- Fri Oct 30, 2020 9:13 am
#4388
27.10.2020. Povreda člana 10. EK
Aplikant je Kemal Kılıçdaroğlu, turski državljanin. Živi u Ankari. Predsjednik je glavne opozicione stranke (Cumhuriyet Halk Partisi (CHP): Republikanska narodna stranka).
Slučaj se odnosi na dvije tužbe za naknadu štete koje je tadašnji premijer Recep Tayyip Erdoğan podnio zbog primjedbi koje je g. Kılıçdaroğlua istakao u dva govora održana 2012. godine u parlamentarnim izbornim okruzima.
Gospodin Kılıçdaroğlu je 31. januara i 7. februara 2012. g., u svojstvu predsjedavajućeg CHP-a, održao govore na sastanku kluba zastupnika svoje stranke.
Govori su se bavili raznim aktuelnim pitanjima, uključujući sudske odluke donesene protiv prosvjednika koji su organizovali akcije protiv projekata hidroelektrane Tortum (okrug Erzurum, Turska), sudski slučaj Deniz Feneri, događaj u Uludereu, slučaj pred Vrhovnim upravnim sudom itd. U svoja dva govora g. Kılıçdaroğlu kritikovao je tadašnjeg premijera.
Premijer je 1. marta 2012. godine protiv g. Kılıçdaroğlua pokrenuo dva parnična postupka za naknadu štete, tvrdeći da su mu ukaljani lični i profesionalni čast i ugled.
Okružni sud u Ankari je 23. oktobra 2012. godine donio dvije presude kojima je g. Kılıçdaroğluu naloženo da po svakoj tužbi plati 5.000 turskih lira, na ime naknade nematerijalne štete nanesene ugledu premijera. Kasacijska žalba g. Kılıçdaroğlua odbijena je, dok je povodom njegove aplikacije Ustavni sud donio presudu da mu nije povrijeđeno njegovo pravo na slobodu izražavanja.
Pozivajući se na član 10. aplikant se žali na dvije parnične presude koje su protiv njega donesene, navodeći da su se dotične primjedbe u njegovim govorima, prema njegovom mišljenju, temeljile na utvrđenim činjenicama.
Evropski sud je utvrdio da su se neki od izraza koje je aplikant koristio u kontekstu svog izraza protivljenja premijeru sastojali od oštrih napada s antagonističkim tonom. Čak iako se "prezir" sadržan u određenim primjedbama ne može previdjeti, te primjedbe prije treba smatrati provokativnim, namijenjenim poticanju kontroverze oko navodno usvojenog političkog stava od strane premijera. Mogu se prepoznati i kao vrsta političke investicije koju koriste političari tokom svojih rasprava. Sud je zauzeo stav da uloga domaćih sudova u takvim postupcima nije takva da treba reći aplikantu kojim stilom će izvršavati svoje pravo da kritizira, koliko god je zajedljiv bio njegov komentar, već da ispita da li je kontekst slučaja, javni interes i namjera osobe koja je dala primjedbe opravdavaju moguću upotrebu provokacije ili pretjerivanja. Sud je na kraju primijetio da je iznos naknade koji je aplikantu naložen značajna i može odvratiti druge od kritiziranja političara u kontekstu rasprava o pitanju od javnog interesa. Sud je stoga utvrdio da domaći sudovi nisu dužno razmotrili načela i kriterije utvrđene u sudskoj praksi Suda kako bi se postigla pravična ravnoteža između premijerovog prava na poštivanje njegovog privatnog života, s jedne strane, i aplikantovog prava na slobodu izražavanja, s druge strane.
Aplikant je Kemal Kılıçdaroğlu, turski državljanin. Živi u Ankari. Predsjednik je glavne opozicione stranke (Cumhuriyet Halk Partisi (CHP): Republikanska narodna stranka).
Slučaj se odnosi na dvije tužbe za naknadu štete koje je tadašnji premijer Recep Tayyip Erdoğan podnio zbog primjedbi koje je g. Kılıçdaroğlua istakao u dva govora održana 2012. godine u parlamentarnim izbornim okruzima.
Gospodin Kılıçdaroğlu je 31. januara i 7. februara 2012. g., u svojstvu predsjedavajućeg CHP-a, održao govore na sastanku kluba zastupnika svoje stranke.
Govori su se bavili raznim aktuelnim pitanjima, uključujući sudske odluke donesene protiv prosvjednika koji su organizovali akcije protiv projekata hidroelektrane Tortum (okrug Erzurum, Turska), sudski slučaj Deniz Feneri, događaj u Uludereu, slučaj pred Vrhovnim upravnim sudom itd. U svoja dva govora g. Kılıçdaroğlu kritikovao je tadašnjeg premijera.
Premijer je 1. marta 2012. godine protiv g. Kılıçdaroğlua pokrenuo dva parnična postupka za naknadu štete, tvrdeći da su mu ukaljani lični i profesionalni čast i ugled.
Okružni sud u Ankari je 23. oktobra 2012. godine donio dvije presude kojima je g. Kılıçdaroğluu naloženo da po svakoj tužbi plati 5.000 turskih lira, na ime naknade nematerijalne štete nanesene ugledu premijera. Kasacijska žalba g. Kılıçdaroğlua odbijena je, dok je povodom njegove aplikacije Ustavni sud donio presudu da mu nije povrijeđeno njegovo pravo na slobodu izražavanja.
Pozivajući se na član 10. aplikant se žali na dvije parnične presude koje su protiv njega donesene, navodeći da su se dotične primjedbe u njegovim govorima, prema njegovom mišljenju, temeljile na utvrđenim činjenicama.
Evropski sud je utvrdio da su se neki od izraza koje je aplikant koristio u kontekstu svog izraza protivljenja premijeru sastojali od oštrih napada s antagonističkim tonom. Čak iako se "prezir" sadržan u određenim primjedbama ne može previdjeti, te primjedbe prije treba smatrati provokativnim, namijenjenim poticanju kontroverze oko navodno usvojenog političkog stava od strane premijera. Mogu se prepoznati i kao vrsta političke investicije koju koriste političari tokom svojih rasprava. Sud je zauzeo stav da uloga domaćih sudova u takvim postupcima nije takva da treba reći aplikantu kojim stilom će izvršavati svoje pravo da kritizira, koliko god je zajedljiv bio njegov komentar, već da ispita da li je kontekst slučaja, javni interes i namjera osobe koja je dala primjedbe opravdavaju moguću upotrebu provokacije ili pretjerivanja. Sud je na kraju primijetio da je iznos naknade koji je aplikantu naložen značajna i može odvratiti druge od kritiziranja političara u kontekstu rasprava o pitanju od javnog interesa. Sud je stoga utvrdio da domaći sudovi nisu dužno razmotrili načela i kriterije utvrđene u sudskoj praksi Suda kako bi se postigla pravična ravnoteža između premijerovog prava na poštivanje njegovog privatnog života, s jedne strane, i aplikantovog prava na slobodu izražavanja, s druge strane.