- Mon Dec 27, 2021 10:53 am
#5331
Službeni glasnik BiH, broj 78/21
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, sudije Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Angelika Nußberger, Helen Keller i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 2. decembra 2021. godine, u predmetu broj U 11/21, rješavajući zahtjev Aljoše Čampare, ministra Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 19. stav (1) tačka a), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopušten zahtjev Aljoše Čampare, ministra Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine, kojim traži da Ustavni sud pokrene proceduru utvrđivanja privremene (ne)sposobnosti Milorada Dodika, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, za vršenje funkcije koju obavlja, u skladu sa članom 8.8 Izbornog zakona Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 48/11 – odluka USBiH, 63/11 – odluka USBiH, 15/12 – rješenje USBiH, 11/13 – rješenje USBiH, 18/13, 7/14, 31/16 1/17 – odluka USBiH, 54/17 – rješenje USBiH i 41/20), zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
1. Aljoša Čampara, ministar Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 11. oktobra 2021. godine zahtjev Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) da, u skladu sa članom 8.8 Izbornog zakona Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 18/13, 7/14 i 31/16 1), pokrene proceduru utvrđivanja privremene (ne)sposobnosti Milorada Dodika, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, za vršenje funkcije koju obavlja.
I. Navodi iz zahtjeva
2. Podnosilac zahtjeva navodi relevantne odredbe Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Izborni zakon), konkretno član 8.8, kao i da Izbornim zakonom, a ni drugim pravnim aktima nije propisana procedura pokretanja procesa utvrđivanja privremene nesposobnosti člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine za vršenje funkcije.
3. Podnosilac zahtjeva navodi: "S obzirom na to da Milorad Dodik blokira funkcionisanje institucija sistema, uvodi zemlju u konflikte i podjele, te da je postao otvorena prijetnja miru i sigurnosti, ali i međunarodnim odnosima Bosne i Hercegovine, tražim od Ustavnog suda BiH da u skladu s važećim propisima pokrene proceduru utvrđivanja privremene ne/sposobnosti Milorada Dodika za vršenje funkcije koju obnaša."
4. Podnosilac zahtjeva ukazuje da su posljednje najave Milorada Dodika, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, o derogiranju nadležnosti države Bosne i Hercegovine, koje imaju sve elemente planiranog i ciljanog udara na ustavnopravni poredak Bosne i Hercegovine, jasan pokazatelj da on djeluje neustavno iako se prilikom preuzimanja funkcije obavezao, između ostalog, da će savjesno obavljati datu dužnost, poštovati Ustav Bosne i Hercegovine te provoditi Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini i njegove anekse u cijelosti. Nadalje, podnosilac zahtjeva navodi da neustavne najave Milorada Dodika, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ugrožavaju mir, suživot, političku i ekonomsku stabilnost Bosne i Hercegovine, te Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, a što Ustavni sud (prema procjeni podnosioca zahtjeva) ne bi smio tolerirati. Podnosilac zahtjeva posebno ističe da "najave povlačenja i zabrane djelovanja Oružanih snaga BiH, Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (VSTV) BiH, Granične policije Bosne i Hercegovine (GP) BiH i Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH predstavljaju direktni nasrtaj na ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine, jer je Parlamentarna skupština BiH, a ne Narodna skupština bh. entiteta RS, donijela Zakon o odbrani BiH, Zakon o službi u Oružanim snagama BiH, Zakon o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu, Zakon o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH, Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV) BiH, Zakon o graničnoj kontroli BiH i Zakon o Upravi za indirektno oporezivanje BiH".
5. Također, podnosilac zahtjeva ukazuje da je Milorad Dodik, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, prilikom preuzimanja dužnosti potpisao svečanu izjavu, čiji sadržaj navodi podnosilac zahtjeva.
II. Relevantni propisi
6. U Ustavu Bosne i Hercegovine relevantne odredbe glase:
Član IV/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine:
Kada većina bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata stavi primjedbu na pozivanje na tačku (e), predsjedavajući Doma naroda će odmah sazvati Zajedničku komisiju, koja se sastoji od tri delegata, od kojih je svaki izabran iz redova bošnjačkih, hrvatskih i srpskih delegata, u cilju razrješenja tog pitanja. Ukoliko to Komisija ne uspije u roku od pet dana, predmet se upućuje Ustavnom sudu koji će po hitnom postupku preispitati proceduralnu ispravnost slučaja.
Član VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine:
3. Jurisdikcija
Ustavni sud će podržavati ovaj Ustav.
a) Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to:
- Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.
[…]
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
c) Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga da li je zakon, o čijem važenju njegova odluka ovisi, kompatibilan sa ovim Ustavom, sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog opšteg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.
Član X
Izmjene i dopune
1. Amandmanska procedura
Ovaj Ustav može biti mijenjan i dopunjavan odlukom Parlamentarne skupštine, koja uključuje dvotrećinsku većinu prisutnih i koji su glasali u Predstavničkom domu.
AMANDMAN I.
NA USTAV BOSNE I HERCEGOVINE 2
U Ustavu Bosne i Hercegovine iza člana VI.3. dodaje se novi član VI.4. koji glasi:
"4. Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine
Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, koji postoji pod suverenitetom Bosne i Hercegovine i spada pod nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine onako kako te nadležnosti proizilaze iz ovog ustava, čija je teritorija u zajedničkoj svojini (kondominiju) entiteta, jedinica je lokalne samouprave s vlastitim institucijama, zakonima i propisima i s ovlaštenjima i statusom konačno propisanim odlukama Arbitražnog tribunala za spor u vezi s međuentitetskom linijom razgraničenja u oblasti Brčkog. Odnos između Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i institucija Bosne i Hercegovine i entiteta može se dalje urediti zakonom koji donosi Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine nadležan je da odlučuje o bilo kakvom sporu u vezi sa zaštitom utvrđenog statusa i ovlaštenja Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine koji se može javiti između jednog ili više entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ili između Bosne i Hercegovine i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine po ovom ustavu i odlukama Arbitražnog tribunala.
[…]"
7. Izborni zakon Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 48/11 – odluka USBiH, 63/11 – odluka USBiH, 15/12 – rješenje USBiH, 11/13 – rješenje USBiH, 18/13, 7/14, 31/16, 1/17 – odluka USBiH, 54/17 – rješenje USBiH i 41/20). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 8.7
O postojanju trajne nesposobnosti za vršenje funkcije člana Predsjedništva BiH odlučuje Ustavni sud Bosne i Hercegovine.
Član 8.8
Ustavni sud Bosne i Hercegovine može odlučiti da je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine privremeno nesposoban za vršenje svoje funkcije.
Ako je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine privremeno nesposoban da obavlja svoju funkciju u smislu stava 1. ovoga člana, tada zamjenjujući tog člana preuzima prava, dužnosti i odgovornosti onesposobljenog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, dok Ustavni sud Bosne i Hercegovine ne donese odluku da taj član nije više privremeno nesposoban za obavljanje funkcije.
8. Član 19. stav (1) tačka a) Pravila Ustavnog suda glasi:
Zahtjev nije dopustiv ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
9. Kako proizlazi iz samog teksta Ustava Bosne i Hercegovine, postoji sedam nadležnosti koje su date Ustavnom sudu. Nabrojanih sedam nadležnosti su ekskluzivnog karaktera, čime se ne dopušta dodavanje daljih nadležnosti na osnovu zakona. Tako, Ustavni sud ima isključivu nadležnost odlučivanja o svim sporovima koji proisteknu iz Ustava između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, ili između institucija Bosne i Hercegovine (član VI/3.a)). Ustavni sud odlučuje o pozitivnim ili negativnim sukobima nadležnosti, kao i o bilo kojim drugim sporovima koji se mogu pojaviti u odnosima između državnih i entitetskih struktura vlasti, odnosno institucija Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je također nadležan da ispita je li odluka entiteta da uspostavi specijalni paralelni odnos sa susjednom državom u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Također, Ustavni sud ima nadležnost da odluči je li bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, što znači (a proisteklo je iz prakse Ustavnog suda) da se od ocjene ustavnosti ne isključuju zakoni Bosne i Hercegovine. Ustavni sud ima apelacionu jurisdikciju za pitanja iz Ustava koja se pojave na osnovu presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini (član VI/3.b)), te je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga je li zakon, od čijeg važenja njegova odluka zavisi, kompatibilan s Ustavom, s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine, ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog općeg pravila međunarodnog javnog prava (član VI/3.c)). U okviru nadležnosti propisane članom IV/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud rješava spor u kojem je, prema mišljenju većine delegata jednog od konstitutivnih naroda, predložena odluka Parlamentarne skupštine destruktivna za vitalni nacionalni interes, a pri tome su u Domu naroda iscrpljena sva "parlamentarna sredstva" za rješavanje tog pitanja. Konačno, Ustavni sud je nadležan da odlučuje o bilo kakvom sporu u vezi sa zaštitom utvrđenog statusa i ovlaštenja Brčko distrikta Bosne i Hercegovine koji se može javiti između jednog ili više entiteta i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine ili između Bosne i Hercegovine i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine po Ustavu Bosne i Hercegovine i odlukama Arbitražnog tribunala (član VI/4). Navedena nadležnost je rezultat amandmanske procedure iz člana X/1. Ustava Bosne i Hercegovine i navedeni Amandman I je donijela Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine. https://www.anwalt-derbeste.de
10. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori jeste da li je nadležan da odlučuje o konkretnom zahtjevu, s obzirom na to da nadležnost Ustavnog suda da utvrđuje da li je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine privremeno nesposoban da obavlja svoju dužnost nije propisana Ustavom Bosne i Hercegovine. Međutim, podnosilac zahtjeva se poziva na član 8.8 Izbornog zakona, kojim je propisano da Ustavni sud može odlučiti da je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine privremeno nesposoban za obavljanje svoje funkcije. Stoga, ključno pitanje koje se ovdje postavlja, a od odgovora na to pitanje zavisit će i nadležnost Ustavnog suda da odlučuje o podnesenom zahtjevu, jeste da li nadležnosti, koje su Ustavnom sudu date Ustavom Bosne i Hercegovine, dozvoljavaju Ustavnom sudu da prihvati nadležnosti koje nisu propisane ovim ustavom nego su propisane aktima niže pravne snage od Ustava Bosne i Hercegovine.
11. Ustavni sud podsjeća na praksu u tumačenju svojih nadležnosti. U Odluci broj U 5/04 (vidi Odluku o dopustivosti broj U 5/04 od 27. januara 2006. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 49/06) Ustavni sud je odbacio zahtjev za ocjenu saglasnosti čl. IV/1, IV/1.a), IV/3.b) i V/1. Ustava Bosne i Hercegovine sa članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nenadležnosti Ustavnog suda za postupanje. U navedenoj odluci (tačka 15) Ustavni sud je naglasio sljedeće: "Iako u Ustavu Bosne i Hercegovine nema odredbi o interpretativnim ovlaštenjima Ustavnog suda, jasno je da Ustavni sud ne bi mogao ni ostvarivati svoja ovlaštenja ako ne interpretira ustavne odredbe, odredbe zakona koje u postupku apstraktne kontrole ispituje, kao i odredbe koje se odnose na samu njegovu nadležnost. Međutim, Ustavni sud se uvijek pri tome mora držati teksta Ustava Bosne i Hercegovine, koji u konkretnom slučaju ne dozvoljava širu interpretaciju nadležnosti, s obzirom na obavezu Ustavnog suda da podržava ovaj ustav."
12. Također, Ustavni sud upućuje na zaključak iz Odluke broj U 6/06 (vidi Odluku broj U 6/06 od 29. marta 2008. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/08) u kojoj je djelimično usvojio zahtjev i utvrdio da Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim ustanovama na nivou Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 90/05), u dijelu koji se odnosi na Ustavni sud Bosne i Hercegovine, nije u skladu sa čl. VI/2.b) i VI/3. i članom I/2. u vezi sa članom IX/2. Ustava Bosne i Hercegovine. U navedenoj odluci Ustavni sud je zaključio sljedeće (tač. 23. i 24): "[…] Ustavni sud naglašava da princip neovisnosti Ustavnog suda, mada nije izričito naveden u Ustavu Bosne i Hercegovine, predstavlja opći princip koji mora biti poštovan čak i kada u ustavnom tekstu nije izričito naveden, jer je, kao što je već rečeno, ovaj princip neodvojiv od principa vladavine prava izraženog u članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, princip vladavine prava i neovisnost suda kao njegov neodvojiv dio, a naročito princip podjele vlasti ne znače da zakonodavac ne može zakonima i propisima regulirati pitanja koja su od važnosti za funkcioniranje državnih institucija, čak i ako se radi o Ustavnom sudu, ali samo onako kako je to predviđeno i u skladu sa Ustavom BiH.
Ustav BiH nije izričito predvidio da će se pitanja koja se odnose na funkcioniranje Ustavnog suda regulirati posebnim zakonima. Jedine ustavne odrednice u vezi sa zakonodavnim rješavanjem pitanja koja se odnose na Ustavni sud nalaze se: (1) u članu VI/1.d), koji utvrđuje ovlaštenje Parlamentarne skupštine da, nakon isteka roka od pet godina od prvog imenovanja sudija Ustavnog suda, zakonom odredi 'drugačiji način izbora troje sudija koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava' i (2) u članu VI/2.b) Ustava BiH, kojim je utvrđeno da će Ustavni sud, većinom glasova svojih članova, donijeti vlastita pravila o radu ('rules of court"). Činjenica da je ustavotvorac 'pravila suda' propisao kao ustavnu kategoriju vodi zaključku da se ne mogu prihvatiti navodi iz izjašnjenja amicus curiae 'da ne postoji nijedna odredba Ustava BiH koja opravdava bilo kakvu značajnu razliku u tumačenju pravila koja usvaja Ustavni sud i poslovnika o radu koje usvaja npr. Predsjedništvo ili Parlamentarna skupština'. Naprotiv, upravo činjenica da je članom VI/2.b) Ustava Bosne i Hercegovine ovlaštenje za donošenje vlastitih pravila stavljeno u isključivu nadležnost Ustavnog suda govori u prilog namjeri ustavotvorca da na taj način osigura neovisnost Ustavnog suda, tako što mu je osigurao da sam propisuje vlastita pravila postupanja i time onemogući bilo kakvo miješanje u način vršenja nadležnosti koje su mu dodijeljene, a što, također, ukazuje i na naročit položaj koji Ustavni sud ima prema Ustavu Bosne i Hercegovine."
13. Dalje, u Odluci broj U 7/13 (vidi Odluku o dopustivosti broj U 7/13 od 27. septembra 2013. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 84/13, tačka 9), Ustavni sud je, između ostalog, naveo: "Dakle, nadležnost Ustavnog suda da samostalno regulira 'pravila suda' proistječe direktno iz Ustava Bosne i Hercegovine s jasnim ciljem očuvanja autonomije i nezavisnosti Ustavnog suda u punoj mjeri. Upravo zbog toga, Pravila Ustavnog suda i imaju specifičnu ustavnu poziciju i posebnu ustavnu prirodu. To, također, znači da ne postoji bilo kakav način da takvu nadležnost može vršiti bilo koja druga institucija, uključujući i Parlamentarnu skupštinu BiH, jer tako nešto Ustav Bosne i Hercegovine ne propisuje. Na taj način Ustavom Bosne i Hercegovine uspostavlja se i jasna razlika između pozicije Ustavnog suda, koji svoje nadležnosti crpi direktno iz Ustava Bosne i Hercegovine, i redovnih sudova u odnosu na koje zakonodavna vlast na odgovarajućim nivoima ima nadležnost da donosi odgovarajuće zakone kako one koji reguliraju organizaciju i rad tih sudova, tako i procesne zakone prema kojima ti sudovi postupaju. Ovakva razlika je, između ostalog, rezultat toga što je zadatak Ustavnog suda, kako je rečeno, da podržava Ustav Bosne i Hercegovine putem vršenja nadležnosti koje su upravo Ustavom Bosne i Hercegovine date isključivo Ustavnom sudu."
14. Ustavni sud ukazuje na član VI/1.d) Ustava Bosne i Hercegovine kojim je utvrđeno da Parlamentarna skupština može zakonom predvidjeti drugačiji način izbora troje sudija koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava. Načelo vladavine prava (i nezavisnost Ustavnog suda kao njegov neodvojiv dio), a naročito načelo podjele vlasti, ne znače da zakonodavac ne može zakonima i propisima regulirati pitanja koja su od važnosti za funkcioniranje državnih institucija, čak i ako se radi o Ustavnom sudu, ali samo onako kako je to predviđeno i u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine. "Funkcioniranje" u širem smislu podrazumijeva, odnosno uključuje i sastav i proceduru (pravila o radu) i jurisdikciju (nadležnost) Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da članove Ustavnog suda bira Predstavnički dom Federacije Bosne i Hercegovine i Skupština Republike Srpske (član VI/1.a)). Također, Parlamentarna skupština ima ovlaštenja da određuje budžet institucija Bosne i Hercegovine i donosi relevantne zakone, ali ona to može raditi samo uz poštovanje Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, osim odredbe navedene u članu VI/1.d) Ustava Bosne i Hercegovine, ne postoji bilo koja ustavna odredba koja predviđa da će se pitanja koja se odnose na funkcioniranje (samu suštinu rada) Ustavnog suda regulirati posebnim zakonima ili propisuje mogućnost uplitanja zakonodavne vlasti u funkcioniranje Ustavnog suda (njegove nadležnosti) intervencijom kroz zakon. Naprotiv, vodeći računa o naročitom položaju i ulozi koje ima Ustavni sud, ustavotvorac je članom VI/2.b) Ustava Bosne i Hercegovine ovlaštenje za donošenje pravila o radu prepustio Ustavnom sudu, čime ga je također izdvojio od ostalih organa vlasti, u namjeri da na taj način osigura nezavisnost Ustavnog suda i time onemogući bilo kakvo miješanje u način vršenja nadležnosti koje su mu dodijeljene.
15. Dakle, da bi spriječio miješanje u nadležnosti Ustavnog suda ustavotvorac je Ustavnom sudu u okvir nadležnosti dao da regulira "pravila suda", s jasnim ciljem očuvanja autonomije i nezavisnosti Ustavnog suda u punoj mjeri. Stoga je sasvim jasno da nadležnosti Ustavnog suda navedene u Ustavu Bosne i Hercegovine upravo predstavljaju osnov za specifičnu poziciju i posebnu prirodu Ustavnog suda. To, također, znači da ne postoji bilo kakav način da nadležnosti koje su Ustavom Bosne i Hercegovine date Ustavnom sudu može mijenjati bilo koja druga institucija, uključujući i Parlamentarnu skupštinu BiH, jer tako nešto Ustav Bosne i Hercegovine ne propisuje, osim u amandmanskoj proceduri propisanoj članom X/1. Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se niti jednim zakonom ne može "prenijeti" bilo koja vrsta nadležnosti na Ustavni sud jer to ne proizlazi iz teksta samog Ustava Bosne i Hercegovine. Isto bi bilo suprotno i samom načelu vladavine prava jer bi "zakon" stavilo iznad "ustava".
16. U vezi s ovim, Ustavni sud podsjeća i na svoju praksu u predmetu broj U 8/21 (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj U 8/21 od 23. septembra 2021. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 63/21) u kojem je odlučivao o zahtjevu za rješavanje spora nastalog između Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine i Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova u predmetu stjecanja državljanstva Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. U navedenoj odluci citirana je zakonska odredba člana 32. stav (3) Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine – službeni prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH" broj 22/16), koja glasi: "Ako nakon ponovnog razmatranja ostane spor između kompetentnih vlasti entiteta i Bosne i Hercegovine, onda se slučaj mora uputiti Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine u skladu sa članom VI/3. Ustava na konačnu odluku." U pogledu dopustivosti predmetnog zahtjeva Ustavni sud je istakao sljedeće: "[…] proizlazi da se zahtjev podnesen Ustavnom sudu, na osnovu člana VI/3.a) Ustava BiH, u svojoj suštini odnosi na tvrdnju o postojanju spora između vlasti na nivou države i na nivou entiteta povodom oprečnih mišljenja u pogledu stjecanja državljanstva BiH/FBiH i pravnih posljedica nedavanja saglasnosti državnog nivoa vlasti entitetskom nivou vlasti. Prema ocjeni Ustavnog suda, uprkos izraženim mišljenjima Vlade FBiH i Federalnog ministarstva o nedopustivosti zahtjeva, navedeno je posebno važno jer su u konkretnom slučaju u postupku stjecanja državljanstva BiH/FBiH donesena dva oprečna akta Ministarstva, kao institucije BiH, i Federalnog ministarstva, kao entitetskog organa, u kojima su usvojeni različiti stavovi povodom istog pitanja, pa proizlazi da takav spor, u smislu člana VI/3.a) Ustava BiH, može da se riješi jedino u postupku pred Ustavnim sudom." Dakle, pitanje "spora" u navedenom predmetu nije "prenijeto" na rješavanje Ustavnom sudu na osnovu zakonskog rješenja iz Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine, već upravo zbog suštine odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i postojanja "spora", odnosno dva oprečna akta državnog i entitetskog organa vlasti donijeta povodom istog pitanja.
17. Stoga, prema Ustavu Bosne i Hercegovine očigledno je da nadležnosti, koje su njime date Ustavnom sudu, ne dozvoljavaju Ustavnom sudu da prihvati nadležnost koja nije propisana ovim ustavom. Navedeno, u konkretnom slučaju, znači da Ustavni sud nije nadležan da odlučuje o privremenoj nesposobnosti člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine zato što takva nadležnost nije propisana Ustavom Bosne i Hercegovine.
18. Imajući u vidu odredbu člana 19. stav (1) tačka a) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se zahtjev odbaciti kao nedopušten ako se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.
1 Ovdje je naveden Izborni zakon Bosne i Hercegovine, sa objavom u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, na način kako je to uradio podnosilac zahtjeva, s tim da Ustavni sud primjećuje da se ne radi o ispravnom označavanju brojeva službenog glasila u kojem su objavljivane izmjene i dopune Izbornog zakona.
2 Amandman I na Ustav Bosne i Hercegovine, objavljen u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 25/09.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, sudije Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Angelika Nußberger, Helen Keller i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 2. decembra 2021. godine, u predmetu broj U 11/21, rješavajući zahtjev Aljoše Čampare, ministra Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 19. stav (1) tačka a), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopušten zahtjev Aljoše Čampare, ministra Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine, kojim traži da Ustavni sud pokrene proceduru utvrđivanja privremene (ne)sposobnosti Milorada Dodika, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, za vršenje funkcije koju obavlja, u skladu sa članom 8.8 Izbornog zakona Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 48/11 – odluka USBiH, 63/11 – odluka USBiH, 15/12 – rješenje USBiH, 11/13 – rješenje USBiH, 18/13, 7/14, 31/16 1/17 – odluka USBiH, 54/17 – rješenje USBiH i 41/20), zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
1. Aljoša Čampara, ministar Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 11. oktobra 2021. godine zahtjev Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) da, u skladu sa članom 8.8 Izbornog zakona Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 18/13, 7/14 i 31/16 1), pokrene proceduru utvrđivanja privremene (ne)sposobnosti Milorada Dodika, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, za vršenje funkcije koju obavlja.
I. Navodi iz zahtjeva
2. Podnosilac zahtjeva navodi relevantne odredbe Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Izborni zakon), konkretno član 8.8, kao i da Izbornim zakonom, a ni drugim pravnim aktima nije propisana procedura pokretanja procesa utvrđivanja privremene nesposobnosti člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine za vršenje funkcije.
3. Podnosilac zahtjeva navodi: "S obzirom na to da Milorad Dodik blokira funkcionisanje institucija sistema, uvodi zemlju u konflikte i podjele, te da je postao otvorena prijetnja miru i sigurnosti, ali i međunarodnim odnosima Bosne i Hercegovine, tražim od Ustavnog suda BiH da u skladu s važećim propisima pokrene proceduru utvrđivanja privremene ne/sposobnosti Milorada Dodika za vršenje funkcije koju obnaša."
4. Podnosilac zahtjeva ukazuje da su posljednje najave Milorada Dodika, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, o derogiranju nadležnosti države Bosne i Hercegovine, koje imaju sve elemente planiranog i ciljanog udara na ustavnopravni poredak Bosne i Hercegovine, jasan pokazatelj da on djeluje neustavno iako se prilikom preuzimanja funkcije obavezao, između ostalog, da će savjesno obavljati datu dužnost, poštovati Ustav Bosne i Hercegovine te provoditi Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini i njegove anekse u cijelosti. Nadalje, podnosilac zahtjeva navodi da neustavne najave Milorada Dodika, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ugrožavaju mir, suživot, političku i ekonomsku stabilnost Bosne i Hercegovine, te Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, a što Ustavni sud (prema procjeni podnosioca zahtjeva) ne bi smio tolerirati. Podnosilac zahtjeva posebno ističe da "najave povlačenja i zabrane djelovanja Oružanih snaga BiH, Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (VSTV) BiH, Granične policije Bosne i Hercegovine (GP) BiH i Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH predstavljaju direktni nasrtaj na ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine, jer je Parlamentarna skupština BiH, a ne Narodna skupština bh. entiteta RS, donijela Zakon o odbrani BiH, Zakon o službi u Oružanim snagama BiH, Zakon o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu, Zakon o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH, Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV) BiH, Zakon o graničnoj kontroli BiH i Zakon o Upravi za indirektno oporezivanje BiH".
5. Također, podnosilac zahtjeva ukazuje da je Milorad Dodik, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, prilikom preuzimanja dužnosti potpisao svečanu izjavu, čiji sadržaj navodi podnosilac zahtjeva.
II. Relevantni propisi
6. U Ustavu Bosne i Hercegovine relevantne odredbe glase:
Član IV/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine:
Kada većina bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata stavi primjedbu na pozivanje na tačku (e), predsjedavajući Doma naroda će odmah sazvati Zajedničku komisiju, koja se sastoji od tri delegata, od kojih je svaki izabran iz redova bošnjačkih, hrvatskih i srpskih delegata, u cilju razrješenja tog pitanja. Ukoliko to Komisija ne uspije u roku od pet dana, predmet se upućuje Ustavnom sudu koji će po hitnom postupku preispitati proceduralnu ispravnost slučaja.
Član VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine:
3. Jurisdikcija
Ustavni sud će podržavati ovaj Ustav.
a) Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to:
- Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.
[…]
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
c) Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga da li je zakon, o čijem važenju njegova odluka ovisi, kompatibilan sa ovim Ustavom, sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog opšteg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.
Član X
Izmjene i dopune
1. Amandmanska procedura
Ovaj Ustav može biti mijenjan i dopunjavan odlukom Parlamentarne skupštine, koja uključuje dvotrećinsku većinu prisutnih i koji su glasali u Predstavničkom domu.
AMANDMAN I.
NA USTAV BOSNE I HERCEGOVINE 2
U Ustavu Bosne i Hercegovine iza člana VI.3. dodaje se novi član VI.4. koji glasi:
"4. Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine
Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, koji postoji pod suverenitetom Bosne i Hercegovine i spada pod nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine onako kako te nadležnosti proizilaze iz ovog ustava, čija je teritorija u zajedničkoj svojini (kondominiju) entiteta, jedinica je lokalne samouprave s vlastitim institucijama, zakonima i propisima i s ovlaštenjima i statusom konačno propisanim odlukama Arbitražnog tribunala za spor u vezi s međuentitetskom linijom razgraničenja u oblasti Brčkog. Odnos između Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i institucija Bosne i Hercegovine i entiteta može se dalje urediti zakonom koji donosi Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine nadležan je da odlučuje o bilo kakvom sporu u vezi sa zaštitom utvrđenog statusa i ovlaštenja Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine koji se može javiti između jednog ili više entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ili između Bosne i Hercegovine i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine po ovom ustavu i odlukama Arbitražnog tribunala.
[…]"
7. Izborni zakon Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 48/11 – odluka USBiH, 63/11 – odluka USBiH, 15/12 – rješenje USBiH, 11/13 – rješenje USBiH, 18/13, 7/14, 31/16, 1/17 – odluka USBiH, 54/17 – rješenje USBiH i 41/20). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 8.7
O postojanju trajne nesposobnosti za vršenje funkcije člana Predsjedništva BiH odlučuje Ustavni sud Bosne i Hercegovine.
Član 8.8
Ustavni sud Bosne i Hercegovine može odlučiti da je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine privremeno nesposoban za vršenje svoje funkcije.
Ako je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine privremeno nesposoban da obavlja svoju funkciju u smislu stava 1. ovoga člana, tada zamjenjujući tog člana preuzima prava, dužnosti i odgovornosti onesposobljenog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, dok Ustavni sud Bosne i Hercegovine ne donese odluku da taj član nije više privremeno nesposoban za obavljanje funkcije.
8. Član 19. stav (1) tačka a) Pravila Ustavnog suda glasi:
Zahtjev nije dopustiv ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
9. Kako proizlazi iz samog teksta Ustava Bosne i Hercegovine, postoji sedam nadležnosti koje su date Ustavnom sudu. Nabrojanih sedam nadležnosti su ekskluzivnog karaktera, čime se ne dopušta dodavanje daljih nadležnosti na osnovu zakona. Tako, Ustavni sud ima isključivu nadležnost odlučivanja o svim sporovima koji proisteknu iz Ustava između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, ili između institucija Bosne i Hercegovine (član VI/3.a)). Ustavni sud odlučuje o pozitivnim ili negativnim sukobima nadležnosti, kao i o bilo kojim drugim sporovima koji se mogu pojaviti u odnosima između državnih i entitetskih struktura vlasti, odnosno institucija Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je također nadležan da ispita je li odluka entiteta da uspostavi specijalni paralelni odnos sa susjednom državom u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Također, Ustavni sud ima nadležnost da odluči je li bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, što znači (a proisteklo je iz prakse Ustavnog suda) da se od ocjene ustavnosti ne isključuju zakoni Bosne i Hercegovine. Ustavni sud ima apelacionu jurisdikciju za pitanja iz Ustava koja se pojave na osnovu presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini (član VI/3.b)), te je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga je li zakon, od čijeg važenja njegova odluka zavisi, kompatibilan s Ustavom, s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine, ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog općeg pravila međunarodnog javnog prava (član VI/3.c)). U okviru nadležnosti propisane članom IV/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud rješava spor u kojem je, prema mišljenju većine delegata jednog od konstitutivnih naroda, predložena odluka Parlamentarne skupštine destruktivna za vitalni nacionalni interes, a pri tome su u Domu naroda iscrpljena sva "parlamentarna sredstva" za rješavanje tog pitanja. Konačno, Ustavni sud je nadležan da odlučuje o bilo kakvom sporu u vezi sa zaštitom utvrđenog statusa i ovlaštenja Brčko distrikta Bosne i Hercegovine koji se može javiti između jednog ili više entiteta i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine ili između Bosne i Hercegovine i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine po Ustavu Bosne i Hercegovine i odlukama Arbitražnog tribunala (član VI/4). Navedena nadležnost je rezultat amandmanske procedure iz člana X/1. Ustava Bosne i Hercegovine i navedeni Amandman I je donijela Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine. https://www.anwalt-derbeste.de
10. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori jeste da li je nadležan da odlučuje o konkretnom zahtjevu, s obzirom na to da nadležnost Ustavnog suda da utvrđuje da li je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine privremeno nesposoban da obavlja svoju dužnost nije propisana Ustavom Bosne i Hercegovine. Međutim, podnosilac zahtjeva se poziva na član 8.8 Izbornog zakona, kojim je propisano da Ustavni sud može odlučiti da je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine privremeno nesposoban za obavljanje svoje funkcije. Stoga, ključno pitanje koje se ovdje postavlja, a od odgovora na to pitanje zavisit će i nadležnost Ustavnog suda da odlučuje o podnesenom zahtjevu, jeste da li nadležnosti, koje su Ustavnom sudu date Ustavom Bosne i Hercegovine, dozvoljavaju Ustavnom sudu da prihvati nadležnosti koje nisu propisane ovim ustavom nego su propisane aktima niže pravne snage od Ustava Bosne i Hercegovine.
11. Ustavni sud podsjeća na praksu u tumačenju svojih nadležnosti. U Odluci broj U 5/04 (vidi Odluku o dopustivosti broj U 5/04 od 27. januara 2006. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 49/06) Ustavni sud je odbacio zahtjev za ocjenu saglasnosti čl. IV/1, IV/1.a), IV/3.b) i V/1. Ustava Bosne i Hercegovine sa članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nenadležnosti Ustavnog suda za postupanje. U navedenoj odluci (tačka 15) Ustavni sud je naglasio sljedeće: "Iako u Ustavu Bosne i Hercegovine nema odredbi o interpretativnim ovlaštenjima Ustavnog suda, jasno je da Ustavni sud ne bi mogao ni ostvarivati svoja ovlaštenja ako ne interpretira ustavne odredbe, odredbe zakona koje u postupku apstraktne kontrole ispituje, kao i odredbe koje se odnose na samu njegovu nadležnost. Međutim, Ustavni sud se uvijek pri tome mora držati teksta Ustava Bosne i Hercegovine, koji u konkretnom slučaju ne dozvoljava širu interpretaciju nadležnosti, s obzirom na obavezu Ustavnog suda da podržava ovaj ustav."
12. Također, Ustavni sud upućuje na zaključak iz Odluke broj U 6/06 (vidi Odluku broj U 6/06 od 29. marta 2008. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/08) u kojoj je djelimično usvojio zahtjev i utvrdio da Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim ustanovama na nivou Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 90/05), u dijelu koji se odnosi na Ustavni sud Bosne i Hercegovine, nije u skladu sa čl. VI/2.b) i VI/3. i članom I/2. u vezi sa članom IX/2. Ustava Bosne i Hercegovine. U navedenoj odluci Ustavni sud je zaključio sljedeće (tač. 23. i 24): "[…] Ustavni sud naglašava da princip neovisnosti Ustavnog suda, mada nije izričito naveden u Ustavu Bosne i Hercegovine, predstavlja opći princip koji mora biti poštovan čak i kada u ustavnom tekstu nije izričito naveden, jer je, kao što je već rečeno, ovaj princip neodvojiv od principa vladavine prava izraženog u članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, princip vladavine prava i neovisnost suda kao njegov neodvojiv dio, a naročito princip podjele vlasti ne znače da zakonodavac ne može zakonima i propisima regulirati pitanja koja su od važnosti za funkcioniranje državnih institucija, čak i ako se radi o Ustavnom sudu, ali samo onako kako je to predviđeno i u skladu sa Ustavom BiH.
Ustav BiH nije izričito predvidio da će se pitanja koja se odnose na funkcioniranje Ustavnog suda regulirati posebnim zakonima. Jedine ustavne odrednice u vezi sa zakonodavnim rješavanjem pitanja koja se odnose na Ustavni sud nalaze se: (1) u članu VI/1.d), koji utvrđuje ovlaštenje Parlamentarne skupštine da, nakon isteka roka od pet godina od prvog imenovanja sudija Ustavnog suda, zakonom odredi 'drugačiji način izbora troje sudija koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava' i (2) u članu VI/2.b) Ustava BiH, kojim je utvrđeno da će Ustavni sud, većinom glasova svojih članova, donijeti vlastita pravila o radu ('rules of court"). Činjenica da je ustavotvorac 'pravila suda' propisao kao ustavnu kategoriju vodi zaključku da se ne mogu prihvatiti navodi iz izjašnjenja amicus curiae 'da ne postoji nijedna odredba Ustava BiH koja opravdava bilo kakvu značajnu razliku u tumačenju pravila koja usvaja Ustavni sud i poslovnika o radu koje usvaja npr. Predsjedništvo ili Parlamentarna skupština'. Naprotiv, upravo činjenica da je članom VI/2.b) Ustava Bosne i Hercegovine ovlaštenje za donošenje vlastitih pravila stavljeno u isključivu nadležnost Ustavnog suda govori u prilog namjeri ustavotvorca da na taj način osigura neovisnost Ustavnog suda, tako što mu je osigurao da sam propisuje vlastita pravila postupanja i time onemogući bilo kakvo miješanje u način vršenja nadležnosti koje su mu dodijeljene, a što, također, ukazuje i na naročit položaj koji Ustavni sud ima prema Ustavu Bosne i Hercegovine."
13. Dalje, u Odluci broj U 7/13 (vidi Odluku o dopustivosti broj U 7/13 od 27. septembra 2013. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 84/13, tačka 9), Ustavni sud je, između ostalog, naveo: "Dakle, nadležnost Ustavnog suda da samostalno regulira 'pravila suda' proistječe direktno iz Ustava Bosne i Hercegovine s jasnim ciljem očuvanja autonomije i nezavisnosti Ustavnog suda u punoj mjeri. Upravo zbog toga, Pravila Ustavnog suda i imaju specifičnu ustavnu poziciju i posebnu ustavnu prirodu. To, također, znači da ne postoji bilo kakav način da takvu nadležnost može vršiti bilo koja druga institucija, uključujući i Parlamentarnu skupštinu BiH, jer tako nešto Ustav Bosne i Hercegovine ne propisuje. Na taj način Ustavom Bosne i Hercegovine uspostavlja se i jasna razlika između pozicije Ustavnog suda, koji svoje nadležnosti crpi direktno iz Ustava Bosne i Hercegovine, i redovnih sudova u odnosu na koje zakonodavna vlast na odgovarajućim nivoima ima nadležnost da donosi odgovarajuće zakone kako one koji reguliraju organizaciju i rad tih sudova, tako i procesne zakone prema kojima ti sudovi postupaju. Ovakva razlika je, između ostalog, rezultat toga što je zadatak Ustavnog suda, kako je rečeno, da podržava Ustav Bosne i Hercegovine putem vršenja nadležnosti koje su upravo Ustavom Bosne i Hercegovine date isključivo Ustavnom sudu."
14. Ustavni sud ukazuje na član VI/1.d) Ustava Bosne i Hercegovine kojim je utvrđeno da Parlamentarna skupština može zakonom predvidjeti drugačiji način izbora troje sudija koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava. Načelo vladavine prava (i nezavisnost Ustavnog suda kao njegov neodvojiv dio), a naročito načelo podjele vlasti, ne znače da zakonodavac ne može zakonima i propisima regulirati pitanja koja su od važnosti za funkcioniranje državnih institucija, čak i ako se radi o Ustavnom sudu, ali samo onako kako je to predviđeno i u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine. "Funkcioniranje" u širem smislu podrazumijeva, odnosno uključuje i sastav i proceduru (pravila o radu) i jurisdikciju (nadležnost) Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da članove Ustavnog suda bira Predstavnički dom Federacije Bosne i Hercegovine i Skupština Republike Srpske (član VI/1.a)). Također, Parlamentarna skupština ima ovlaštenja da određuje budžet institucija Bosne i Hercegovine i donosi relevantne zakone, ali ona to može raditi samo uz poštovanje Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, osim odredbe navedene u članu VI/1.d) Ustava Bosne i Hercegovine, ne postoji bilo koja ustavna odredba koja predviđa da će se pitanja koja se odnose na funkcioniranje (samu suštinu rada) Ustavnog suda regulirati posebnim zakonima ili propisuje mogućnost uplitanja zakonodavne vlasti u funkcioniranje Ustavnog suda (njegove nadležnosti) intervencijom kroz zakon. Naprotiv, vodeći računa o naročitom položaju i ulozi koje ima Ustavni sud, ustavotvorac je članom VI/2.b) Ustava Bosne i Hercegovine ovlaštenje za donošenje pravila o radu prepustio Ustavnom sudu, čime ga je također izdvojio od ostalih organa vlasti, u namjeri da na taj način osigura nezavisnost Ustavnog suda i time onemogući bilo kakvo miješanje u način vršenja nadležnosti koje su mu dodijeljene.
15. Dakle, da bi spriječio miješanje u nadležnosti Ustavnog suda ustavotvorac je Ustavnom sudu u okvir nadležnosti dao da regulira "pravila suda", s jasnim ciljem očuvanja autonomije i nezavisnosti Ustavnog suda u punoj mjeri. Stoga je sasvim jasno da nadležnosti Ustavnog suda navedene u Ustavu Bosne i Hercegovine upravo predstavljaju osnov za specifičnu poziciju i posebnu prirodu Ustavnog suda. To, također, znači da ne postoji bilo kakav način da nadležnosti koje su Ustavom Bosne i Hercegovine date Ustavnom sudu može mijenjati bilo koja druga institucija, uključujući i Parlamentarnu skupštinu BiH, jer tako nešto Ustav Bosne i Hercegovine ne propisuje, osim u amandmanskoj proceduri propisanoj članom X/1. Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se niti jednim zakonom ne može "prenijeti" bilo koja vrsta nadležnosti na Ustavni sud jer to ne proizlazi iz teksta samog Ustava Bosne i Hercegovine. Isto bi bilo suprotno i samom načelu vladavine prava jer bi "zakon" stavilo iznad "ustava".
16. U vezi s ovim, Ustavni sud podsjeća i na svoju praksu u predmetu broj U 8/21 (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj U 8/21 od 23. septembra 2021. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 63/21) u kojem je odlučivao o zahtjevu za rješavanje spora nastalog između Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine i Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova u predmetu stjecanja državljanstva Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. U navedenoj odluci citirana je zakonska odredba člana 32. stav (3) Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine – službeni prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH" broj 22/16), koja glasi: "Ako nakon ponovnog razmatranja ostane spor između kompetentnih vlasti entiteta i Bosne i Hercegovine, onda se slučaj mora uputiti Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine u skladu sa članom VI/3. Ustava na konačnu odluku." U pogledu dopustivosti predmetnog zahtjeva Ustavni sud je istakao sljedeće: "[…] proizlazi da se zahtjev podnesen Ustavnom sudu, na osnovu člana VI/3.a) Ustava BiH, u svojoj suštini odnosi na tvrdnju o postojanju spora između vlasti na nivou države i na nivou entiteta povodom oprečnih mišljenja u pogledu stjecanja državljanstva BiH/FBiH i pravnih posljedica nedavanja saglasnosti državnog nivoa vlasti entitetskom nivou vlasti. Prema ocjeni Ustavnog suda, uprkos izraženim mišljenjima Vlade FBiH i Federalnog ministarstva o nedopustivosti zahtjeva, navedeno je posebno važno jer su u konkretnom slučaju u postupku stjecanja državljanstva BiH/FBiH donesena dva oprečna akta Ministarstva, kao institucije BiH, i Federalnog ministarstva, kao entitetskog organa, u kojima su usvojeni različiti stavovi povodom istog pitanja, pa proizlazi da takav spor, u smislu člana VI/3.a) Ustava BiH, može da se riješi jedino u postupku pred Ustavnim sudom." Dakle, pitanje "spora" u navedenom predmetu nije "prenijeto" na rješavanje Ustavnom sudu na osnovu zakonskog rješenja iz Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine, već upravo zbog suštine odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i postojanja "spora", odnosno dva oprečna akta državnog i entitetskog organa vlasti donijeta povodom istog pitanja.
17. Stoga, prema Ustavu Bosne i Hercegovine očigledno je da nadležnosti, koje su njime date Ustavnom sudu, ne dozvoljavaju Ustavnom sudu da prihvati nadležnost koja nije propisana ovim ustavom. Navedeno, u konkretnom slučaju, znači da Ustavni sud nije nadležan da odlučuje o privremenoj nesposobnosti člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine zato što takva nadležnost nije propisana Ustavom Bosne i Hercegovine.
18. Imajući u vidu odredbu člana 19. stav (1) tačka a) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se zahtjev odbaciti kao nedopušten ako se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.
1 Ovdje je naveden Izborni zakon Bosne i Hercegovine, sa objavom u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, na način kako je to uradio podnosilac zahtjeva, s tim da Ustavni sud primjećuje da se ne radi o ispravnom označavanju brojeva službenog glasila u kojem su objavljivane izmjene i dopune Izbornog zakona.
2 Amandman I na Ustav Bosne i Hercegovine, objavljen u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 25/09.