- Fri Sep 18, 2020 3:49 pm
#4314
Aggerholm vs. Denmark (br. 45439/18), 15.9.2020.
Povreda člana 3. EK
Slučaj se odnosi na pritužbu mentalno oboljelog muškarca zbog vezivanja za krevet u psihijatrijskoj bolnici gotovo 23 sata.
Aplikant je Niels Lund Aggerholm, danski državljanin. Boluje od paranoične shizofrenije, a 2005. godine osuđen je na zatvaranje u psihijatrijsku bolnicu nakon pet slučajeva nasilja nad vladinim dužnosnicima.
Osam godina nakon izricanja kazne, glavna doktorica bolnice donijela je odluku da ga vežu za krevet nakon što joj je prijetio. Uzimajući u obzir prethodne napade na osoblje i pacijente, smatrala je da aplikant predstavlja opasnost, opozvala je njegovo puštanje na slobodu i naredila mjere zabrane koje su započele 8. februara 2013. u 13.15. Prema dnevnim bolničkim evidencijama, drugi je doktor pregledao apelanta pet sati i 40 minuta kasnije i utvrdio da je "tih" i "pričljiviji" te je odlučio pustiti jedan kaiš za gležanj i omogućiti mu posjete toaletu. Četiri sata kasnije isti je doktor zadržao mjere zabrane jer je smatrao da je aplikant i dalje potencijalno opasan. Sljedećeg dana u 10.30 sati, nakon što je obaviješten da je aplikant prespavao cijelu noć, doktor je zaključio da ga je sigurno pustiti iz sigurnosnog kreveta. Aplikant je pušten u 12.05 sati nakon razgovora s glavnim doktorom.
Aplikant se žalio raznim upravnim i sudskim tijelima. Tokom sudske revizije sudovi su saslušali aplikanta, glavnog doktora i zdravstvenog pomoćnika te su uzeli u obzir njegove dnevne evidencije, kao i izvještaj Medicinsko-pravnog vijeća. Konačno, 2017. godine domaći su sudovi utvrdili da su mjere protiv aplikanta bile potrebne kako bi se izbjegla neposredna opasnost za njega ili druge i da nisu bile moguće manje nametljive mjere. Također su bili zadovoljni da je medicinsko osoblje, zdravstveni pomoćnik i četvero doktora, dovoljno procijenilo treba li zadržavanje i dalje nastaviti. Aplikantova kazna je opozvana 2018. godine.
Pozivajući se na član 3. aplikant tvrdi da nije postojala neposredna opasnost koja zahtijeva fizičko sputavanje, da su mjere zabrane trebale biti korištene kao krajnje sredstvo nakon što su iscrpljene sve druge razumne mogućnosti i da je bio je vezan duže nego što je bilo potrebno.
S obzirom na kontekst i aplikantovu istoriju nasilja Evropski sud, kao i domaći sudovi, smatra da je odluka da ga privežu za krevet bila jedino dostupno sredstvo da se spriječi neposredna šteta osoblju i pacijentima u bolnici. Međutim, domaći sudovi nisu uspjeli riješiti nekoliko pitanja u pogledu trajanja mjere. Mjeru je nastavio dežurni doktor tokom cijele noći, uprkos tome što je aplikant bio smiren četiri sata ranije. Također se kasnilo jedan i pol sat na njegovo puštanje iz sigurnosnog kreveta sljedeći dan.
Povreda člana 3. EK
Slučaj se odnosi na pritužbu mentalno oboljelog muškarca zbog vezivanja za krevet u psihijatrijskoj bolnici gotovo 23 sata.
Aplikant je Niels Lund Aggerholm, danski državljanin. Boluje od paranoične shizofrenije, a 2005. godine osuđen je na zatvaranje u psihijatrijsku bolnicu nakon pet slučajeva nasilja nad vladinim dužnosnicima.
Osam godina nakon izricanja kazne, glavna doktorica bolnice donijela je odluku da ga vežu za krevet nakon što joj je prijetio. Uzimajući u obzir prethodne napade na osoblje i pacijente, smatrala je da aplikant predstavlja opasnost, opozvala je njegovo puštanje na slobodu i naredila mjere zabrane koje su započele 8. februara 2013. u 13.15. Prema dnevnim bolničkim evidencijama, drugi je doktor pregledao apelanta pet sati i 40 minuta kasnije i utvrdio da je "tih" i "pričljiviji" te je odlučio pustiti jedan kaiš za gležanj i omogućiti mu posjete toaletu. Četiri sata kasnije isti je doktor zadržao mjere zabrane jer je smatrao da je aplikant i dalje potencijalno opasan. Sljedećeg dana u 10.30 sati, nakon što je obaviješten da je aplikant prespavao cijelu noć, doktor je zaključio da ga je sigurno pustiti iz sigurnosnog kreveta. Aplikant je pušten u 12.05 sati nakon razgovora s glavnim doktorom.
Aplikant se žalio raznim upravnim i sudskim tijelima. Tokom sudske revizije sudovi su saslušali aplikanta, glavnog doktora i zdravstvenog pomoćnika te su uzeli u obzir njegove dnevne evidencije, kao i izvještaj Medicinsko-pravnog vijeća. Konačno, 2017. godine domaći su sudovi utvrdili da su mjere protiv aplikanta bile potrebne kako bi se izbjegla neposredna opasnost za njega ili druge i da nisu bile moguće manje nametljive mjere. Također su bili zadovoljni da je medicinsko osoblje, zdravstveni pomoćnik i četvero doktora, dovoljno procijenilo treba li zadržavanje i dalje nastaviti. Aplikantova kazna je opozvana 2018. godine.
Pozivajući se na član 3. aplikant tvrdi da nije postojala neposredna opasnost koja zahtijeva fizičko sputavanje, da su mjere zabrane trebale biti korištene kao krajnje sredstvo nakon što su iscrpljene sve druge razumne mogućnosti i da je bio je vezan duže nego što je bilo potrebno.
S obzirom na kontekst i aplikantovu istoriju nasilja Evropski sud, kao i domaći sudovi, smatra da je odluka da ga privežu za krevet bila jedino dostupno sredstvo da se spriječi neposredna šteta osoblju i pacijentima u bolnici. Međutim, domaći sudovi nisu uspjeli riješiti nekoliko pitanja u pogledu trajanja mjere. Mjeru je nastavio dežurni doktor tokom cijele noći, uprkos tome što je aplikant bio smiren četiri sata ranije. Također se kasnilo jedan i pol sat na njegovo puštanje iz sigurnosnog kreveta sljedeći dan.