Zloupotreba vladajuceg dominantnog polozaja
Posted: Thu Dec 29, 2016 2:39 pm
Utvrđivanje mjerodavnog – relevantnog tržišta preduslov je za utvrđivanje zloupotrebe vladajućeg - dominantnog položaja
Relevantno tržište proizvoda i/ili usluga u konkretnom slučaju, predstavlja tržište distribucije sportskih kanala sa fudbalskim sadržajima visokog kvaliteta koji uključuju i prenos Live paketa engleske Premijer lige u Bosni i Hercegovini, jer su u pitanju fudbalski sadržaji visokog kvaliteta koji nemaju uopće ili nemaju adekvatnu zamjenu.
Iz obrazloženja:
Mjerodavno tržište je preduslov za ocjenjivanje vladajućeg položaja i ima svoju proizvodnu, geografsku, a kadkad i vremensku dimenziju. Svaka zloupotreba vladajućeg položaja jednog ili više poduzetnika na zajedničkom tržištu ili na njegovom značajnijem dijelu, zabranjena je kao nespojiva sa zajedničkim tržištem. Vladajući-dominantan položaj podrazumjeva položaj privredne moći koju uživa poduzetnik koja mu omogućava da spriječi održavanje učinkovitog tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu, dajući mu snagu da se ponaša u značajnoj mjeri neovisno od njegovih konkurenata, njegovih kupaca, te konačno od potrošača. Vladajući položaj na tržištu nije sam po sebi zabranjen, već samo njegova zloupotreba. Stoga, da bi se mogla utvrditi zloupotreba vladajućeg - dominantnog položaja, mora se prvenstveno utvrditi mjerodavno - relevantno tržište, o čemu je vijeće za upravne sporove prilikom ocjene zakonitosti pobijanog rješenja vodilo računa. Relevantno tržište se mora utvrditi za svaki pojedinačni slučaj. Zakon o konkurenciji definiše “relevantno tržište“ kao „tržište određenih proizvoda koji su predmet obavljanja djelatnosti privrednih subjekata na određenom geografskom području”. Relevantno tržište je najprije tržište proizvoda. Ono obuhvata istovrsne proizvode i njihove supstitute. Supstitut se određuje prema shvaćanju korisnika i/ili potrošača koje nije određeno samo stvarnim osobinama i funkcionalnošću proizvoda, nego i njihovom dostupnošću “pod prihvatljivim uslovima”. U određivanju zamjenjivosti proizvoda zakonodavac, dakle, uzima u obzir ne samo ekonomske, nego i sve ostale faktičke uslove na datom tržištu. Geografsko tržište obuhvata cjelokupnu Bosnu i Hercegovinu ili „značajan dio“ njene teritorije na kome su uslovi trgovine relativno ujednačeni i koje se na osnovu toga razlikuje od uslova konkurencije na “susjednim geografskim tržištima.
Po shvatanju i ovog vijeća, a suprotno navodima zahtjeva tužitelja, Konkurencijsko vijeće BiH je u skladu sa članom 3. stav 1. Zakona i čl. 4. i 5. Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta («Službeni glasnik BiH», br. 18/06 i 34/10), prije svega, odredilo relevantno tržište u konkretnom slučaju. Ono predstavlja tržište distribucije sportskih kanala sa fudbalskim sadržajima visokog kvaliteta koji uključuju i prenos Live paketa engleske Premijer lige u Bosni i Hercegovini, jer su u pitanju fudbalski sadržaji visokog kvaliteta koji nemaju uopće ili nemaju adekvatnu zamjenu, odnosno, da krajnji korisnik koji npr. prati utakmice njemačke Bundeslige neće smatrati utakmice engleske Premijer lige adekvatnom zamjenom, i obratno. Krajnji korisnici usluge, shodno pravilnom zaključku tuženog, ne bi smatrali međusobno zamjenjivom, pod prihvatljivim uslovima, imajući u vidu posebno njihove bitne karakteristike, kvalitet, uobičajenu namjenu, način upotrebe, uslove prodaje i cijene utakmica bilo koje ekskluzivne fudbalske lige (engleska, njemačka, talijanska, španska, francuska) ili drugih ekskluzivnih fudbalskih takmičenja (UEFA Liga prvaka, UEFA Liga Evrope), što čini neosnovanim navod zahtjeva tužitelja da Konkurencijsko vijeće nije primijenilo zakonske kriterijume (proizvodi koje potrošači smatraju međusobno zamjenjivim tj. supstituti) prilikom određivanja relevantnog tržišta.
Nisu osnovani ni navodi tužitelja da je u postupku utvrđivanja zamjenjivosti potražnje za određenim proizvodima, Konkurencijsko vijeće trebalo primijeniti SSNIP test. Naime, u konkretnom slučaju, nikakvim posebnim metodama nije trebalo da se ispituje zamjenjivost potražnje za određenim proizvodima, jer su u pitanju fudbalski sadržaji koji se emituju uživo, nemaju adekvatnu zamjenu zbog njihovog kvaliteta i bitnih karakteristika, pa samim tim su zbog svog sadržaja jedinstveni, odnosno ne postoji zamjenski proizvod koji bi krajnji korisnici smatrali adekvatnom zamjenom/supstitutom. Stoga je vijeće za upravne sporove i prihvatilo u cijelosti razloge zbog kojih je Konkurencijsko vijeće kao relevantno tržište proizvoda i/ili usluga u konkretnom slučaju odredilo, tržište distribucije sportskih kanala sa fudbalskim sadržajima visokog kvaliteta koji uključuju i prenos Live paketa engleske Premijer lige u Bosni i Hercegovini, koji su dovoljno obrazloženi, argumentovani i jasni. Ovo iz razloga što Zakon o konkurenciji i Odluka o utvrđivanju relevantnog tržišta, nisu definisali upotrebu SSNIP testa kao metoda kojeg Konkurencijsko vijeće mora primjenjivati prilikom procjene zamjenjivosti potražnje za određenim proizvodima. Metodologija SSNIP testa se sastoji u posmatranju ponašanja krajnjeg korisnika usluge ili proizvoda u slučaju kada proizvođač/pružalac poveća svoju cijenu u manjem omjeru (5-8%) na duži vremenski period. U tom slučaju posmatra se da li će korisnik nastaviti da koristi proizvod bez obzira na povećanje cijene ili će početi koristiti proizvod/uslugu konkurenta.
U konkretnom slučaju, nije bilo potrebe za provođenjem SSNIP testa, iz razloga što se iz osporenog rješenja na strani 24. može zaključiti da je upravo tužitelj svoju cijenu konstantno povećavao (u periodu 2006-2010. godine cijene po korisniku za kanal Sport Klub su se kretale u rasponu od 0,21-0,26 EUR, u ugovorima iz prve polovice 2012. godine početna cijena je 0,35 EUR po pretplatniku, a već krajem 2012. godine najniža cijena za Sport Klub iznosi 0,55 EUR/pretplatnik), zbog čega je istaknuti prigovor tužitelja u tom pravcu neosnovan. Osim toga, iz podataka spisa je evidentno da se u konkretnom slučaju radi o drastičnim povećanjima cijena (cca 60-130%), a ne ovim od 5-8% kako predviđa SSNIP test.
Nema osnova ni navod u pogledu načina utvrđivanja dominantnog položaja. Naime, pravilno vijeće za upravne sporove prihvata shvatanje Konkurencijskog vijeća da je tržišno učešeće privrednog subjekta-tužitelja na relevantnom tržištu od 100,0%, obzirom da je Sport Klub jedini sportski kanal koji nudi fudbalske sadržaje visokog kvaliteta, a koji uključuju i prenos Live paketa engleske Premijer lige. Dominatan položaj tužitelja na relevantnom tržištu je upravo zbog Premijer lige koju emituje putem kanala Sport Klub, a ne po broju ugovora sa krajnjim korisnicima. Tužitelj je nakon dobivanja prava na emitovanje Premijer Lige (putem Sport Kluba) počeo da mijenja svoje ponašanje na tržištu u odnosu na konkurente svojih povezanih društava - drugi kablovski operateri, povećavajući drastično cijene proizvoda, uskraćivanjem ponude istog i sl. što ukazuje da su isti bili svjesni svog dominantnog položaja i svoje tržišne moći. Navodi tužitelja da je pogrešna primjena člana 10. stav 2. tačka c) Zakona o konkurenciji prilikom utvrđivanja radnje zloupotrebe dominantnog položaja prilikom donošenja rješenja iz razloga što se ne radi o istoj vrsti poslova, jer operateri imaju različit broj korisnika, različite tehničke i druge kapacitete, je neosnovana. Ovo iz razloga što tužitelj zaključuje ugovore o distribuciji kanala Sport Klub na teritoriji BiH sa kablovskim operaterima, što podrazumjeva da sa svakim od potpisnika ugovora, zaključuje istu i/ili sličnu vrstu posla–distribuciju kanala Sport Klub. Kolika je njihova tržišna snaga, tehnički uslovi i slično iz ugovora se, evidentno ne vidi, jer ni sam tužitelj očito nije pravio razliku, obzirom da se radi o tipskim ugovorima, što dalje upućuje na zaključak da se radi o istoj vrsti poslova. Iz navedenog proizilazi da Konkurencijsko vijeće nije tražilo od tužitelja da svima nudi iste uslove, nego da obezbjedi da pod jednakim i transparentnim uslovima, svi zainteresovani imaju pristup usluzi koju pruža, a razumljivo je da cijena varira u zavisnosti od broja pretplatnika ili nekih drugih parametara karakterističnih za ovu vrstu poslova. U predmetnom slučaju je sporno to što je tužitelj jednim subjektima omogućio da zaključe ugovore, drugima ne, što je nekim subjektima smatrao da su stari ugovori produženi i obračunavao mjesečne naknade po starim cijenama, a drugi subjekti su bili primorani da pristanu na drastično povećanje cijene, koje je tužitelj nametnuo ili da odustanu od ugovora i da ni na koji način nije objasnio po kom kriteriju i iz kojih razloga je sve to radio. Konačno, činjenica da je tužitelj i sam prisutan na tržištu pružanja usluga emitovanja TV programa krajnjim korisnicima putem svojih povezanih subjekata, upućuje na zaključak da je u interesu samog tužitelja da drugi kablovski operateri nemaju istu ponudu kanala kao i on tj. odgovara mu da drugi kablovski operateri imaju slabiju punudu. Pored toga, tužitelj je vlasnik kanala Sport Klub, koji je u BiH jako popularan i zbog prenosa sportskih sadržaja u kojim učestvuju sportisti sa ovih prostora, jasno je da je u interesu tužitelja da na neki način svojim najjačim konkurentima (velikim kablovskim operaterima i telekom operaterima), onemogući emitovanje ovog kanala, jer na taj način tužitelj ima konkurentsku prednost kod krajnjih potrošača, ili da isti prodaje po ekstremno visokim cijenama, jer mu to obezbjeđuje i visoke prihode.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja, broj S1 3 U 014981 15 Uvp od 30.03.2016. godine)
www.advokat.attorney
Relevantno tržište proizvoda i/ili usluga u konkretnom slučaju, predstavlja tržište distribucije sportskih kanala sa fudbalskim sadržajima visokog kvaliteta koji uključuju i prenos Live paketa engleske Premijer lige u Bosni i Hercegovini, jer su u pitanju fudbalski sadržaji visokog kvaliteta koji nemaju uopće ili nemaju adekvatnu zamjenu.
Iz obrazloženja:
Mjerodavno tržište je preduslov za ocjenjivanje vladajućeg položaja i ima svoju proizvodnu, geografsku, a kadkad i vremensku dimenziju. Svaka zloupotreba vladajućeg položaja jednog ili više poduzetnika na zajedničkom tržištu ili na njegovom značajnijem dijelu, zabranjena je kao nespojiva sa zajedničkim tržištem. Vladajući-dominantan položaj podrazumjeva položaj privredne moći koju uživa poduzetnik koja mu omogućava da spriječi održavanje učinkovitog tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu, dajući mu snagu da se ponaša u značajnoj mjeri neovisno od njegovih konkurenata, njegovih kupaca, te konačno od potrošača. Vladajući položaj na tržištu nije sam po sebi zabranjen, već samo njegova zloupotreba. Stoga, da bi se mogla utvrditi zloupotreba vladajućeg - dominantnog položaja, mora se prvenstveno utvrditi mjerodavno - relevantno tržište, o čemu je vijeće za upravne sporove prilikom ocjene zakonitosti pobijanog rješenja vodilo računa. Relevantno tržište se mora utvrditi za svaki pojedinačni slučaj. Zakon o konkurenciji definiše “relevantno tržište“ kao „tržište određenih proizvoda koji su predmet obavljanja djelatnosti privrednih subjekata na određenom geografskom području”. Relevantno tržište je najprije tržište proizvoda. Ono obuhvata istovrsne proizvode i njihove supstitute. Supstitut se određuje prema shvaćanju korisnika i/ili potrošača koje nije određeno samo stvarnim osobinama i funkcionalnošću proizvoda, nego i njihovom dostupnošću “pod prihvatljivim uslovima”. U određivanju zamjenjivosti proizvoda zakonodavac, dakle, uzima u obzir ne samo ekonomske, nego i sve ostale faktičke uslove na datom tržištu. Geografsko tržište obuhvata cjelokupnu Bosnu i Hercegovinu ili „značajan dio“ njene teritorije na kome su uslovi trgovine relativno ujednačeni i koje se na osnovu toga razlikuje od uslova konkurencije na “susjednim geografskim tržištima.
Po shvatanju i ovog vijeća, a suprotno navodima zahtjeva tužitelja, Konkurencijsko vijeće BiH je u skladu sa članom 3. stav 1. Zakona i čl. 4. i 5. Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta («Službeni glasnik BiH», br. 18/06 i 34/10), prije svega, odredilo relevantno tržište u konkretnom slučaju. Ono predstavlja tržište distribucije sportskih kanala sa fudbalskim sadržajima visokog kvaliteta koji uključuju i prenos Live paketa engleske Premijer lige u Bosni i Hercegovini, jer su u pitanju fudbalski sadržaji visokog kvaliteta koji nemaju uopće ili nemaju adekvatnu zamjenu, odnosno, da krajnji korisnik koji npr. prati utakmice njemačke Bundeslige neće smatrati utakmice engleske Premijer lige adekvatnom zamjenom, i obratno. Krajnji korisnici usluge, shodno pravilnom zaključku tuženog, ne bi smatrali međusobno zamjenjivom, pod prihvatljivim uslovima, imajući u vidu posebno njihove bitne karakteristike, kvalitet, uobičajenu namjenu, način upotrebe, uslove prodaje i cijene utakmica bilo koje ekskluzivne fudbalske lige (engleska, njemačka, talijanska, španska, francuska) ili drugih ekskluzivnih fudbalskih takmičenja (UEFA Liga prvaka, UEFA Liga Evrope), što čini neosnovanim navod zahtjeva tužitelja da Konkurencijsko vijeće nije primijenilo zakonske kriterijume (proizvodi koje potrošači smatraju međusobno zamjenjivim tj. supstituti) prilikom određivanja relevantnog tržišta.
Nisu osnovani ni navodi tužitelja da je u postupku utvrđivanja zamjenjivosti potražnje za određenim proizvodima, Konkurencijsko vijeće trebalo primijeniti SSNIP test. Naime, u konkretnom slučaju, nikakvim posebnim metodama nije trebalo da se ispituje zamjenjivost potražnje za određenim proizvodima, jer su u pitanju fudbalski sadržaji koji se emituju uživo, nemaju adekvatnu zamjenu zbog njihovog kvaliteta i bitnih karakteristika, pa samim tim su zbog svog sadržaja jedinstveni, odnosno ne postoji zamjenski proizvod koji bi krajnji korisnici smatrali adekvatnom zamjenom/supstitutom. Stoga je vijeće za upravne sporove i prihvatilo u cijelosti razloge zbog kojih je Konkurencijsko vijeće kao relevantno tržište proizvoda i/ili usluga u konkretnom slučaju odredilo, tržište distribucije sportskih kanala sa fudbalskim sadržajima visokog kvaliteta koji uključuju i prenos Live paketa engleske Premijer lige u Bosni i Hercegovini, koji su dovoljno obrazloženi, argumentovani i jasni. Ovo iz razloga što Zakon o konkurenciji i Odluka o utvrđivanju relevantnog tržišta, nisu definisali upotrebu SSNIP testa kao metoda kojeg Konkurencijsko vijeće mora primjenjivati prilikom procjene zamjenjivosti potražnje za određenim proizvodima. Metodologija SSNIP testa se sastoji u posmatranju ponašanja krajnjeg korisnika usluge ili proizvoda u slučaju kada proizvođač/pružalac poveća svoju cijenu u manjem omjeru (5-8%) na duži vremenski period. U tom slučaju posmatra se da li će korisnik nastaviti da koristi proizvod bez obzira na povećanje cijene ili će početi koristiti proizvod/uslugu konkurenta.
U konkretnom slučaju, nije bilo potrebe za provođenjem SSNIP testa, iz razloga što se iz osporenog rješenja na strani 24. može zaključiti da je upravo tužitelj svoju cijenu konstantno povećavao (u periodu 2006-2010. godine cijene po korisniku za kanal Sport Klub su se kretale u rasponu od 0,21-0,26 EUR, u ugovorima iz prve polovice 2012. godine početna cijena je 0,35 EUR po pretplatniku, a već krajem 2012. godine najniža cijena za Sport Klub iznosi 0,55 EUR/pretplatnik), zbog čega je istaknuti prigovor tužitelja u tom pravcu neosnovan. Osim toga, iz podataka spisa je evidentno da se u konkretnom slučaju radi o drastičnim povećanjima cijena (cca 60-130%), a ne ovim od 5-8% kako predviđa SSNIP test.
Nema osnova ni navod u pogledu načina utvrđivanja dominantnog položaja. Naime, pravilno vijeće za upravne sporove prihvata shvatanje Konkurencijskog vijeća da je tržišno učešeće privrednog subjekta-tužitelja na relevantnom tržištu od 100,0%, obzirom da je Sport Klub jedini sportski kanal koji nudi fudbalske sadržaje visokog kvaliteta, a koji uključuju i prenos Live paketa engleske Premijer lige. Dominatan položaj tužitelja na relevantnom tržištu je upravo zbog Premijer lige koju emituje putem kanala Sport Klub, a ne po broju ugovora sa krajnjim korisnicima. Tužitelj je nakon dobivanja prava na emitovanje Premijer Lige (putem Sport Kluba) počeo da mijenja svoje ponašanje na tržištu u odnosu na konkurente svojih povezanih društava - drugi kablovski operateri, povećavajući drastično cijene proizvoda, uskraćivanjem ponude istog i sl. što ukazuje da su isti bili svjesni svog dominantnog položaja i svoje tržišne moći. Navodi tužitelja da je pogrešna primjena člana 10. stav 2. tačka c) Zakona o konkurenciji prilikom utvrđivanja radnje zloupotrebe dominantnog položaja prilikom donošenja rješenja iz razloga što se ne radi o istoj vrsti poslova, jer operateri imaju različit broj korisnika, različite tehničke i druge kapacitete, je neosnovana. Ovo iz razloga što tužitelj zaključuje ugovore o distribuciji kanala Sport Klub na teritoriji BiH sa kablovskim operaterima, što podrazumjeva da sa svakim od potpisnika ugovora, zaključuje istu i/ili sličnu vrstu posla–distribuciju kanala Sport Klub. Kolika je njihova tržišna snaga, tehnički uslovi i slično iz ugovora se, evidentno ne vidi, jer ni sam tužitelj očito nije pravio razliku, obzirom da se radi o tipskim ugovorima, što dalje upućuje na zaključak da se radi o istoj vrsti poslova. Iz navedenog proizilazi da Konkurencijsko vijeće nije tražilo od tužitelja da svima nudi iste uslove, nego da obezbjedi da pod jednakim i transparentnim uslovima, svi zainteresovani imaju pristup usluzi koju pruža, a razumljivo je da cijena varira u zavisnosti od broja pretplatnika ili nekih drugih parametara karakterističnih za ovu vrstu poslova. U predmetnom slučaju je sporno to što je tužitelj jednim subjektima omogućio da zaključe ugovore, drugima ne, što je nekim subjektima smatrao da su stari ugovori produženi i obračunavao mjesečne naknade po starim cijenama, a drugi subjekti su bili primorani da pristanu na drastično povećanje cijene, koje je tužitelj nametnuo ili da odustanu od ugovora i da ni na koji način nije objasnio po kom kriteriju i iz kojih razloga je sve to radio. Konačno, činjenica da je tužitelj i sam prisutan na tržištu pružanja usluga emitovanja TV programa krajnjim korisnicima putem svojih povezanih subjekata, upućuje na zaključak da je u interesu samog tužitelja da drugi kablovski operateri nemaju istu ponudu kanala kao i on tj. odgovara mu da drugi kablovski operateri imaju slabiju punudu. Pored toga, tužitelj je vlasnik kanala Sport Klub, koji je u BiH jako popularan i zbog prenosa sportskih sadržaja u kojim učestvuju sportisti sa ovih prostora, jasno je da je u interesu tužitelja da na neki način svojim najjačim konkurentima (velikim kablovskim operaterima i telekom operaterima), onemogući emitovanje ovog kanala, jer na taj način tužitelj ima konkurentsku prednost kod krajnjih potrošača, ili da isti prodaje po ekstremno visokim cijenama, jer mu to obezbjeđuje i visoke prihode.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja, broj S1 3 U 014981 15 Uvp od 30.03.2016. godine)
www.advokat.attorney