- Sat Apr 17, 2021 9:55 am
#4649
E.G. protiv Republic of Moldova
Povreda članova 3. i 8. EK
U noći s 9. na 10. februara 2008. godine aplikanticu E.G. su seksualno napale tri osobe koje su optužene nakon aplikanticine prijave. U junu 2009. godine sud je proglasio trojicu optuženih krivim za seksualno zlostavljanje i osudio ih na uvjetne zatvorske kazne. Aplikantica je izjavila žalbu na ovu odluku.
U decembru 2009. godine Apelacijski sud u Kišinjevu potvrdio je odluku nižeg suda, utvrdio da su dvojica optuženih krivi za krivično djelo silovanja i osudio ih na zatvorsku kaznu od šest godina, odnosno pet i pol godina. Treću osobu osudio je na pet godina zatvora za nepristojni napad. Prve dvije osobe uhapšene su na dan suđenja. Treća osoba nije bila prisutna na suđenju i raspisana je obavijest o njegovom hapšenju.
U aprilu 2011. godine treći je počinitelj putem svog advokata podnio zahtjev za oslobađanje od kazne po Zakonu o amnestiji iz 2008. godine. Njegov je zahtjev odobren u maju 2012., a zatim poništen u novembru 2013. godine
Naknadno je E.G. pokušala otkriti služi li njen treći napadač kaznu. Ona je obaviještena da za njegovo hapšenje nije raspisana potrebna obavijest i da nisu poduzete mjere za njegov pronalazak, jer ni državno tužilaštvo ni Apelacijski sud nisu naložili potragu za njim. U februaru 2014. policija je objavila potrebnu obavijest u državama članicama Commonwealtha. U aprilu 2015. izdali su međunarodnu potjernicu. Prema podacima u spisu, treći počinitelj do marta 2020. godine nije pronađen.
Pozivajući se na čl. 3. i 8. Konvencije, aplikantica tvrdi da država nije ispunila svoju pozitivnu obavezu kako bi osigurala učinkovito izvršenje kazne izrečene njenom trećem napadaču. Konkretno ona se žali na odluku o amnestiji, a za period za koji nije bio pokriven amnestijom na propust vlasti da poduzme efektivnu potragu za njim.
Evropski sud je, između ostalog, istakao da je treći napadač amnestiran dok su vlasti još tragale za njim i nikada nije odslužio kaznu. Korist od amnestije bila je naknadno poništena, međutim, period od oko jedne godine tokom koje je imao koristi od amnestije omogućio mu je da napusti Moldaviju, malo prije posljednje odluke o poništenju odluke o amnestiji.
Sud je utvrdio da je seksualni napad na aplikanticu ozbiljno prekršio njeno pravo na zaštitu od tjelesnih povreda i duševnih patnji.
Mjere koje je država poduzela u cilju izvršenja izrečenih kazni nisu bile dovoljne u svjetlu njene obaveze da izvrši krivičnu sankciju izrečenu protiv počinitelja seksualnog napada. Odobravanje amnestije i neuspjeh vlasti da izvrši kaznu nespojivi su s pozitivnom obavezom države Moldavije prema članu 3. i 8. Konvencije.
Povreda članova 3. i 8. EK
U noći s 9. na 10. februara 2008. godine aplikanticu E.G. su seksualno napale tri osobe koje su optužene nakon aplikanticine prijave. U junu 2009. godine sud je proglasio trojicu optuženih krivim za seksualno zlostavljanje i osudio ih na uvjetne zatvorske kazne. Aplikantica je izjavila žalbu na ovu odluku.
U decembru 2009. godine Apelacijski sud u Kišinjevu potvrdio je odluku nižeg suda, utvrdio da su dvojica optuženih krivi za krivično djelo silovanja i osudio ih na zatvorsku kaznu od šest godina, odnosno pet i pol godina. Treću osobu osudio je na pet godina zatvora za nepristojni napad. Prve dvije osobe uhapšene su na dan suđenja. Treća osoba nije bila prisutna na suđenju i raspisana je obavijest o njegovom hapšenju.
U aprilu 2011. godine treći je počinitelj putem svog advokata podnio zahtjev za oslobađanje od kazne po Zakonu o amnestiji iz 2008. godine. Njegov je zahtjev odobren u maju 2012., a zatim poništen u novembru 2013. godine
Naknadno je E.G. pokušala otkriti služi li njen treći napadač kaznu. Ona je obaviještena da za njegovo hapšenje nije raspisana potrebna obavijest i da nisu poduzete mjere za njegov pronalazak, jer ni državno tužilaštvo ni Apelacijski sud nisu naložili potragu za njim. U februaru 2014. policija je objavila potrebnu obavijest u državama članicama Commonwealtha. U aprilu 2015. izdali su međunarodnu potjernicu. Prema podacima u spisu, treći počinitelj do marta 2020. godine nije pronađen.
Pozivajući se na čl. 3. i 8. Konvencije, aplikantica tvrdi da država nije ispunila svoju pozitivnu obavezu kako bi osigurala učinkovito izvršenje kazne izrečene njenom trećem napadaču. Konkretno ona se žali na odluku o amnestiji, a za period za koji nije bio pokriven amnestijom na propust vlasti da poduzme efektivnu potragu za njim.
Evropski sud je, između ostalog, istakao da je treći napadač amnestiran dok su vlasti još tragale za njim i nikada nije odslužio kaznu. Korist od amnestije bila je naknadno poništena, međutim, period od oko jedne godine tokom koje je imao koristi od amnestije omogućio mu je da napusti Moldaviju, malo prije posljednje odluke o poništenju odluke o amnestiji.
Sud je utvrdio da je seksualni napad na aplikanticu ozbiljno prekršio njeno pravo na zaštitu od tjelesnih povreda i duševnih patnji.
Mjere koje je država poduzela u cilju izvršenja izrečenih kazni nisu bile dovoljne u svjetlu njene obaveze da izvrši krivičnu sankciju izrečenu protiv počinitelja seksualnog napada. Odobravanje amnestije i neuspjeh vlasti da izvrši kaznu nespojivi su s pozitivnom obavezom države Moldavije prema članu 3. i 8. Konvencije.