa za prikupljanje priloga na dobrotvornim manifestacijama u korist siromašnih lica.
Dodatno, u članu 2. tačka 7. Odlukе o postupku ostvarivanja prava na oslobađanje od plaćanja carine pod posebnim uvjetima propisano je, između ostalog, da radi korištenja carinske povlastice, korisnik povlastice nadležnom carinskom organu, uz pisani zahtjev, podnosi i dokaz da se roba i oprema šalju besplatno.
Postavlja se pitanje da li je predmetna uvezena roba – kurbansko meso, poslana besplatno ili je riječ o protuvrijednosti uplaćenih novčanih sredstava na osnovu akcije, kako je to utvrdilo vijeće za upravne sporove.
Imajući u vidu sve naprijed izložene činjenice, kao i činjenicu da vrijednost uvezenog kurbanskog mesa u velikom novčanom iznosu (stotine hiljada KM) premašuje iznos uplaćenih donacija građana iz BiH, Apelaciono vijeće je stanovišta da nije moguće prostom primjenom jednog od kumulativnih uslova
oslobođenja od plaćanja carine (roba poslana besplatno), zaključiti da je riječ o robi kupljenoj novcem koji potiče od izvršenog novčanog transfera građana BiH, tj. tužitelja.
Prije svega, Apelaciono vijeće je stava da je, zbog nepostojanja načelno ispravnog jednoznačnog odgovora na ovo delikatno pravno pitanje, potrebno primjenom standardizovanih pravila tumačenja pravne norme, a naročito jezičkim i teleološkim (ciljnim), ustanoviti da li je predmetno kurbansko meso besplatno poslano i potom uvezeno u BiH. Da bi Apelaciono vijeće to utvrdilo, prije svega je pošlo od jezičkog tumačenja odredbe člana 10. Priloga Zakona, koja propisuje da se za oslobađanje od plaćanja carine zahtijeva ispunjen uslov da se roba šalje besplatno. Leksičkim pravilima tumačenja to znači da takva roba ne smije biti protuvrijednost/protuusluga za neko djelovanje osobe koja prima robu, tj. roba koja se šalje ne smije biti posljedica izvršenja obaveze (Merhamet Australije), koju je onaj koji prima robu (ovdje tužitelj) uplatom novčanih sredstava ovlašten zahtijevati, pod prijetnjom sankcije.
Imajući u vidu da je izvjestan iznos novčanih sredstava, koji ne odgovara vrijednosti poslane robe, od tužitelja prebačen na račun Merhameta Australije, na ovo pitanje primjenom leksičkog pravila tumačenja nije moguće dati potpun i ispravan odgovor.
Primjenom pravila ciljnog tumačenja nastoji se ''oživotvoriti'' pravna odredba, u skladu sa njenom objektivnom svrhom, pri čemu je naravno contra laegem tumačenje nedopušteno. Konkretno, to znači da se uslov besplatnosti robe, prije svega, treba tumačiti u duhu životnih uslova, na način da se ova odredba posmatra kao isječak iz stvarnosti na koju se norma odnosi. U tom smislu, Apelaciono vijeće je analiziralo odredbu člana 176. Zakona o carinskom postupku BiH, kojim su propisani postupci oslobađanja od carine, a iz koje proizlazi da je osnovni cilj oslobađanja od plaćanja carine, nekomercijalna priroda upotrebe proizvoda. Dodatno Prilogom Zakona detaljno je navedena roba koja se pojedinačno oslobađa od plaćanja carine kada se stavlja u promet. Tako je članom 10. propisano da se od plaćanja carine oslobađa roba za dobrotvorne ili humanitarne organizacije. Istovremeno odredbom člana 2. Odluke o postupku ostvarivanja prava na oslobađanje od plaćanja carine pod posebnim uvjetima, propisano je da radi korištenja carinske povlastice, korisnik povlastice mjerodavnom poreskom organu podnosi i dokaz da se roba i oprema šalju besplatno. Sistemskim tumačenjem predmetnih normi jasno je da je osnovna vodilja normotvorca prilikom
propisivanja izuzetaka od oslobađanja plaćanja carine bila da se generalno roba sa nekomercijalnim pojedinačnim karakterom (u svakom posebnom slučaju), a dodatno/posebno i namijenjena humanitarnim organizacijama, oslobodi plaćanja carine, ako je prije svega usmjerena u humanitarne svrhe preko ovlaštenih organizacija za obavljanje takvih aktivnosti.
Vijeće za upravne sporove je osnov argumentacije za utvrđivanje ispunjenosti uslova za oslobađanje od plaćanja carine vezalo za uslov propisan odredbom člana
10. st. 1. tačka b) Priloga Zakona, u vezi sa članom 2. Odluke koji se odnose na činjenicu da li se roba šalje besplatno.
Apelaciono vijeće je stanovišta da se konkretna pravna situacija može podvesti pod član 10. stav 1. tačka b) Priloga Zakona u smislu potrepština (robe koja služi zadovoljenju neposrednih potreba ljudi: hrana/kurbansko meso), koje uvezu dobrotvorne organizacije (Merhamet), a koje mjerodavni organi (Federalno ministarstvo) ovlaste za njihovu raspodjelu, zbog čega bi zahtijevanje dokaza o besplatnom slanju iz Odluke bilo moguće tumačiti nedopuštenim. Naime, naprijed navedeni uslov je propisan Odlukom, a osnovni pravni postulat je da se internim propisima ne mogu nametati dodatne pravne obaveze koje nisu u duhu višeg pravnog akta – Zakona i Priloga Zakona. Imajući u vidu da Prilogom Zakona uslov besplatnosti slanja robe za datu situaciju nije propisan, to je propisivanje takvog uslova internim aktom suprotno duhu hijerarhijski više pravne norme, zbog čega bi istu imalo ostaviti neprimijenjenom.
Ipak, Apelaciono vijeće će posebno obrazložiti zbog čega je stanovišta da je u ovoj pravnoj stvari uslov besplatnosti robe ispunjen. Naime, smisao provedenih akcija Kurban je da građani doniraju izvjestan novčani iznos preko tužitelja u ime Merhameta Australije, kako bi se kao krajnja konsekvenca nabavilo smrznuto ovčije meso, koje se šalje kao humanitarna pomoć socijalno ugroženom stanovništu cijelog svijeta, prema rasporedu prioriteta i količini mesa koju utvrdi Merhamet Australije, kao koordinator projekta. Kvantitet mesa se ne raspoređuje u procentu koji odgovara iznosu uplaćenih novčanih sredstava iz jedne države, a što je slučaj i u konkretnoj stvari (više donirano vrijednosti mesa u BiH od iznosa uplaćenih novčanih sredstava). Dodatno, iz utvrđenih činjenica nedvosmisleno proizlazi da je predmetno meso Merhamet Australije donirao, dakle, besplatno namijenio socijalno ugroženima u BiH i da se njegova podjela vrši preko tužitelja, kao učesnika akcije. To konkretno znači da je tužitelj suštinski ''kanal'' preko kojeg određeni građani doniraju novac bezuslovno, i bez direktnih dodatnih obaveza
drugoj strani kojoj uplaćuju novčane iznose, osim da nabavljeno meso od tog iznosa ide u ruke socijalno potrebitih, a istovremeno ''kanal'' preko kojeg se meso uplaćeno iz donacija širom svijeta upućuje socijalno ugroženima u BiH. Dakle, jasno je da ne postoji direktna uzročno-posljedična veza između uplaćenih novčanih sredstava i uvezenog kurbanskog mesa, iz razloga što se uvezeno meso ima smatrati besplatnom donacijom Merhameta Australije, koje je u iznosu i količini nevezanoj za iznos uplaćenih donacija namijenjeno siromašnima. Potvrda za to se nalazi i u činjenici da posljednjih godina nije zabilježen uvoz kurbanskog mesa po osnovu ove akcije, iako se akcija redovno sprovodi u smislu prikupljanja novčanih sredstava. Ovo iz razloga što postoje druge države za koje je Merhamet Australije ocijenio da su u socijalno ugroženijoj situaciji od BiH.
Sve naprijed navedeno znači da nije moguće porijeklo novčanih uplata dovesti u direktnu korelaciju sa uvezenom količinom mesa, niti je dokazivo da se to meso vraća osobama koje uplaćuju novčana sredstva, niti da se to vrši u ekvivalentnoj protuvrijednosti, jer bi se time obesmislila ideja doniranja, što je opštepoznato.
(Presuda Suda Bosne i Hercegovine broj: S1 3 P 022205 17 Uvp od
09.03.2018. godine)