- Sat Sep 12, 2015 12:48 pm
#227
DOBROVOLJNI ODUSTANAK
Dobrovoljni odustanak je - situacija kada učinilac pokuša učiniti krivično djelo, ali od izvršenja dobrovoljno odustane, odn. izvršenje krivičnog djela spriječi. Dakle, učinilac je ušao u kažnjivu zonu, ali se potom predomislio i sam odustao od izvršenja krivičnog djela.
Za razliku od većine krivičnih zakonodavstava koji u ovom slučaju predviđaju obavezno oslobođenje od kazne, prema našem zakonu, dobrovoljni odustanak je fakultativni osnov za oslobođenje od kazne - „može se odloboditi od kazne“.
Odustanak od izvršenja krivičnog djela u osnovi ima 2 oblika, u zavisnosti od toga da li se radi o svršenom ili nesvršenom pokušaju:
a) Kod nesvršenog pokušaja, za dobrovoljni odustanak je dovoljno da je učinilac prekinuo dalje djelovanje, da je obustavio preduzimanje radnje (npr. učinilac koji je oborio žrtvu sa zamahnutim nožem u ruci odustao je od ubistva i sl.).
b) Za razliku od nesvršenog pokušaja kod koga je dovoljna obična pasivnost, kod svršenog pokušaja se zahtijeva djelovanje u vidu aktivnog ponašanja usmjerenog na sprečavanje posljedice (npr. učinilac žrtvi zada teške tjelesne povrede u namjeri da je ubije, ali je onda odveze ljekaru koji je spasi i sl.).
Da bi odustajanje od izvršenja djela moglo biti osnov za oslobođenje od kazne, ono mora biti dobrovoljno. Dobrovoljnost postoji uvijek kada je učinilac i pored toga što je bio svjestan da kriv. djelo može dovršiti, odustao od njegovog izvršenja. Ono je dobrovoljno kada se zasniva na autonomnoj odluci učinioca, tj. kada je ona u rezultat slobodnog i vlastitog opredjeljenja samog učinioca, koje nije nastalo pod pretežnim uticajem vanjskih okolnosti.
Stoga neće biti odustanka:
- ako je to neko drugi, mimo njega učinio, (npr. kada je smrt spriječena hitnom ljekarskom intervencijom koja je uslijedila mimo učinioca).
- ako je učinilac slučajno spriječio nastupanje posljedice,
- ako je posljedica nastupila, iako je učinilac preduzeo mjere da spriječi njeno nastupanje. Ta okolnost se može uzeti samo kao olakšavajuća kod odmjeravanja kazne. npr. Učinilac žrtvi da otrov u namjeri da je liši života, ako žrtva umre raditi će se o ubistvu, bez obzira što je učinilac naknadno pozvao ljekare radi spašavanja žrtve. Ako u ovoj situaciji učinilac nakon davanja otrova angažuje ljekare, koji spase žrtvu može se raditi o dobrovoljnom odustanku jer posljedica nije nastupila.
kada je učinilac odustao od krivičnog djela krađe zbog dolaska čuvara, zbog otpora žrtve, zbog toga što je uvidio da je nepodobno sredstvo izvršenja djela. Stoga nema dobrovoljnog odustanka kada je učinilac odustao, jer nije mogao odnijeti ukradenu kasu radi njene težine, ili nije izvršio razbojništvo radi otpora vlasnika automobila koji se suprotstavio naoružanom napadaču, ili nije mogao dovršiti silovanje zbog upornog otpora žrtve, ili zbog nedovoljne erekcije, ili zbog toga što nije znao da žrtva ima mjesečnicu
kada je učinilac odustao od krivičnog djela zbog nemogućnosti izvršenja krivičnog djela. npr. obijač kase utvrdi da nije u stanju da obije kasu.
kada je učinilac odustao usljed nekih spoljnih uticaja, npr. kradljivac čuje glasove ukućana, prolaznika i sl. ili
kada učinilac pogrešno drži da postoji neka spoljna okolnost koja ne postoji, (npr. pogrešno je mislio da je naišao policajac, ili je odustao od razbojništva jer je pogrešno smatrao da žrtva tom prilikom kod sebe nema novca)
ukoliko je odustanak uslijedio radi toga što bi izvršenje djela bilo skopčano sa neugodnostima po izvršioca, a sa kojima on nije računao, (npr. ne bi bio priznat dobrovoljni odustanak učiniocu koji je odustao od pokušaja silovanja zato što ga je djevojka prepoznala i zaprijetila mu da će ga prijaviti policiji i da će mu se njen mladić osvetiti),
kada je učinilac odustao zato što učiniocu djelo ne donosi ono što je planirao, (kada je npr. umjesto vrijedne umjetnine naišao samo na bezvrijednu kopiju, ili je u kasi bilo malo novca).
Etička vrijednost motiva je irelevantna, jer dobrovoljni odustanak nije etički, već psihološki pojam. Stoga odustanak može biti moralne prirode (npr. sažaljenje, stid, probuđena savjest i sl.), ali i ne mora, (pa će dobrovoljni odustanak npr. od razbojništva ili silovanja postojati i onda kada se učinilac prilikom susreta sa žrtvom uplašio i pobjegao). Eventualno vrednovanje motiva odustanka je moguće kod odmjeravanja kazne, pogotovo kada se sud odlučuje hoće li učinioca osloboditi od kazne.
Kod nepodobnog pokušaja, nema mjesta dobrovoljnom odustanku, jer se tu nema šta spriječiti ili ukloniti, ali sud može vrednovati novi izmijenjeni stav učinioca pri odmjeravanju kazne.
Dobrovoljni odustanak podrazumijeva da je djelo ostalo u pokušaju, pa je stoga on isključen u svim slučajevima kad je kriv. djelo dovršeno. Zato nema dobrovoljnog odustanka ako je učinilac odustao od izvršenja djela, ali ono ipak bude dovršeno, kada učinilac nakon formalnog dovršenja kriv. djela pokuša spriječiti nastupanje posljedice, ili kada nakon izvršenog djela uklanja štetne posljedice djela.
U slučaju dobrovoljnog odustanka učinilac će se kazniti za one radnje koje čine neko drugo samostalno kriv. djelo. Tako npr. u slučaju falsifikovanja isprave kojom je učinilac pokušao izvršiti prevaru ili pronevjeru, od kojih je dobrovoljno odustao, pitanje je njegove odgovornosti za falsifikovanje isprave; ili da li će učinilac koji je dobrovoljno odustao od razbojništva ili silovanja, odgovarati za prinudu, što je sastavni dio tih djela; ili da li će učinilac koji je odustao od ubistva odgovarati za tešku tjelesnu povredu, ili koji je odustao od teške krađe da li će odgovarati za oštećenje tuđe stvari, jer je razbio vrata, itd.
http://www.epravo.ba
Dobrovoljni odustanak je - situacija kada učinilac pokuša učiniti krivično djelo, ali od izvršenja dobrovoljno odustane, odn. izvršenje krivičnog djela spriječi. Dakle, učinilac je ušao u kažnjivu zonu, ali se potom predomislio i sam odustao od izvršenja krivičnog djela.
Za razliku od većine krivičnih zakonodavstava koji u ovom slučaju predviđaju obavezno oslobođenje od kazne, prema našem zakonu, dobrovoljni odustanak je fakultativni osnov za oslobođenje od kazne - „može se odloboditi od kazne“.
Odustanak od izvršenja krivičnog djela u osnovi ima 2 oblika, u zavisnosti od toga da li se radi o svršenom ili nesvršenom pokušaju:
a) Kod nesvršenog pokušaja, za dobrovoljni odustanak je dovoljno da je učinilac prekinuo dalje djelovanje, da je obustavio preduzimanje radnje (npr. učinilac koji je oborio žrtvu sa zamahnutim nožem u ruci odustao je od ubistva i sl.).
b) Za razliku od nesvršenog pokušaja kod koga je dovoljna obična pasivnost, kod svršenog pokušaja se zahtijeva djelovanje u vidu aktivnog ponašanja usmjerenog na sprečavanje posljedice (npr. učinilac žrtvi zada teške tjelesne povrede u namjeri da je ubije, ali je onda odveze ljekaru koji je spasi i sl.).
Da bi odustajanje od izvršenja djela moglo biti osnov za oslobođenje od kazne, ono mora biti dobrovoljno. Dobrovoljnost postoji uvijek kada je učinilac i pored toga što je bio svjestan da kriv. djelo može dovršiti, odustao od njegovog izvršenja. Ono je dobrovoljno kada se zasniva na autonomnoj odluci učinioca, tj. kada je ona u rezultat slobodnog i vlastitog opredjeljenja samog učinioca, koje nije nastalo pod pretežnim uticajem vanjskih okolnosti.
Stoga neće biti odustanka:
- ako je to neko drugi, mimo njega učinio, (npr. kada je smrt spriječena hitnom ljekarskom intervencijom koja je uslijedila mimo učinioca).
- ako je učinilac slučajno spriječio nastupanje posljedice,
- ako je posljedica nastupila, iako je učinilac preduzeo mjere da spriječi njeno nastupanje. Ta okolnost se može uzeti samo kao olakšavajuća kod odmjeravanja kazne. npr. Učinilac žrtvi da otrov u namjeri da je liši života, ako žrtva umre raditi će se o ubistvu, bez obzira što je učinilac naknadno pozvao ljekare radi spašavanja žrtve. Ako u ovoj situaciji učinilac nakon davanja otrova angažuje ljekare, koji spase žrtvu može se raditi o dobrovoljnom odustanku jer posljedica nije nastupila.
kada je učinilac odustao od krivičnog djela krađe zbog dolaska čuvara, zbog otpora žrtve, zbog toga što je uvidio da je nepodobno sredstvo izvršenja djela. Stoga nema dobrovoljnog odustanka kada je učinilac odustao, jer nije mogao odnijeti ukradenu kasu radi njene težine, ili nije izvršio razbojništvo radi otpora vlasnika automobila koji se suprotstavio naoružanom napadaču, ili nije mogao dovršiti silovanje zbog upornog otpora žrtve, ili zbog nedovoljne erekcije, ili zbog toga što nije znao da žrtva ima mjesečnicu
kada je učinilac odustao od krivičnog djela zbog nemogućnosti izvršenja krivičnog djela. npr. obijač kase utvrdi da nije u stanju da obije kasu.
kada je učinilac odustao usljed nekih spoljnih uticaja, npr. kradljivac čuje glasove ukućana, prolaznika i sl. ili
kada učinilac pogrešno drži da postoji neka spoljna okolnost koja ne postoji, (npr. pogrešno je mislio da je naišao policajac, ili je odustao od razbojništva jer je pogrešno smatrao da žrtva tom prilikom kod sebe nema novca)
ukoliko je odustanak uslijedio radi toga što bi izvršenje djela bilo skopčano sa neugodnostima po izvršioca, a sa kojima on nije računao, (npr. ne bi bio priznat dobrovoljni odustanak učiniocu koji je odustao od pokušaja silovanja zato što ga je djevojka prepoznala i zaprijetila mu da će ga prijaviti policiji i da će mu se njen mladić osvetiti),
kada je učinilac odustao zato što učiniocu djelo ne donosi ono što je planirao, (kada je npr. umjesto vrijedne umjetnine naišao samo na bezvrijednu kopiju, ili je u kasi bilo malo novca).
Etička vrijednost motiva je irelevantna, jer dobrovoljni odustanak nije etički, već psihološki pojam. Stoga odustanak može biti moralne prirode (npr. sažaljenje, stid, probuđena savjest i sl.), ali i ne mora, (pa će dobrovoljni odustanak npr. od razbojništva ili silovanja postojati i onda kada se učinilac prilikom susreta sa žrtvom uplašio i pobjegao). Eventualno vrednovanje motiva odustanka je moguće kod odmjeravanja kazne, pogotovo kada se sud odlučuje hoće li učinioca osloboditi od kazne.
Kod nepodobnog pokušaja, nema mjesta dobrovoljnom odustanku, jer se tu nema šta spriječiti ili ukloniti, ali sud može vrednovati novi izmijenjeni stav učinioca pri odmjeravanju kazne.
Dobrovoljni odustanak podrazumijeva da je djelo ostalo u pokušaju, pa je stoga on isključen u svim slučajevima kad je kriv. djelo dovršeno. Zato nema dobrovoljnog odustanka ako je učinilac odustao od izvršenja djela, ali ono ipak bude dovršeno, kada učinilac nakon formalnog dovršenja kriv. djela pokuša spriječiti nastupanje posljedice, ili kada nakon izvršenog djela uklanja štetne posljedice djela.
U slučaju dobrovoljnog odustanka učinilac će se kazniti za one radnje koje čine neko drugo samostalno kriv. djelo. Tako npr. u slučaju falsifikovanja isprave kojom je učinilac pokušao izvršiti prevaru ili pronevjeru, od kojih je dobrovoljno odustao, pitanje je njegove odgovornosti za falsifikovanje isprave; ili da li će učinilac koji je dobrovoljno odustao od razbojništva ili silovanja, odgovarati za prinudu, što je sastavni dio tih djela; ili da li će učinilac koji je odustao od ubistva odgovarati za tešku tjelesnu povredu, ili koji je odustao od teške krađe da li će odgovarati za oštećenje tuđe stvari, jer je razbio vrata, itd.
http://www.epravo.ba
- By LegaForum