- Wed Dec 23, 2020 3:20 pm
#4442
Gestur Jónsson i Ragnar Halldór Hall protiv Iceland
Aplikacija odbačena kao ratione materiae neprihvatljiva.
Aplikanti su Gestur Jónsson i Ragnar Halldór Hall, islandski državljani.
U martu 2012. g. Jónsson i g. Hall imenovani su advokatima za dva optuženika u krivičnom suđenju, u kontekstu globalne finansijske krize 2008. i njenog utjecaja na islandski finansijski sektor.
U aprilu 2013. dvojica advokata zatražila su opoziv njihovog imenovanja. Istakli su, između ostalog, da nisu bili pravovremeno obaviješteni o roku za predaju svojih podnesaka Vrhovnom sudu, da im tužiteljstvo nije poslalo kopije svojih i da odbrana nije imala odgovarajući pristup važnim dokumentima.
Istog je dana okružni sud odbio opozvati njihova imenovanja, smatrajući da će to vjerovatno odgoditi postupak. Kao odgovor, aplikanti su obavijestili sud da neće prisustvovati suđenju, zakazanom za 11. april 2013. Na dan ročišta optuženici su prisustvovali s novim advokatima, a suđenje je odgođeno na neodređeno vrijeme. Tužiteljstvo je tvrdilo da su se aplikanti povukli sa slučaja radi odugovlačenja postupka i zatražilo da budu kažnjeni zbog nepoštivanja suda.
U decembru 2013., kada je donesena presuda okružnog suda protiv njihovih bivših klijenata, aplikantima je u odsutnosti naloženo da plate novčane kazne od oko 6.200 eura, zbog nepoštivanja suda i zbog izazivanja neprimjerenog odgađanja postupka. Oni nisu pozvani na ročište niti su obaviješteni da okružni sud razmatra izricanje novčane kazne protiv njih.
U maju 2014. Vrhovni sud potvrdio je presudu okružnog suda u pogledu izrečenih novčanih kazni aplikantima, utvrdivši, između ostalog, da ponašanje aplikanata nije bilo u skladu sa zakonom ili u interesu njihovih klijenata ili drugih optuženika. Vrhovni sud je zaključio da, odbijanjem odbrane svojim klijentima, aplikanti su počinili ozbiljnu povredu obaveza koja im je izrečena Zakonom o krivičnom postupku.
Pred Evropskim sudom su aplikanti tvrdili da je došlo do kršenja njihovih zaštićenih prava po:
- krivičnom dijelu člana 6. (pravo na pravično suđenje), s obzirom da se postupak pokrenut protiv njih odnosio na "krivičnu optužbu", i
- članu 7. (nema kazne bez zakona), u vezi kojeg su naveli da su oni osuđeni za krivično djelo koje prema nacionalnom zakonu nije predstavljalo krivično djelo i da nametnuta kazna nije bila predvidiva.
1 Informacije o predmetima u nastavku pripremljene su u saradnji između Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Odjela za edukaciju i sudsku dokumentaciju Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine. Informacije su informativnog karaktera i ne obavezuju Sud.
Evropski sud je utvrdio da članovi 6. i 7. Konvencije nisu primjenjivi u ovom slučaju, budući da se sporni postupak nije odnosio na „krivičnu optužbu“ u smislu člana 6., te da se osporene novčane kazne ne mogu smatrati "kaznom" u smislu značenja člana 7. Konvencije. Zahtjevi su stoga odbačeni.
Sud je posebno primijetio da ponašanje dvojice advokata nije moglo biti sankcionirano zatvorom, da se sporne novčane kazne nisu mogle pretvoriti u lišavanje slobode u slučaju neplaćanja i da one nisu evidentirane u krivičnoj evidenciji. Sud je također ponovio da su mjere koje su sudovi naložili prema predmetnim pravilima više disciplinske prirode nego kazna za krivično djelo.
Aplikacija odbačena kao ratione materiae neprihvatljiva.
Aplikanti su Gestur Jónsson i Ragnar Halldór Hall, islandski državljani.
U martu 2012. g. Jónsson i g. Hall imenovani su advokatima za dva optuženika u krivičnom suđenju, u kontekstu globalne finansijske krize 2008. i njenog utjecaja na islandski finansijski sektor.
U aprilu 2013. dvojica advokata zatražila su opoziv njihovog imenovanja. Istakli su, između ostalog, da nisu bili pravovremeno obaviješteni o roku za predaju svojih podnesaka Vrhovnom sudu, da im tužiteljstvo nije poslalo kopije svojih i da odbrana nije imala odgovarajući pristup važnim dokumentima.
Istog je dana okružni sud odbio opozvati njihova imenovanja, smatrajući da će to vjerovatno odgoditi postupak. Kao odgovor, aplikanti su obavijestili sud da neće prisustvovati suđenju, zakazanom za 11. april 2013. Na dan ročišta optuženici su prisustvovali s novim advokatima, a suđenje je odgođeno na neodređeno vrijeme. Tužiteljstvo je tvrdilo da su se aplikanti povukli sa slučaja radi odugovlačenja postupka i zatražilo da budu kažnjeni zbog nepoštivanja suda.
U decembru 2013., kada je donesena presuda okružnog suda protiv njihovih bivših klijenata, aplikantima je u odsutnosti naloženo da plate novčane kazne od oko 6.200 eura, zbog nepoštivanja suda i zbog izazivanja neprimjerenog odgađanja postupka. Oni nisu pozvani na ročište niti su obaviješteni da okružni sud razmatra izricanje novčane kazne protiv njih.
U maju 2014. Vrhovni sud potvrdio je presudu okružnog suda u pogledu izrečenih novčanih kazni aplikantima, utvrdivši, između ostalog, da ponašanje aplikanata nije bilo u skladu sa zakonom ili u interesu njihovih klijenata ili drugih optuženika. Vrhovni sud je zaključio da, odbijanjem odbrane svojim klijentima, aplikanti su počinili ozbiljnu povredu obaveza koja im je izrečena Zakonom o krivičnom postupku.
Pred Evropskim sudom su aplikanti tvrdili da je došlo do kršenja njihovih zaštićenih prava po:
- krivičnom dijelu člana 6. (pravo na pravično suđenje), s obzirom da se postupak pokrenut protiv njih odnosio na "krivičnu optužbu", i
- članu 7. (nema kazne bez zakona), u vezi kojeg su naveli da su oni osuđeni za krivično djelo koje prema nacionalnom zakonu nije predstavljalo krivično djelo i da nametnuta kazna nije bila predvidiva.
1 Informacije o predmetima u nastavku pripremljene su u saradnji između Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Odjela za edukaciju i sudsku dokumentaciju Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine. Informacije su informativnog karaktera i ne obavezuju Sud.
Evropski sud je utvrdio da članovi 6. i 7. Konvencije nisu primjenjivi u ovom slučaju, budući da se sporni postupak nije odnosio na „krivičnu optužbu“ u smislu člana 6., te da se osporene novčane kazne ne mogu smatrati "kaznom" u smislu značenja člana 7. Konvencije. Zahtjevi su stoga odbačeni.
Sud je posebno primijetio da ponašanje dvojice advokata nije moglo biti sankcionirano zatvorom, da se sporne novčane kazne nisu mogle pretvoriti u lišavanje slobode u slučaju neplaćanja i da one nisu evidentirane u krivičnoj evidenciji. Sud je također ponovio da su mjere koje su sudovi naložili prema predmetnim pravilima više disciplinske prirode nego kazna za krivično djelo.