- Sun Feb 12, 2017 12:52 pm
#1728
Državne granice
Na kopnu: državna granica je «crta» koja određenu državu dijeli od područja njoj susjednih država.
Na moru: to je vanjska granica teritorijalnog mora, odnosno države.
Kao što ni državno područje ne obuhvata samo površinu kopna i mora, nego zahvata i podzemlje, kao i zračni prostor, tako ni državna granica nije jednodimenzionalna crta.
Osnovna podjela državnih granica jeste na:
a. PRIRODNE – oslanjaju se na neki prirodni oblik tla, poput rijeke ili planinskog masiva. Naročito je važno da se prirodne granice posebno utvrde i opišu u ugovoru o razgraničenju. Kao prirodne granice se mogu javiti :
a. Rijeke – plovne i neplovne
b. Jezera
c. Planinski masivi
b. VJEŠTAČKE – mogu biti:
a. imaginarne geometrijske ravne crte, koje slijede neki geografski meridijan ili paralelu
b. dugačke ravne crte povučene na drugi način
Moguće je da državna granica nastane i OBIČAJNIM PUTEM, na temelju dugotrajne prakse, koju ne osporava nijedna susjedna država.
Na slučajeve teritorijalnih promjena koje stvaraju stanja sukcesije država primjenjuje se načelo uti possidetis – to znači da ako između novih država sljednica nema drugačijeg sporazuma, između tih teritorjalnih cjelina koje su stekle neovisnost, crta razgraničenja unutar države prethodnice, koja je bila na snazi na datum sukcesije država, postoji njihova državna granica prema međunarodnom pravu. Ovo načelo nema domašaj imperativne norme općeg međunarodnog prava, ali se ono uvijek nameće kao obavezno, ukoliko se ne postigne suprotan sporazum.
POSTUPAK UTVRĐIVANJA GRANICA sastoji se iz 3 faze:
1. nastojanje postizanja ugovora o granicama
2. demarkacija (zacrtavanje) granice na terenu
3. podizanje trajnih graničnih stupova
UGOVORI O GRANICAMA – imaju posebno mjesto u odnosu na sve druge ugovore. Bečka konvencija o sukcesiji država je u pogledu ovih ugovora potvrdila pravila pozitivnog međunarodnog prava da sukcesija država ne utiče na granicu ustanovljenu ugovorom, na prava i obaveze ustanovljene ugovorom koje se odnose na režim granica i druge teritorijalne režime. Ova konvencija sadrži propis koji isključuje pozivanje neke stranke na bitnu promjenu okolnosti kao na uzrok prestanka ili suspenzije ugovora «ako se ugovorom ustanovljuje granica».
https://www.pravobih.com/
Na kopnu: državna granica je «crta» koja određenu državu dijeli od područja njoj susjednih država.
Na moru: to je vanjska granica teritorijalnog mora, odnosno države.
Kao što ni državno područje ne obuhvata samo površinu kopna i mora, nego zahvata i podzemlje, kao i zračni prostor, tako ni državna granica nije jednodimenzionalna crta.
Osnovna podjela državnih granica jeste na:
a. PRIRODNE – oslanjaju se na neki prirodni oblik tla, poput rijeke ili planinskog masiva. Naročito je važno da se prirodne granice posebno utvrde i opišu u ugovoru o razgraničenju. Kao prirodne granice se mogu javiti :
a. Rijeke – plovne i neplovne
b. Jezera
c. Planinski masivi
b. VJEŠTAČKE – mogu biti:
a. imaginarne geometrijske ravne crte, koje slijede neki geografski meridijan ili paralelu
b. dugačke ravne crte povučene na drugi način
Moguće je da državna granica nastane i OBIČAJNIM PUTEM, na temelju dugotrajne prakse, koju ne osporava nijedna susjedna država.
Na slučajeve teritorijalnih promjena koje stvaraju stanja sukcesije država primjenjuje se načelo uti possidetis – to znači da ako između novih država sljednica nema drugačijeg sporazuma, između tih teritorjalnih cjelina koje su stekle neovisnost, crta razgraničenja unutar države prethodnice, koja je bila na snazi na datum sukcesije država, postoji njihova državna granica prema međunarodnom pravu. Ovo načelo nema domašaj imperativne norme općeg međunarodnog prava, ali se ono uvijek nameće kao obavezno, ukoliko se ne postigne suprotan sporazum.
POSTUPAK UTVRĐIVANJA GRANICA sastoji se iz 3 faze:
1. nastojanje postizanja ugovora o granicama
2. demarkacija (zacrtavanje) granice na terenu
3. podizanje trajnih graničnih stupova
UGOVORI O GRANICAMA – imaju posebno mjesto u odnosu na sve druge ugovore. Bečka konvencija o sukcesiji država je u pogledu ovih ugovora potvrdila pravila pozitivnog međunarodnog prava da sukcesija država ne utiče na granicu ustanovljenu ugovorom, na prava i obaveze ustanovljene ugovorom koje se odnose na režim granica i druge teritorijalne režime. Ova konvencija sadrži propis koji isključuje pozivanje neke stranke na bitnu promjenu okolnosti kao na uzrok prestanka ili suspenzije ugovora «ako se ugovorom ustanovljuje granica».
https://www.pravobih.com/