- Sun Sep 13, 2015 9:14 am
#235
Bitno smanjena uračunljivost
Učinitelj krivičnog djela čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekog stanja iz stava 1. ovog člana, može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost)
Bitno smanjena uračunljivost je takvo stanje učinioca u vrijeme izvršenja krivičnog djela u kojem je njegova sposobnost da shvati značaj svoga djela ili mogućnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja
Dakle, za razliku od neuračunljivosti koja može samo da postoji ili ne postoji, uračunljivost se može stepenovati, manifestovati u različitoj mjeri. Zapravo, osnovna razlika između neuračunljivosti i bitno smanjene uračunljivosti sastoji se u intenzitetu poremećenosti psihičkih funkcija; kod neuračunljivosti one su posve isključene, a ovdje one postoje ali su usljed postojećih abnormalnih stanja bitno smanjene. To znači da je za primjenu ove ustanove potrebno da je smanjenje ovih mogućnosti većeg intenziteta, da je ono izraženo u znatnijoj mjeri i da je opredjeljujuće uticalo na učinioca u odnosu na izvršenje djela. Umanjenja ovih psihičkih mogućnosti koja su manjeg intenziteta ne isključuju uračunljivost, ali se mogu uzeti pri odmjeravanju kazne u okviru stepena krivice. Razgraničenje između neuračunljivosti i bitno smanjene uračunljivosti u praksi je veoma složbeno i ovo pitanje u praksi se razrješava isključivo vještačenjem od strane specijalizovanih zdravstvenih ustanova ili u lakšim slučajevima vještačenjem od strane ljekara neuropsihijatara kao pojedinaca.
Ako se pojavi sumnja da je uračunljivost smanjena, ona se mora u svakom konkretnom slučaju da utvrđuje, kao što se to čini kada je u pitanju i neuračunljivost.
Zakon bitno smanjenu uračunljivost tretira kao fakultativni osnov za ublažavanje kazne, iz čega se zaključuje da takvo stanje učinioca ne isključuje njegovu krivicu, odnosno da ovakav učinilac može da postupa kako umišljajno tako i nehatno, pa zbog toga se ovim licima uz kaznu mogu izricati i mjere bezbjednosti.
actio libera in causa (Član 36. Stav 3)
Kriv je učinitelj kriv. djela koji se upotrebom alkohola, droga ili na drugi način doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti značaj svog djela ili upravljati svojim postupcima, ako je u vrijeme dovođenja u to stanje kriv. djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u pogledu kriv. djela kod njega postojao nehat a zakon za takvo kriv. djelo propisuje krivicu i za nehat (actio libera in causa).
Pravilo je da se neuračunljivost kao i bitno smanjena uračunljivost procjenjuju se u vrijeme izvršenja krvičnog djela (tempus commissi delicti) izuzetak od ovog pravila postoji u slučaju actio libera in causa, kada se uračunljivost procijenjuje prema vremenu kada se učinilac stavljao u neuračunljivo stanje. npr. lice koje je sklono upotrebi alkohola i pravljenju izgreda, u alkoholiziranom stanju napadne drugo lice i nanese mu tjelesnu povredu. U vrijeme nanošenja povrede učinilac je neuračunljiv, ali je kriv jer je bio uračunljiv u vrijeme kada se dovodio u alkoholizirano stanje, a pri tome je znao da u takvom stanju može učiniti kriv. djelo
Suština ovog instituta je u tome da se učinilac doveo u stanje neuračunljivosti upotrebom alkohola ili drugih omamljujućih sredstava uslijed čega nije mogao shvatiti značaj djela ili upravljati svojim postupcima.
Uračunljivost ovakvih osoba ne procjenjuje se u vrijeme izvršenja djela, nego u vrijeme kada se učinilac dovodio u takvo stanje. On je kriv, ako je u vrijeme dovođenja u neuračunljivo stanje krivično djelo bilo obuhvaćeno umišljajem ili je u odnosu na krivično djelo kod njega postojao nehat, a zakon za takvo djelo propisuje kažnjavanje za nehata.
Ovaj institut poznat je i pod nazivom „actiones libera in cause“ – radnje slobodne u uzroku a nisu slobodne u izvođenju. Npr. pijanac ima vlastito iskustvo u pijanstvu,(zna se da agresivan kad je pijan) pa u pijanom stanju učini krivično djelo, tu se ne može primjeniti ovaj institut; dok recimo kod nekog ko nikad ne pije i iz nekih razloga se napije pa učini krivično djelo, tada se može isti pozvati na institut uračunljivosti. Ili npr: vozači teretnjaka po nepisanom pravilu svraćaju u birtije gdje se opijaju. Naš vozač ide iz Skoplja u Ljubljanu i svjestan je, odnosno mora biti svjestan da je saobraćaj opasna djelatnost i da alkohol smanjuje mogućnost upravljanja vozilom, da mora stići na odredište i šta ga sve čeka na putu. On ipak nakon toga sjedne u auto i nastavi vožnju i dođe do saobraćajne nesreće. U vrijeme počinjenja bio je neuračunljiv, ali sudja da ima u vidu ovaj institut, mi ga osuđujemo zbog toga što je kada je sjeo da pije bio sjestan jer je vozač profesionalac. Radit će se o eventualnom umišljaju-ne isključuje krivicu samo kod odmjeravanja kazne
http://www.epravo.ba
Učinitelj krivičnog djela čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekog stanja iz stava 1. ovog člana, može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost)
Bitno smanjena uračunljivost je takvo stanje učinioca u vrijeme izvršenja krivičnog djela u kojem je njegova sposobnost da shvati značaj svoga djela ili mogućnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja
Dakle, za razliku od neuračunljivosti koja može samo da postoji ili ne postoji, uračunljivost se može stepenovati, manifestovati u različitoj mjeri. Zapravo, osnovna razlika između neuračunljivosti i bitno smanjene uračunljivosti sastoji se u intenzitetu poremećenosti psihičkih funkcija; kod neuračunljivosti one su posve isključene, a ovdje one postoje ali su usljed postojećih abnormalnih stanja bitno smanjene. To znači da je za primjenu ove ustanove potrebno da je smanjenje ovih mogućnosti većeg intenziteta, da je ono izraženo u znatnijoj mjeri i da je opredjeljujuće uticalo na učinioca u odnosu na izvršenje djela. Umanjenja ovih psihičkih mogućnosti koja su manjeg intenziteta ne isključuju uračunljivost, ali se mogu uzeti pri odmjeravanju kazne u okviru stepena krivice. Razgraničenje između neuračunljivosti i bitno smanjene uračunljivosti u praksi je veoma složbeno i ovo pitanje u praksi se razrješava isključivo vještačenjem od strane specijalizovanih zdravstvenih ustanova ili u lakšim slučajevima vještačenjem od strane ljekara neuropsihijatara kao pojedinaca.
Ako se pojavi sumnja da je uračunljivost smanjena, ona se mora u svakom konkretnom slučaju da utvrđuje, kao što se to čini kada je u pitanju i neuračunljivost.
Zakon bitno smanjenu uračunljivost tretira kao fakultativni osnov za ublažavanje kazne, iz čega se zaključuje da takvo stanje učinioca ne isključuje njegovu krivicu, odnosno da ovakav učinilac može da postupa kako umišljajno tako i nehatno, pa zbog toga se ovim licima uz kaznu mogu izricati i mjere bezbjednosti.
actio libera in causa (Član 36. Stav 3)
Kriv je učinitelj kriv. djela koji se upotrebom alkohola, droga ili na drugi način doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti značaj svog djela ili upravljati svojim postupcima, ako je u vrijeme dovođenja u to stanje kriv. djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u pogledu kriv. djela kod njega postojao nehat a zakon za takvo kriv. djelo propisuje krivicu i za nehat (actio libera in causa).
Pravilo je da se neuračunljivost kao i bitno smanjena uračunljivost procjenjuju se u vrijeme izvršenja krvičnog djela (tempus commissi delicti) izuzetak od ovog pravila postoji u slučaju actio libera in causa, kada se uračunljivost procijenjuje prema vremenu kada se učinilac stavljao u neuračunljivo stanje. npr. lice koje je sklono upotrebi alkohola i pravljenju izgreda, u alkoholiziranom stanju napadne drugo lice i nanese mu tjelesnu povredu. U vrijeme nanošenja povrede učinilac je neuračunljiv, ali je kriv jer je bio uračunljiv u vrijeme kada se dovodio u alkoholizirano stanje, a pri tome je znao da u takvom stanju može učiniti kriv. djelo
Suština ovog instituta je u tome da se učinilac doveo u stanje neuračunljivosti upotrebom alkohola ili drugih omamljujućih sredstava uslijed čega nije mogao shvatiti značaj djela ili upravljati svojim postupcima.
Uračunljivost ovakvih osoba ne procjenjuje se u vrijeme izvršenja djela, nego u vrijeme kada se učinilac dovodio u takvo stanje. On je kriv, ako je u vrijeme dovođenja u neuračunljivo stanje krivično djelo bilo obuhvaćeno umišljajem ili je u odnosu na krivično djelo kod njega postojao nehat, a zakon za takvo djelo propisuje kažnjavanje za nehata.
Ovaj institut poznat je i pod nazivom „actiones libera in cause“ – radnje slobodne u uzroku a nisu slobodne u izvođenju. Npr. pijanac ima vlastito iskustvo u pijanstvu,(zna se da agresivan kad je pijan) pa u pijanom stanju učini krivično djelo, tu se ne može primjeniti ovaj institut; dok recimo kod nekog ko nikad ne pije i iz nekih razloga se napije pa učini krivično djelo, tada se može isti pozvati na institut uračunljivosti. Ili npr: vozači teretnjaka po nepisanom pravilu svraćaju u birtije gdje se opijaju. Naš vozač ide iz Skoplja u Ljubljanu i svjestan je, odnosno mora biti svjestan da je saobraćaj opasna djelatnost i da alkohol smanjuje mogućnost upravljanja vozilom, da mora stići na odredište i šta ga sve čeka na putu. On ipak nakon toga sjedne u auto i nastavi vožnju i dođe do saobraćajne nesreće. U vrijeme počinjenja bio je neuračunljiv, ali sudja da ima u vidu ovaj institut, mi ga osuđujemo zbog toga što je kada je sjeo da pije bio sjestan jer je vozač profesionalac. Radit će se o eventualnom umišljaju-ne isključuje krivicu samo kod odmjeravanja kazne
http://www.epravo.ba
- By LegaForum