- Tue Mar 16, 2021 3:13 pm
#4602
Eminağaoğlu protiv Turske
(br. 76521/12), 9.3.2021.1 Povreda člana 6. EK
Povreda člana 8. EK Povreda člana 10. EK
Slučaj se odnosi na disciplinsku sankciju koju je sudiji / tužitelju izreklo Visoko vijeće sudija i tužitelja (Hakimler ve Savcılar Yüksek Kurulu), zbog izjava i kritika koje je uputio medijima u vezi s određenim sudskim slučajevima.
Aplikant je Ömer Faruk Eminağaoğlu, turski državljanin. Pravosudnu karijeru započeo je 1989. godine. Državnim tužiteljem na Kasacijskom sudu imenovan je 1998. godine. Sudijom u Istanbulu postao je 2011. godine. Drugo vijeće Visokog vijeća sudija i tužitelja mu je 13. juna 2012. godine, dok je bio na funkciji pravosudnog službenika prvog razreda, izreklo disciplinsku sankciju zbog njegovih izjava i kritika o dva medijski značajna slučaja i premjestilo ga na radno mjesto u Çankırıu. Vijeće je zaključilo da je aplikant podrivao dostojanstvo i čast profesije. U relevantno vrijeme bio je i predsjednik Yarsava, udruženja sudija i tužitelja.
Pozivajući se na član 6. (pravo na pravično suđenje), aplikant se žali na disciplinsku sankciju koja mu je izrečena. Tvrdi da nije imao pristup sudu jer nije bilo sudskog nadzora u vezi s disciplinskim postupkom. Također se žali na nedostatak nezavisnosti i nepristranosti i navodi da odluke u njegovom slučaju nisu sadržavale dovoljno obrazloženje.
Aplikant se dalje poziva na svoje pravo iz člana 8. žaleći se na presretanje njegovih telefonskih poziva i činjenicu da transkripti nisu uredno uništeni i da su objavljeni novinarima. Također se žali da su povrijeđena njegova prava prema članu 10.
Evropski sud je utvrdio da je građanski aspekt člana 6. stav 1. Konvencije primijenjiv u ovom slučaju, u svjetlu drugog uslova utvrđenog u presudi Vilho Eskelinen i drugi protiv Finske. Sud je dalje istakao da sankciju koju je aplikantu izrekla nadležna disciplinska komisija nije ispitalo drugo tijelo koje vrši sudske ovlasti ili redovni sud.
U pogledu člana 8. Konvencije Sud je istakao da obavještajni podaci prikupljeni prisluškivanjem aplikantovog telefona u kontekstu sudske istrage su se također koristili u kontekstu disciplinskog postupka protiv njega. Evropski sud je podsjetio da je u predmetu Karabeyoğlu prot iv Tur ske Sud utvrdio da je upotreba takvih podataka bila izvan svrhe za koju su prikupljeni, te da nisu u skladu s nacionalnim zakonom.
U kontekstu člana 10. Konvencije Sud je utvrdio, posebno uzimajući u obzir činjenicu da je postupak donošenja odluke bio manjkav i da nije bio praćen jamstvima koja su bila neophodna za status aplikanta kao pravosudnog službenika i predsjednika udruženja sudija i tužitelja, da ograničenja nametnuta aplikantovom pravu na slobodu izražavanja nisu bila popraćena učinkovitim i primjerenim zaštitnim mjerama od zloupotrebe.
(br. 76521/12), 9.3.2021.1 Povreda člana 6. EK
Povreda člana 8. EK Povreda člana 10. EK
Slučaj se odnosi na disciplinsku sankciju koju je sudiji / tužitelju izreklo Visoko vijeće sudija i tužitelja (Hakimler ve Savcılar Yüksek Kurulu), zbog izjava i kritika koje je uputio medijima u vezi s određenim sudskim slučajevima.
Aplikant je Ömer Faruk Eminağaoğlu, turski državljanin. Pravosudnu karijeru započeo je 1989. godine. Državnim tužiteljem na Kasacijskom sudu imenovan je 1998. godine. Sudijom u Istanbulu postao je 2011. godine. Drugo vijeće Visokog vijeća sudija i tužitelja mu je 13. juna 2012. godine, dok je bio na funkciji pravosudnog službenika prvog razreda, izreklo disciplinsku sankciju zbog njegovih izjava i kritika o dva medijski značajna slučaja i premjestilo ga na radno mjesto u Çankırıu. Vijeće je zaključilo da je aplikant podrivao dostojanstvo i čast profesije. U relevantno vrijeme bio je i predsjednik Yarsava, udruženja sudija i tužitelja.
Pozivajući se na član 6. (pravo na pravično suđenje), aplikant se žali na disciplinsku sankciju koja mu je izrečena. Tvrdi da nije imao pristup sudu jer nije bilo sudskog nadzora u vezi s disciplinskim postupkom. Također se žali na nedostatak nezavisnosti i nepristranosti i navodi da odluke u njegovom slučaju nisu sadržavale dovoljno obrazloženje.
Aplikant se dalje poziva na svoje pravo iz člana 8. žaleći se na presretanje njegovih telefonskih poziva i činjenicu da transkripti nisu uredno uništeni i da su objavljeni novinarima. Također se žali da su povrijeđena njegova prava prema članu 10.
Evropski sud je utvrdio da je građanski aspekt člana 6. stav 1. Konvencije primijenjiv u ovom slučaju, u svjetlu drugog uslova utvrđenog u presudi Vilho Eskelinen i drugi protiv Finske. Sud je dalje istakao da sankciju koju je aplikantu izrekla nadležna disciplinska komisija nije ispitalo drugo tijelo koje vrši sudske ovlasti ili redovni sud.
U pogledu člana 8. Konvencije Sud je istakao da obavještajni podaci prikupljeni prisluškivanjem aplikantovog telefona u kontekstu sudske istrage su se također koristili u kontekstu disciplinskog postupka protiv njega. Evropski sud je podsjetio da je u predmetu Karabeyoğlu prot iv Tur ske Sud utvrdio da je upotreba takvih podataka bila izvan svrhe za koju su prikupljeni, te da nisu u skladu s nacionalnim zakonom.
U kontekstu člana 10. Konvencije Sud je utvrdio, posebno uzimajući u obzir činjenicu da je postupak donošenja odluke bio manjkav i da nije bio praćen jamstvima koja su bila neophodna za status aplikanta kao pravosudnog službenika i predsjednika udruženja sudija i tužitelja, da ograničenja nametnuta aplikantovom pravu na slobodu izražavanja nisu bila popraćena učinkovitim i primjerenim zaštitnim mjerama od zloupotrebe.