- Tue Sep 08, 2015 11:58 am
#77
NAČELA (PRINCIPI) OBLIGACIONO-PRAVNIH ODNOSA
1. Načelo ravnopravnosti - stranke imaju potpuno jednaka prava u svakom pogledu. Što znači da jedna ugovorna strana ne može iskorištavati svoj jači ekonomski položaj i druge prednosti i nametati drugoj strani obavezu koju ona po redovnom toku stvari ne bi prihvatila (npr. prihvatanje obaveze da se prodaja uslovljava protivno dobrim poslovnim običajima);
2. Načelo savjesnosti i poštenja - znači da su učesnici u zasnivanju ovih odnosa i ostavrivanju prava iz njih dužni da se pridržavaju ovog načela. Otvorenost i iskrenost - radi se naime o pouzdanosti strana u času zaključenja obligacionog odnosa što je prednost za valjano ispunjenje dakle jedna strana je iskreno spremna na ispunjenje obaveze uz istovremeno očekivanje ispunjenja obaveze i druge strane. Dakle, mora postojati povjerenje da će se na savjestan i odgovoran način ispuniti međusobna prava i obaveze.
3. Zabrana zloupotrebe prava - zabranjeno je vršenje prava i obaveza iz obligacionih odnosa suprotno cilju zbog koga je ono ustanovljeno ili priznato. Realizacijom prava ne smije se drugi ometati u njegovom pravu, niti mu se vršenjem svog prava smije nanositi šteta.
4. Zabrana stvaranja i iskorištavanja monopolskog položaja - zabranjeno je stvaranje nekog odnosa iskorištavanjem ovog položaja kojim se stiču materijalne koristi a koje nisu utemeljene na radu (npr. Zelenaški ugovor) i stvaranju ravnopravnog odnosa ugovornih strana.
5. Načelo ekvivalentnosti – jednake vrijednosti uzajamnih davanja - što znači da za ono što jedan ugovarač treba da dobije jednaku protuvrijednost. Ovo načelo se vrlo često zloupotrebljava u praksi.
Primjena ovog načela vezana je za dvostrane teretne ugovore, dakle ugovore iz kojih nastaju uzajamne obveze kao izvor saglasnosti volja stranaka.
Ovo načelo ne dolazi u obzir kod:
a) besplatnih ugovora,
b) ugovora na sreću ili
c) kod kupovine stvari na javnoj dražbi.
Povreda ovog načela može se manifestirati kao:
a) prekomjerno oštećenje,
b) zaključivanje zelenaškog ugovora,
c) mogućnost raskida ugovora zbog promjenjenih okolnosti.
Međutim, svaka povreda ovog načela ne proizvodi iste posljedice (nekada će biti ništavost, nekada rušljivost).
6. Načelo zabrane prourokovanja štete - učesnici u obveznopravnim odnosima dužni su postupati na način kojim se drugom učesniku ne nanosi šteta, odnosno, ne prouzrokuje šteta. Prema tome, dužni su se suzdržati od svih postupaka kojim bi se drugom učesniku nanijeti šteta.
7. Dužnost ispunjenja obaveze - učesnici su dužni ispuniti obavezu u cijelosti na ugovoreni način i ugovoreno vrijeme. Ugovor se mora poštovati u cijelosti jer je on zakon za ugovorne strane. Ako jedna strana ne ispuni preuzetu obvezu u cijelosti i na ugovoreni način, pa time drugoj strani nanese štetu, dužna je tu štetu naknaditi. Ovo propuštanje može imati za posljedicu raskid ugovora zbog ispunjenja preuzete obveze.
Pri ispunjenju obveza učesnici obligacionopravnih odnosa dužni su se ponašati sa pažnjom dobrog domaćina, dobrog privrednika ili sa povećanom pažnjom, pažnjom dobrog stručnjaka.
Pažnja dobrog privrednika je pravni standard koji se odnosi na pravna lica i vršioce samostalnih djelatnosti kao učesnika u pravnom prometu.
Pažnja dobrog stručnjaka, profesionalca, jeste pojačana pažnja koja se zahtijeva od stručnih lica koja se profesionalno bave određenom djelatnošću.
Pažnja dobrog domaćina se odnosi na pravni standard građana.
www.advokat.attorney
1. Načelo ravnopravnosti - stranke imaju potpuno jednaka prava u svakom pogledu. Što znači da jedna ugovorna strana ne može iskorištavati svoj jači ekonomski položaj i druge prednosti i nametati drugoj strani obavezu koju ona po redovnom toku stvari ne bi prihvatila (npr. prihvatanje obaveze da se prodaja uslovljava protivno dobrim poslovnim običajima);
2. Načelo savjesnosti i poštenja - znači da su učesnici u zasnivanju ovih odnosa i ostavrivanju prava iz njih dužni da se pridržavaju ovog načela. Otvorenost i iskrenost - radi se naime o pouzdanosti strana u času zaključenja obligacionog odnosa što je prednost za valjano ispunjenje dakle jedna strana je iskreno spremna na ispunjenje obaveze uz istovremeno očekivanje ispunjenja obaveze i druge strane. Dakle, mora postojati povjerenje da će se na savjestan i odgovoran način ispuniti međusobna prava i obaveze.
3. Zabrana zloupotrebe prava - zabranjeno je vršenje prava i obaveza iz obligacionih odnosa suprotno cilju zbog koga je ono ustanovljeno ili priznato. Realizacijom prava ne smije se drugi ometati u njegovom pravu, niti mu se vršenjem svog prava smije nanositi šteta.
4. Zabrana stvaranja i iskorištavanja monopolskog položaja - zabranjeno je stvaranje nekog odnosa iskorištavanjem ovog položaja kojim se stiču materijalne koristi a koje nisu utemeljene na radu (npr. Zelenaški ugovor) i stvaranju ravnopravnog odnosa ugovornih strana.
5. Načelo ekvivalentnosti – jednake vrijednosti uzajamnih davanja - što znači da za ono što jedan ugovarač treba da dobije jednaku protuvrijednost. Ovo načelo se vrlo često zloupotrebljava u praksi.
Primjena ovog načela vezana je za dvostrane teretne ugovore, dakle ugovore iz kojih nastaju uzajamne obveze kao izvor saglasnosti volja stranaka.
Ovo načelo ne dolazi u obzir kod:
a) besplatnih ugovora,
b) ugovora na sreću ili
c) kod kupovine stvari na javnoj dražbi.
Povreda ovog načela može se manifestirati kao:
a) prekomjerno oštećenje,
b) zaključivanje zelenaškog ugovora,
c) mogućnost raskida ugovora zbog promjenjenih okolnosti.
Međutim, svaka povreda ovog načela ne proizvodi iste posljedice (nekada će biti ništavost, nekada rušljivost).
6. Načelo zabrane prourokovanja štete - učesnici u obveznopravnim odnosima dužni su postupati na način kojim se drugom učesniku ne nanosi šteta, odnosno, ne prouzrokuje šteta. Prema tome, dužni su se suzdržati od svih postupaka kojim bi se drugom učesniku nanijeti šteta.
7. Dužnost ispunjenja obaveze - učesnici su dužni ispuniti obavezu u cijelosti na ugovoreni način i ugovoreno vrijeme. Ugovor se mora poštovati u cijelosti jer je on zakon za ugovorne strane. Ako jedna strana ne ispuni preuzetu obvezu u cijelosti i na ugovoreni način, pa time drugoj strani nanese štetu, dužna je tu štetu naknaditi. Ovo propuštanje može imati za posljedicu raskid ugovora zbog ispunjenja preuzete obveze.
Pri ispunjenju obveza učesnici obligacionopravnih odnosa dužni su se ponašati sa pažnjom dobrog domaćina, dobrog privrednika ili sa povećanom pažnjom, pažnjom dobrog stručnjaka.
Pažnja dobrog privrednika je pravni standard koji se odnosi na pravna lica i vršioce samostalnih djelatnosti kao učesnika u pravnom prometu.
Pažnja dobrog stručnjaka, profesionalca, jeste pojačana pažnja koja se zahtijeva od stručnih lica koja se profesionalno bave određenom djelatnošću.
Pažnja dobrog domaćina se odnosi na pravni standard građana.
www.advokat.attorney