- Tue Mar 16, 2021 3:12 pm
#4601
Hassine protiv Romania
(br. 36328/13), 9.3.2021. Povreda člana 1. Protokola broj 7.
Aplikant je Amine Hassine, državljanin Tunisa.
Slučaj se odnosio na upravni postupak nakon kojeg je aplikant protjeran iz Rumunije iz razloga nacionalne sigurnosti.
Gospodin Hassine stigao je u Rumuniju 2007. godine i nastanio se u Cluj-Napoci. Oženio se Rumunjkom 2009. godine i sa njom dobio dijete. Dobio je dozvolu boravka "na porodičnoj osnovi", koja je vrijedila do 2015. godine.
Državno tužiteljstvo pri Apelacionom sudu se 6. novembra 2012. godine obratilo tom sudu tražeći da gospodina Hassinea proglasi "nepoželjnom osobom" i zabrani mu boravak u Rumuniju na pet godina. Državno tužilaštvo je navelo da, prema informacijama koje je dobilo od rumunjske obavještajne službe, klasificirane kao tajna, ima snažnih naznaka da se aplikant bavi djelatnostima koje mogu ugroziti nacionalnu sigurnost. Kao potporu prijavi tužitelj je sudu poslao dokument koji je bio označen kao tajna. Presudom od 9. novembra 2012.
Apelacioni sud je proglasio g. Hassinea nepoželjnom osobom u Rumuniji na petogodišnji period i naložio njegovo smještanje u administrativni pritvor do njegove deportacije iz zemlje. Navečer
9. novembra 2012. godine g. Hassine je uhapšen i odveden u administrativni pritvor u Aradu. Deportovan je 5. decembra 2012. iz Rumunije i poslan natrag u Tunis.
Aplikantov advokat je 20. novembra 2012. podnio žalbu Visokom kasacionom sudu protiv presude Apelacijskog suda od 9. novembra 2012. Kako on nije imao ORNISS potvrdu - koju izdaje Ured nacionalnog registra za državne tajne i ovlašćuje imatelja da pristupi dokumentima klasificiranim kao tajni – advokat nije mogao pregledati povjerljive dokumente u spisu predmeta.
Presudom od 12. decembra 2012. godine Visoki kasacioni sud odbio je žalbu g. Hassinea. Između ostalog, utvrdio je da je postupak vođen uz dužno poštivanje načela kontradiktornosti, a mjera kojom se g. Hassine proglašava nepoželjnom osobom iz razloga nacionalne sigurnosti donijeta je nakon provjere usklađenosti sa zakonskim propisima, te je uspostavila pravičnu ravnotežu između potrebe za poduzimanjem mjera za sprečavanje terorizma i obaveza poštivanja ljudskih prava. Visoki sud je utvrdio da je Apelacijski sud proveo učinkovito ispitivanje zahtjeva tužitelja i dokumenata iz spisa predmeta klasificirani kao tajna, te da je aplikant imao pristup sudu i da su mu pružene odgovarajuće zaštitne mjere.
Pozivajući se na član 1. Protokola br. 7 (zaštitne mjere koje se odnose na protjerivanja stranaca), aplikant se požalio da mu nisu pružene nikakve zaštitne mjere protiv samovolje.
Evropski sud je, između ostalog, istakao da su nametnuta značajna ograničenja aplikantovih procesnih prava bez potrebe da ta ograničenja ispitaju i opravdaju nezavisna tijela na nacionalnom nivou. U spisu nije bilo ničega što bi upućivalo na to da su nacionalni sudovi stvarno provjerili vjerodostojnost i istinitost podataka koje je dostavilo državno tužilaštvo. Aplikantu nisu dostavljene nikakve informacije o specifičnom ponašanju s njegove strane koje je moglo ugroziti nacionalnu sigurnost. Što se tiče opsega provedene kontrole, Sud je istakao da sama činjenica da su odluku o protjerivanju donijele nezavisne pravosudne vlasti na visokom nivou nije bila dovoljna za protutežu ograničenjima koja je aplikant pretrpio u ostvarivanju njegovih procesnih prava. Evropski sud je utvrdio kršenje člana 1. Protokola broj 7.
(br. 36328/13), 9.3.2021. Povreda člana 1. Protokola broj 7.
Aplikant je Amine Hassine, državljanin Tunisa.
Slučaj se odnosio na upravni postupak nakon kojeg je aplikant protjeran iz Rumunije iz razloga nacionalne sigurnosti.
Gospodin Hassine stigao je u Rumuniju 2007. godine i nastanio se u Cluj-Napoci. Oženio se Rumunjkom 2009. godine i sa njom dobio dijete. Dobio je dozvolu boravka "na porodičnoj osnovi", koja je vrijedila do 2015. godine.
Državno tužiteljstvo pri Apelacionom sudu se 6. novembra 2012. godine obratilo tom sudu tražeći da gospodina Hassinea proglasi "nepoželjnom osobom" i zabrani mu boravak u Rumuniju na pet godina. Državno tužilaštvo je navelo da, prema informacijama koje je dobilo od rumunjske obavještajne službe, klasificirane kao tajna, ima snažnih naznaka da se aplikant bavi djelatnostima koje mogu ugroziti nacionalnu sigurnost. Kao potporu prijavi tužitelj je sudu poslao dokument koji je bio označen kao tajna. Presudom od 9. novembra 2012.
Apelacioni sud je proglasio g. Hassinea nepoželjnom osobom u Rumuniji na petogodišnji period i naložio njegovo smještanje u administrativni pritvor do njegove deportacije iz zemlje. Navečer
9. novembra 2012. godine g. Hassine je uhapšen i odveden u administrativni pritvor u Aradu. Deportovan je 5. decembra 2012. iz Rumunije i poslan natrag u Tunis.
Aplikantov advokat je 20. novembra 2012. podnio žalbu Visokom kasacionom sudu protiv presude Apelacijskog suda od 9. novembra 2012. Kako on nije imao ORNISS potvrdu - koju izdaje Ured nacionalnog registra za državne tajne i ovlašćuje imatelja da pristupi dokumentima klasificiranim kao tajni – advokat nije mogao pregledati povjerljive dokumente u spisu predmeta.
Presudom od 12. decembra 2012. godine Visoki kasacioni sud odbio je žalbu g. Hassinea. Između ostalog, utvrdio je da je postupak vođen uz dužno poštivanje načela kontradiktornosti, a mjera kojom se g. Hassine proglašava nepoželjnom osobom iz razloga nacionalne sigurnosti donijeta je nakon provjere usklađenosti sa zakonskim propisima, te je uspostavila pravičnu ravnotežu između potrebe za poduzimanjem mjera za sprečavanje terorizma i obaveza poštivanja ljudskih prava. Visoki sud je utvrdio da je Apelacijski sud proveo učinkovito ispitivanje zahtjeva tužitelja i dokumenata iz spisa predmeta klasificirani kao tajna, te da je aplikant imao pristup sudu i da su mu pružene odgovarajuće zaštitne mjere.
Pozivajući se na član 1. Protokola br. 7 (zaštitne mjere koje se odnose na protjerivanja stranaca), aplikant se požalio da mu nisu pružene nikakve zaštitne mjere protiv samovolje.
Evropski sud je, između ostalog, istakao da su nametnuta značajna ograničenja aplikantovih procesnih prava bez potrebe da ta ograničenja ispitaju i opravdaju nezavisna tijela na nacionalnom nivou. U spisu nije bilo ničega što bi upućivalo na to da su nacionalni sudovi stvarno provjerili vjerodostojnost i istinitost podataka koje je dostavilo državno tužilaštvo. Aplikantu nisu dostavljene nikakve informacije o specifičnom ponašanju s njegove strane koje je moglo ugroziti nacionalnu sigurnost. Što se tiče opsega provedene kontrole, Sud je istakao da sama činjenica da su odluku o protjerivanju donijele nezavisne pravosudne vlasti na visokom nivou nije bila dovoljna za protutežu ograničenjima koja je aplikant pretrpio u ostvarivanju njegovih procesnih prava. Evropski sud je utvrdio kršenje člana 1. Protokola broj 7.