- Sat Feb 25, 2017 11:36 am
#1757
Kolektivne mjere prema Povelji i mirovne operacije
I - Vijeće sigurnosti:
a. Prvenstvena odgovornost za mir: glavna nadležnost Vijeća je odgovornost za mir, odnosno održavanje međunarodonog mira i sigurnosti. Osim preporuka, Vijeće može donositi i odluke koje su u tom pogledu pravno obvezujuće za sve države članice
b. Kvalifikacija nastalog stanja: prije nego što usvoji mjere koje smatrap otrebnim, Vijeće siguronsti mora utvrditi postojanje svake prijetnje miru, narušenja mira ili čina agresije.
c. Privremene mjere: Prije utvrđivanja činjenica i njihove kvalifikacije, Vijeće sigurnosti može odnosne strane pozvati da se pridržavaju mjera koje ono smatra potrebnim i poželjnim. Svrha tih mjera je sprječavanje stanja nastale situacije.
d. Preporuke i odluke: Vijeće sigurnosti može u situacijama opasnim za mir svojim rezolucijama davati preporuke državama u pitanju ili svim članicama UN-a.
e. Mjere koje ne uključuju upotrebu oružane sile: Vijeće sigurnosti ima široku slobodu izbora takvih mjera, da bi provelo svoje odluke. One mogu biti ekonomske ili političke prirode.
f. Oružana akcija: Ako Vijeće sigurnosti smatra da mjere koje ne uključuju upotrebu oružane sile ne bi odgovarale, ili ako se već pokazalo da ne odgovaraju, Vijeće može poduzeti adekvatnu oružanu akciju u cilju održavanja ili uspostave međunarodnog mira i sigurnosti.
II - Opća skupština:
Ona ima supsidijarnu nadležnost u odnosu na Vijeće, kako u pogledu rješavanja sporova, tako i u pogledu svih drugih mjera za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti. Međutim, Opća skupština može raspravljati o svim pitanjima koja ulaze u okvir Povelje, i u tom smislu davati preporuke državama članicama ili Vijeću sigurnosti za mirno uređenje svake situacije.
Godine 1950. je Opća skupština usvojila rezoluciju «Ujedinjeni za mir» kojom je predviđeno da ako zbog nedostatka jednoglasnosti stalnih članova Vijeća sigurnosti ono nije u stanju vršiti svoju odgovornost za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti, Opća skupština mora odmah razmatrati taj problem. U slučaju narušenja mira ili čina agresije ona može državama članicama preporučiti upotrebu oružanih snaga. Ukoliko u to vrijeme Opća skupština ne zasjeda, može se sazvati u roku od 24h u hitno vanredno zasjedanje.
III - Promatračke i mirovne misije UN-a:
One su relativno malobrojne i imaju za zadaću promatranje i obavještavanje. Sastoje se od oružanih snaga koje se postavljaju između sukobljenih snaga na način da bi ponovno izbijanje neprijateljstava bilo moguće jedino ako se te snage napadnu i time agresor sam sebe otkrije.
Osim razdvajanja sukobljenih snaga, mirovne misije imaju za cilj smiravanje napetosti na terenu. One međutim, mogu dobiti u mandat i raznovrsne druge zadaće kao npr. nadgledanje izvršavanja sporazuma o potšovanju ljudskih prava i povratku izbjeglica, nadzor nad provođenjem izbora, obuka lokalnih policijskih postrojbi itd.
Te smage moraju pored Vijeća sigurnosti uživati kontinuiranu podršku i države domaćina. Treba istaći da mirovne snage silu mogu upotrijebiti samo u samoodbrani, te će u tom smislu pretrpjeti neuspjeh tamo gdje silom treba nametnuti mir i spriječiti zločine, gdje je potrebna oružana
IV - Regionalne i multinacionalne snage:
U Povelji UN-a je istaknuto da će Vijeće sigurnosti upotrijebiti, gdje je prikladno, regionalne sporazume ili ustanove za provođenje prisilne akcije koju je ono odredilo. Ali, nikakva se prisilna akcija ne može poduzeti bez ovlaštenja Vijeća sigurnosti. Međutim, takvo ovlaštenje nije potrebno, kada se radi o promatračkim ili mirvonim misijama stacioniranim uz pristanak države ili država u koje su upućene.
www.medijator-prnjavorac.com
I - Vijeće sigurnosti:
a. Prvenstvena odgovornost za mir: glavna nadležnost Vijeća je odgovornost za mir, odnosno održavanje međunarodonog mira i sigurnosti. Osim preporuka, Vijeće može donositi i odluke koje su u tom pogledu pravno obvezujuće za sve države članice
b. Kvalifikacija nastalog stanja: prije nego što usvoji mjere koje smatrap otrebnim, Vijeće siguronsti mora utvrditi postojanje svake prijetnje miru, narušenja mira ili čina agresije.
c. Privremene mjere: Prije utvrđivanja činjenica i njihove kvalifikacije, Vijeće sigurnosti može odnosne strane pozvati da se pridržavaju mjera koje ono smatra potrebnim i poželjnim. Svrha tih mjera je sprječavanje stanja nastale situacije.
d. Preporuke i odluke: Vijeće sigurnosti može u situacijama opasnim za mir svojim rezolucijama davati preporuke državama u pitanju ili svim članicama UN-a.
e. Mjere koje ne uključuju upotrebu oružane sile: Vijeće sigurnosti ima široku slobodu izbora takvih mjera, da bi provelo svoje odluke. One mogu biti ekonomske ili političke prirode.
f. Oružana akcija: Ako Vijeće sigurnosti smatra da mjere koje ne uključuju upotrebu oružane sile ne bi odgovarale, ili ako se već pokazalo da ne odgovaraju, Vijeće može poduzeti adekvatnu oružanu akciju u cilju održavanja ili uspostave međunarodnog mira i sigurnosti.
II - Opća skupština:
Ona ima supsidijarnu nadležnost u odnosu na Vijeće, kako u pogledu rješavanja sporova, tako i u pogledu svih drugih mjera za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti. Međutim, Opća skupština može raspravljati o svim pitanjima koja ulaze u okvir Povelje, i u tom smislu davati preporuke državama članicama ili Vijeću sigurnosti za mirno uređenje svake situacije.
Godine 1950. je Opća skupština usvojila rezoluciju «Ujedinjeni za mir» kojom je predviđeno da ako zbog nedostatka jednoglasnosti stalnih članova Vijeća sigurnosti ono nije u stanju vršiti svoju odgovornost za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti, Opća skupština mora odmah razmatrati taj problem. U slučaju narušenja mira ili čina agresije ona može državama članicama preporučiti upotrebu oružanih snaga. Ukoliko u to vrijeme Opća skupština ne zasjeda, može se sazvati u roku od 24h u hitno vanredno zasjedanje.
III - Promatračke i mirovne misije UN-a:
One su relativno malobrojne i imaju za zadaću promatranje i obavještavanje. Sastoje se od oružanih snaga koje se postavljaju između sukobljenih snaga na način da bi ponovno izbijanje neprijateljstava bilo moguće jedino ako se te snage napadnu i time agresor sam sebe otkrije.
Osim razdvajanja sukobljenih snaga, mirovne misije imaju za cilj smiravanje napetosti na terenu. One međutim, mogu dobiti u mandat i raznovrsne druge zadaće kao npr. nadgledanje izvršavanja sporazuma o potšovanju ljudskih prava i povratku izbjeglica, nadzor nad provođenjem izbora, obuka lokalnih policijskih postrojbi itd.
Te smage moraju pored Vijeća sigurnosti uživati kontinuiranu podršku i države domaćina. Treba istaći da mirovne snage silu mogu upotrijebiti samo u samoodbrani, te će u tom smislu pretrpjeti neuspjeh tamo gdje silom treba nametnuti mir i spriječiti zločine, gdje je potrebna oružana
IV - Regionalne i multinacionalne snage:
U Povelji UN-a je istaknuto da će Vijeće sigurnosti upotrijebiti, gdje je prikladno, regionalne sporazume ili ustanove za provođenje prisilne akcije koju je ono odredilo. Ali, nikakva se prisilna akcija ne može poduzeti bez ovlaštenja Vijeća sigurnosti. Međutim, takvo ovlaštenje nije potrebno, kada se radi o promatračkim ili mirvonim misijama stacioniranim uz pristanak države ili država u koje su upućene.
www.medijator-prnjavorac.com
- By LegaForum