- Tue Nov 16, 2021 1:23 pm
#5296
Gregacevic protiv Hrvatske
, odluka - aplikantov zahtjev o povredi Konvencije zbog načina na koji su hrvatski sudovi izračunali rok za podnošenje zahtjeva za obnovu krivičnog postupka nakon presude Evropskog suda je nedopušten.
Gregačević protiv Hrvatske, 5.10.2021.
Podnositeljev zahtjev o povredi Konvencije zbog načina na koji su hrvatski sudovi zračunali rok za podnošenje zahtjeva za obnovu kaznenog postupka nakon presude Europskog suda je nedopušten.
Podnositelj je prigovorio da mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje (članak 6. stavak 1. Konvencije) i pravo na djelotvoran pravni lijek (članak 13. Konvencije) zbog načina na koji su hrvatski sudovi izračunali rok za podnošenje zahtjeva za obnovu kaznenog postupka nakon presude Europskog suda i taj zahtjev odbacili.
Europski sud je utvrdio da propisivanje datuma konačnosti presude tog Suda kao početka roka za podnošenje zahtjeva za obnovu postupka nije samo po sebi nespojivo s Konvencijom, niti je način na koji su hrvatski sudovi taj rok izračunali bio nepredvidljiv za podnositelja. Europski sud se složio sa zaključkom domaćih sudova da je 18 dana od dana kada je podnositelj saznao da je presuda tog suda postala konačna pa do dana isteka roka za podnošenje zahtjeva za obnovu postupka, bilo dovoljno vremena da ispoštuje zakonski rok. Europski sud je ujedno naveo da je podnositelju tekst presude tog Suda bio dostupan tri mjeseca prije njene konačnosti te da je to vrijeme mogao iskoristiti za pripremu zahtjeva za obnovu kaznenog postupka. Zaključio je da način na koji su hrvatski sudovi izračunali rok za podnošenje predmetnog zahtjeva nije spriječio podnositelja u korištenju tog pravnog lijeka i stoga je prigovor podnositelja o navodnoj povredi prava na pristup sudu odbacio kao nedopušten.
Sud je nadalje utvrdio da Ustavni sud nije odstupio od svoje dotadašnje prakse u podnositeljevom predmetu, te je prigovor podnositelja o navodnoj povredi prava na obrazloženu odluku proglasio nedopuštenim kao očito neosnovanim.
Pozivajući se na svoja utvrđenja u odnosu na pravo na pošteno suđenje (pravo na pristup sudu i pravo na obrazloženu odluku), Europski sud je utvrdio da je podnositeljev prigovor o navodnoj povredi prava na djelotvoran pravni lijek također nedopušten kao očito neosnovan.
Europski sud je naposljetku naveo da prigovori podnositelja koji ukazuju na propust da se izvrši presuda Suda ili da se ispravi povreda koju je Sud već utvrdio ne spadaju u nadležnost Suda ratione materiae, već podliježu nadzoru izvršenja od strane Odbora ministara. Stoga je i taj prigovor podnositelja proglasio nedopuštenim jer je nespojiv ratione materiae s odredbama Konvencije.
, odluka - aplikantov zahtjev o povredi Konvencije zbog načina na koji su hrvatski sudovi izračunali rok za podnošenje zahtjeva za obnovu krivičnog postupka nakon presude Evropskog suda je nedopušten.
Gregačević protiv Hrvatske, 5.10.2021.
Podnositeljev zahtjev o povredi Konvencije zbog načina na koji su hrvatski sudovi zračunali rok za podnošenje zahtjeva za obnovu kaznenog postupka nakon presude Europskog suda je nedopušten.
Podnositelj je prigovorio da mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje (članak 6. stavak 1. Konvencije) i pravo na djelotvoran pravni lijek (članak 13. Konvencije) zbog načina na koji su hrvatski sudovi izračunali rok za podnošenje zahtjeva za obnovu kaznenog postupka nakon presude Europskog suda i taj zahtjev odbacili.
Europski sud je utvrdio da propisivanje datuma konačnosti presude tog Suda kao početka roka za podnošenje zahtjeva za obnovu postupka nije samo po sebi nespojivo s Konvencijom, niti je način na koji su hrvatski sudovi taj rok izračunali bio nepredvidljiv za podnositelja. Europski sud se složio sa zaključkom domaćih sudova da je 18 dana od dana kada je podnositelj saznao da je presuda tog suda postala konačna pa do dana isteka roka za podnošenje zahtjeva za obnovu postupka, bilo dovoljno vremena da ispoštuje zakonski rok. Europski sud je ujedno naveo da je podnositelju tekst presude tog Suda bio dostupan tri mjeseca prije njene konačnosti te da je to vrijeme mogao iskoristiti za pripremu zahtjeva za obnovu kaznenog postupka. Zaključio je da način na koji su hrvatski sudovi izračunali rok za podnošenje predmetnog zahtjeva nije spriječio podnositelja u korištenju tog pravnog lijeka i stoga je prigovor podnositelja o navodnoj povredi prava na pristup sudu odbacio kao nedopušten.
Sud je nadalje utvrdio da Ustavni sud nije odstupio od svoje dotadašnje prakse u podnositeljevom predmetu, te je prigovor podnositelja o navodnoj povredi prava na obrazloženu odluku proglasio nedopuštenim kao očito neosnovanim.
Pozivajući se na svoja utvrđenja u odnosu na pravo na pošteno suđenje (pravo na pristup sudu i pravo na obrazloženu odluku), Europski sud je utvrdio da je podnositeljev prigovor o navodnoj povredi prava na djelotvoran pravni lijek također nedopušten kao očito neosnovan.
Europski sud je naposljetku naveo da prigovori podnositelja koji ukazuju na propust da se izvrši presuda Suda ili da se ispravi povreda koju je Sud već utvrdio ne spadaju u nadležnost Suda ratione materiae, već podliježu nadzoru izvršenja od strane Odbora ministara. Stoga je i taj prigovor podnositelja proglasio nedopuštenim jer je nespojiv ratione materiae s odredbama Konvencije.