BiH Pravo

NACRT ZAKON O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU

Sarajevo, septembar 2017. godine

ZAKON
O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU



DIO PRVI-OSNOVNE ODREDBE

Član 1. (Predmet zakona)

Ovim zakonom uređuje se obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje na osnovu međugeneracijske solidarnosti (u daljnjem tekstu: obavezno osiguranje) i dobrovoljno penzijsko i invalidsko osiguranje za lica koja nisu obavezno osigurana po ovom zakonu (u daljnjem tekstu: dobrovoljno osiguranje), kao i prava i obaveze na osnovu tih osiguranja.

Član 2. (Pojmovi)

Pojedini pojmovi u smislu ovog zakona imaju sljedeće značenje:

a) Penzijsko i invalidsko osiguranje na osnovu generacijske solidarnosti je sistem penzijskog i invalidskog osiguranja u kojem se osiguranicima na načelima uzajamnosti i solidarnosti osiguravaju prava za slučaj nastanka rizika starosti, invalidnosti i fizičke onesposobljenosti, a članovima njihovih porodica prava za slučaj smrti osiguranika, odnosno korisnika prava,
b) Osiguranik je fizičko lice koje je na osnovu radne aktivnosti (radni odnos, obavljanje djelatnosti, dobrovoljno osiguranje i dr.) obavezno osigurano na penzijsko i invalidsko osiguranje na osnovu generacijske solidarnosti,
c) Osigurano lice je fizičko lice osigurano na penzijsko i invalidsko osiguranje na osnovu generacijske solidarnosti u određenim okolnostima za rizik smrti i invalidnosti prouzrokovane povredom na radu ili profesionalnom bolesti,
d) Penzijski staž je grupni naziv perioda provedenih u obaveznom osiguranju (staž osiguranja) i perioda provedenih van osiguranja koji se pod određenim uvjetima priznaju u penzijski staž (poseban staž),
e) Staž osiguranja s uvećanim trajanjem je period proveden u obaveznom penzijskom i invalidskom osiguranju koji se računa sa uvećanim trajanjem. Posebnim propisima se određuju radna mjesta i zanimanja na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem,
f) Penzija (starosna, invalidska i porodična) je pravo iz penzijskog i invalidskog osiguranja čija se materijalna vrijednost iskazuje u novčanom iznosu,
g) Najniža penzija je najniže novčano primanje iz penzijskog i invalidskog osiguranja koje se određuje u skladu sa odredbama ovog zakona,
h) Korisnik penzije je osiguranik, odnosno lice kojem je priznato pravo na penziju,

i) Naknada zbog fizičke onesposobljenosti je novčano primanje iz penzijskog i invalidskog osiguranja zbog fizičke onesposobljenosti nastale kao posljedica povrede na radu ili profesionalne bolesti,
j) Matična evidencija je skup podataka o osiguranicima, obveznicima uplate doprinosa i korisnicima prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, koji se obavezno vode kod Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: nosilac osiguranja).

Član 3. (Načela)

Osiguranicima se na načelima uzajamnosti i solidarnosti obavezno osiguravaju prava za slučaj starosti ili invalidnosti, a članovima njihovih porodica pravo za slučaj smrti osiguranika, odnosno korisnika penzije.

Član 4. (Prava)

(1) Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja su:
a) pravo na starosnu penziju,
b) pravo na invalidsku penziju,
c) prava osiguranika sa promijenjenom radnom sposobnošću,
d) pravo po osnovu fizičke onesposobljenosti,
e) pravo na porodičnu penziju.
(2) Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ostvaruju se i koriste pod uslovima propisanim ovim zakonom.
(3) Obim prava zavisi od dužine penzijskog staža osiguranika i visine plata i osnovica osiguranja na koje je plaćen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje, izuzev u slučajevima propisanim ovim zakonom.

Član 5.
(Opća načela o pravima)

(1) Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja su neotuđiva, lična i materijalna prava i ne mogu se prenijeti na drugog niti se mogu naslijediti.
(2) Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ne mogu zastarjeti.
(3) Dospjela novčana primanja na osnovu prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja koja nisu isplaćena do smrti korisnika prava mogu se nasljeđivati.
(4) Dospjela novčana primanja iza smrti korisnika prava koji nema nasljednika pripadaju nosiocu osiguranja.
(5) Novčana primanja iz penzijskog i invalidskog osiguranja mogu biti predmet izvršenja i obezbjeđenja, u skladu sa zakonom.

Član 6.
(Korištenje i prestanak prava)

(1) Korištenje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja može se ograničiti u slučajevima i pod uvjetima utvrđenim zakonom.
(2) Stečena prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja mogu prestati u slučajevima utvrđenim zakonom.

Član 7.
(Opće napomene o ostvarivanju i organizaciji)

(1) Ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja na osnovu generacijske solidarnosti provodi nosilac osiguranja.
(2) Organizacija, organi upravljanja, rukovođenja, nadzor i druga pitanja značajna za rad nosioca osiguranja uređuju se posebnim zakonom iz oblasti organizacije penzijskog i invalidskog osiguranja u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija).

Član 8.
(Načelo dvostepenosti i primjene odredbi o upravnom postupku)

(1) U postupku ostvarivanja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja osigurava se dvostepenost rješavanja kod nosioca osiguranja, kao i sudska zaštita prava.
(2) U postupku rješavanja o pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja primjenjuju se odredbe Zakona o upravnom postupku, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

DIO DRUGI-OSIGURANICI
POGLAVLJE I. OSIGURANIK U OBAVEZNOM OSIGURANJU

Član 9.
(Lice osigurano u obaveznom i dobrovoljnom osiguranju)

Osiguranik je, u skladu sa ovim zakonom, lice osigurano na obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: osiguranik u obaveznom osiguranju) i lice osigurano na dobrovoljno penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: osiguranik u dobrovoljnom osiguranju).

Član 10.
(Osiguranik u obaveznom osiguranju)

(1) Osiguranik u obaveznom osiguranju je:
a) lice zaposleno na osnovu ugovora o radu ili drugog akta poslodavca (u daljnjem tekstu: osiguranik zaposlenik),

b) lice koje obavlja samostalnu djelatnost (u daljnjem tekstu: osiguranik samostalnih djelatnosti),
c) lice koje obavlja vjersku službu (u daljnjem tekstu: osiguranik vjerski službenik) i
d) lice koje obavlja poljoprivrednu djelatnost (u daljnjem tekstu: osiguranik poljoprivrednik).
(2) Ako lice istovremeno ispunjava uslove za osiguranje po više osnova iz stava
(1) ovog člana, osnov osiguranja određuje se na taj način što postojanje osnova osiguranja po prethodnoj tački isključuje osnov osiguranja iz naredne tačke.

Član 11. (Osiguranik zaposlenik)

Osiguranik zaposlenik je:
a) lice zaposleno u privrednom društvu, organu uprave, javnoj ustanovi ili drugoj organizaciji na teritoriji Federacije,
b) lice zaposleno u institucijama Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH) i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt),
c) profesionalna vojna lica zaposlena u Ministarstvu odbrane BiH i Oružanim snagama BiH, sa prebivalištem na teritoriji Federacije,
d) lice zaposleno u Brčko Distriktu ili institucijama BiH sa prebivalištem u Brčko Distriktu, ako je prijavljeno u Jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Jedinstveni sistem),
e) lice zaposleno kod osiguranika iz člana 12. tačka a) ovog zakona ili kod nosioca poljoprivrednog gazdinstva,
f) lice koje profesionalno obavlja javnu funkciju ako za obavljanje te funkcije ostvaruje plaću,
g) zaposleno lice upućeno na rad u inostranstvo, pod uslovom da nije obavezno osigurano po propisima države u koju je upućeno na rad, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno,
h) državljanin BiH koji je na teritoriji BiH zaposlen kod međunarodnih organizacija, diplomatskih ili konzularnih predstavništava, stranih pravnih
ili fizičkih lica, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno,
i) strani državljanin i lice bez državljanstva koji su na teritoriji BiH zaposleni kod stranih pravnih ili fizičkih lica, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno, kao i kod međunarodnih organizacija, diplomatskih ili konzularnih predstavništava, ako je takvo osiguranje predviđeno međunarodnim ugovorom,
j) lice koje u skladu sa zakonom obavlja privremene i povremene poslove u skladu sa propisima o radu.

(Osiguranik samostalnih djelatnosti)

Osiguranik samostalnih djelatnosti je:
a) lice koje u skladu sa zakonom obavlja obrtničku djelatnost, odnosno obavlja privrednu djelatnost proizvodnjom, prometom i pružanjem usluga na tržištu, radi sticanja dobiti,
b) lice koje u skladu sa posebnim propisima, samostalno u vidu zanimanja, obavlja profesionalnu djelatnost,
c) član privrednog društva ili druge organizacije, koji za svoj rad prima ugovorenu naknadu (u daljnjem tekstu: ugovorena naknada),
d) član organa upravljanja ili organa nadzora, koji za svoj rad prima ugovorenu naknadu,
e) lice koje obavlja poslove na osnovu ugovora o djelu, autorskog ili drugog ugovora i za izvršeni posao ostvaruje ugovorenu naknadu,
f) lice izabrano ili imenovano na javnu funkciju ako za obavljanje te funkcije ostvaruje naknadu,
g) vrhunski sportisti, ako nisu osigurani po drugom osnovu.

Član 13. (Osiguranik vjerski službenik)

Osiguranik vjerski službenik je lice koja obavlja vjersku službu na osnovu postavljenja od strane nadležne crkve i vjerske zajednice upisane u jedinstveni registar vjerskih zajednica koji vodi nadležno ministarstvo, a koja nije osigurana po drugoj osnovi.

Član 14. (Osiguranik poljoprivrednik)

Osiguranik poljoprivrednik je lice koje obavlja poljoprivrednu proizvodnju i koje je upisano u Registar poljoprivrednih gazdinstava kao nosilac poljoprivrednog gazdinstva, koje ima opću zdravstvenu sposobnost i koje nije obavezno osigurano po drugom osnovu.

Član 15. (Osiguranik nezaposleno lice)

Osiguranikom u obaveznom osiguranju smatra se i lice za koje je po propisima kojima se regulišu prava nezaposlenih lica uplaćen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: doprinos).

(Sticanje statusa osiguranika)

Status osiguranika u obaveznom osiguranju stiče se podnošenjem prijave u Jedinstveni sistem koju je podnio obaveznik uplate doprinosa, a prestaje podnošenjem odjave.

POGLAVLJE II. OSIGURANIK U OBAVEZNOM OSIGURANJU U ODREĐENIM OKOLNOSTIMA

Član 17.
(Lica osigurana u određenim okolnostima)

Lice je obavezno osigurano za slučaj invalidnosti i smrti zbog povrede na radu i profesionalne bolesti, dok se nalazi u sljedećim okolnostima:
a) za vrijeme učešća u akciji spašavanja ili odbrane od elementarnih nepogoda (požar, poplava, zemljotres i druge nepogode prouzrokovane višom silom) na teritoriji Federacije ili u akciji preduzetoj radi spašavanja života građana ili otklanjanja materijalne štete na imovini,
b) za vrijeme pružanja pomoći organima vlasti po njihovom zahtjevu,
c) učenik ili student za vrijeme praktične nastave, odnosno za vrijeme stručne prakse kod poslodavca,
d) za vrijeme obavljanja obaveznog rada prilikom izdržavanja kazne zatvora, maloljetničkog zatvora i za vrijeme izvršenja vaspitne mjere u vaspitnoj ustanovi, ustanovi za prevaspitavanje ili u posebnoj vaspitnoj ustanovi,
e) za vrijeme prekvalifikacija ili dokvalifikacije, u skladu sa zakonom,
f) za vrijeme rada kod poslodavca bez zasnivanja radnog odnosa (volonterski rad), u skladu sa zakonom,
g) za vrijeme obavljanja privremenih i povremenih poslova preko omladinskih zadruga do navršenih 26 godina života ako se nalazi na redovnom školovanju,
h) za vrijeme vršenja određenih javnih funkcija ili građanskih dužnosti po pozivu nadležnih organa i organa jedinice lokalne samouprave,
i) lice sa teškoćama u razvoju za vrijeme stručnog osposobljavanja, nakon završenog osnovnog obrazovanja,
j) za vrijeme učestvovanja na organiziranim sportskim takmičenjima.

Član 18.
(Sticanje statusa osiguranika u određenim okolnostima)

Radi sticanja statusa osiguranika za lice iz člana 17. ovog zakona, obaveznik uplate doprinosa obavezan je da u Jedinstveni sistem dostavi prijavu lica koje se nalazi u tim okolnostima.


POGLAVLJE III. OSIGURANIK U DOBROVOLJNOM OSIGURANJU

Član 19.
(Osiguranik u dobrovoljnom osiguranju)

Lice koje nije osiguranik u obaveznom osiguranju može se osigurati na dobrovoljno osiguranje pod uslovima, u obimu i na način predviđen ovim zakonom, ako ima prebivalište na teritoriji Federacije ili teritoriji Brčko Distrikta, ima opću zdravstvenu sposobnost, ako je starije od 15 godina a najkasnije do navršene 65 godine, te ako je državljanin Bosne i Hercegovine.

Član 20.
(Izuzetak za sticanje statusa osiguranja u dobrovoljnom osiguranju)

Lice koje se nalazi na redovnom školovanju i lice koje je ostvarilo pravo na penziju ne može biti osiguranik u dobrovoljnom osiguranju.

Član 21.
(Momenat sticanja, utvrđivanje, prestanak i osnovica za dobrovoljno osiguranje)

(1) Dobrovoljno osiguranje se obezbjeđuje počev od dana podnošenja zahtjeva za utvrđivanje statusa osiguranika u dobrovoljnom osiguranju.
(2) Dobrovoljno osiguranje prestaje na zahtjev osiguranika.
(3) Dobrovoljno osiguranje prestaje u slučaju da osiguranik prestane da plaća doprinos za tri mjeseca uzastopno i to od prvog dana u mjesecu za koji nije uplaćen doprinos, odnosno u slučaju kada Porezna uprava dostavi nosiocu osiguranja obavijest o neuplaćenim doprinosima za tri uzastopna mjeseca.
(4) Status osiguranika u dobrovoljnom osiguranju utvrđuje nosilac osiguranja rješenjem.
(5) Osnovicu za dobrovoljno osiguranje utvrđuje nosilac osiguranja svojom odlukom, ukoliko drugim propisom nije drugačije riješeno.

DIO TREĆI-PENZIJSKI STAŽ POGLAVLJE I. STAŽ OSIGURANJA

Član 22. (Penzijski staž)

Penzijski staž na osnovu kojeg se ostvaruju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja obuhvata staž osiguranja i poseban staž, kao i vrijeme koje se računa u penzijski staž po propisima koji su važili do stupanja na snagu ovog zakona, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.



Član 23. (Staž osiguranja)

Pod stažom osiguranja podrazumijeva se staž osiguranja sa efektivnim trajanjem i staž osiguranja sa uvećanim trajanjem.

Član 24.
(Staž osiguranja sa efektivnim trajanjem)

U staž osiguranja sa efektivnim trajanjem računa se vrijeme koje je osiguranik, poslije 15. godine života, proveo u obaveznom ili dobrovoljnom osiguranju, za koje je uplaćen doprinos.

Član 25.
(Računjanje staža osiguranja sa efektivnim trajanjem)

(1) Osiguraniku u obaveznom osiguranju u staž osiguranja sa efektivnim trajanjem računa se vrijeme provedeno na radu sa punim radnim vremenom, u skladu sa propisima o radu.
(2) Kao vrijeme provedeno na radu sa punim radnim vremenom podrazumijeva se i vrijeme koje je osiguranik proveo na radu sa nepunim radnim vremenom, ako je radno vrijeme, u skladu sa propisima o radu, izjednačeno sa punim radnim vremenom.

Član 26.
(Posebni slučajevi računjanja staža osiguranja sa efektivnim trajanjem)

(1) Vrijeme koje je osiguranik u obaveznom osiguranju proveo na radu sa nepunim radnim vremenom, u skladu sa propisima o radu, računa se u staž osiguranja sa efektivnim trajanjem srazmjerno radnom vremenu provedenom na radu u odnosu na puno radno vrijeme.
(2) Vrijeme provedeno na radu na sezonskim poslovima u skladu sa propisima o radu, sa radnim vremenom dužim od punog radnog vremena, računa se u staž osiguranja sa efektivnim trajanjem tako što se preračunava na puno radno vrijeme.

Član 27.
(Preračun ugovorene naknade u staž osiguranja)

(1) Osiguraniku iz člana 12. tač. c), d), e) i f) ovog zakona staž osiguranja računa se prema ostvarenoj ugovorenoj naknadi za koju je uplaćen doprinos.
(2) Osiguraniku iz stava (1) ovog člana staž osiguranja sa efektivnim trajanjem izražen u mjesecima utvrđuje se tako što se iznos ugovorene

naknade sa porezima i doprinosima, tj. bruto iznos ugovorene naknade isplaćene u toku godine, podijeli sa prosječnom mjesečnom bruto platom u Federaciji ostvarenom u prethodnoj godini, pod uvjetom da su porezi i doprinosi uplaćeni kao za lica iz čl. 10. i 11. ovog zakona.

Član 28.
(Staž osiguranja nezaposlenih lica)

U staž osiguranja sa efektivnim trajanjem računa se vrijeme za koje je nezaposlenom licu u skladu sa propisima kojima se regulišu prava nezaposlenih osoba uplaćen doprinos.

Član 29.
(Maksimalan iznos staža osiguranja sa efektivnim trajanjem)

Staž osiguranja sa efektivnim trajanjem ostvaren po svim osnovima utvrđenim ovim zakonom može iznositi najviše 12 mjeseci u jednoj kalendarskoj godini.
Član 30.
(Računanje i stepen uvećanja staža osiguranja)

(1) U staž osiguranja sa uvećanim trajanjem računa se vrijeme u kojem je osiguranik radio na naročito teškom, opasnom i po zdravlje štetnom radnom mjestu odnosno poslu, kao i na radnom mjestu odnosno poslu na kojem osiguranik poslije navršenja određenih godina života ne može uspješno da obavlja svoju profesionalnu djelatnost i za koje je, pored doprinosa za staž osiguranja sa efektivnim trajanjem, plaćen doprinos srazmjerno stepenu uvećanja staža.
(2) Stepen uvećanja staža osiguranja iz stava 1. ovog člana zavisi od težine, opasnosti i štetnosti rada, odnosno od prirode posla, a može iznositi najviše 50%.

Član 31.
(Radna mjesta na koje se primjenjuje staž osiguranja sa uvećanim trajanjem)

(1) Kao radno mjesto, odnosno posao na kojem je rad naročito težak, opasan i štetan po zdravlje (radno mjesto sa naročito povećanim rizikom) može se utvrditi radno mjesto odnosno posao na kojem postoje sljedeći uslovi:
a) da u vezi s obavljanjem posla postoje štetni uticaji na zdravstveno stanje i radnu sposobnost osiguranika, i pored toga što su primijenjene sve opće i posebne mjere zaštite i zdravlja na radu utvrđene propisima, kao i druge preventivne mjere koje mogu uticati na otklanjanje i smanjivanje štetnih uticaja i
b) da se posao obavlja u uslovima štetnih uticaja u neprekidnom toku procesa rada.

(2) Kao radno mjesto, odnosno posao na kojem osiguranik poslije određenih godina života ne može uspješno da obavlja svoju profesionalnu djelatnost, može se utvrditi radno mjesto odnosno posao u onim zanimanjima u kojima, zbog prirode i težine posla, fiziološke funkcije organizma opadaju u toj mjeri da onemogućavaju dalje uspješno obavljanje, te profesionalne djelatnosti.

Član 32.
(Računanje staža osiguranja sa uvećanim trajanjem)

(1) Osiguraniku iz člana 30. ovog zakona staž osiguranja računa se sa uvećanim trajanjem samo za vrijeme koje je radio puno radno vrijeme, tj. koje je efektivno proveo na radu, ukoliko drugim propisom nije drugačije određeno.
(2) Kao puno radno vrijeme računa se i nepuno radno vrijeme iz člana 25. stav (2) ovog zakona.
(3) Kao vrijeme efektivno provedeno na radu smatra se i vrijeme koje je osiguranik proveo na godišnjem odmoru i plaćenom odsustvu, u skladu sa zakonom.

Član 33.
(Postupak utvrđivanja radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem)

(1) Radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem i stepen uvećanja staža po tom osnovu, izuzev radnih mjesta iz člana 34. ovog zakona, pravilnikom utvrđuje Federalno ministarstvo rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), a na prijedlog nosioca osiguranja.
(2) Radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem Ministarstvo utvrđuje po prethodno pribavljenom mišljenju odgovarajućih stručnih i naučnih organizacija.
(3) Radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem koja nisu utvrđena Pravilnikom iz stava (1) ovog člana, utvrđuju se po prijedlogu poslodavca, inspektora rada ili sindikata, a na osnovu analize i mišljenja o ispunjenosti uslova za utvrđivanje radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem.
(4) Analizu i mišljenje o ispunjenosti uslova za utvrđivanje radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem daje: stručna ovlaštena organizacija ili institucija predviđena propisima iz oblasti zaštite na radu, koja mora ispunjavati uslove u pogledu kadra i tehničke opremljenosti i nadležni mjerodavni inspekcijski ili drugi zakonom određeni organ koji vrši nadzor nad općim i posebnim mjerama zaštite na radu u skladu sa propisima o zaštiti na radu kao i drugim mjerama koje mogu uticati na otklanjanje i smanjenje štetnih uticaja.
(5) Postupak utvrđivanja i postupak revizije radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, vrste rizika kod kojih se može

uvećavati staž, neophodnu dokumentaciju za utvrđivanje radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, uređuje Ministarstvo, na prijedlog nosioca osiguranja.

Član 34.
(Posebni propisi za staž osiguranja sa uvećanim trajanjem)

Radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem i stepen uvećanja staža po tom osnovu za određene kategorije osiguranika mogu se urediti i drugim kantonalnim, federalnim ili državnim zakonom.

Član 35.
(Revizija radnih mjesta za staž osiguranja sa uvećanim trajanjem)

(1) Radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, kao i stepen uvećanja staža osiguranja podliježu reviziji.
(2) Pod revizijom radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem i revizijom stepena uvećanja staža osiguranja smatra se ponovna ocjena postojanja uslova iz člana 30. ovog zakona.
(3) Revizija radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem i revizija stepena uvećanja staža vrši se na način i u postupku po kojima se vrši njihovo utvrđivanje.
(4) Radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, kao i stepen uvećanja staža osiguranja podliježu reviziji najkasnije u roku od pet godina od dana utvrđivanja.
(5) Ukoliko ovlašteni podnosilac zahtjeva iz člana 33. stav (3) ovog zakona ne pokrene postupak revizije u roku iz stava (4) ovog člana, računanje staža osiguranja sa uvećanim trajanjem prestaje istekom tog roka.

POGLAVLJE II. POSEBAN STAŽ

Član 36. (Poseban staž)

(1) Licima koja su uzela učešće u pripremama za odbranu BiH, odnosno koja su uzela učešće u odbrani BiH kao pripadnici Armije Republike BiH, odnosno Hrvatskog vijeća obrane i organa unutrašnjih poslova, saglasno propisima koji su se na njih odnosili prije stupanja na snagu ovog zakona, u penzijski staž, kao poseban staž u dvostrukom trajanju, računa se vrijeme koje su proveli u pripremama za odbranu odnosno u odbrani BiH u periodu od 18. septembra 1991. godine do 23. decembra 1995. godine, u skladu sa propisima o kriterijima, načinu i postupku priznavanja i izdavanja uvjerenja na osnovu kojih se ovo vrijeme priznaje u penzijski staž kao poseban staž.

(2) U budžetu Federacije osiguravaju se sredstva za pokriće dijela visine penzije po osnovu priznatog staža iz stava (1) ovog člana i to za penzije ostvarene po zakonu.






Član 37.
(Odnos posebnog staža i staža osiguranja)

Poseban staž iz člana 36. ovog zakona, ne čini staž osiguranja, bez obzira na to da li je unesen u matičnu evidenciju nosioca osiguranja.

Član 38. (Uračunavanje posebnog staža)

(1) Poseban staž iz člana 36. stav (1) ovog zakona uračunat će se u penzijski staž samo uz pismenu saglasnost lica na koga se taj staž odnosi.
(2) Licima iz člana 36. stav (1) ovog zakona, koja su pravosnažnom presudom osuđena zbog krivičnog djela ratnog zločina, poseban staž iz člana 36. stav (1) ovog zakona ne računa se u penzijski staž.

DIO ČETVRTI-PRAVA IZ PENZIJSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA POGLAVLJE I. STAROSNA PENZIJA

Član 39.
(Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja)

Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja u skladu sa ovim zakonom su:
a) za slučaj starosti – starosna penzija,
b) za slučaj invalidnosti – osiguranicima kod kojih je utvrđena I kategorija invalidnosti - gubitak radne sposobnosti osigurava se invalidska penzija, a osiguranicima kod kojih je utvrđena II kategorija invalidnosti - promijenjena radna sposobnost osigurava se pravo da bude raspoređen na drugo odgovarajuće radno mjesto, odnosno pravo na odgovarajuće zaposlenje, prekvalifikaciju odnosno dokvalifikaciju, kao i pravo na odgovarajuće novčane naknade u vezi s korištenjem tih prava,
c) za slučaj smrti osiguranika, odnosno korisnika starosne ili invalidske penzije
– porodična penzija i pravo na naknadu pogrebnih troškova u skladu sa ovim zakonom,
d) za slučaj fizičke onesposobljenosti – naknada za fizičku onesposobljenost.

Član 40.
(Uvjeti za starosnu penziju)

Pravo na starosnu penziju ima osiguranik kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja, odnosno najmanje 20 godina penzijskog staža ili kada navrši 40 godina staža osiguranja bez obzira na godine života.







Član 41.
(Smanjenje starosne granice za starosnu penziju)

Osiguraniku koji ima navršen staž osiguranja sa uvećanim trajanjem starosna granica za ostvarivanje prava na starosnu penziju iz člana 40. ovog zakona snižava se za ukupno uvećanje staža.

Član 42.
(Uvećanje staža i ograničenja)

(1) Uvećanje staža je razlika između ukupno utvrđenog staža osiguranja sa uvećanim trajanjem i staža osiguranja u efektivnom trajanju za isti period.
(2) Starosna granica iz člana 41. ovog zakona može se snižavati najviše do 45
godina života.

Član 43.
(Visina starosne penzije)

Visina starosne penzije određuje se tako što se lični bodovi osiguranika pomnože sa vrijednošću općeg boda na dan ostvarivanja prava.

Član 44.
(Lični bodovi osiguranika)

(1) Ukupni lični bodovi osiguranika utvrđuju se kao zbir ličnih bodova na osnovu staža osiguranja i ličnih bodova na osnovu posebnog staža iz stava (5) ovog člana.
(2) Lični bodovi na osnovu staža osiguranja dobiju se množenjem ličnog koeficijenta osiguranika i njegovog staža osiguranja.
(3) Za određivanje ličnih bodova osiguranika, penzijski staž može iznositi i više od 40 godina.
(4) Radi određivanja ličnih bodova osiguranika, penzijski staž se iskazuje brojčano, a utvrđuje se tako da se svaka godina računa kao 1, svaki mjesec kao 0,083333, a svaki dan kao 0,002777.
(5) Licima iz člana 36. ovog zakona, prilikom izračuna penzije po ovom zakonu, lični bodovi za svaku godinu posebnog staža iznose 0.5 bodova,

za priznatu punu godinu ostvarenog posebnog staža, za svaki mjesec iznose 0,041666 boda, a za svaki dan iznose 0,001388 boda.
(6) Kao jedan mjesec, u skladu sa st. (3), (4) i (5) ovog člana, računa se 30 dana.

Član 45.
(Lični koeficijent osiguranika)

(1) Lični koeficijent osiguranika utvrđuje se tako što se zbir godišnjih ličnih koeficijenata podijeli sa periodom za koji su obračunati.
(2) Period za koji su obračunati godišnji lični koeficijenti utvrđuje se u skladu sa čl. 44. st. (4) i (5) ovog zakona.

Član 46.
(Godišnji lični koeficijent osiguranika)

(1) Godišnji lični koeficijent utvrđuje se tako što se ukupan iznos plaća, odnosno osnovica osiguranja osiguranika, počev od 1. januara 1970. godine, izuzimajući godinu ostvarivanja prava i 1992., 1993., 1994. i 1995. godinu, za svaku kalendarsku godinu podijeli sa prosječnom godišnjom plaćom u SR BiH, odnosno u Federaciji za istu kalendarsku godinu.
(2) Za godinu ostvarivanja prava ne utvrđuje se godišnji lični koeficijent, osim u slučaju kada se pravo na penziju ostvaruje samo na osnovu tog staža osiguranja.
(3) Pod ukupnim iznosom plaća, odnosno osnovica osiguranja podrazumijeva se ukupan godišnji iznos plaća, osnovica osiguranja, novčanih i nenovčanih prihoda i naknada koje je osiguranik ostvario, na koje je obračunat i uplaćen doprinos.
(4) Ako su plaće, odnosno osnovice osiguranja unesene u matičnu evidenciju nosioca osiguranja u neto iznosu, onda se dijele sa prosječnom godišnjom neto plaćom u SR BiH, odnosno Federaciji, a ako su unesene u bruto iznosu, onda se dijele sa prosječnom godišnjom bruto plaćom.
(5) Godišnji lični koeficijent može iznositi najviše pet.
(6) Podatak o prosječnoj godišnjoj plaći u Federaciji, objavljuje Federalni zavod za statistiku.
(7) Osiguraniku za koga nema podataka o plaćama, odnosno osnovicama osiguranja za pojedine godine, kao godišnji lični koeficijent za te godine uzima se godišnji lični koeficijent iz godine koja prethodi toj godini, a ako nema nijedne godine koja prethodi toj godini, onda se uzima godišnji lični koeficijent iz godine koja slijedi.
(8) Osiguraniku za koga nema podataka o plaćama, odnosno osnovicama osiguranja niti za jednu godinu, godišnji lični koeficijent iznosi 0,5 za svaku punu godinu staža osiguranja, 0,041666 za svaki mjesec staža osiguranja i 0,001388 za svaki dan staža osiguranja.

Član 47. (Vrijednost općeg boda)

(1) Vrijednost općeg boda na dan stupanja na snagu ovog zakona iznosi 13.6 KM.
(2) Izuzetno, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, Vlada Federacije može donijeti odluku o povećanju vrijednosti općeg boda iz stava (1) ovog člana za najviše 0,3 KM.






POGLAVLJE II. PRAVA NA OSNOVU INVALIDNOSTI

Član 48. (Pojam invalidnosti)

(1) Invalidnost kod osiguranika u obaveznom osiguranju postoji kada se utvrdi da je, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem ili medicinskom rehabilitacijom, nastala promijenjena radna sposobnost ili gubitak sposobnosti za rad na radnom mjestu odnosno poslu koji je obavljao na dan ocjene radne sposobnosti ili koji je obavljao prije prestanka osiguranja.
(2) Promijenjena radna sposobnost postoji kada osiguranik u obaveznom osiguranju, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju, sa radnim naporom koji ne ugrožava njegovo zdravstveno stanje, ne može da radi na radnom mjestu odnosno poslu iz stava (1) ovog člana, ali može sa punim radnim vremenom, sa ili bez prekvalifikacije ili dokvalifikacije, da radi na drugom radnom mjestu odnosno poslu koji odgovara njegovoj stručnoj spremi odnosno radnoj sposobnosti stečenoj radom.
(3) Gubitak radne sposobnosti (I kategorija invalidnosti) postoji kada se utvrdi da osiguranik u obaveznom osiguranju trajno nije sposoban za rad na radnom mjestu odnosno poslu koji je obavljao na dan ocjene radne sposobnosti ili koje je obavljao prije prestanka osiguranja, kao ni za drugo radno mjesto odnosno posao koji odgovara njegovoj stručnoj spremi odnosno radnoj sposobnosti stečenoj radom niti se prekvalifikacijom ili dokvalifikacijom može osposobiti za druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi odnosno radnoj sposobnosti stečenoj radom.
(4) Invalidnost prema stavu (1) ovog člana može prouzrokovati povreda na radu, profesionalna bolest, povreda van rada i bolest.
(5) Invalidnost kod osiguranika poljoprivrednika postoji kada se utvrdi da je, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem ili medicinskom rehabilitacijom, zbog povrede van rada ili zbog bolesti, nastala potpuna nesposobnost za obavljanje poljoprivredne djelatnosti odnosno poslova koje redovno obavlja u svom poljoprivrednom gazdinstvu.

(6) Invalidnost kod osiguranika u dobrovoljnom osiguranju postoji kada se utvrdi da je, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem ili medicinskom rehabilitacijom, nastala potpuna nesposobnost za privređivanje.
(7) Potpuna nesposobnost za privređivanje postoji kada lice zbog vrste i težine fizičkog ili mentalnog oštećenja ili vrste i težine psihičke bolesti nije sposobno za obavljanje najjednostavnijih poslova.







Član 49. (Povreda na radu)

(1) Povredom na radu smatra se:
a) povreda osiguranika, prouzrokovana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizičkim ili hemijskim djelovanjem, naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je takva povreda uzročno vezana za obavljanje posla koji je osnov osiguranja,
b) povreda koju osiguranik pretrpi na redovnom putu od stana do mjesta rada i obratno, odnosno radi obavljanja djelatnosti na osnovu koje je osiguran.
(2) Povredom na radu u smislu ovog zakona, ne smatra se povreda na radu ukoliko je prouzrokovana:
a) namjerno ili iz krajnje nepažnje osiguranika koji je obavljao radne obaveze, kao i na redovnom putu od stana do mjesta rada i obratno,
b) pijanstvom osiguranika,
c) isključivom odgovornosti trećeg lica,
d) zbog više sile,
e) zbog obavljanja aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti,
f) usljed namjernog nanošenja ozljede osiguraniku od strane druge osobe izazvanog ličnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u vezu sa radno-pravnom aktivnosti,
g) usljed namjernog nekorištenja opreme zaštite na radu i nepoštivanja propisa o zaštiti na radu.
(3) U slučaju spora iz stava (2) ovog člana teret dokazivanja je na poslodavcu.

Član 50. (Profesionalna bolest)

Profesionalne bolesti u smislu ovog zakona su određene bolesti nastale u toku osiguranja, prouzrokovane dužim neposrednim uticajem procesa rada i uslova rada na radnim mjestima odnosno poslovima koje je osiguranik obavljao.

Član 51.
(Lista profesionalnih bolesti)

Propis o listi profesionalnih bolesti, radna mjesta i poslove na kojima se te bolesti pojavljuju i uvjete pod kojima se smatraju profesionalnim, na prijedlog Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja (u daljnjem tekstu: Institut), utvrđuje Ministarstvo i taj propis objavljuje u „Službenim novinama Federacije BiH“.





Član 52.
(Prava osiguranika sa promijenjenom radnom sposobnosti)

(1) Osiguranik kod kojeg je utvrđena promijenjena radna sposobnost ima pravo na:
a) raspoređivanje na drugo radno mjesto,
b) prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju,
c) novčanu naknadu u vezi sa promijenjenom radnom sposobnošću.
(2) Prava iz stava (1) ovog člana osiguraniku obezbjeđuje poslodavac kod koga je radio u vrijeme nastanka invalidnosti.

Član 53.
(Pravo osiguranika na raspoređivanje na drugo radno mjesto)

(1) Osiguranik sa promijenjenom radnom sposobnošću ima pravo na raspoređivanje na drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj smanjenoj radnoj sposobnosti.
(2) Pravo na raspoređivanje na drugo radno mjesto obezbjeđuje se i osiguraniku nakon završene prekvalifikacije ili dokvalifikacije.

Član 54.
(Pravo osiguranika na prekvalifikaciju i dokvalifikaciju)

(1) Osiguranik sa promijenjenom radnom sposobnošću ima pravo na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju ukoliko se, s obzirom na njegovu stručnu spremu i promijenjenu radnu sposobnost, može osposobiti za rad na drugom radnom mjestu sa punim radnim vremenom.
(2) Prekvalifikacija ili dokvalifikacija se obezbjeđuje osiguraniku do navršenih 55 godina života.

Član 55.

(Pravo osiguranika na naknadu plaće)

Osiguranik kome se na osnovu promijenjene radne sposobnosti obezbjeđuje pravo na raspoređivanje na drugo radno mjesto, odnosno pravo na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju ima pravo na:
a) naknadu plaće od dana nastanka invalidnosti do dana rasporeda na drugo radno mjesto, odnosno do upućivanja na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju, kao i od dana završene prekvalifikacije ili dokvalifikacije do rasporeda na drugo radno mjesto (u daljnjem tekstu: naknada zbog čekanja),
b) naknadu plaće za vrijeme prekvalifikacije ili dokvalifikacije (u daljnjem tekstu: naknada za vrijeme prekvalifikacije ili dokvalifikacije) i
c) naknadu plaće zbog manje plaće na drugom radnom mjestu (u daljnjem tekstu: naknada zbog manje plaće), pod uslovom da je promijenjena radna sposobnost nastala po osnovu povrede na radu ili profesionalne bolesti.

Član 56.
(Osnovica za određivanje naknade plaće i valorizacija plaće)

(1) Osnovica za određivanje naknade plaće (u daljnjem tekstu: osnovica naknade) je prosječna neto plaća koju je osiguranik ostvario u godini koja prethodi godini nastanka invalidnosti, valorizacijom dovedena na nivo plaća za mjesec za koji se isplaćuje naknada.
(2) Valorizacija u skladu sa stavom (1) ovog člana vrši se tako što se prosječna neto plaća koju je osiguranik ostvario u godini koja prethodi godini nastanka invalidnosti usklađuje sa kretanjem prosječne neto plaće svih zaposlenih kod poslodavca i dovodi na nivo plaća za mjesec za koji se isplaćuje naknada.
(3) Naknada plaće ne može biti manja od najniže plaće utvrđene Općim kolektivnim ugovorom za teritorij Federacije BiH.

Član 57. (Isplata naknade)

(1) Naknada zbog čekanja pripada od dana nastanka invalidnosti do dana rasporeda na drugo radno mjesto, odnosno do dana upućivanja na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju, kao i od dana završene prekvalifikacije ili dokvalifikacije do dana rasporeda na drugo radno mjesto i isplaćuje se u visini osnovice naknade.
(2) Naknada za vrijeme prekvalifikacije ili dokvalifikacije pripada za vrijeme trajanja prekvalifikacije ili dokvalifikacije i isplaćuje se u visini osnovice naknade.
(3) Naknada zbog manje plaće pripada od dana rasporeda na drugo radno mjesto i isplaćuje se u visini razlike između osnovice naknade i neto plaće osiguranika na drugom radnom mjestu.

POGLAVLJE III. INVALIDSKA PENZIJA

Član 58.
(Uvjeti za invalidsku penziju)

(1) Osiguranik, kod koga je utvrđena I kategorija invalidnosti stiče pravo na invalidsku penziju:
a) ako je invalidnost prouzrokovana povredom na radu ili profesionalnom bolešću, bez obzira na dužinu penzijskog staža;
b) ako je invalidnost prouzrokovana povredom van rada ili bolešću, pod uslovom da je prije nastanka invalidnosti imao navršen penzijski staž koji mu pokriva najmanje jednu trećinu razdoblja od navršenih najmanje 20 godina života do dana nastanka invalidnosti (u daljnjem tekstu: radni vijek), računajući radni vijek na pune godine.
(2) Osiguranik kod koga je utvrđena I kategorija invalidnosti do navršene 30. godine života stiče pravo na invalidsku penziju ako je invalidnost prouzrokovana povredom van rada ili bolešću, pod uslovom da prije nastanka invalidnosti ima navršen penzijski staž koji mu pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka, ali najmanje jednu godinu staža osiguranja.
(3) Osiguraniku iz st. (1) i (2) ovog člana koji je bio na redovnom školovanju i takvim školovanjem stekao višu ili visoku stručnu spremu, radni vijek se računa od 22 godine života, ako je stekao višu stručnu spremu, odnosno 25 godina, ako je stekao visoku stručnu spremu.

Član 59.
(Odlučivanje o pravu iz penzijskog i invalidskog osiguranja)

Kada je za rješavanje o pravu iz penzijskog i invalidskog osiguranja potrebno utvrditi invalidnost i potpunu nesposobnost za privređivanje, nosilac osiguranja donosi rješenje o pravima po osnovu tih činjenica utvrđenih na osnovu nalaza, ocjene i mišljenja Instituta.

Član 60.
(Način određivanja invalidske penzije)

Invalidska penzija se određuje na isti način kao i starosna penzija.

Član 61.
(Najniži iznos invalidske penzije)

Osiguraniku koji ima manje od 15 godina staža osiguranja invalidska penzija se određuje za staž osiguranja od 15 godina, koja ne može biti manja od iznosa najniže penzije određene u skladu sa ovim zakonom.

Član 62.
(Invalidska penzija u slučaju povrede na radu ili profesionalne bolesti)

Osiguraniku kod koga je invalidnost prouzrokovana povredom na radu ili profesionalnom bolešću invalidska penzija se određuje za staž osiguranja od 40 godina.
Član 63.
(Određivanje invalidske penzije uzrokovane kombinovanim uzrocima invalidnosti)

(1) Osiguraniku koji ispunjava uslov za invalidsku penziju u pogledu penzijskog staža i kod koga je invalidnost prouzrokovana djelimično povredom na radu ili profesionalnom bolešću, a djelimično povredom van rada ili bolešću određuje se jedna invalidska penzija koja se sastoji od dijela određenog na osnovu povrede na radu ili profesionalne bolesti i dijela na osnovu povrede van rada ili bolesti, prema njihovom uticaju na ukupnu invalidnost.
(2) Penzija određena na način iz stava (1) ovog člana ne može iznositi više od penzije koja bi pripadala osiguraniku za 40 godina penzijskog staža.



Član 64.
(Posebni slučajevi utvrđivanja ličnog koeficijenta)

Osiguraniku koji do nastanka invalidnosti ima plaće, odnosno osnovice osiguranja samo u kalendarskoj godini u kojoj je invalidnost nastala, lični koeficijent utvrđuje se tako što se ukupan iznos plaća, odnosno osnovica osiguranja ostvarenih za pune mjesece u toj godini podijeli sa ukupnim iznosom prosječnih plaća u Federaciji u istom periodu.

Član 65.
(Utvrđivanje koeficijenta u slučaju kada nije ostvarena plaća)

Osiguraniku koji do nastanka invalidnosti nije ostvario plaću ni za jedan mjesec, lični koeficijent utvrđuje se tako što se mjesečna plaća koja bi mu pripadala za radno mjesto na kome je radio na dan nastanka invalidnosti, podijeli sa prosječnom plaćom u Federaciji za taj mjesec.

Član 66.
(Godišnji lični koeficijent za invalidsku penziju osiguranika u određenim okolnostima)

Licu koje ostvaruje pravo na invalidsku penziju kao osiguranik iz člana 17. ovog zakona godišnji lični koeficijent ne može biti manji od 0,5.

POGLAVLJE IV. NOVČANA NAKNADA ZA FIZIČKU ONESPOSOBLJENOST

Član 67.
(Fizička onesposobljenost)

(1) Fizička onesposobljenost postoji kada je osiguranik pretrpio gubitak, ozbiljnu povredu ili značajnu onesposobljenost organa ili dijelova tijela što pogoršava prirodnu aktivnost organizma i zahtjeva veći napor za zadovoljavanje životnih potreba, bez obzira da li je na taj način prouzrokovana invalidnost ili ne.
(2) Pravo na novčanu naknadu zbog fizičke onesposobljenosti stiče osiguranik čija je fizička onesposobljenost u iznosu od najmanje 30% nastala kao rezultat povrede na radu ili bolesti uzrokovane radom.
(3) Vrste fizičke onesposobljenosti na osnovu kojih se stiče pravo na novčanu naknadu kao i procent takve onesposobljenosti utvrđuju se zakonom.
(4) Osnov za novčanu naknadu za fizičku onesposobljenost je najniži iznos penzije utvrđen u skladu sa ovim zakonom.
(5) Novčana naknada za fizičku onesposobljenost se utvrđuje prema procentu fizičke onesposobljenosti i izražava se u odgovarajućem procentu od osnova te iznosi:


Za fizičku onesposobljenost od



Stepen

Novčana naknada izražena kao procenat
od osnove

100% 1 60%
90% 2 54%
80% 3 48%
70% 4 42%
60% 5 36%
50% 6 30%
40% 7 24%
30% 8 18%

(6) Osiguranik ima pravo na novčanu naknadu od momenta nastupanja fizičke onesposobljenosti ukoliko je zahtjev za naknadu podnesen u roku od tri mjeseca od dana nastupanja fizičke onesposobljenosti. Ako je zahtjev podnesen nakon isteka predviđenog perioda, osiguranik ima pravo na novčanu naknadu od prvog dana u mjesecu nakon podnošenja zahtjeva i za tri mjeseca unazad.
(7) Ako je osiguranik za isti slučaj fizičke onesposobljenosti stekao pravo na novčanu naknadu i na osnovu ovog zakona i na osnovu drugih propisa, u tom slučaju može po sopstvenom izboru koristiti bilo koji od ova dva osnova za naknadu.

POGLAVLJE V. PORODIČNA PENZIJA

Član 68.
(Uvjeti za porodičnu penziju)

Pravo na porodičnu penziju imaju članovi porodice umrlog osiguranika koji je na dan smrti ispunjavao uslove za starosnu ili invalidsku penziju i članovi porodice umrlog korisnika starosne ili invalidske penzije.

Član 69.
(Članovi porodice umrlog osiguranika)

Članovima porodice umrlog osiguranika, odnosno korisnika penzije smatraju se:
a) bračni supružnik (udovica odnosno udovac),
b) razvedeni bračni supružnik, ako mu je pravosnažnom presudom suda dosuđeno pravo na izdržavanje,
c) dijete, rođeno u braku ili van braka, te usvojeno dijete,
d) pastorak ukoliko ga je umrli osiguranik, odnosno korisnik penzije izdržavao,
e) dijete-unuče bez oba roditelja ukoliko ga je umrli osiguranik, odnosno korisnik penzije izdržavao.
Član 70.
(Uvjeti za porodičnu penziju udovice)

(1) Udovica ima pravo na porodičnu penziju:
a) ako je na dan smrti supruga navršila 50 godina života,
b) ako je na dan smrti supruga bila potpuno nesposobna za privređivanje, odnosno ako je takva nesposobnost nastala u roku jedne godine od dana smrti supruga,
c) ako je poslije smrti supruga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na porodičnu penziju, a ona obavlja roditeljske dužnosti prema toj djeci.
(2) Udovica kojoj pravo na porodičnu penziju ostvarenu u skladu sa stavom
(1) tačka c) ovog člana prestane prije navršenih 50 ali poslije navršenih 45 godina života može ponovo ostvariti pravo na porodičnu penziju kad navrši 50 godina života.
(3) Udovica koja nije ostvarila pravo na porodičnu penziju u skladu sa stavom
(1) tačka c) ovog člana, iako je ispunjavala uslove, može ostvariti pravo na porodičnu penziju i nakon prestanka prava na porodičnu penziju djece, pod uslovima utvrđenim ovim zakonom.
(4) Udovica koja u toku korištenja prava na porodičnu penziju, ostvarenu u skladu sa stavom (1) tačka c) ovog člana, postane potpuno nesposobna za privređivanje zadržava pravo na porodičnu penziju dok postoji takva nesposobnost.
(5) Udovica koja u toku korištenja prava u skladu sa stavom (1) tačka c). ovog člana navrši 50 godina života zadržava pravo na porodičnu penziju.
(6) Udovica koja do smrti supruga nije navršila 50 ali je imala navršenih 45 godina života ima pravo na porodičnu penziju kad navrši 50 godina života.
(7) Udovica koja je do smrti supruga ili do prestanka prava na porodičnu penziju navršila 45 godina života ima pravo na porodičnu penziju prije

navršenih 50 godina života, ako postane potpuno nesposobna za privređivanje.
(8) Udovica ima pravo na porodičnu penziju i kad je dijete osiguranika, odnosno korisnika penzije rođeno 300 dana nakon njegove smrti.
(9) Izuzetno od uslova propisanih u st. (1) do (8) ovog člana, udovica šehida, odnosno poginulog branioca, ima pravo na porodičnu penziju kada navrši 50 godina života.

Član 71.
(Uvjeti za porodičnu penziju udovca)

(1) Udovac ima pravo na porodičnu penziju:
a) ako je na dan smrti supruge navršio 60 godina života,
b) ako je na dan smrti supruge bio potpuno nesposoban za privređivanje, odnosno ako je takva nesposobnost nastala u roku jedne godine od dana smrti supruge,
c) ako je poslije smrti supruge ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na porodičnu penziju, a on obavlja roditeljske dužnosti prema toj djeci.
(2) Udovac kome pravo na porodičnu penziju ostvarenu prema odredbama stava (1) tačka c) ovog člana prestane prije navršenih 60 ali poslije navršenih 55 godina života može ponovo ostvariti pravo kad navrši 60 godina života.
(3) Udovac koji nije ostvario pravo na porodičnu penziju u skladu sa stavom
(1) tačka c) ovog člana, iako je ispunjavao uslove, može ostvariti pravo na porodičnu penziju i nakon prestanka prava na porodičnu penziju djece, pod uslovima utvrđenim ovim zakonom.
(4) Udovac koji u toku korištenja prava na porodičnu penziju ostvarenu u skladu sa stavom (1) tačka c) ovog člana postane potpuno nesposoban za privređivanje zadržava pravo na porodičnu penziju dok postoji takva nesposobnost.
(5) Udovac koji u toku korištenja prava u skladu sa stavom (1) tačka c). ovog člana navrši 60 godina života zadržava pravo na porodičnu penziju.
(6) Udovac koji do smrti supruge nije navršio 60 ali je imao navršenih 55 godina života ima pravo na porodičnu penziju kad navrši 60 godina života.
(7) Udovac koji je do smrti supruge ili do prestanka prava na porodičnu penziju navršio 55 godina života ima pravo na porodičnu penziju prije navršenih 60 godina života, ako postane potpuno nesposoban za privređivanje.
(8) Izuzetno od uslova propisanih u st. (1) do (7) ovog člana, udovac šehida- žene, odnosno poginule braniteljice, ima pravo na porodičnu penziju kada navrši 60 godina života.

Član 72.
(Uvjeti za porodičnu penziju supružnika iz razvedenog braka)

Pravo na porodičnu penziju ima i supružnik iz razvedenog braka, ako mu je pravosnažnom sudskom presudom dosuđeno pravo na izdržavanje, te ukoliko ispunjava uvjete iz ovog zakona.

Član 73.
(Uvjeti za porodičnu penziju djeteta)

(1) Dijete ima pravo na porodičnu penziju do navršenih 15 godina života.
(2) Poslije navršenih 15 godina života, dijete ima pravo na porodičnu penziju do završetka redovnog školovanja, ali najkasnije do navršenih 26 godina života.
(3) Redovnim školovanjem, u smislu ovog zakona, ne smatra se školovanje u školi istog ili nižeg stepena obrazovanja od škole koju je dijete završilo.
(4) Dijete kod koga nastupi nesposobnost za samostalan život i rad prije 15. godine života ima pravo na porodičnu penziju dok ta nesposobnost traje.
(5) Dijete kod koga nesposobnost za privređivanje nastupi poslije 15. godine života, a prije smrti osiguranika odnosno korisnika penzije ima pravo na porodičnu penziju ako ga je osiguranik odnosno korisnik penzije izdržavao do svoje smrti.
(6) Dijete kod koga u toku korištenja prava na porodičnu penziju nastupi nesposobnost za samostalan život i rad ili nesposobnost za privređivanje zadržava pravo na penziju dok ta nesposobnost traje.
(7) Nesposobnost za samostalan život i rad postoji kada se lice zbog vrste i
težine fizičkog ili mentalnog oštećenja ili vrste i težine psihičke bolesti ne može osposobiti za obavljanje najjednostavnijih poslova.

Član 74.
(Izdržavani član porodice i porodično domaćinstvo)

(1) Osiguranik, odnosno korisnik penzije izdržavao je člana porodice ako prosječni mjesečni prihod člana porodičnog domaćinstva podnosioca zahtjeva za ostvarivanje prava na porodičnu penziju, u godini u kojoj je nastupila smrt osiguranika odnosno korisnika penzije, ne prelazi iznos najniže penzije u Federaciji iz prethodne godine, određene u skladu sa ovim zakonom.
(2) Porodičnim domaćinstvom u skladu sa stavom (1) ovog člana smatraju se supružnici i njihova djeca (rođena u braku i van braka, usvojena, pastorci i unučad koje je izdržavao).

Član 75.
(Način utvrđivanja porodične penzije)

(1) Porodična penzija poslije smrti osiguranika se određuje od invalidske penzije koja bi mu pripadala na dan smrti, a u procentu koji se utvrđuje prema broju članova porodice koji imaju pravo na penziju.

(2) Porodična penzija poslije smrti korisnika starosne ili invalidske penzije određuje se od penzije koja je pripadala korisniku na dan smrti, a u procentu koji se utvrđuje prema broju članova porodice koji imaju pravo na penziju.

Član 76.
(Iznosi porodične penzije)

(1) U zavisnosti od broja članova porodice koji ostvaruju pravo, porodična penzija iznosi:

a) za jednog člana 70% od penzije od koje se određuje,
b) za dva člana 80% od penzije od koje se određuje,
c) za tri člana 90% od penzije od koje se određuje i
d) za četiri i više članova 100% od penzije od koje se određuje.
(2) Dijete, odnosno djeca bez oba roditelja imaju pravo na porodičnu penziju u punom iznosu koji bi pripadao osiguraniku, odnosno korisniku penzije, ukoliko ispunjavaju uslove propisane ovim zakonom.




Član 77. (Dijeljenje porodične penzije)

Ako pravo na porodičnu penziju imaju supružnik umrlog osiguranika, odnosno korisnika penzije i razvedeni supružnik kome je dosuđeno pravo na izdržavanje, porodična penzija određuje se u visini koja pripada za jednog člana porodice i dijeli se na jednake dijelove.

POGLAVLJE VI. USKLAĐIVANJE OPĆEG BODA I PENZIJA

Član 78. (Usklađivanje općeg boda)

(1) Vrijednost općeg boda iz člana 47. ovog zakona usklađuje se 15. aprila svake godine, počev od 01.01.2019. godine, prema procentu porasta prosječne bruto plaće u Federaciji u prethodnoj godini.
(2) U slučaju promjene obuhvata bruto plaće u smislu Zakonu o porezu na dohodak, vrijednost općeg boda će se uskladiti prema procentu promjene indeksa potrošačkih cijena.
(3) Usklađivanje vrijednosti boda iz stava (2) može se provoditi najviše dvije uzastopne kalendarske godine.
(4) Vrijednost općeg boda iz stava (1) ovog člana, uz saglasnost Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije), utvrđuje i objavljuje nosilac osiguranja u „Službenim novinama Federacije BiH“.


Član 79. (Usklađivanje penzija)

(1) Penzije se usklađuju 1. januara svake godine, prema procentu porasta indeksa potrošačkih cijena na godišnjem nivou u Federaciji u prethodnoj godini, a prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, osim penzija ostvarenih u godini u kojoj se vrši usklađivanje.
(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana najviše penzije se neće usklađivati/povećavati sve dok najniži iznos penzije ne dostigne 1/5 (jednu petinu) iznosa najviše penzije ostvarene po zakonu.

Član 80.
(Vanredno usklađivanje penzija)

(1) Vlada Federacije može odlučiti da izvrši vanredno usklađivanje penzija.
(2) Vanredno usklađivanje može se provesti jednom u tekućoj godini ako je stopa rasta bruto društvenog proizvoda u prethodne dvije kalendarske godine veća od 3% i ako je planirani deficit budžeta Federacije manji od 0,5%.
(3) Stopa vanrednog usklađivanja može iznositi najviše do razlike između usklađivanja na osnovu člana 78. i polovice zbroja stopa porasta indeksa potrošačkih cijena i stope rasta prosječne bruto plaće u prethodnoj godini.
(4) Odluku iz stava (1) ovog člana Vlada Federacije, donosi do kraja mjeseca od kojeg se vrši vanredno usklađivanje.

POGLAVLJE VII. NAJNIŽA I ZAJAMČENA PENZIJA

Član 81.
(Najniža i zajamčena penzija)

(1) Najniži iznos penzije pripada korisniku starosne, porodične, odnosno invalidske penzije, a kome je penzija određena u manjem iznosu od penzije utvrđene po odredbama stava (2) ovog člana.
(2) Najniži iznos penzije je iznos najniže penzije isplaćene za decembar 2016. godine u Federaciji, usklađene za sva pripadajuća povećanja na dan ostvarivanja prava, a dalje se usklađuje od 1. januara svake godine, prema procentu porasta indeksa potrošačkih cijena na godišnjem nivou u Federaciji u prethodnoj godini, a prema podacima Federalnog zavoda za statistiku.
(3) Izuzetno, ukoliko postoje finansijske mogućnosti, Vlada Federacije može posebnom odlukom utvrditi povećanje iznosa najniže penzije u procentu većem od procenta iz stava (2) ovog člana.
(4) Zajamčeni iznos penzije pripada osiguraniku koji je ostvario pravo na penziju sa 40 godina staža osiguranja, a kome je penzija određena u manjem iznosu od penzije utvrđene po odredbama stava (5) ovog člana.

(5) Zajamčeni iznos penzije je iznos zajamčene penzije isplaćene za decembar 2016. godine u Federaciji, usklađene za sva pripadajuća povećanja na dan ostvarivanja prava, a dalje se usklađuje od 1. januara svake godine, prema procentu porasta indeksa potrošačkih cijena na godišnjem nivou u Federaciji u prethodnoj godini, a prema podacima Federalnog zavoda za statistiku.“
Član 82.
(Izuzeci od najniže penzije)

Odredbe člana 81. st. (1) i (2) ovog zakona ne odnose se na osiguranike koji su ostvarili pravo na srazmjerni dio penzije po međunarodnim ugovorima, kao ni na korisnike koji nemaju prebivalište na teritoriji BiH, ukoliko međunarodnim ugovorom nije drugačije uređeno.










POGLAVLJE VIII. ZAJEDNIČKE ODREDBE

Član 83. (Momenat ostvarivanja prava)

Pravo na starosnu i invalidsku penziju obezbjeđuje se nakon prestanka osiguranja.
Član 84.
(Nemogućnost prelaska starosne u invalidsku penziju)

Promjene u zdravstvenom stanju korisnika starosne penzije koji stekne status osiguranika, nakon ostvarivanja prava na penziju, bez obzira na uzrok, ne mogu biti razlog za ponovno priznavanje prava na penziju po osnovu nastale invalidnosti.
Član 85.
(Nemogućnost ostvarivanja prava po osnovu promijenjene radne sposobnosti)

Prava na osnovu promijenjene radne sposobnosti ne obezbjeđuju se osiguraniku koji ispuni jedan od uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju ili koji ispuni uslove za ostvarivanje prava na invalidsku penziju.

Član 86.
(Posebni slučajevi sankcija u vezi sa pravom na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju)

Pravo na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju ne obezbjeđuje se osiguraniku koji bez opravdanog razloga ne počne sa prekvalifikacijom ili dokvalifikacijom u

određenom roku ili koji neopravdano prekine započetu prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju.
Član 87.
(Izuzeci kod ostvarivanja prava na osnovu povrede na radu ili profesionalne bolesti)

Osiguraniku iz člana 12. tač. c), d) i e) ovog zakona ne obezbjeđuju se prava na osnovu povrede na radu ili profesionalne bolesti u vezi sa poslovima za koje ostvaruje ugovorenu naknadu.
Član 88.
(Dobrovoljno osiguranje i prava na osnovu povrede na radu ili profesionalne bolesti)

Osiguraniku u dobrovoljnom osiguranju ne obezbjeđuju se prava na osnovu povrede na radu ili profesionalne bolesti.

Član 89.
(Odnos prava na porodičnu penziju i obaveznog osiguranja)

Pravo na porodičnu penziju obezbjeđuje se članu porodice umrlog osiguranika, odnosno korisnika penzije koji nije u obaveznom osiguranju.

Član 90.
(Izuzeci od ostvarivanja prava na porodičnu penziju)

(1) Pravo na porodičnu penziju ne može ostvariti i koristiti član porodice koji je namjerno uzrokovao smrt osiguranika ili korisnika penzije i za takvo krivično djelo je osuđen pravosnažnom presudom na kaznu zatvora.
(2) Član porodice umrlog osiguranika ili korisnika penzije, koji se namjerno onesposobio za rad radi ostvarivanja prava na porodičnu penziju, ne može po tom osnovu steći pravo na porodičnu penziju.

Član 91.
(Porodična penzija i zaključenje braka)

Ukoliko korisnik starosne ili invalidske penzije zaključi brak sa navršenih
65 godina života, pravo na porodičnu penziju obezbjeđuje se bračnom supružniku pod uslovom da je brak trajao najmanje tri godine ili da imaju zajedničko dijete.

Član 92.
(Status osiguranika po ranijim propisima)

Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja obezbjeđuju se i licu koje nema status osiguranika po ovom zakonu, ali je taj status imalo po ranijim

propisima, ukoliko ispunjava uslove za ostvarivanje prava propisana ovim zakonom.

POGLAVLJE IX. PRAVO NA PENZIJU POVRATNIKA U FEDERACIJU

Član 93.
(Pravo na penziju povratnika)

(1) Povratnici iz Republike Srpske u Federaciju koji su bili korisnici penzija ostvarenih u Društvenom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine Sarajevo i kojima je isplata penzija vršena na teritoriju današnje Federacije do 30. aprila 1992. godine, od dana podnošenja zahtjeva imaju pravo na penziju kod nositelja osiguranja u Federaciji.
(2) Pravo iz stava (1) ovog člana mogu ostvariti osobe koje su se vratile u Federaciju i koje su stekle status povratnika u smislu Zakona o raseljenim osobama i povratnicima u Federaciji Bosne i Hercegovine i izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 15/05).
(3) Korisnici penzija iz st. (1) i (2) ovog člana, kojima je nakon povratka iz Republike Srpske u Federaciju, nositelj osiguranja priznao pravo na isplatu penzije, zadržavaju pravo na isplatu penzije i u slučaju ako se kasnije odsele u inostranstvo.

DIO PETI-OSTVARIVANJE I KORIŠTENJE PRAVA POGLAVLJE I. POKRETANJE POSTUPKA

Član 94.
(Načelo dvostepenosti i sudske zaštite)

U postupku ostvarivanja prava iz penzijskog osiguranja osigurava se dvostupnost rješavanja kod nosioca osiguranja, kao i sudska zaštita prava.

Član 95.
(Obaveza pružanja stručne pomoći)

U postupku ostvarivanja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, kao i u postupku utvrđivanja penzijskog staža, nosilac osiguranja je obavezan da osiguranicima i korisnicima prava pruža stručnu pomoć.

Član 96.
(Pokretanje postupka za starosnu penziju)

Postupak za ostvarivanje prava na starosnu penziju pokreće se na zahtjev osiguranika, a nakon prestanka osiguranja.

Član 97.
(Pokretanje postupka za invalidsku penziju)


(1) Postupak za ostvarivanje prava na osnovu invalidnosti pokreće se na zahtjev osiguranika, nadležnog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite ili poslodavca pod uslovom da snosi troškove medicinskog vještačenja i da ima saglasnost sindikata.
(2) Izuzetno, ukoliko osiguranik nije u mogućnosti da pokrene postupak za ostvarivanje prava na osnovu invalidnosti, zahtjev u njegovo ime može pokrenuti zakonski zastupnik ili punomoćnik.

Član 98.
(Pokretanje postupka za porodičnu penziju)

Postupak za ostvarivanje prava na porodičnu penziju pokreće se na zahtjev člana porodice umrlog osiguranika, odnosno člana porodice umrlog korisnika starosne ili invalidske penzije.

Član 99.
(Pokretanje postupka za utvrđivanje penzijskog staža)

Postupak za utvrđivanje penzijskog staža pokreće se na zahtjev poslodavca, osiguranika, odnosno korisnika starosne ili invalidske penzije, kao i na zahtjev člana porodice umrlog osiguranika, odnosno člana porodice umrlog korisnika starosne ili invalidske penzije.

POGLAVLJE II. POSTUPAK RJEŠAVANJA I ZAŠTITA PRAVA

Član 100. (Rješavanje o pravima)

(1) O pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja, kao i o utvrđivanju penzijskog staža rješava nosilac osiguranja.
(2) Staž osiguranja kod nosilaca penzijskog i invalidskog osiguranja u Federaciji i Republici Srpskoj priznavat će se u skladu sa sporazumom zaključenim između navedenih subjekata.
(3) Osiguranici koji su ostvarili penzijski staž u BiH do 30. aprila 1992. godine, prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, po zakonu i primjenom međunarodnih ugovora, ostvaruju kod nosioca osiguranja u Federaciji, ukoliko je posljednje osiguranje bilo na teritoriji sadašnje Federacije.
(4) Nosilac osiguranja u Federaciji je nadležan i u slučaju ako je staž osiguranja nakon 30. aprila 1992. godine ostvaren isključivo na teritoriji sadašnje Federacije, odnosno poseban staž koji se priznaje po propisima Federacije.
(5) Ukoliko je staž osiguranja ostvaren nakon 30. aprila 1992. godine u oba entiteta, nosilac osiguranja u Federaciji prvi pristupa vođenju postupka ukoliko je posljednji staž osiguranja ostvaren na teritoriji Federacije, nakon

čega se primjenjuje sporazum, drugi propis između entiteta ili propis države Bosne i Hercegovine.
(6) Za odlučivanje o pravu na porodičnu penziju, poslije smrti korisnika penzije, nadležan je nosilac osiguranja u Federaciji ukoliko je na dan smrti korisnika vršio isplatu penzije.

Član 101.
(Način utvrđivanja činjenica)

(1) U cilju pravilnog evidentiranja podataka bitnih za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, nosilac osiguranja vrši kontrolu tačnosti podataka u smislu propisa o matičnoj evidenciji o osiguranicima i korisnicima prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja.
(2) O pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja nosilac osiguranja rješava na osnovu podataka unesenih u matičnu evidenciju.
(3) Činjenice koje se ne mogu utvrditi na osnovu podataka iz matične evidencije, a koje su od značaja za ostvarivanje prava, utvrđuju se u postupku rješavanja o tim pravima.







Član 102.
(Odredbe o medicinskom vještačenju)

(1) Utvrđivanje invalidnosti osiguranika i nesposobnosti člana porodice, kao uslova za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, vrši Institut, u skladu sa propisima o medicinskom vještačenju zdravstvenog stanja i ovom zakonu.
(2) Institut uređuje postupak ocjenjivanja radne sposobnosti, utvrđivanje invalidnosti osiguranika i nesposobnosti člana porodice, obim i sadržaj medicinske dokumentacije potrebne za vještačenje, nalaze, ocjene i mišljenja koje mogu donijeti organi vještačenja, definicije svih nalaza, ocjena i mišljenja, sadržaj obrazaca nalaza, ocjene i mišljenja, kao i postupak revizije i kontrole nalaza, ocjena i mišljenja.

Član 103.
(Prvostepeni i drugostepeni postupak)

(1) O pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja i o utvrđivanju penzijskog staža u prvom stepenu rješava nadležna služba nosioca osiguranja, na čijem području je osiguranik bio osiguran prije podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava ili utvrđivanje penzijskog staža.
(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, ako je od prestanka osiguranja do podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava ili utvrđivanje penzijskog staža

prošlo više od 12 mjeseci, u prvom stepenu nadležna je služba nosioca osiguranja na čijem području podnosilac zahtjeva ima prebivalište.
(3) O pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja i o utvrđivanju penzijskog staža, u drugom stepenu rješava direktor nosioca osiguranja.

Član 104. (Žalba)

Žalba protiv rješenja prvostepenog organa ne odlaže izvršenje rješenja.

Član 105. (Upravni spor)

Protiv rješenja nosioca osiguranja donesenog u drugom stepenu može se pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

POGLAVLJE III. OSTVARIVANJE PRAVA

Član 106.
(Momenat ostvarivanja prava na starosnu penziju)

(1) Pravo na starosnu penziju osiguranik stiče od prvog narednog dana nakon prestanka osiguranja, pod uslovom da je zahtjev za ostvarivanje prava podnesen u roku od tri mjeseca od dana prestanka osiguranja.
(2) Ako je zahtjev za ostvarivanje prava podnesen poslije isteka roka iz stava
(1) ovog člana, pravo na starosnu penziju osiguranik stiče od dana podnošenja zahtjeva i za tri mjeseca unazad ako su na taj dan ispunjeni uslovi za ostvarivanje prava.

Član 107.
(Momenat ostvarivanja prava na invalidsku penziju)

(1) Pravo na invalidsku penziju osiguranik stiče od dana nastanka invalidnosti.
(2) Pravo na invalidsku penziju osiguraniku se priznaje od dana utvrđivanja invalidnosti pod uslovom da je zahtjev za ostvarivanje prava podnio u roku od tri mjeseca od dana ispunjenja uslova za ostvarivanje prava, a ukoliko je zahtjev za ostvarivanje prava podnio nakon isteka roka od tri mjeseca, pravo na invalidsku penziju se priznaje od dana podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava i za tri mjeseca unazad.

Član 108.
(Momenat ostvarivanja prava na porodičnu penziju)

(1) Pravo na porodičnu penziju iza umrlog osiguranika član porodice stiče od dana kad su ispunjeni uslovi za ostvarivanje prava, pod uslovom da je

zahtjev za ostvarivanje prava podnesen u roku od tri mjeseca od dana ispunjenja uslova.
(2) Pravo na porodičnu penziju iza umrlog korisnika prava član porodice stiče od prvog dana narednog mjeseca od dana smrti, pod uslovom da je zahtjev za ostvarivanje prava podnesen u roku od tri mjeseca od dana ispunjenja uslova.
(3) Ako je zahtjev za ostvarivanje prava podnesen poslije isteka roka iz st. (1) i (2) ovog člana, pravo na porodičnu penziju član porodice ima od dana podnošenja zahtjeva i za tri mjeseca unazad ako su na taj dan ispunjeni uslovi za ostvarivanje prava.

Član 109.
(Porodična penzija u slučaju kada pravo ostvaruje više članova porodice)

(1) Porodična penzija se određuje kao jedna i kada pravo ostvaruje više članova porodice, pod uslovom da korisnici ne zahtijevaju da se penzija isplaćuje odvojeno.
(2) Ako korisnici zahtijevaju da se penzija isplaćuje odvojeno, dio penzije koji pripada svakom korisniku određuje se tako što se iznos penzije iz stava
(1) ovog člana podijeli sa brojem korisnika.



Član 110.
(Ponovno određivanje iznosa porodične penzije)

(1) Ako neko od članova porodice podnese zahtjev za ostvarivanje prava poslije članova porodice koji su ostvarili pravo, određuje se novi iznos porodične penzije od dana podnošenja zahtjeva i za tri mjeseca unazad.
(2) Ako nekom od članova porodice prestane pravo na porodičnu penziju, za preostale korisnike određuje se novi iznos porodične penzije od prvog narednog dana nakon prestanka prava.
(3) Ako ostvaruje pravo u skladu sa članom 70. stav (8) ovog zakona, ima pravo na porodičnu penziju od dana smrti osiguranika, odnosno prvog dana narednog mjeseca od dana smrti korisnika penzije, ukoliko je zahtjev podnijela u roku od tri mjeseca od dana rođenja djeteta.

Član 111.
(Obaveza korištenja samo jednog prava na penziju)

Lice koje u skladu sa ovim zakonom ispuni uslove za ostvarivanje prava na penziju po više osnova može, po sopstvenom izboru, koristiti samo jedno od tih prava.

POGLAVLJE IV. ISPLATA PENZIJA

Član 112.

(Isplata penzija)

Penzija se isplaćuje od dana ispunjenja uslova propisanih za sticanje penzije, ako je zahtjev podnijet u roku od tri mjeseca od dana ispunjenja uslova, a ako je zahtjev podnijet po isteku tog roka, od dana podnošenja zahtjeva i za tri mjeseca unazad.

Član 113.
(Utvrđivanje penzije i dospjela novčana primanja)

(1) Penzija se utvrđuje u mjesečnom iznosu i isplaćuje unazad, u tekućem mjesecu za prethodni mjesec.
(2) Dospjela novčana primanja proistekla iz ostvarenog prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja zastarijevaju u roku od tri mjeseca, od dana dospjelosti.

Član 114. (Način isplate penzije)

(1) Nosilac osiguranja je obavezan da penziju isplaćuje korisniku u Federaciji, putem pošte ili putem banaka, a što će se urediti posebnim aktom nosioca osiguranja.
(2) Isplata penzije u inostranstvo vrši se u skladu sa odredbama međunarodnih sporazuma o socijalnom osiguranju, a u slučaju kad sporazum nije zaključen, isplata se vrši po principu reciprociteta.
(3) Penzija se isplaćuje državljaninu Federacije u inostranstvo, ako takva obaveza postoji po međunarodnom ugovoru. Ako ova obaveza ne postoji po međunarodnom ugovoru, nosilac osiguranja može odobriti isplatu, ako iz porodičnih i zdravstvenih razloga državljanin Federacije odlazi na stalan boravak u inostranstvo.

Član 115.
(Obaveze korisnika penzije i obustava isplate)

(1) Korisnik penzije je obavezan da, u roku od 15 dana od nastanka, nosiocu osiguranja prijavi svaku činjenicu koja je od uticaja na korištenje odnosno obim prava.
(2) Korisnik penzije kome se isplata vrši van Federacije obavezan je da na kraju kalendarske godine, nosiocu osiguranja dostavi potvrdu o životu.
(3) Korisniku penzije koji ne postupi na način iz st. (1) i (2) ovog člana ili se ne odazove pozivu nosioca osiguranja za činjenice za koje je vezano korištenje prava, isplata penzije se obustavlja.

Član 116.
(Obustava isplate u slučaju sticanja statusa osiguranika u obavezom osiguranju)

Korisniku penzije koji u skladu sa ovim zakonom stekne status osiguranika u obaveznom osiguranju, izuzev osiguranika iz člana 12. tač. c), d), e) i f) ovog zakona, isplata penzije se obustavlja za period trajanja osiguranja.

POGLAVLJE V. PONOVNO ODREĐIVANJE PENZIJE

Član 117.
(Ponovno određivanje penzije)

Korisniku starosne penzije koji stekne status osiguranika u obaveznom osiguranju, nakon prestanka tog osiguranja, na njegov zahtjev će se odrediti novi iznos penzije po odredbama ovog zakona pod uslovom da je naknadno navršio najmanje šest mjeseci staža osiguranja ili će se na njegov zahtjev uspostaviti isplata ranije priznate penzije.

POGLAVLJE VI. PRESTANAK PRAVA

Član 118. (Prestanak prava)

(1) Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja prestaju smrću korisnika.
(2) Penzija za mjesec u kome je nastupila smrt korisnika isplaćuje se za cijeli mjesec.

Član 119. (Momenat prestanka prava)

(1) Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, prestaju kada u toku korištenja prestanu da postoje uslovi za ostvarivanje tih prava.
(2) Prava u skladu sa stavom (1) ovog člana prestaju od dana prestanka postojanja uslova za ostvarivanje prava.
(3) Ukoliko korisnik porodične penzije kome je pravo prestalo u skladu sa stavom (1) ovog člana ponovo podnese zahtjev za ostvarivanje prava na penziju, uspostavit će se isplata ranije utvrđene penzije nakon ispunjenja uslova propisanih ovim zakonom.

Član 120.
(Posebni slučajevi prestanka prava)

(1) Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja prestaju u slučaju kad se naknadno utvrdi da nisu bili ispunjeni uslovi za ostvarivanje prava.
(2) Postupak za prestanak prava u skladu sa stavom (1) ovog člana pokreće se po službenoj dužnosti, bez obzira na rok koji je protekao od dana donošenja rješenja kojim je priznato pravo.
(3) Prava u skladu sa stavom (1) ovog člana prestaju od dana utvrđenog rješenjem nosioca osiguranja.


Član 121.
(Prestanak isplate na zahtjev korisnika)

(1) Pravo na isplatu penzija i naknada prestaje na zahtjev korisnika, od dana podnošenja zahtjeva, pod uslovom da u zahtjevu nije precizno naveden datum prestanka.
(2) Ukoliko korisnik kome je isplata penzija i naknada prestala u skladu sa stavom (1) ovog člana ponovo podnese zahtjev za isplatu penzije ili naknade, ista mu pripada od dana podnošenja zahtjeva i za tri mjeseca unazad.

Član 122.
(Prestanak prava na porodičnu penziju udovici)

(1) Pravo na porodičnu penziju prestaje udovici mlađoj od 50 godina života koja stupi u brak, izuzev ako je pravo na porodičnu penziju ostvarila zbog potpune nesposobnosti za privređivanje.
(2) Udovica koja na osnovu smrti supruga iz novog braka ne ostvari pravo na porodičnu penziju, ima pravo na porodičnu penziju na osnovu supruga iz prvog braka, ako na dan smrti drugog supruga ima djece iz prvog braka koja koriste pravo na porodičnu penziju, pod uslovom da prema toj djeci vrši roditeljske dužnosti.

Član 123.
(Prestanak prava na porodičnu penziju udovcu)

(1) Pravo na porodičnu penziju prestaje udovcu mlađem od 60 godina života koji stupi u brak, izuzev ako je pravo na porodičnu penziju ostvario zbog potpune nesposobnosti za privređivanje.
(2) Udovac koji na osnovu smrti supruge iz novog braka ne ostvari pravo na porodičnu penziju, ima pravo na porodičnu penziju po osnovu supruge iz prvog braka, ako na dan smrti druge supruge ima djece iz prvog braka koja koriste pravo na porodičnu penziju, pod uslovom da prema toj djeci vrši roditeljske dužnosti.

DIO ŠESTI-FINANSIRANJE POGLAVLJE I. TEKUĆE FINANSIRANJE

Član 124. (Finansiranje prava)

Sredstva za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja i rad nosioca osiguranja obezbjeđuju se iz:
a) doprinosa,
b) budžeta Federacije,

c) budžeta Bosne i Hercegovine,
d) izdavanja u zakup i prodaje imovine nosioca osiguranja,
e) kamata na novčana sredstva,
f) usluga stručne službe nosioca osiguranja,
g) subvencija, donacija i drugih izvora u skladu sa zakonom,
h) kreditnih i drugih sredstava.

Član 125. (Korištenje sredstava)

(1) Sredstva iz člana 124. ovog zakona koriste se za:
a) isplatu penzija,
b) troškove isplate penzija,
c) troškove za rad organa i stručne službe nosioca osiguranja,
d) troškove medicinskog vještačenja,
e) nabavku opreme za rad stručne službe nosioca osiguranja,
f) izgradnju, kupovinu i održavanje poslovnih objekata nosioca osiguranja,
g) ostale troškove u skladu sa zakonom.
(2) Sredstva iz člana 124. ovog zakona mogu se koristiti i za pomoć u rehabilitaciji bolesnih i najugroženijih penzionera, što će se urediti aktom nosioca osiguranja, na koji saglasnost daje Ministarstvo, te u skladu sa finansijskim mogućnstima i za finansiranje i rad udruženja penzionera na nivou Federacije.


POGLAVLJE II. DOPRINOSI



Član 126.

(Upućujuće norme o doprinosima)

Doprinosi, obveznici doprinosa, uplatioci doprinosa, osnovice i stope doprinosa, način obračuna i rokovi plaćanja, kao i druga pitanja koja se odnose na doprinose uređuju se posebnim zakonom.

Član 127.
(Stopa doprinosa za staž osiguranja sa uvećanim trajanjem)

Stopa doprinosa za osiguranika kome se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem uvećava se aktuarski neutralno, a što će se urediti posebnim zakonom.
Član 128.
(Upućujuće norme o obvezniku uplate doprinosa)

(1) Obveznik uplate doprinosa je obavezan da uplati doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje za sve obveznike doprinosa, u skladu sa posebnim zakonom.

(2) Ukoliko ne postoji obveznik uplate doprinosa iz stava (1) ovog člana, utvrđene zaostale obaveze može izmiriti i sam osiguranik ili kupac obveznika uplate doprinosa, kao i drugi organ uprave u skladu sa posebnim propisom.

POGLAVLJE III. SREDSTVA IZ BUDŽETA FEDERACIJE

Član 129. (Sredstva iz budžeta)

(1) Federacija iz budžeta, u skladu sa finansijskim mogućnostima, obezbjeđuje nosiocu osiguranja sredstva za pokriće obaveza nastalih po osnovu:
a) prava ostvarenih na osnovu posebnih propisa o povoljnijem penzionisanju i to u iznosu propisanom svakim od posebnih propisa o povoljnijem penzionisanju,
b) prava ostvarenih na osnovu posebnog staža iz člana 36. ovog zakona,
c) isplate penzija vojnim osiguranicima pripadnicima bivše JNA državljanima BiH (u daljnjem tekstu: vojni osiguranici bivše JNA)– korisnicima penzije koji imaju prebivalište na teritoriji Federacije, a kojima se penzija isplaćuje u visini 50% iznosa penzije određene u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika koji su se primjenjivali do dana stupanja na snagu Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (“Službene novine Federacije BiH”, br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i 55/12).
d) prava ostvarenih na osnovu stava (9) člana 70. ovog zakona,
e) prava ostvarenih na osnovu stava (8) člana 71. ovog zakona
(2) Korisniku penzije iz stava (1) tačka c) ovog člana penzija se isplaćuje u drugu državu u skladu sa članom 114. ovog zakona.

Član 130.
(Uvođenje trezorskog poslovanja nosioca osiguranja)

(1) Finansijsko poslovanje nosioca osiguranja obavlja se preko računa budžeta Federacije.
(2) Sredstva za obavljanje djelatnosti nosioca osiguranja osiguravaju se prema odredbama ovoga zakona i drugih zakona.
(3) Prihodi i sredstva za finansiranje rashoda iz člana 125. ovoga zakona i njihov raspored utvrđuju se finansijskim planom nosioca osiguranja koji je sastavni dio budžeta Federacije.
(4) Ukoliko prihodi nosioca osiguranja ne pokrivaju rashode za isplatu penzija, u tekućem mjesecu, potrebna razlika sredstava namirit će se iz budžeta Federacije, odnosno drugih izvora koje obezbijedi Federacija.
(5) Višak sredstava od doprinosa i drugih izvora je prihod budžeta Federacije.

Član 131.

(Dinamika osiguravanja sredstava i podzakonski propisi)

(1) Sredstva iz čl. 129. i 130. ovog zakona, Federacija obezbjeđuje mjesečno, najkasnije do petog u mjesecu za prethodni mjesec.
(2) Federalno ministarstvo finansija/Federalno ministarstvo financija može donijeti propis kojim će se urediti način obračuna i utvrđivanja visine obaveze u skladu sa stavom (1) ovog člana.

DIO SEDMI-NAKNADA ŠTETE

Član 132. (Naknada štete)

(1) Naknada štete pričinjene nosiocu osiguranja, odnosno povraćaj nezakonito i nepravilno izvršenih isplata penzija i drugih novčanih primanja iz penzijskog i invalidskog osiguranja vrši se po odredbama zakona kojim se uređuju obligacioni odnosi, ako ovim zakonom nije drugačije uređeno.
(2) Nosilac osiguranja ima pravo da zahtijeva naknadu pričinjene štete od poslodavca ako je tjelesno oštećenje, invalidnost ili smrt osiguranika prouzrokovana zbog nepreduzimanja propisanih mjera zaštite na radu ili zaštite životne sredine, a po tom osnovu je ostvareno pravo iz penzijskog i invalidskog osiguranja.
(3) Nosilac osiguranja ima pravo da zahtijeva naknadu pričinjene štete od lica koje je, namjerno ili krajnjom nepažnjom, prouzrokovalo tjelesno oštećenje, invalidnost ili smrt osiguranika, ako je, po tom osnovu, ostvareno pravo iz penzijskog i invalidskog osiguranja.
(4) Pri utvrđivanju visine štete ne uzimaju se u obzir iznosi uplaćenog doprinosa za to osiguranje, niti dužina navršenog penzijskog staža.

Član 133.
(Iznos zahtjeva za naknadu štete)

(1) Zahtjev za naknadu štete može obuhvatiti ukupan iznos štete ili iznos dijela štete.
(2) Iznos iz stava (1) ovog člana obračunava se prema visini priznate penzije, odnosno novčane naknade za tjelesno oštećenje, kao i prema očekivanom prosječnom vremenu korišćenja tog prava.

Član 134. (Preplaćeni iznos prava)

(1) Lice kome je na teret nosioca osiguranja izvršena isplata, na koju nje imalo pravo po zakonu, obavezno je da vrati nosiocu osiguranja primljeni iznos.

(2) Nosilac osiguranja u upravnom postupku po službenoj dužnosti donosi rješenje o utvrđivanju preplaćenog iznosa penzijskog primanja u kojem navodi visinu preplaćenog iznosa, način i rokove za povrat istog.
(3) Rješenje o preplati penzije je izvršna isprava shodno propisu kojim se uređuje izvršni postupak.
(4) Ako je dužnik korisnik penzije, nosilac osiguranja rješenjem može odrediti da preplaćeni iznos bude nadoknađen obustavom do trećine mjesečnog iznosa penzije sve dok se na taj način ne izmiri preplaćeni iznos.

Član 135.
(Naknada štete od osiguravajućeg društva)

Nosilac osiguranja ima pravo da zahtijeva naknadu štete i neposredno od osiguravajućeg društva, u slučaju da je šteta nastala upotrebom motornog vozila.

Član 136. (Zastara)

(1) Pravo nosioca osiguranja na utvrđivanje nepripadajuće isplate i pravo na povrat nepripadajuće isplate zastarijeva za pet godina računajući od dana kada je zastara počela teći.
(2) Zastara prava na utvrđivanje nepripadajuće isplate počinje teći nakon isteka godine u kojoj je nosilac osiguranja saznao za nepripadajuću isplatu, odnosno za primaoca nepripadajuće isplate.
(3) Zastara prava na povrat nepripadajuće isplate počinje teći od pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđena nepripadajuća isplata.
(4) Ako se radi povrata nepripadajuće isplate, kamata ili troškova naplate vodi postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče.
(5) Tok zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na povrat nepripadajuće isplate, kamata i troškova naplate prekida se svakom službenom radnjom nosioca osiguranja usmjerenom na utvrđivanje ili povrat nepripadajuće isplate, kamata i troškova naplate, koja je dostavljena na znanje obvezniku povrata.
(6) Nakon poduzetih radnji iz stava (5) ovog člana zastarni rok počinje ponovo
teći.

DIO OSMI-NADZOR I KAZNENE ODREDBE

Član 137. (Nadzor)

(1) Nadzor nad radom nosioca osiguranja vrši Ministarstvo, Federalno ministarstvo pravde i Federalna uprava za inspekcijske poslove, svako u okviru svoje nadležnosti.

(2) U vršenju inspekcijskog nadzora nadležni inspektor ili drugo ovlašteno lice, za utvrđene nepravilnosti preduzima mjere prema općim ovlaštenjima propisanim zakonom kojim se uređuje odgovarajuća oblast inspekcija.
(3) Nadzor nad primjenom ovog zakona i propisa donesenih za njegovo provođenje u dijelu koji se tiče obaveze evidentiranja, kontrole i naplate doprinosa vrši Porezna uprava Federacije Bosne i Hercegovine.

Član 138.
(Novčane kazne za poslodavca, osiguranika i odgovorno lice)

(1) Novčanom kaznom od 2.000 KM do 10.000 KM kazniće se za prekršaj:
a) poslodavac ako postupa suprotno odredbama ovog zakona,
b) osiguranik ako postupa suprotno odredbama ovog zakona,
(2) Za prekršaj iz stava (1) tačka a) ovog člana, novčanom kaznom od 500 KM do 2.000 KM, kazniće se i odgovorno lice poslodavca.

Član 139.
(Novčane kazne za nosioca osiguranja)

(1) Novčanom kaznom od 2.000 KM do 10.000 KM kazniće se za prekršaj nosilac osiguranja ako:
a) nadležnoj inspekciji ili drugom ovlaštenom licu onemogući ostvarivanje uvida u upravno rješavanje, ne dostavi potrebne podatke, spise i obavještenja o pitanjima koja se odnose na upravne stvari koje se rješavaju u upravnom postupku ili ne postupi po nalozima upravne inspekcije,
b) Ministarstvima koje vrše nadzor nad primjenom zakona, onemogući uvid u upravno rješavanje, ne dostavi potrebne podatke, spise i obavještenja o pitanjima koja se rješavaju u upravnom postupku,
c) ne postupi u skladu sa uputom ili zahtjevom Ministarstva.
(2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana, novčanom kaznom od 500 KM do
2.000 KM kazniće se i odgovorno lice nosioca osiguranja.

DIO DEVETI-PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 140.
(Isplata penzija korisnicima koji ostvaruju pravo)

(1) Korisnicima prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, koji su prava ostvarili po propisima koji su primjenjivani do stupanja na snagu ovog zakona, ta prava se obezbjeđuju i dalje, u dostignutom iznosu posljednje isplaćene penzije, odnosno penzije usklađene sa posljednjim koeficijentom prije stupanja na snagu ovog zakona i dalje će se usklađivati po odredbama ovog zakona.
(2) Korisnicima prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, koji su prava ostvarili do 31.07.1998. godine, zakonski iznos penzije se povećava za

10%, te se usklađuje sa posljednjim koeficijentom prije stupanja na snagu ovog zakona i dalje će se usklađivati po odredbama ovog zakona.
(3) Korisnicima prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, koji su prava ostvarili od 31.07.1998. godine do 31.12.2007. godine, zakonski iznos penzije se povećava za 5%, te se usklađuje sa posljednjim koeficijentom prije stupanja na snagu ovog zakona i dalje će se usklađivati po odredbama ovog zakona.
(4) Pravo na penziju i naknadu plaće zbog manje plaće na drugom radnom mjestu ostvareno po propisima koji su važili prije stupanja na snagu ovog zakona neće se ponovo određivati po odredbama ovog zakona, osim u slučajevima određenim ovim zakonom.
(5) Korisniku penzije, bez obzira na osnov ostvarivanja i visinu obračunate penzije, penzija se ne može isplatiti u iznosu većem od prosječnog iznosa njegove plaće ostvarene u zadnjih pet godina.



Član 141.
(Posebni slučajevi utvrđivanja podataka o penzijskom stažu)

Kada se ne raspolaže podacima o penzijskom stažu registriranom u matičnoj evidenciji, penzijski staž utvrdit će se na osnovu slijedeće dokumentacije:

a) radne knjižice,

b) pravosnažnog rješenja o penzijskom stažu,

c) rješenja o prijemu u radni odnos,

d) rješenja o rasporedu na radno mjesto i prestanku radnog odnosa,

e) obavještenja o plaći i stažu osiguranja,

f) prijepisa ličnog kartona o zdravstvenom osiguranju,

g) drugih odgovarajućih dokumenata.


Član 142.
(Izuzetna prijevremena starosna penzija za muškarce)

Izuzetno od člana 40. ovog zakona, osiguranik muškarac ima pravo na starosnu penziju kad navrši najmanje u:
a) 2016. godini 60 godina i šest mjeseci života i 35 godina staža osiguranja,
b) 2017. godini 61 godinu života i 35 godina i šest mjeseci staža osiguranja,
c) 2018. godini 61 godinu i šest mjeseci života i 36 godina staža osiguranja,
d) 2019. godini 62 godine i 36 godina i šest mjeseci staža osiguranja,

e) 2020. godini 62 godine i šest mjeseci života i 37 godina staža osiguranja,
f) 2021. godini 63 godine i 37 godina i šest mjeseci staža osiguranja,
g) 2022. godini 63 godine i šest mjeseci života i 38 godina staža osiguranja,
h) 2023. godini 64 godine života i 38 godina i šest mjeseci staža osiguranja,
i) 2024. godini 64 godine i šest mjeseci života i 39 godina staža osiguranja.

Član 143.
(Izuzetna prijevremena starosna penzija za žene)

Izuzetno od člana 40. ovog zakona, osiguranik žena ima pravo na starosnu penziju kad navrši najmanje u:
a) 2016. godini 55 godina i šest mjeseci života i 30 godina staža osiguranja,
b) 2017. godini 56 godina života i 30 godina i šest mjeseci staža osiguranja,
c) 2018. godini 56 godina i šest mjeseci života i 31 godinu staža osiguranja,
d) 2019. godini 57 godina života i 31 godinu i šest mjeseci staža osiguarnja,
e) 2020. godini 57 godina i šest mjeseci života i 32 godine staža osiguranja,
f) 2021. godini 58 godina života i 32 godine i šest mjeseci staža osiguranja,
g) 2022. godini 58 godina i šest mjeseci života i 33 godine staža osiguranja,
h) 2023. godini 59 godina života i 33 godine i šest mjeseci staža osiguranja,
i) 2024. godini 59 godina i šest mjeseci života i 34 godine staža osiguranja,
j) 2025. godini 60 godina života i 34 godine i šest mjeseci staža osiguranja,
k) 2026. godini 60 godina i šest mjeseci života i 35 godina staža osiguranja,
l) 2027. godini 61 godinu života i 35 godina i šest mjeseci staža osiguranja,
m) 2028. godini 61 godinu i šest mjeseci života i 36 godina staža osiguranja,
n) 2029. godini 62 godine života i 36 godina i šest mjeseci staža osiguranja,
o) 2030. godini 62 godine i šest mjeseci života i 37 godina staža osiguranja,

p) 2031. godini 63 godine života i 37 godina i šest mjeseci staža osiguranja,
q) 2032. godini 63 godine i šest mjeseci života i 38 godina staža osiguranja,
r) 2033. godini 64 godine života i 38 godina i šest mjeseci staža osiguranja,
s) 2034. godini 64 godine i šest mjeseci života i 39 godina staža osiguranja.

Član 144.
(Izuzetna prijevremena starosna penzija za osiguranike)

Izuzetno od člana 40. ovog zakona, osiguranik ima pravo na starosnu penziju i kada navrši 40 godina penzijskog staža i najmanje 62 godine života.

Član 145. (Umanjenje penzije)

Osiguranicima iz čl. 142, 143. i 144. ovog zakona, za svaki mjesec ranijeg odlaska u penziju u odnosu na propisanih 65 godina života, iznos ostvarene penzije umanjuje se za 0,333333 %.

Član 146.
(Stimulacija za kasniji odlazak u starosnu penziju)

Osiguranicima iz člana 40. ovog zakona, za svaki mjesec kasnijeg odlaska u starosnu penziju u odnosu na propisanih 65 godina života, iznos ostvarene penzije uvećava se za 0,166666 %.

Član 147. (Posmrtnina)

(1) U slučaju smrti korisnika penzije sa prebivalištem u Federaciji ili Distriktu Brčko Bosne i Hercegovine, nasljedniku-članu uže porodice, koje izmiri troškove sahrane pripada naknada pogrebnih troškova u visini prosječne penzije isplaćene u mjesecu prije smrti korisnika penzije.
(2) Zahtjev za naknadu troškova sahrane podnosi se u roku od tri mjeseca od dana smrti korisnika penzije.
(3) Postupak i potrebnu dokumentaciju za ostvarivanje naknada iz stava (1) ovog člana, urediće nosilac osiguranja svojim aktom.

Član 148.
(Rok za donošenje podzakonskih akata)

Nosilac osiguranja dužan je svoje opće akte uskladiti sa odredbama ovog zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.


Član 149.
(Rok za donošenja pravilnika)

Ministarstvo će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti Pravilnik iz člana 33. ovog zakona.

Član 150.
(Primjena postojećih propisa i rok za uspostavu trezorskog poslovanja)

(1) Do donošenja propisa iz čl. 148. i 149. ovog zakona, primjenjivaće se propisi koji su bili na snazi na dan stupanja na snagu ovog zakona, ako nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.
(2) Odredbe člana 130. ovog zakona, neće se primjenjivati u periodu od najduže od dvije godine od dana stupanja na snagu ovog zakona, odnosno do sticanja finansijskih i tehničkih uslova o čemu će odluku donijeti Vlada Federacije. U tom periodu na finansijsko poslovanje nosioca osiguranja primjenjivati će se propisi koji su važili do stupanja na snagu ovog zakona.

Član 151.
(Okončanje pokrenutih postupaka)

Postupci koji nisu okončani do stupanja na snagu ovog zakona, okončat će se po propisima koji su važili u vrijeme podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava.

Član 152. (Prestanak važenja propisa)

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (“Službene novine Federacije BiH”, br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i 55/12).

Član 153. (Stupanje na snagu)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u “Službenim novinama Federacije BiH”.


https://advokat-prnjavorac.com