- Wed Oct 09, 2019 3:29 pm
#3477
Ĉlanak 32. st. 1. Zakona o vlasniĉkopravnim odnosima
DOSJELOŠĆU SE STJEĈE PRAVO VLASNIŠTVA NA NEKRETNINAMA I BEZ UPISA TOGA PRAVA U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, ĈIJI JE TEMELJ PRAVNI POSAO.
Iz obrazloţenja:
U pravu je revizija kada tvrdi da tuţenikova obveza u odnosu na uknjiţbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama nije izvršena (prema stanju spisa to nije moguće zbog toga što još nije upisan cijeli kompleks izgraĊenog objekta u ĉijem sastavu su sporne garaţe). MeĊutim, revizija griješi kada tvrdi da tuţitelj i njegova kćerka nisu stekli vlasništvo na garaţama, jer da se ono kod stjecanja na temelju pravnog posla stjeĉe tek upisom u zemljišnim knjigama. Naime, prema utvrĊenju niţestupanjskih sudova, sporne garaţe su predate u posjed 28.7.1988. g. Tuţitelj i njegova kćerka su tako postali zakoniti i savjesni posjednici. Taj i takav kvalificirani posjed, raĉunajući do donošenja prvostupanjske presude, trajao je duţe od deset godina. Tuţeni ga nikada nije dovodio u pitanje, pa je tuţitelj dosjelošću stekao vlasništvo i bez upisa toga prava u zemljišnim knjigama (ĉlanak 32. st. 1. Zakona o vlasniĉkopravnim odnosima).
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: Rev–166/02 od 9.7.2003. god.)
DOSJELOŠĆU SE STJEĈE PRAVO VLASNIŠTVA NA NEKRETNINAMA I BEZ UPISA TOGA PRAVA U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, ĈIJI JE TEMELJ PRAVNI POSAO.
Iz obrazloţenja:
U pravu je revizija kada tvrdi da tuţenikova obveza u odnosu na uknjiţbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama nije izvršena (prema stanju spisa to nije moguće zbog toga što još nije upisan cijeli kompleks izgraĊenog objekta u ĉijem sastavu su sporne garaţe). MeĊutim, revizija griješi kada tvrdi da tuţitelj i njegova kćerka nisu stekli vlasništvo na garaţama, jer da se ono kod stjecanja na temelju pravnog posla stjeĉe tek upisom u zemljišnim knjigama. Naime, prema utvrĊenju niţestupanjskih sudova, sporne garaţe su predate u posjed 28.7.1988. g. Tuţitelj i njegova kćerka su tako postali zakoniti i savjesni posjednici. Taj i takav kvalificirani posjed, raĉunajući do donošenja prvostupanjske presude, trajao je duţe od deset godina. Tuţeni ga nikada nije dovodio u pitanje, pa je tuţitelj dosjelošću stekao vlasništvo i bez upisa toga prava u zemljišnim knjigama (ĉlanak 32. st. 1. Zakona o vlasniĉkopravnim odnosima).
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: Rev–166/02 od 9.7.2003. god.)