- Sat Apr 24, 2021 10:18 am
#4663
Mirčetić protiv Hrvatske gdje je utvrđena povreda člana 6. st. 1. i 3.c) jer aplikantu nije bilo omogućeno da učestvuje na sjednici žalbenog vijeća u krivičnom postupku koji je vođen protiv njega za krivično djelo silovanja. Evropski sud je podsjetio na već postojeću praksu po sličnim pitanjima u predmetima protiv Hrvatske: Zahirović, Lonić, Arps, Bosak i ostali, Romić i ostali.
Mirčetić v. Croatia (br.30669/15), 22.4.2021.
Povreda člana 6. st. 1. i 3.c)
Aplikant je Đorđe Mirčetić, hrvatski državljanin rođen 1948. godine. Živi u Zagrebu.
Slučaj se odnosi na postupak koji je vođen protiv aplikanta zbog krivičnog djela silovanja i zbog toga što mu se navodno nije pružila prilika da učestvuje u žalbenom postupku zbog čega nije bio u mogućnosti da ospori činjenične i pravne osnove za njegovu osudu i kaznu.
Pozivajući se na član 6. stav 1 (pravo na pravično suđenje) i stav 3 tačka (c) (pravo na pravnu pomoć po vlastitom izboru), aplikant se žali da nije imao pravično suđenje. Naročito navodi da je sjednica žalbenog vijeća održana u njegovom odsustvu. Tvrdi da je njegovo prisustvo bilo neophodno, jer se njegova osuda temeljila isključivo na dokazima žrtve, čija je pouzdanost bila upitna, te mu je trebalo dozvoliti da prisustvuje sjednici kako bi mogao razjasniti relevantne činjenice.
Evropski sud je zaključio da je došlo do povrede člana 6. st. 1. i 3. (c) Konvencije zbog odsustva aplikanta na zasjedanju žalbenog vijeća u krivičnom postupku protiv njega. Evropski sud je podsjetio na već postojeću praksu po sličnim pitanjima u predmetima protiv Hrvatske: Zahirović, Lonić, Arps, Bosak i ostali, Romić i ostali.
Mirčetić v. Croatia (br.30669/15), 22.4.2021.
Povreda člana 6. st. 1. i 3.c)
Aplikant je Đorđe Mirčetić, hrvatski državljanin rođen 1948. godine. Živi u Zagrebu.
Slučaj se odnosi na postupak koji je vođen protiv aplikanta zbog krivičnog djela silovanja i zbog toga što mu se navodno nije pružila prilika da učestvuje u žalbenom postupku zbog čega nije bio u mogućnosti da ospori činjenične i pravne osnove za njegovu osudu i kaznu.
Pozivajući se na član 6. stav 1 (pravo na pravično suđenje) i stav 3 tačka (c) (pravo na pravnu pomoć po vlastitom izboru), aplikant se žali da nije imao pravično suđenje. Naročito navodi da je sjednica žalbenog vijeća održana u njegovom odsustvu. Tvrdi da je njegovo prisustvo bilo neophodno, jer se njegova osuda temeljila isključivo na dokazima žrtve, čija je pouzdanost bila upitna, te mu je trebalo dozvoliti da prisustvuje sjednici kako bi mogao razjasniti relevantne činjenice.
Evropski sud je zaključio da je došlo do povrede člana 6. st. 1. i 3. (c) Konvencije zbog odsustva aplikanta na zasjedanju žalbenog vijeća u krivičnom postupku protiv njega. Evropski sud je podsjetio na već postojeću praksu po sličnim pitanjima u predmetima protiv Hrvatske: Zahirović, Lonić, Arps, Bosak i ostali, Romić i ostali.