- Mon Mar 18, 2019 10:49 am
#3104
Odluka o imovinskopravnom zahtjevu (član 195. stav 3. ZKP BiH)
Odluka o imovinskopravnom zahtjevu, pa i upućivanje oštećenih na parnični postupak, kao jedan od načina presuđenja, može se donijeti samo u slučaju da je imovinskopravni zahtjev postavljen, i to određeno sa dokazima.
Iz obrazloženja:
Ovo Vijeće nalazi da se odluka o imovinskopravnom zahtjevu, pa i upućivanje oštećenih na parnični postupak, kao jedan od načina presuđenja, može donijeti samo u slučaju da je imovinskopravni zahtjev postavljen. U tom kontekstu, Apelaciono vijeće napominje da ispunjenje ovog uslova ne zadovoljava puko navođenje: postavljam; mislim da hoću; to obavezno; sve što mi po zakonu pripada i sl. Oštećeni je dužan određeno definirati svoj prijedlog, u smislu da li se on
4 "Rok za podnošenje zahtjeva (za oslobađanje troškova krivičnog postupka) nije određen mada je očigledno da se zahtjev ne može podnijeti poslije pravnosnažnosti presude kojom se optuženi oglašava krivim. Ukoliko se okolnosti, koje opravdavaju oslobađanje optuženog od dužnosti naknade troškova krivičnog postupka u cjelini ili djelimično, pojave nakon pravnosnažnosti odluke o troškovima u postupku prinudne naplate, o njima će se odlučiti u izvršnom postupku po pravilima koja važe za izvršni postupak7." (Komentar Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, Vijeće Evrope, Evropska komisija, 2004. godine, str. 538.).
odnosi na jedan ili sva tri moguća zakonska zahtjeva8, te u kojem iznosu i koju vrste štete potražuje, odnosno povrat koje stvari ili poništenje kakvog pravnog posla zahtijeva. Takvo što je razumljivo imajući u vidu da dati prijedlog zamjenjuje tužbu u parničnom postupku te da se prilikom odlučivanja o istoj sud kreće u granicama postavljenog zahtjeva. Dodatno, oštećeni bi čak imao i dužnost ponuditi i dokaze kojima potvrđuje osnovanost svog zahtjeva. To je nužno stoga što je, shodno ekspresiji zakonodavca, osoba ovlaštena za podnošenje prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva dužna da određeno označi svoj zahtjev i da podnese dokaze – član 195. stav 3. ZKP BiH.
Dakle, ukoliko zahtjev nije postavljen, ili pak nije postavljen valjano u skladu sa prethodno navedenim pravilima, sud ne donosi odluku u smislu odredbe člana 198. ZKP BiH. Upitna bi bila odluka ovog Vijeća da takav zahtjev rješava primjenom atributa eventualni, što nije neuobičajena praksa sudskih vijeća, obzirom da se dodavanjem takvog atributa upravo dovodi u sumnju postojanje takvog zahtjeva. Odredba člana 198. ZKP BiH je i naslovljena kao "odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu". Prvenstveno jezičkim, a potom i logičkim i ciljnim tumačenjem naslova ove odredbe, pa i početnog njenog dijela koji propisuje da "o imovinskopravnom zahtjevu odlučuje sud", dolazi se do zaključka da će sud odluku o imovinskopravnom zahtjevu donijeti samo u slučaju njegovog postojanja, i to određenog.
(Presuda Apelacionog vijeća, broj S1 1 K 016488 17 Kžk od
11.05.2018. godine)
Odluka o imovinskopravnom zahtjevu, pa i upućivanje oštećenih na parnični postupak, kao jedan od načina presuđenja, može se donijeti samo u slučaju da je imovinskopravni zahtjev postavljen, i to određeno sa dokazima.
Iz obrazloženja:
Ovo Vijeće nalazi da se odluka o imovinskopravnom zahtjevu, pa i upućivanje oštećenih na parnični postupak, kao jedan od načina presuđenja, može donijeti samo u slučaju da je imovinskopravni zahtjev postavljen. U tom kontekstu, Apelaciono vijeće napominje da ispunjenje ovog uslova ne zadovoljava puko navođenje: postavljam; mislim da hoću; to obavezno; sve što mi po zakonu pripada i sl. Oštećeni je dužan određeno definirati svoj prijedlog, u smislu da li se on
4 "Rok za podnošenje zahtjeva (za oslobađanje troškova krivičnog postupka) nije određen mada je očigledno da se zahtjev ne može podnijeti poslije pravnosnažnosti presude kojom se optuženi oglašava krivim. Ukoliko se okolnosti, koje opravdavaju oslobađanje optuženog od dužnosti naknade troškova krivičnog postupka u cjelini ili djelimično, pojave nakon pravnosnažnosti odluke o troškovima u postupku prinudne naplate, o njima će se odlučiti u izvršnom postupku po pravilima koja važe za izvršni postupak7." (Komentar Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, Vijeće Evrope, Evropska komisija, 2004. godine, str. 538.).
odnosi na jedan ili sva tri moguća zakonska zahtjeva8, te u kojem iznosu i koju vrste štete potražuje, odnosno povrat koje stvari ili poništenje kakvog pravnog posla zahtijeva. Takvo što je razumljivo imajući u vidu da dati prijedlog zamjenjuje tužbu u parničnom postupku te da se prilikom odlučivanja o istoj sud kreće u granicama postavljenog zahtjeva. Dodatno, oštećeni bi čak imao i dužnost ponuditi i dokaze kojima potvrđuje osnovanost svog zahtjeva. To je nužno stoga što je, shodno ekspresiji zakonodavca, osoba ovlaštena za podnošenje prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva dužna da određeno označi svoj zahtjev i da podnese dokaze – član 195. stav 3. ZKP BiH.
Dakle, ukoliko zahtjev nije postavljen, ili pak nije postavljen valjano u skladu sa prethodno navedenim pravilima, sud ne donosi odluku u smislu odredbe člana 198. ZKP BiH. Upitna bi bila odluka ovog Vijeća da takav zahtjev rješava primjenom atributa eventualni, što nije neuobičajena praksa sudskih vijeća, obzirom da se dodavanjem takvog atributa upravo dovodi u sumnju postojanje takvog zahtjeva. Odredba člana 198. ZKP BiH je i naslovljena kao "odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu". Prvenstveno jezičkim, a potom i logičkim i ciljnim tumačenjem naslova ove odredbe, pa i početnog njenog dijela koji propisuje da "o imovinskopravnom zahtjevu odlučuje sud", dolazi se do zaključka da će sud odluku o imovinskopravnom zahtjevu donijeti samo u slučaju njegovog postojanja, i to određenog.
(Presuda Apelacionog vijeća, broj S1 1 K 016488 17 Kžk od
11.05.2018. godine)
- By LegaForum