Zalog u privrednom pravu
Posted: Thu Sep 10, 2015 11:46 am
ZALOG U PRIVREDNOM PRAVU
Založno pravo na pokretnim stvarima je jedan od najznačajnijh oblika realnog obezbjeđenja urednog ispunjavanja obaveza iz ugovora u privredi.
Ovo važi samo u slučaju zaloga na pokretnim stvarima, a to nije slučaj i kada je u pitanju zalog na nekretninama - hipoteka.
Ugovorom o zalozi obavezuje se dužnik ili neko treći (zalogodavac) prema povjeriocu (zalogoprimcu) da mu preda neku pokretnu stvar na kojoj postoji pravo svojine da bi se prije ostalih povjerilaca mogao naplatiti iz njene vrijednosti, ako mu potraživanje ne bude isplaćeno o dospjelosti, a povjerilac se obavezuje da primljenu stvar čuva i po prestanku svog potraživanja vrati neoštećenu zalogodavcu.
Predmeti založnog prava mogu biti individualno određene i nepotrošne pokretne stvari, koje se nalaze u prometu, gdje spadaju - pokretne stvari, novac, potraživanja i sl.
Pravilo o subjektima zaloga je:
1) mogu biti fizička i pravna lica, domaća i strana lica,
2) zalogodavac može da bude lice koje nije nosilac prava raspolaganja ili vlasnik založene stvari (dužnik založi tuđu stvar ili skladištar ima pravo na založenoj stvari bez obzira na pravni položaj ostavodavca u pogledu same robe).
Na jednoj stvari se može zasnovati više založnih prava po različitim pravnim osnovima.
Vjerovnik založnog prava da bi implementirao založno pravo na stvari koja je založena ne mora tražiti putem suda implementaciju tog prava. Nije mu potreban izvršni naslov - sudska presuda, da bi prodao stvar.
Ponekad se odstupa od načela - “prvi u vremenu jači u pravu” (priore tempore potio iure), npr. kod ugovora u prevozu robe. Roba koje je predmet prevoza je ujedno založena jer prevozioci imaju pravo zaloga na toj robi. Ovo načelo se ne primjenjuje, radi lakšeg uređenja stvari. Oni koji su već prevezli robu imaju «manje prava» i prvi se namiruje onaj kod koga se roba još nalazi ili kod koga je zadnjeg bila u pritežanju.
Založno pravo na pokretnim stvarima je jedan od najznačajnijh oblika realnog obezbjeđenja urednog ispunjavanja obaveza iz ugovora u privredi.
Ovo važi samo u slučaju zaloga na pokretnim stvarima, a to nije slučaj i kada je u pitanju zalog na nekretninama - hipoteka.
Ugovorom o zalozi obavezuje se dužnik ili neko treći (zalogodavac) prema povjeriocu (zalogoprimcu) da mu preda neku pokretnu stvar na kojoj postoji pravo svojine da bi se prije ostalih povjerilaca mogao naplatiti iz njene vrijednosti, ako mu potraživanje ne bude isplaćeno o dospjelosti, a povjerilac se obavezuje da primljenu stvar čuva i po prestanku svog potraživanja vrati neoštećenu zalogodavcu.
Predmeti založnog prava mogu biti individualno određene i nepotrošne pokretne stvari, koje se nalaze u prometu, gdje spadaju - pokretne stvari, novac, potraživanja i sl.
Pravilo o subjektima zaloga je:
1) mogu biti fizička i pravna lica, domaća i strana lica,
2) zalogodavac može da bude lice koje nije nosilac prava raspolaganja ili vlasnik založene stvari (dužnik založi tuđu stvar ili skladištar ima pravo na založenoj stvari bez obzira na pravni položaj ostavodavca u pogledu same robe).
Na jednoj stvari se može zasnovati više založnih prava po različitim pravnim osnovima.
Vjerovnik založnog prava da bi implementirao založno pravo na stvari koja je založena ne mora tražiti putem suda implementaciju tog prava. Nije mu potreban izvršni naslov - sudska presuda, da bi prodao stvar.
Ponekad se odstupa od načela - “prvi u vremenu jači u pravu” (priore tempore potio iure), npr. kod ugovora u prevozu robe. Roba koje je predmet prevoza je ujedno založena jer prevozioci imaju pravo zaloga na toj robi. Ovo načelo se ne primjenjuje, radi lakšeg uređenja stvari. Oni koji su već prevezli robu imaju «manje prava» i prvi se namiruje onaj kod koga se roba još nalazi ili kod koga je zadnjeg bila u pritežanju.