- Thu Apr 02, 2020 7:21 am
#3933
Član 24. stav 2. ZUS-a
POZIVANJEM TUŽITELJA DA U OSTAVLJENOM ROKU UREDI TUŽBU SE RADI O SUDSKOM, A NE ZAKONSKOM ROKU SA PREKLUZIVNIM POSLJEDICAMA, PA SE NE MOŽE TUŽBA IZ TOG RAZLOGA ODBACITI, JER JE NAKON PROTEKA TOG ROKA DOSTAVLJEN UREDAN ZAHTJEV I TO PRIJE DONOŠENJA ODLUKE.
Iz obrazloženja:
Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj: 01 0 U 006965 12 U od 28.08.2012. godine odbačena je tužiteljeva tužba kao neuredna.
Protiv navedenog rješenja tužitelj je, po punomoćniku, podneskom nazvanim žalba osporio zakonitost donesenog rješenja iz razloga povrede odredbi Zakona o upravnim
sporovima, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da je blagovremeno u ostavljenom roku dostavio podnesak u kome je dostavio svu traženu dokumentaciju u još jednom primjerku, koji je uputio sudu putem preporučene pošiljke ... godine, pa je predložio da se rješenje ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno rješavanje.
U odgovoru na zahtjev za vanredno preispitivanje tuženi je predložio da se zahtjev
odbije.
Rješavajući po navedenom podnesku u skladu sa odredbama člana 40. i 41. Zakona o
upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 9/05) kojim je propisano da se protiv odluke donesene u upravnom sporu ne može izjaviti žalba već se može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, ovaj Sud je na osnovu člana 45. navedenog Zakona ispitao zakonitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva i povrede propisa iz člana 41.stav 2. tog Zakona, pa je odlučio kao u izreci presude iz slijedećih razloga:
Iz obrazloženja pobijanog rješenja i stanja spisa proizilazi da je prvostepeni sud prilikom prethodnog ispitivanja tužbe cijenio da je ista neuredna, jer su tužba i prilozi dostavljeni samo u 1 (jednom) primjerku, zbog čega je rješenjem od 03.08.2012. godine, shodno odredbi člana
24. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, pozvao tužitelja da u roku od 8 (osam) dana, od dana prijema rješenja, ukloni nedostatke tužbe sa upozorenjem na posljedice koje će nastati u slučaju nepostupanja po traženju suda. Obzirom da je tužitelj dopis suda primio dana 13.08.2012. godine, te kako je rok za uklanjanje nedostataka tužbe isticao dana 21.08.2012. godine, prvostepeni sud je pobijanim rješenjem od 28.08.2012. godine cijenio da su ispunjeni uslovi iz člana 24. stav 2. Zakona o upravnim sporovima primjenom kojeg člana je tužbu odbacio kao neurednu.
Međutim, ovakav zaključak prvostepenog suda je pogrešan i u suprotnosti je, kako sa zakonskom odredbom primjenom koje je osporeno rješenje donijeto, tako i sa stanjem spisa.
Naime, odredbom člana 24. stav 2. Zakona o upravnim sporovima propisano je da, ako
tužitelj u ostavljenom roku ne ukloni nedostatke tužbe, a oni su takvi da sprječavaju rad suda, sud će rješenjem odbaciti tužbu kao neurednu. Iz stanja spisa predmeta se vidi da je u momentu donošenja osporenog rješenja (28.08.2012. godine) sud imao dostavljenu uređenu tužbu (koja je čak predata na PTT službu unutar ostavljenog roka od 8 dana) iz čega proizilazi da nisu bili ispunjeni uslovi iz stava 2. člana 24. navedenog Zakona jer tužba u momentu donošenja rješenja nije sadržavala nedostatke koji bi sprječavali rad suda. Osim prednjeg pogrešan je zaključak suda da je protekom roka od 8 (osam) dana, koji rok je sud sam odredio, tužitelj propustio mogućnost preduzimanja konkretne radnje tj. uređenja tužbe. Ovo iz razloga što se u ovakvim slučajevima ne radi o zakonskim - prekluzivnim rokovima protekom kojih prestaje određeno pravo, kada bi se podnesak smatrao neblagovremenim jer je podnesen po proteku propisanog roka, već o rokovima koji nisu prekluzivne prirode, nego ih sud, shodno svom nahođenju, i okolnostima slučaja, sam određuje, a pri tome ih može ponoviti, pa u određenim okolnostima i produžiti.
Prema tome, kako je pobijana sudska odluka donijeta uz povrede federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari, ovaj Sud je primjenom člana 46. stav
1. 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima osporeno rješenje ukinuo i predmet vratio Kantonalnom sudu u Bihaću na ponovno rješavanje po tužbi.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BIH, broj: 01 0 U 006965 12 Uvp od 15.09.2016. godine)
POZIVANJEM TUŽITELJA DA U OSTAVLJENOM ROKU UREDI TUŽBU SE RADI O SUDSKOM, A NE ZAKONSKOM ROKU SA PREKLUZIVNIM POSLJEDICAMA, PA SE NE MOŽE TUŽBA IZ TOG RAZLOGA ODBACITI, JER JE NAKON PROTEKA TOG ROKA DOSTAVLJEN UREDAN ZAHTJEV I TO PRIJE DONOŠENJA ODLUKE.
Iz obrazloženja:
Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj: 01 0 U 006965 12 U od 28.08.2012. godine odbačena je tužiteljeva tužba kao neuredna.
Protiv navedenog rješenja tužitelj je, po punomoćniku, podneskom nazvanim žalba osporio zakonitost donesenog rješenja iz razloga povrede odredbi Zakona o upravnim
sporovima, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da je blagovremeno u ostavljenom roku dostavio podnesak u kome je dostavio svu traženu dokumentaciju u još jednom primjerku, koji je uputio sudu putem preporučene pošiljke ... godine, pa je predložio da se rješenje ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno rješavanje.
U odgovoru na zahtjev za vanredno preispitivanje tuženi je predložio da se zahtjev
odbije.
Rješavajući po navedenom podnesku u skladu sa odredbama člana 40. i 41. Zakona o
upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 9/05) kojim je propisano da se protiv odluke donesene u upravnom sporu ne može izjaviti žalba već se može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, ovaj Sud je na osnovu člana 45. navedenog Zakona ispitao zakonitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva i povrede propisa iz člana 41.stav 2. tog Zakona, pa je odlučio kao u izreci presude iz slijedećih razloga:
Iz obrazloženja pobijanog rješenja i stanja spisa proizilazi da je prvostepeni sud prilikom prethodnog ispitivanja tužbe cijenio da je ista neuredna, jer su tužba i prilozi dostavljeni samo u 1 (jednom) primjerku, zbog čega je rješenjem od 03.08.2012. godine, shodno odredbi člana
24. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, pozvao tužitelja da u roku od 8 (osam) dana, od dana prijema rješenja, ukloni nedostatke tužbe sa upozorenjem na posljedice koje će nastati u slučaju nepostupanja po traženju suda. Obzirom da je tužitelj dopis suda primio dana 13.08.2012. godine, te kako je rok za uklanjanje nedostataka tužbe isticao dana 21.08.2012. godine, prvostepeni sud je pobijanim rješenjem od 28.08.2012. godine cijenio da su ispunjeni uslovi iz člana 24. stav 2. Zakona o upravnim sporovima primjenom kojeg člana je tužbu odbacio kao neurednu.
Međutim, ovakav zaključak prvostepenog suda je pogrešan i u suprotnosti je, kako sa zakonskom odredbom primjenom koje je osporeno rješenje donijeto, tako i sa stanjem spisa.
Naime, odredbom člana 24. stav 2. Zakona o upravnim sporovima propisano je da, ako
tužitelj u ostavljenom roku ne ukloni nedostatke tužbe, a oni su takvi da sprječavaju rad suda, sud će rješenjem odbaciti tužbu kao neurednu. Iz stanja spisa predmeta se vidi da je u momentu donošenja osporenog rješenja (28.08.2012. godine) sud imao dostavljenu uređenu tužbu (koja je čak predata na PTT službu unutar ostavljenog roka od 8 dana) iz čega proizilazi da nisu bili ispunjeni uslovi iz stava 2. člana 24. navedenog Zakona jer tužba u momentu donošenja rješenja nije sadržavala nedostatke koji bi sprječavali rad suda. Osim prednjeg pogrešan je zaključak suda da je protekom roka od 8 (osam) dana, koji rok je sud sam odredio, tužitelj propustio mogućnost preduzimanja konkretne radnje tj. uređenja tužbe. Ovo iz razloga što se u ovakvim slučajevima ne radi o zakonskim - prekluzivnim rokovima protekom kojih prestaje određeno pravo, kada bi se podnesak smatrao neblagovremenim jer je podnesen po proteku propisanog roka, već o rokovima koji nisu prekluzivne prirode, nego ih sud, shodno svom nahođenju, i okolnostima slučaja, sam određuje, a pri tome ih može ponoviti, pa u određenim okolnostima i produžiti.
Prema tome, kako je pobijana sudska odluka donijeta uz povrede federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari, ovaj Sud je primjenom člana 46. stav
1. 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima osporeno rješenje ukinuo i predmet vratio Kantonalnom sudu u Bihaću na ponovno rješavanje po tužbi.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BIH, broj: 01 0 U 006965 12 Uvp od 15.09.2016. godine)