- Thu Sep 10, 2015 11:43 am
#165
FORMA UGOVORA U PRIVREDI
Ugovori u privredi su u načelu neformalni. Oni su konsenzualni - bitna je saglasnost njihovih volja. Međutim, u praksi, oni se ipak najčešće zaključuju u pismenoj formi (npr. narudžbenica za robu, otpremnica uz robu).
Međutim, za pojedine ugovore traži se forma, najčešće pismena.
Ovdje treba razlikovati slučajeve kada zakon traži formu (najčešće pismenu formu) od slučajeva kada ugovorne strane u ugovoru predvide formu zaključenja ugovora.
Pismena forma ugovora je zakonom određena za: ugovor o građenju, ugovor o licenci, ugovor o trgovinskom zastupanju, alotman, osiguranje, jamstvo, kredit.
Također, ugovor o prodaji sa obročnim otplatama cijene mora biti sastavljen u pismenoj formi.
Pravne posljedice nisu iste u sljučajevima kada je posebna forma predviđena zakonim odnosno ugovorom.
Ako ugovor nije zaključen u zakonom propisanoj formi ili u ugovorenoj formi onda takav ugovor ne proizvodi pravno dejstvo. Dakle, kada zakon traži pismenu formu, onda je ona uslov punovažnosti ugovora. Tako je postavljeno i kada ugovorne strane ugovore pismenu formu ugovora. U čemu je razlika? Kod zakonske forme, svaka izmjena i dopuna ugovora mora biti pismena, a kada su stranke odredile formu, izmjene ne moraju biti formalne (pismene).
Također, kada zakon traži formu, tada se takav ugovor ne može raskinuti neformalnim sporazumom, a u slučaju ugovorene forme može.
Kod sporazumnog raskida ugovora, bez obzira da li formu predviđa zakon ili je forma ugovorena, ugovor se može raskinuti neformalno.
Kad zakon traži formu a ugovor nije zaključen u toj formi, onda je on suprotan prinudnom propisu i ništav je. Ako su ugovorne strane dogovorile formu a forma nije ispunjena, onda ugovor nije ni zaključen jer nedostaje bitan elemenat. Dakle, kad zakon traži formu, a ugovor nije u toj formi, takav ugovor je ništav. Kad su se ugovorne strane dogovorile formu, a nije forma ispoštovana ugovor je nepostojeći. Međutim, ako su ugovorne strane ispunile takav ugovor (za kojeg je forma ugovorena) ili u pretežnom dijelu izvršile svoje obaveze, onda se on smatra valjanim i proizvodiće pravno dejstvo.
Izuzetno može biti predviđena i realna forma – predaja stvari. Ovo je predviđeno jedino kod Ugovora o prevozu željeznicom (nema ga u ZOO) i za njegovo zaključenje se zahtjeva predaja i prijem stvari sa tovarnim listom.
Postoje i posebni slučajevi (načini) zaključenja ugovora:
1. javnom prodajom (nadmetanjem) – licitacija ili aukcija
Licitacija ili aukcija moće se sprovesti pismeno ili usmeno, zavisno toga kako je ponuda učinjena. Zaključenje ugovora ranije regulisano ZUR-om.
Sudska praksa je da ako u oglasu o javnom nadmetanju izričito nije navedeno - onaj ko je dao oglas nije dužan da zaključi ugovor čak ni sa najpovoljnijim ponuđačem.
2. pristupanjem – adheziom ugovora
To su tzv. formulirani ugovori (ugovori moćnika), gdje ponudilac unaprijed određuje uslove ugovora za neodređen broj slučajeva.
U ovim slučajevim, s obzirom na veliki broj ugovornih strana, ne zaključuje se ugovor nego se odrede «opšta pravila odnosno uslovi», a druga strana (korisnik) pristupa istim (npr. isporuka struje ili toplotne energije po opštim uslovima poslovanja, ili kablovska TV).
Opšti uslovi moraju da budu poznati drugoj ugovornoj strani, te ne smiju biti suprotni cilju zaključenja ugovora i dobrim poslovnim običajima. (npr. naplaćivanje grijanja na neizgrađenom spratu zgrade)
Izvor: www.epravo.ba
Ugovori u privredi su u načelu neformalni. Oni su konsenzualni - bitna je saglasnost njihovih volja. Međutim, u praksi, oni se ipak najčešće zaključuju u pismenoj formi (npr. narudžbenica za robu, otpremnica uz robu).
Međutim, za pojedine ugovore traži se forma, najčešće pismena.
Ovdje treba razlikovati slučajeve kada zakon traži formu (najčešće pismenu formu) od slučajeva kada ugovorne strane u ugovoru predvide formu zaključenja ugovora.
Pismena forma ugovora je zakonom određena za: ugovor o građenju, ugovor o licenci, ugovor o trgovinskom zastupanju, alotman, osiguranje, jamstvo, kredit.
Također, ugovor o prodaji sa obročnim otplatama cijene mora biti sastavljen u pismenoj formi.
Pravne posljedice nisu iste u sljučajevima kada je posebna forma predviđena zakonim odnosno ugovorom.
Ako ugovor nije zaključen u zakonom propisanoj formi ili u ugovorenoj formi onda takav ugovor ne proizvodi pravno dejstvo. Dakle, kada zakon traži pismenu formu, onda je ona uslov punovažnosti ugovora. Tako je postavljeno i kada ugovorne strane ugovore pismenu formu ugovora. U čemu je razlika? Kod zakonske forme, svaka izmjena i dopuna ugovora mora biti pismena, a kada su stranke odredile formu, izmjene ne moraju biti formalne (pismene).
Također, kada zakon traži formu, tada se takav ugovor ne može raskinuti neformalnim sporazumom, a u slučaju ugovorene forme može.
Kod sporazumnog raskida ugovora, bez obzira da li formu predviđa zakon ili je forma ugovorena, ugovor se može raskinuti neformalno.
Kad zakon traži formu a ugovor nije zaključen u toj formi, onda je on suprotan prinudnom propisu i ništav je. Ako su ugovorne strane dogovorile formu a forma nije ispunjena, onda ugovor nije ni zaključen jer nedostaje bitan elemenat. Dakle, kad zakon traži formu, a ugovor nije u toj formi, takav ugovor je ništav. Kad su se ugovorne strane dogovorile formu, a nije forma ispoštovana ugovor je nepostojeći. Međutim, ako su ugovorne strane ispunile takav ugovor (za kojeg je forma ugovorena) ili u pretežnom dijelu izvršile svoje obaveze, onda se on smatra valjanim i proizvodiće pravno dejstvo.
Izuzetno može biti predviđena i realna forma – predaja stvari. Ovo je predviđeno jedino kod Ugovora o prevozu željeznicom (nema ga u ZOO) i za njegovo zaključenje se zahtjeva predaja i prijem stvari sa tovarnim listom.
Postoje i posebni slučajevi (načini) zaključenja ugovora:
1. javnom prodajom (nadmetanjem) – licitacija ili aukcija
Licitacija ili aukcija moće se sprovesti pismeno ili usmeno, zavisno toga kako je ponuda učinjena. Zaključenje ugovora ranije regulisano ZUR-om.
Sudska praksa je da ako u oglasu o javnom nadmetanju izričito nije navedeno - onaj ko je dao oglas nije dužan da zaključi ugovor čak ni sa najpovoljnijim ponuđačem.
2. pristupanjem – adheziom ugovora
To su tzv. formulirani ugovori (ugovori moćnika), gdje ponudilac unaprijed određuje uslove ugovora za neodređen broj slučajeva.
U ovim slučajevim, s obzirom na veliki broj ugovornih strana, ne zaključuje se ugovor nego se odrede «opšta pravila odnosno uslovi», a druga strana (korisnik) pristupa istim (npr. isporuka struje ili toplotne energije po opštim uslovima poslovanja, ili kablovska TV).
Opšti uslovi moraju da budu poznati drugoj ugovornoj strani, te ne smiju biti suprotni cilju zaključenja ugovora i dobrim poslovnim običajima. (npr. naplaćivanje grijanja na neizgrađenom spratu zgrade)
Izvor: www.epravo.ba
- By LegaForum