Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i postupanja sa djecom i maloljetnicima u krivičnom po
Posted: Fri Jul 24, 2020 7:54 am
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i postupanja sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku Republike Srpske
Član 1.
U Zakonu o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 13/10 i 61/13) u članu 1. poslije riječi: „sudovi“ i zapete dodaje se riječ: „javna“, a poslije riječi: „tužilaštva“ dodaju se riječi: „(u daljem tekstu: tužilaštvo)“, kao i u cijelom tekstu Zakona, u odgovarajućem padežu.
Riječi: „ovlašćena službena lica“ zamjenjuju se riječima: „policijske službenike“, kao i u cijelom tekstu Zakona, u odgovarajućem padežu.
Član 2.
U članu 2. u stavu 2. poslije riječi: „nije navršilo 14 godina“ riječi: „(u daljem tekstu: dijete)“ brišu se.
Član 3.
U članu 8. poslije riječi: „Obaveza je“ dodaje se riječ: „javnog“.
Član 4.
U članu 10. u stavu 2. poslije riječi: „kao mlađa punoljetna lica“ dodaje se zapeta i riječi: „a za koja se utvrdi da njihov razvoj nije na tom nivou da bi se mogla smatrati punoljetnim licem“.
Član 5.
Član 11. mijenja se i glasi:
„Odredbe Krivičnog zakonika Republike Srpske (‘Službeni glasnik Republike Srpske‘, broj 64/17), (u daljem tekstu: Krivični zakonik), Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (‘Službeni glasnik Republike Srpske‘, br. 53/12, 91/17 i 66/18), (u daljem tekstu: Zakon o krivičnom postupku), Zakona o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija Republike Srpske (‘Službeni glasnik Republike Srpske‘, broj 63/18), (u daljem tekstu: Zakon o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija) i drugi propisi primjenjuju se ako ovim zakonom nije drugačije propisano.“
Član 6.
U članu 12. u tački v) poslije riječi: „je lice koje je“ dodaju se riječi: „u vrijeme izvršenja krivičnog djela“, a poslije riječi: „punoljetnim licem“ i zapete dodaju se riječi: „a što se utvrđuje odgovarajućim nalazom vještačenja (psihološko, psihijatrijsko i slično)“ i zapeta.
Član 7.
U članu 21. u stavu 2. poslije riječi: „po nalogu i zahtjevu tužioca“ dodaje se zapeta i riječi: „i pruža stručnu pomoć kada tužilac saslušava dijete kao svjedoka oštećenog krivičnim djelom, odnosno koji je svjedok-očevidac učinjenog krivičnog djela iz člana 184. ovog zakona“.
U stavu 3. poslije riječi: „sud ocijeni da je to neophodno“ dodaje se zapeta i riječi: „i pruža stručnu pomoć kada sud saslušava dijete kao svjedoka oštećenog krivičnim djelom, odnosno koji je svjedok-očevidac učinjenog krivičnog djela iz člana 184. ovog zakona“.
Stav 5. mijenja se i glasi:
„(5) Tužilac u toku pripremnog postupka može odlučiti da stručni savjetnik prisustvuje radnjama koje se preduzimaju u prisustvu maloljetnog učinioca krivičnog djela, a naročito tokom njegovog ispitivanja. Sud određuje prisustvo stručnog savjetnika kada se u krivičnim postupcima za krivična djela iz člana 184. ovog zakona vrši saslušanje djece na čiju štetu je učinjeno krivično djelo ili su bili svjedoci učinjenog krivičnog djela.“
Stav 6. mijenja se i glasi:
„(6) Ukoliko tužilaštva ili sudovi nemaju stručne savjetnike, sudija i tužilac će zatražiti da radnje i zadatke iz st. 2. i 3. ovog člana izvrše stručna lica organa starateljstva, a u svrhu saslušanja djece svjedoka oštećenih krivičnim djelom, odnosno koji su svjedoci-očevici učinjenog krivičnog djela iz člana 184. ovog zakona, da angažuju stručno lice (psihologe, pedagoge, socijalne pedagoge – defektologe, specijalne pedagoge – defektologe i socijalne radnike) iz organa starateljstva.“
Poslije stava 6. dodaje se novi stav 7. koji glasi:
„(7) Stručni savjetnici tužilaštava i sudova imaju posebna znanja iz oblasti prestupništva mladih i krivičnopravne zaštite djece, o čemu stiču certifikate iz člana 197. stav 3. ovog zakona.“
Član 8.
U članu 26. stav 6. briše se.
Član 9.
U članu 35. u stavu 8. riječi: „da može biti upućen u vaspitni centar“ zamjenjuju se riječima: „da mu mogu biti izrečene vaspitne mjere pojačanog nadzora“.
Član 10.
U članu 43. u stavu 4. riječi: „prekršaj javnog reda i mira sa elementima nasilja“ brišu se.
Član 11.
U članu 44. u stavu 2. poslije riječi: „mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja“ dodaju se riječi: „i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi“, kao i u cijelom tekstu Zakona, u odgovarajućem padežu.
Član 12.
U članu 45. u stavu 1. poslije riječi: „ili ako se odluka“ dodaju se riječi: „o izricanju posebne obaveze ili mjere pojačanog nadzora“.
Član 13.
U članu 50. riječ: „krivice“ zamjenjuje se riječima: „krivične odgovornosti“.
Član 14.
U članu 51. u stavu 1. poslije riječi „ne može biti“ dodaju se riječi: „ kraća od šest mjeseci ni“.
U članu 51. u stavu 3. broj: „37.“ zamjenjuje se brojem: „52.“, a riječi: „Krivičnog zakona“ zamjenjuju se riječima: „Krivičnog zakonika“, kao i u cijelom tekstu Zakona, u odgovarajućem padežu.
Član 15.
U članu 53. u stavu 1. riječi: „u kazneno-popravnoj ustanovi“ zamjenjuju se riječima: „u ustanovi za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija (u daljem tekstu: Ustanova)“.
Stav 2. mijenja se i glasi:
„(2) Ako za vrijeme trajanja uslovnog otpusta određena mjera pojačanog nadzora ne postiže svrhu ili maloljetnik ne ispunjava posebne obaveze koje su mu određene uz vaspitnu mjeru pojačanog nadzora, sud može opozvati uslovni otpust.“
Poslije stava 2. dodaju se novi st. 3. i 4. koji glase:
„(3) Ako za vrijeme trajanja uslovnog otpusta maloljetnik učini jedno ili više krivičnih djela, sud postupa u skladu sa članom 48. Krivičnog zakonika.
(4) U slučaju iz st. 2. i 3. ovog člana, vrijeme provedeno na uslovnom otpustu ne uračunava se u vrijeme izdržane kazne maloljetničkog zatvora.“
Član 16.
Član 58. mijenja se i glasi:
„Vaspitne mjere i kazna maloljetničkog zatvora ne mogu imati pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava, i to:
a) zabrana vršenja određenih poslova ili funkcija u organima Republike Srpske, privrednim društvima i u drugim pravnim licima,
b) zabrana istupanja u štampi, na radiju, televiziji ili javnim skupovima, zabrana vršenja izdavačke djelatnosti ili zabrana učestvovanja u osnivanju udruženja,
v) zabrana sticanja određenog poziva ili unapređenja u službi,
g) zabrana sticanja određenih dozvola ili odobrenja koja se daju odlukom nadležnih organa.“
Član 17.
U članu 60. riječi: „t. od a) do g)“ zamjenjuju se riječima „t. od a) do đ)“.
Član 18.
Član 61. mijenja se i glasi:
„Prema maloljetniku se mogu izreći sljedeće mjere bezbjednosti:
a) obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi,
b) obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi,
v) obavezno liječenje od zavisnosti,
g) zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti,
d) zabrana prisustvovanja određenim sportskim priredbama,
đ) zabrana približavanja određenom licu i komunikacije sa određenim licem,
e) obavezan psihosocijalni tretman,
ž) udaljenje iz zajedničkog domaćinstva,
z) oduzimanje predmeta.“
Član 19.
U članu 62. poslije stava 2. dodaju se novi st. 3. i 4. koji glase:
„(3) Izuzetno od stava 1. ovog člana, mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, kada su ispunjeni zakonom propisani uslovi, može se izreći samostalno.
(4) Mjere bezbjednosti traju dok ne prestanu razlozi zbog kojih su izrečene, ali najduže do isteka trajanja vaspitne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora ili dok traje odgođeno izvršenje ove kazne ili uslovni otpust iz zavoda ili Ustanove, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.“
Član 20.
Naziv člana i član 63. mijenja se i glasi:
„Obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi
Član 63.
(1) Kada su ispunjeni uslovi iz člana 74. stav 1. Krivičnog zakonika, maloljetniku se izriče mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi.
(2) Mjeru bezbjednosti iz stava 1. ovog člana sud će obustaviti kada utvrdi da je prestala potreba za liječenjem i čuvanjem učinioca u zdravstvenoj ustanovi, o čemu sud odlučuje svakih šest mjeseci, na osnovu izvještaja zdravstvene ustanove i nalaza vještaka.
(3) Mjera bezbjednosti iz stava 1. ovog člana izrečena uz vaspitnu mjeru ili kaznu maloljetničkog zatvora može trajati i duže od isteka zakonskog roka trajanja izrečene vaspitne mjere ili izrečene kazne maloljetničkog zatvora.
(4) Umjesto mjere bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, maloljetniku se na osnovu nalaza i mišljenja vještaka može izreći vaspitna mjera upućivanja u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje ako se na takav način može obezbijediti liječenje i postići svrha mjere bezbjednosti koja se umjesto te mjere izriče.
(5) Mjera bezbjednosti obaveznog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi ne može se izreći uz vaspitnu mjeru sudskog ukora i posebnih obaveza.“
Član 21.
Naziv člana i član 64. mijenja se i glasi:
„Obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi
Član 64.
(1) Kada su ispunjeni uslovi iz člana 75. stav 1. Krivičnog zakonika, maloljetniku se može izreći mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi, kada se na osnovu nalaza i mišljenja vještaka utvrdi da za sprovođenje tih mjera nije potrebno liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi nego samo njegovo liječenje na slobodi.
(2) Kada sud odluči da u skladu sa stavom 1. ovog člana izrekne mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi, sud izriče vaspitnu mjeru ili kaznu maloljetničkog zatvora u skladu sa čl. 63. i 65. ovog zakona.
(3) Pod uslovima iz stava 1. ovog člana sud može izreći obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi i maloljetniku koji je krivično djelo izvršio u stanju bitno smanjene uračunljivosti ili koji je na osnovu člana 43. i člana 53. ovog zakona pušten na uslovni otpust.“
Član 22.
Naziv člana i član 65. mijenja se i glasi:
„Obavezno liječenje od zavisnosti
Član 65.
Kada su ispunjeni uslovi iz člana 76. stav 1. Krivičnog zakonika, maloljetniku se izriče mjera bezbjednosti obaveznog liječenja od zavisnosti.“
Član 23.
Naziv člana i član 66. mijenja se i glasi:
„Zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti
Član 66.
Prema maloljetniku sud može izreći mjeru bezbjednosti zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti, u skladu sa članom 77. Krivičnog zakonika.“
Član 24.
Poslije člana 66. dodaju se nazivi čl. i novi čl. 66a, 66b, 66v. i 66g. koji glase:
„Zabrana prisustvovanja određenim sportskim priredbama
Član 66a.
Prema maloljetniku sud može izreći mjeru bezbjednosti zabrane prisustvovanja određenim sportskim priredbama, u skladu sa članom 78. Krivičnog zakonika.
Zabrana približavanja i komunikacije sa određenim licem
Član 66b.
Prema maloljetniku sud može izreći mjeru bezbjednosti zabrane približavanja i komunikacije sa određenim licem, u skladu sa članom 79. Krivičnog zakonika.
Obavezan psihosocijalni tretman
Član 66v.
Prema maloljetniku sud može izreći mjeru bezbjednosti obaveznog psihosocijalnog tretmana, u skladu sa članom 80. Krivičnog zakonika.
Udaljenje iz zajedničkog domaćinstva
Član 66g.
Prema maloljetniku sud može izreći mjeru bezbjednosti udaljenje iz zajedničkog domaćinstva, u skladu sa članom 81. Krivičnog zakonika.“
Član 25.
U članu 67. broj: „62.“ zamjenjuje se brojem: „82.“.
Član 26.
U članu 69. u stavu 1. poslije riječi: „koje je krivično djelo učinilo kao“ dodaje se riječ „stariji“.
Član 27.
U članu 71. u stavu 1. poslije riječi: „Licu koje je kao“ dodaje se riječ „mlađe“, a riječi „a u vrijeme suđenja nije navršilo 23 godine života,“ brišu se.
Član 28.
U članu 72. u stavu 1. riječi: „pokretanja postupka, odnosno“ brišu se.
Član 29.
U članu 73. u stavu 2. riječi: „se osnovano sumnja“ zamjenjuju se riječima: „postoje osnovi sumnje“, a riječ „krivičnog“ zamjenjuje se riječju: „pripremnog“.
Poslije stava 4. dodaje se novi stav 5. koji glasi:
„(5) U slučaju kada policijski službenik vrši ispitivanje iz stava 1. ovog člana, dijete mora imati branioca, koji ima posebna znanja.“
Član 30.
U članu 78. u stavu 3. riječ: „ispitivanje“ zamjenjuje se riječju: „saslušanje“.
Član 31.
U članu 87. u stavu 1. riječi: „postupak obustaviti ili“ brišu se.
Član 32.
U članu 88. u stavu 2. riječ: „koje“ zamjenjuje se riječju: „koji“.
U stavu 3. poslije riječi: „u prisustvu njegovog branioca, roditelja, staraoca odnosno usvojioca“ dodaje se zapeta i riječi: „kao i stručnog lica organa starateljstva“.
U stavu 4. riječi: „24 časa“ zamjenjuju se riječima: „osam dana“, a riječ: „službeni“ briše se.
Poslije stava 8. dodaje se novi stav 9. koji glasi:
„(9) O prijedlogu za izricanje policijskog upozorenja iz st. 4. i 5. ovog člana tužilac donosi odluku u roku od osam dana od dana prijema prijedloga.“
Član 33.
https://www.anwalt-bih.de
U članu 89. u stavu 1. riječ: „krivični“ zamjenjuje se riječju: „pripremni“.
U stavu 3. riječi: „zahtijeva pokretanje krivičnog postupka“ zamjenjuju se riječima: „pokreće pripremni postupak“.
Član 34.
U članu 90. u stavu 4. poslije riječi: „i o tome“ dodaju se riječi: „obavještava maloljetnika, roditelja, usvojioca ili staraoca maloljetnika, branioca, organ starateljstva i“.
Član 35.
U članu 96. u stavu 6. riječ: „dužno“ zamjenjuje se riječju: „dužan“.
Član 36.
U članu 102. u stavu 4. broj: „44.“ zamjenjuje se brojem: „59.“.
Član 37.
U članu 104. u stavu 1. poslije riječi: „o obustavi pripremnog postupka“ dodaje se zapeta i riječi: „o čemu obavještava oštećenog i podnosioca prijave, koji mogu u roku od osam dana od dana obustave pripremnog postupka podnijeti pritužbu kancelariji tužioca“.
Poslije stava 4. dodaje se novi stav 5. koji glasi:
„(5) Radi boljeg upoznavanja ličnosti maloljetnika, činjenica i dokaza potrebnih za odluku, kontinuiteta postupka, te stvaranja povjerenja u ličnost sudije i olakšavanja komunikacije u istom krivičnom predmetu, isti sudija za maloljetnike može postupati od pokretanja pripremnog postupka pa do njegovog okončanja.“
Član 38.
U članu 107. stav 3. mijenja se i glasi:
„(3) Nakon što bude odlučeno o prethodnim prigovorima, sudija zakazuje sjednicu ili glavni pretres.“
Član 39.
U članu 122. stav 1. mijenja se i glasi:
„(1) Ako se maloljetnik bez opravdanog razloga tokom trajanja odgođenog izvršenja kazne maloljetničkog zatvora ili uslovnog otpusta iz zavoda ili Ustanove ne podvrgne psihijatrijskom liječenju na slobodi, sud može na prijedlog tužioca ili na prijedlog Ustanove ili zdravstvene ustanove u kojoj se maloljetnik liječio ili trebalo da liječi, te na prijedlog organa starateljstva ili po službenoj dužnosti, odrediti da se mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi ili obaveznog liječenja od zavisnosti prinudno izvrši u zdravstvenoj ili nekoj drugoj specijalizovanoj ustanovi, ili će obustaviti izvršenje mjere bezbjednosti ako utvrdi da je prestala potreba za liječenjem maloljetnika.“
Član 40.
U članu 159. u stavu 1. poslije riječi: „Zakonom o izvršenju krivičnih“ dodaju se riječi: „i prekršajnih“, kao i u cijelom tekstu Zakona, u odgovarajućem padežu.
Član 41.
U članu 179. u stavu 1. poslije riječi: „obaveznog psihijatrijskog liječenja“ dodaju se riječi: „i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi“.
Stav 2. mijenja se i glasi:
„(2) Mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, kada postoje uslovi iz člana 74. stav 1. Krivičnog zakonika, i mjera bezbjednosti obaveznog liječenja od zavisnosti, kada postoje uslovi iz člana 76. stav 1. Krivičnog zakonika, izvršavaju se u posebnom odjeljenju zdravstvene ustanove određene za maloljetnike ili u drugim specijalizovanim zdravstvenim ustanovama. Mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi, kada postoje uslovi iz člana 75. stav 1. Krivičnog zakonika izvršava se u zdravstvenoj ustanovi koja se određuje na prijedlog organa starateljstva koji prati izvršenje mjera bezbjednosti i o tome svaka tri mjeseca obavještava tužioca, roditelja, odnosno staraoca ili maloljetnika i sud.“
Stav 3. mijenja se i glasi:
„(3) Maloljetnik u zdravstvenoj ustanovi ili specijalizovanoj ustanovi ostaje sve dok ne prestanu razlozi zbog kojih je izrečena mjera bezbjednosti, ali najduže do isteka trajanja vaspitne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora ili dok traje odgođeno izvršenje ove kazne ili uslovni otpust iz zavoda ili Ustanove, ukoliko ovim zakonom nije drugačije propisano.“
Član 42.
Poslije člana 183. u nazivu glave „VI KRIVIČNA DJELA NA ŠTETU DJECE I MALOLJETNIKA“ riječi: „I MALOLJETNIKA“ brišu se.
Član 43.
U članu 184. stav 1. mijenja se i glasi:
„(1) Sudija za maloljetnike ili sudija koji ima posebna znanja sudi i punoljetnim učiniocima kada se u krivičnom postupku kao oštećeni pojavljuje dijete i maloljetno lice, za krivična djela propisana Krivičnim zakonikom, i to:
a) ubistvo,
b) teško ubistvo,
v) ubistvo djeteta pri porođaju,
g) navođenje na samoubistvo i pomaganje u samoubistvu,
d) teška tjelesna povreda,
đ) otmica,
e) protivpravno lišenje slobode,
ž) trgovina djecom,
z) silovanje,
i) krivična djela seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, iz Glave XV Krivičnog zakonika,
j) vanbračna zajednica sa djetetom,
k) oduzimanje djeteta,
l) zapuštanje i zlostavljanje djeteta,
lj) nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici,
m) kršenje porodičnih obaveza,
n) izbjegavanje davanja izdržavanja,
nj) omogućavanje uživanja opojnih droga,
o) razbojništvo,
p) razbojnička krađa.“
Član 44.
U članu 185. stav 3. mijenja se i glasi:
„(3) U istražnim radnjama postupaju specijalizovani policijski službenici koji su stekli posebna znanja iz oblasti prava djeteta i krivičnopravne zaštite maloljetnih lica.“
Član 45.
Član 186. mijenja se i glasi:
(1) Kod postupanja u krivičnim predmetima protiv učinilaca krivičnih djela na štetu djece, pri sprovođenju procesnih radnji posebno obazrivo se odnosi prema djetetu na čiju štetu je učinjeno krivično djelo, imajući u vidu njegov uzrast, osobine njegove ličnosti, obrazovanje i prilike u kojima živi, da bi se izbjegle moguće štetne posljedice na njegov budući život, vaspitanje i razvoj. Saslušanje djeteta se obavlja uz pomoć stručnog savjetnika iz člana 21. ovog zakona ili drugog stručnog lica.
(2) Ako se kao svjedok saslušava dijete oštećeno krivičnim djelom iz člana 184. ovog zakona, saslušanje se može provesti najviše dva puta. Tužilac ili policijski službenik saslušava svjedoka putem tehničkih uređaja za prenos slike i zvuka, a bez prisustva tužioca ili policijskog službenika u prostoriji gdje se svjedok nalazi. Saslušanje djeteta se obavlja uz pomoć stručnog savjetnika ili drugog stručnog lica, na osnovu čijeg se mišljenja, kad to nije protivno interesima djeteta ili interesima vođenja krivičnog postupka, može odobriti i prisustvo roditelja u prostoriji gdje se svjedok nalazi.
(3) Dijete se može saslušati u svom stanu ili drugom prostoru u kome boravi ili centru za socijalni rad. Pri saslušanju svjedoka postupa se u skladu sa stavom 2. ovog člana.
(4) Sud saslušava dijete kao svjedoka oštećenog krivičnim djelom iz člana 184. ovog zakona, u skladu sa stavom 2. ovog člana, tako da sud, stranake u postupku i branilac mogu postavljati pitanja, a da ne budu prisutni u istoj prostoriji sa svjedokom. Saslušanje djeteta se obavlja tako da se pitanja postavljaju posredstvom suda, a po potrebi uz pomoć stručnog savjetnika ili drugog stručnog lica.
(5) U svrhu zaštite djece oštećenih krivičnim djelom iz člana 184. ovog zakona, primjenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o zaštiti svjedoka u krivičnom postupku (’Službeni glasnik Republike Srpske’, broj 48/03).
(6) Odredbe ovog člana primjenjuju se i onda kada se saslušava dijete koje je svjedok-očevidac učinjenog djela iz člana 184. ovog zakona.
(7) Odredba člana 84. ovog zakona primjenjuje se u krivičnom postupku protiv učinilaca krivičnih djela na štetu djece.“
Član 46.
Poslije člana 186. dodaje se naziv člana i novi član 186a. koji glasi:
„Stručni savjetnik i stručno lice
Član 186a.
(1) Stručno lice je stručni radnik organa starateljstva – psiholog, pedagog, socijalni pedagog – defektolog, specijalni pedagog – defektolog, socijalni radnik koji posjeduje certifikat o stručnoj osposobljenosti za obavljanje poslova iz oblasti prestupništva mladih i krivičnopravne zaštite djece, iskustvo na poslovima zaštite i brige o djeci i profesionalne vještine u komunikaciji sa djecom, a uz čiju pomoć se obavlja saslušanje djeteta kao svjedoka oštećenog krivičnim djelom iz člana 184. stav 1. ovog zakona.
(2) Pomoć koju svjedoku pruža stručni savjetnik ili stručno lice iz stava 1. ovog člana ima za cilj pružanje emocionalne podrške djetetu, smanjenje nivoa anksiznosti, stresa, dodatne traumatizacije, straha i drugih štetnih uticaja nastalih učestvovanjem djeteta u pravosudnom postupku, da bi se pozitivno uticalo na sposobnost djeteta da, stičući osjećaj sigurnosti o postupku, razumije svoju ulogu, i da bi se na taj način obezbijedio kvalitet i vrijednost iskaza svjedoka.
(3) Stručni savjetnik ili stručno lice iz stava 1. ovog člana prilikom saslušanja djeteta kao svjedoka oštećenog krivičnim djelom posreduje u komunikaciji između tužioca ili policijskog službenika i svjedoka, po potrebi utiče na formulaciju pitanja koja se upućuju svjedoku u cilju prilagođavanja sposobnostima svjedoka da pitanja razumije, sugeriše izmjenu načina postavljanja pitanja tako da ne pobude dodatnu traumatizaciju svjedoka, i po potrebi interveniše radi zaštite dobrobiti svjedoka.
(4) Prije saslušanja u tužilaštvu ili na sudu, stručni savjetnik i stručno lice se blagovremeno upoznaju sa svjedokom, kao i sa sadržajem spisa, te u cilju pripreme za svjedočenje pružaju svjedoku i njegovim zakonskim zastupnicima informacije o bitnim katakteristikama krivičnog postupka, načinom svjedočenja i ostalim bitnim podacima.
(5) Upoznavanje sa svjedokom se može izvršiti uz prisustvo roditelja, usvojioca ili staraoca, u stanu u kojem svjedok živi, u drugom prostoru gdje svjedok boravi ili u prostorijama organa starateljstva, na posebno obazriv način.
(6) Razgovor sa svjedokom prilikom upoznavanja neće se voditi o temi događaja koji je predmet krivičnog postupka, a obavlja se sa ciljem procjene trenutnog stanja i potreba svjedoka, prikupljanja relevantnih informacija o svjedoku značajnih za svjedočenje ili davanje iskaza i pružanja stručne podrške radi ublažavanja štetnih posljedica učešća u postupku po mentalno zdravlje djeteta.
(7) Nakon upoznavanja sa svjedokom, stručni savjetnik ili stručno lice može, na zahtjev organa koji vodi postupak ili na osnovu vlastite procjene, u pisanoj formi dostaviti tužilaštvu ili sudu izvještaj o razgovoru sa svjedokom, koji sadrži stručno mišljenje, prijedloge i preporuke u vezi sa postupkom saslušanja.
(8) Upoznavanje sa spisom vrši se u službenim prostorijama organa koji vodi postupak.“
Član 47.
U članu 197. stav 2. mijenja se i glasi:
„(2) Ministarstvo planira i realizuje stručno usavršavanje radi sticanja posebnih znanja lica koje rade na poslovima prestupništva mladih i krivičnopravne zaštite djece, i to stručnih savjetnika tužilaštava i sudova, policijskih službenika, stručnih lica organa starateljstva, medijatora, advokata, i radnika zaposlenih u Ustanovi i zavodima, samostalno ili putem dogovorene saradnje sa drugim institucijama, kroz stručna savjetovanja, seminare, provjere znanja i druge oblike dodatnog osposobljavanja lica koja rade na tim poslovima, a prema Programu edukacije koji donosi ministar.“
Stav 3. mijenja se i glasi:
„(3) Certifikate o stručnoj osposobljenosti za obavljanje poslova iz oblasti prestupnišva mladih i krivičnopravne zaštite djece, licima iz stava 2. ovog člana izdaje Ministarstvo, koje vodi evidenciju o izdatim certifikatima.“
Dosadašnji st. 3. i 4. postaju st. 4. i 5.
Poslije stava 5. dodaje se novi stav 6. koji glasi:
„(6) U cilju unapređivanja primjene zakona, osim edukacije iz stava 2. ovog člana, Ministarstvo organizuje i realizuje i druge vrste edukacija i dodatnih stručnih osposobljavanja i usavršavanja lica koja rade na poslovima prestupništva mladih i krivičnopravne zaštite djece, te u tu svrhu donosi programe stručne obuke i edukacija.“
Član 48.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske“.
Broj: 02/1-021-605/20 PREDSJEDNIK
Datum: 25. jun 2020. godine NARODNE SKUPŠTINE
Nedeljko Čubrilović
Član 1.
U Zakonu o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 13/10 i 61/13) u članu 1. poslije riječi: „sudovi“ i zapete dodaje se riječ: „javna“, a poslije riječi: „tužilaštva“ dodaju se riječi: „(u daljem tekstu: tužilaštvo)“, kao i u cijelom tekstu Zakona, u odgovarajućem padežu.
Riječi: „ovlašćena službena lica“ zamjenjuju se riječima: „policijske službenike“, kao i u cijelom tekstu Zakona, u odgovarajućem padežu.
Član 2.
U članu 2. u stavu 2. poslije riječi: „nije navršilo 14 godina“ riječi: „(u daljem tekstu: dijete)“ brišu se.
Član 3.
U članu 8. poslije riječi: „Obaveza je“ dodaje se riječ: „javnog“.
Član 4.
U članu 10. u stavu 2. poslije riječi: „kao mlađa punoljetna lica“ dodaje se zapeta i riječi: „a za koja se utvrdi da njihov razvoj nije na tom nivou da bi se mogla smatrati punoljetnim licem“.
Član 5.
Član 11. mijenja se i glasi:
„Odredbe Krivičnog zakonika Republike Srpske (‘Službeni glasnik Republike Srpske‘, broj 64/17), (u daljem tekstu: Krivični zakonik), Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (‘Službeni glasnik Republike Srpske‘, br. 53/12, 91/17 i 66/18), (u daljem tekstu: Zakon o krivičnom postupku), Zakona o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija Republike Srpske (‘Službeni glasnik Republike Srpske‘, broj 63/18), (u daljem tekstu: Zakon o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija) i drugi propisi primjenjuju se ako ovim zakonom nije drugačije propisano.“
Član 6.
U članu 12. u tački v) poslije riječi: „je lice koje je“ dodaju se riječi: „u vrijeme izvršenja krivičnog djela“, a poslije riječi: „punoljetnim licem“ i zapete dodaju se riječi: „a što se utvrđuje odgovarajućim nalazom vještačenja (psihološko, psihijatrijsko i slično)“ i zapeta.
Član 7.
U članu 21. u stavu 2. poslije riječi: „po nalogu i zahtjevu tužioca“ dodaje se zapeta i riječi: „i pruža stručnu pomoć kada tužilac saslušava dijete kao svjedoka oštećenog krivičnim djelom, odnosno koji je svjedok-očevidac učinjenog krivičnog djela iz člana 184. ovog zakona“.
U stavu 3. poslije riječi: „sud ocijeni da je to neophodno“ dodaje se zapeta i riječi: „i pruža stručnu pomoć kada sud saslušava dijete kao svjedoka oštećenog krivičnim djelom, odnosno koji je svjedok-očevidac učinjenog krivičnog djela iz člana 184. ovog zakona“.
Stav 5. mijenja se i glasi:
„(5) Tužilac u toku pripremnog postupka može odlučiti da stručni savjetnik prisustvuje radnjama koje se preduzimaju u prisustvu maloljetnog učinioca krivičnog djela, a naročito tokom njegovog ispitivanja. Sud određuje prisustvo stručnog savjetnika kada se u krivičnim postupcima za krivična djela iz člana 184. ovog zakona vrši saslušanje djece na čiju štetu je učinjeno krivično djelo ili su bili svjedoci učinjenog krivičnog djela.“
Stav 6. mijenja se i glasi:
„(6) Ukoliko tužilaštva ili sudovi nemaju stručne savjetnike, sudija i tužilac će zatražiti da radnje i zadatke iz st. 2. i 3. ovog člana izvrše stručna lica organa starateljstva, a u svrhu saslušanja djece svjedoka oštećenih krivičnim djelom, odnosno koji su svjedoci-očevici učinjenog krivičnog djela iz člana 184. ovog zakona, da angažuju stručno lice (psihologe, pedagoge, socijalne pedagoge – defektologe, specijalne pedagoge – defektologe i socijalne radnike) iz organa starateljstva.“
Poslije stava 6. dodaje se novi stav 7. koji glasi:
„(7) Stručni savjetnici tužilaštava i sudova imaju posebna znanja iz oblasti prestupništva mladih i krivičnopravne zaštite djece, o čemu stiču certifikate iz člana 197. stav 3. ovog zakona.“
Član 8.
U članu 26. stav 6. briše se.
Član 9.
U članu 35. u stavu 8. riječi: „da može biti upućen u vaspitni centar“ zamjenjuju se riječima: „da mu mogu biti izrečene vaspitne mjere pojačanog nadzora“.
Član 10.
U članu 43. u stavu 4. riječi: „prekršaj javnog reda i mira sa elementima nasilja“ brišu se.
Član 11.
U članu 44. u stavu 2. poslije riječi: „mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja“ dodaju se riječi: „i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi“, kao i u cijelom tekstu Zakona, u odgovarajućem padežu.
Član 12.
U članu 45. u stavu 1. poslije riječi: „ili ako se odluka“ dodaju se riječi: „o izricanju posebne obaveze ili mjere pojačanog nadzora“.
Član 13.
U članu 50. riječ: „krivice“ zamjenjuje se riječima: „krivične odgovornosti“.
Član 14.
U članu 51. u stavu 1. poslije riječi „ne može biti“ dodaju se riječi: „ kraća od šest mjeseci ni“.
U članu 51. u stavu 3. broj: „37.“ zamjenjuje se brojem: „52.“, a riječi: „Krivičnog zakona“ zamjenjuju se riječima: „Krivičnog zakonika“, kao i u cijelom tekstu Zakona, u odgovarajućem padežu.
Član 15.
U članu 53. u stavu 1. riječi: „u kazneno-popravnoj ustanovi“ zamjenjuju se riječima: „u ustanovi za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija (u daljem tekstu: Ustanova)“.
Stav 2. mijenja se i glasi:
„(2) Ako za vrijeme trajanja uslovnog otpusta određena mjera pojačanog nadzora ne postiže svrhu ili maloljetnik ne ispunjava posebne obaveze koje su mu određene uz vaspitnu mjeru pojačanog nadzora, sud može opozvati uslovni otpust.“
Poslije stava 2. dodaju se novi st. 3. i 4. koji glase:
„(3) Ako za vrijeme trajanja uslovnog otpusta maloljetnik učini jedno ili više krivičnih djela, sud postupa u skladu sa članom 48. Krivičnog zakonika.
(4) U slučaju iz st. 2. i 3. ovog člana, vrijeme provedeno na uslovnom otpustu ne uračunava se u vrijeme izdržane kazne maloljetničkog zatvora.“
Član 16.
Član 58. mijenja se i glasi:
„Vaspitne mjere i kazna maloljetničkog zatvora ne mogu imati pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava, i to:
a) zabrana vršenja određenih poslova ili funkcija u organima Republike Srpske, privrednim društvima i u drugim pravnim licima,
b) zabrana istupanja u štampi, na radiju, televiziji ili javnim skupovima, zabrana vršenja izdavačke djelatnosti ili zabrana učestvovanja u osnivanju udruženja,
v) zabrana sticanja određenog poziva ili unapređenja u službi,
g) zabrana sticanja određenih dozvola ili odobrenja koja se daju odlukom nadležnih organa.“
Član 17.
U članu 60. riječi: „t. od a) do g)“ zamjenjuju se riječima „t. od a) do đ)“.
Član 18.
Član 61. mijenja se i glasi:
„Prema maloljetniku se mogu izreći sljedeće mjere bezbjednosti:
a) obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi,
b) obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi,
v) obavezno liječenje od zavisnosti,
g) zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti,
d) zabrana prisustvovanja određenim sportskim priredbama,
đ) zabrana približavanja određenom licu i komunikacije sa određenim licem,
e) obavezan psihosocijalni tretman,
ž) udaljenje iz zajedničkog domaćinstva,
z) oduzimanje predmeta.“
Član 19.
U članu 62. poslije stava 2. dodaju se novi st. 3. i 4. koji glase:
„(3) Izuzetno od stava 1. ovog člana, mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, kada su ispunjeni zakonom propisani uslovi, može se izreći samostalno.
(4) Mjere bezbjednosti traju dok ne prestanu razlozi zbog kojih su izrečene, ali najduže do isteka trajanja vaspitne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora ili dok traje odgođeno izvršenje ove kazne ili uslovni otpust iz zavoda ili Ustanove, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.“
Član 20.
Naziv člana i član 63. mijenja se i glasi:
„Obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi
Član 63.
(1) Kada su ispunjeni uslovi iz člana 74. stav 1. Krivičnog zakonika, maloljetniku se izriče mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi.
(2) Mjeru bezbjednosti iz stava 1. ovog člana sud će obustaviti kada utvrdi da je prestala potreba za liječenjem i čuvanjem učinioca u zdravstvenoj ustanovi, o čemu sud odlučuje svakih šest mjeseci, na osnovu izvještaja zdravstvene ustanove i nalaza vještaka.
(3) Mjera bezbjednosti iz stava 1. ovog člana izrečena uz vaspitnu mjeru ili kaznu maloljetničkog zatvora može trajati i duže od isteka zakonskog roka trajanja izrečene vaspitne mjere ili izrečene kazne maloljetničkog zatvora.
(4) Umjesto mjere bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, maloljetniku se na osnovu nalaza i mišljenja vještaka može izreći vaspitna mjera upućivanja u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje ako se na takav način može obezbijediti liječenje i postići svrha mjere bezbjednosti koja se umjesto te mjere izriče.
(5) Mjera bezbjednosti obaveznog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi ne može se izreći uz vaspitnu mjeru sudskog ukora i posebnih obaveza.“
Član 21.
Naziv člana i član 64. mijenja se i glasi:
„Obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi
Član 64.
(1) Kada su ispunjeni uslovi iz člana 75. stav 1. Krivičnog zakonika, maloljetniku se može izreći mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi, kada se na osnovu nalaza i mišljenja vještaka utvrdi da za sprovođenje tih mjera nije potrebno liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi nego samo njegovo liječenje na slobodi.
(2) Kada sud odluči da u skladu sa stavom 1. ovog člana izrekne mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi, sud izriče vaspitnu mjeru ili kaznu maloljetničkog zatvora u skladu sa čl. 63. i 65. ovog zakona.
(3) Pod uslovima iz stava 1. ovog člana sud može izreći obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi i maloljetniku koji je krivično djelo izvršio u stanju bitno smanjene uračunljivosti ili koji je na osnovu člana 43. i člana 53. ovog zakona pušten na uslovni otpust.“
Član 22.
Naziv člana i član 65. mijenja se i glasi:
„Obavezno liječenje od zavisnosti
Član 65.
Kada su ispunjeni uslovi iz člana 76. stav 1. Krivičnog zakonika, maloljetniku se izriče mjera bezbjednosti obaveznog liječenja od zavisnosti.“
Član 23.
Naziv člana i član 66. mijenja se i glasi:
„Zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti
Član 66.
Prema maloljetniku sud može izreći mjeru bezbjednosti zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti, u skladu sa članom 77. Krivičnog zakonika.“
Član 24.
Poslije člana 66. dodaju se nazivi čl. i novi čl. 66a, 66b, 66v. i 66g. koji glase:
„Zabrana prisustvovanja određenim sportskim priredbama
Član 66a.
Prema maloljetniku sud može izreći mjeru bezbjednosti zabrane prisustvovanja određenim sportskim priredbama, u skladu sa članom 78. Krivičnog zakonika.
Zabrana približavanja i komunikacije sa određenim licem
Član 66b.
Prema maloljetniku sud može izreći mjeru bezbjednosti zabrane približavanja i komunikacije sa određenim licem, u skladu sa članom 79. Krivičnog zakonika.
Obavezan psihosocijalni tretman
Član 66v.
Prema maloljetniku sud može izreći mjeru bezbjednosti obaveznog psihosocijalnog tretmana, u skladu sa članom 80. Krivičnog zakonika.
Udaljenje iz zajedničkog domaćinstva
Član 66g.
Prema maloljetniku sud može izreći mjeru bezbjednosti udaljenje iz zajedničkog domaćinstva, u skladu sa članom 81. Krivičnog zakonika.“
Član 25.
U članu 67. broj: „62.“ zamjenjuje se brojem: „82.“.
Član 26.
U članu 69. u stavu 1. poslije riječi: „koje je krivično djelo učinilo kao“ dodaje se riječ „stariji“.
Član 27.
U članu 71. u stavu 1. poslije riječi: „Licu koje je kao“ dodaje se riječ „mlađe“, a riječi „a u vrijeme suđenja nije navršilo 23 godine života,“ brišu se.
Član 28.
U članu 72. u stavu 1. riječi: „pokretanja postupka, odnosno“ brišu se.
Član 29.
U članu 73. u stavu 2. riječi: „se osnovano sumnja“ zamjenjuju se riječima: „postoje osnovi sumnje“, a riječ „krivičnog“ zamjenjuje se riječju: „pripremnog“.
Poslije stava 4. dodaje se novi stav 5. koji glasi:
„(5) U slučaju kada policijski službenik vrši ispitivanje iz stava 1. ovog člana, dijete mora imati branioca, koji ima posebna znanja.“
Član 30.
U članu 78. u stavu 3. riječ: „ispitivanje“ zamjenjuje se riječju: „saslušanje“.
Član 31.
U članu 87. u stavu 1. riječi: „postupak obustaviti ili“ brišu se.
Član 32.
U članu 88. u stavu 2. riječ: „koje“ zamjenjuje se riječju: „koji“.
U stavu 3. poslije riječi: „u prisustvu njegovog branioca, roditelja, staraoca odnosno usvojioca“ dodaje se zapeta i riječi: „kao i stručnog lica organa starateljstva“.
U stavu 4. riječi: „24 časa“ zamjenjuju se riječima: „osam dana“, a riječ: „službeni“ briše se.
Poslije stava 8. dodaje se novi stav 9. koji glasi:
„(9) O prijedlogu za izricanje policijskog upozorenja iz st. 4. i 5. ovog člana tužilac donosi odluku u roku od osam dana od dana prijema prijedloga.“
Član 33.
https://www.anwalt-bih.de
U članu 89. u stavu 1. riječ: „krivični“ zamjenjuje se riječju: „pripremni“.
U stavu 3. riječi: „zahtijeva pokretanje krivičnog postupka“ zamjenjuju se riječima: „pokreće pripremni postupak“.
Član 34.
U članu 90. u stavu 4. poslije riječi: „i o tome“ dodaju se riječi: „obavještava maloljetnika, roditelja, usvojioca ili staraoca maloljetnika, branioca, organ starateljstva i“.
Član 35.
U članu 96. u stavu 6. riječ: „dužno“ zamjenjuje se riječju: „dužan“.
Član 36.
U članu 102. u stavu 4. broj: „44.“ zamjenjuje se brojem: „59.“.
Član 37.
U članu 104. u stavu 1. poslije riječi: „o obustavi pripremnog postupka“ dodaje se zapeta i riječi: „o čemu obavještava oštećenog i podnosioca prijave, koji mogu u roku od osam dana od dana obustave pripremnog postupka podnijeti pritužbu kancelariji tužioca“.
Poslije stava 4. dodaje se novi stav 5. koji glasi:
„(5) Radi boljeg upoznavanja ličnosti maloljetnika, činjenica i dokaza potrebnih za odluku, kontinuiteta postupka, te stvaranja povjerenja u ličnost sudije i olakšavanja komunikacije u istom krivičnom predmetu, isti sudija za maloljetnike može postupati od pokretanja pripremnog postupka pa do njegovog okončanja.“
Član 38.
U članu 107. stav 3. mijenja se i glasi:
„(3) Nakon što bude odlučeno o prethodnim prigovorima, sudija zakazuje sjednicu ili glavni pretres.“
Član 39.
U članu 122. stav 1. mijenja se i glasi:
„(1) Ako se maloljetnik bez opravdanog razloga tokom trajanja odgođenog izvršenja kazne maloljetničkog zatvora ili uslovnog otpusta iz zavoda ili Ustanove ne podvrgne psihijatrijskom liječenju na slobodi, sud može na prijedlog tužioca ili na prijedlog Ustanove ili zdravstvene ustanove u kojoj se maloljetnik liječio ili trebalo da liječi, te na prijedlog organa starateljstva ili po službenoj dužnosti, odrediti da se mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi ili obaveznog liječenja od zavisnosti prinudno izvrši u zdravstvenoj ili nekoj drugoj specijalizovanoj ustanovi, ili će obustaviti izvršenje mjere bezbjednosti ako utvrdi da je prestala potreba za liječenjem maloljetnika.“
Član 40.
U članu 159. u stavu 1. poslije riječi: „Zakonom o izvršenju krivičnih“ dodaju se riječi: „i prekršajnih“, kao i u cijelom tekstu Zakona, u odgovarajućem padežu.
Član 41.
U članu 179. u stavu 1. poslije riječi: „obaveznog psihijatrijskog liječenja“ dodaju se riječi: „i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi“.
Stav 2. mijenja se i glasi:
„(2) Mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, kada postoje uslovi iz člana 74. stav 1. Krivičnog zakonika, i mjera bezbjednosti obaveznog liječenja od zavisnosti, kada postoje uslovi iz člana 76. stav 1. Krivičnog zakonika, izvršavaju se u posebnom odjeljenju zdravstvene ustanove određene za maloljetnike ili u drugim specijalizovanim zdravstvenim ustanovama. Mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi, kada postoje uslovi iz člana 75. stav 1. Krivičnog zakonika izvršava se u zdravstvenoj ustanovi koja se određuje na prijedlog organa starateljstva koji prati izvršenje mjera bezbjednosti i o tome svaka tri mjeseca obavještava tužioca, roditelja, odnosno staraoca ili maloljetnika i sud.“
Stav 3. mijenja se i glasi:
„(3) Maloljetnik u zdravstvenoj ustanovi ili specijalizovanoj ustanovi ostaje sve dok ne prestanu razlozi zbog kojih je izrečena mjera bezbjednosti, ali najduže do isteka trajanja vaspitne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora ili dok traje odgođeno izvršenje ove kazne ili uslovni otpust iz zavoda ili Ustanove, ukoliko ovim zakonom nije drugačije propisano.“
Član 42.
Poslije člana 183. u nazivu glave „VI KRIVIČNA DJELA NA ŠTETU DJECE I MALOLJETNIKA“ riječi: „I MALOLJETNIKA“ brišu se.
Član 43.
U članu 184. stav 1. mijenja se i glasi:
„(1) Sudija za maloljetnike ili sudija koji ima posebna znanja sudi i punoljetnim učiniocima kada se u krivičnom postupku kao oštećeni pojavljuje dijete i maloljetno lice, za krivična djela propisana Krivičnim zakonikom, i to:
a) ubistvo,
b) teško ubistvo,
v) ubistvo djeteta pri porođaju,
g) navođenje na samoubistvo i pomaganje u samoubistvu,
d) teška tjelesna povreda,
đ) otmica,
e) protivpravno lišenje slobode,
ž) trgovina djecom,
z) silovanje,
i) krivična djela seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, iz Glave XV Krivičnog zakonika,
j) vanbračna zajednica sa djetetom,
k) oduzimanje djeteta,
l) zapuštanje i zlostavljanje djeteta,
lj) nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici,
m) kršenje porodičnih obaveza,
n) izbjegavanje davanja izdržavanja,
nj) omogućavanje uživanja opojnih droga,
o) razbojništvo,
p) razbojnička krađa.“
Član 44.
U članu 185. stav 3. mijenja se i glasi:
„(3) U istražnim radnjama postupaju specijalizovani policijski službenici koji su stekli posebna znanja iz oblasti prava djeteta i krivičnopravne zaštite maloljetnih lica.“
Član 45.
Član 186. mijenja se i glasi:
(1) Kod postupanja u krivičnim predmetima protiv učinilaca krivičnih djela na štetu djece, pri sprovođenju procesnih radnji posebno obazrivo se odnosi prema djetetu na čiju štetu je učinjeno krivično djelo, imajući u vidu njegov uzrast, osobine njegove ličnosti, obrazovanje i prilike u kojima živi, da bi se izbjegle moguće štetne posljedice na njegov budući život, vaspitanje i razvoj. Saslušanje djeteta se obavlja uz pomoć stručnog savjetnika iz člana 21. ovog zakona ili drugog stručnog lica.
(2) Ako se kao svjedok saslušava dijete oštećeno krivičnim djelom iz člana 184. ovog zakona, saslušanje se može provesti najviše dva puta. Tužilac ili policijski službenik saslušava svjedoka putem tehničkih uređaja za prenos slike i zvuka, a bez prisustva tužioca ili policijskog službenika u prostoriji gdje se svjedok nalazi. Saslušanje djeteta se obavlja uz pomoć stručnog savjetnika ili drugog stručnog lica, na osnovu čijeg se mišljenja, kad to nije protivno interesima djeteta ili interesima vođenja krivičnog postupka, može odobriti i prisustvo roditelja u prostoriji gdje se svjedok nalazi.
(3) Dijete se može saslušati u svom stanu ili drugom prostoru u kome boravi ili centru za socijalni rad. Pri saslušanju svjedoka postupa se u skladu sa stavom 2. ovog člana.
(4) Sud saslušava dijete kao svjedoka oštećenog krivičnim djelom iz člana 184. ovog zakona, u skladu sa stavom 2. ovog člana, tako da sud, stranake u postupku i branilac mogu postavljati pitanja, a da ne budu prisutni u istoj prostoriji sa svjedokom. Saslušanje djeteta se obavlja tako da se pitanja postavljaju posredstvom suda, a po potrebi uz pomoć stručnog savjetnika ili drugog stručnog lica.
(5) U svrhu zaštite djece oštećenih krivičnim djelom iz člana 184. ovog zakona, primjenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o zaštiti svjedoka u krivičnom postupku (’Službeni glasnik Republike Srpske’, broj 48/03).
(6) Odredbe ovog člana primjenjuju se i onda kada se saslušava dijete koje je svjedok-očevidac učinjenog djela iz člana 184. ovog zakona.
(7) Odredba člana 84. ovog zakona primjenjuje se u krivičnom postupku protiv učinilaca krivičnih djela na štetu djece.“
Član 46.
Poslije člana 186. dodaje se naziv člana i novi član 186a. koji glasi:
„Stručni savjetnik i stručno lice
Član 186a.
(1) Stručno lice je stručni radnik organa starateljstva – psiholog, pedagog, socijalni pedagog – defektolog, specijalni pedagog – defektolog, socijalni radnik koji posjeduje certifikat o stručnoj osposobljenosti za obavljanje poslova iz oblasti prestupništva mladih i krivičnopravne zaštite djece, iskustvo na poslovima zaštite i brige o djeci i profesionalne vještine u komunikaciji sa djecom, a uz čiju pomoć se obavlja saslušanje djeteta kao svjedoka oštećenog krivičnim djelom iz člana 184. stav 1. ovog zakona.
(2) Pomoć koju svjedoku pruža stručni savjetnik ili stručno lice iz stava 1. ovog člana ima za cilj pružanje emocionalne podrške djetetu, smanjenje nivoa anksiznosti, stresa, dodatne traumatizacije, straha i drugih štetnih uticaja nastalih učestvovanjem djeteta u pravosudnom postupku, da bi se pozitivno uticalo na sposobnost djeteta da, stičući osjećaj sigurnosti o postupku, razumije svoju ulogu, i da bi se na taj način obezbijedio kvalitet i vrijednost iskaza svjedoka.
(3) Stručni savjetnik ili stručno lice iz stava 1. ovog člana prilikom saslušanja djeteta kao svjedoka oštećenog krivičnim djelom posreduje u komunikaciji između tužioca ili policijskog službenika i svjedoka, po potrebi utiče na formulaciju pitanja koja se upućuju svjedoku u cilju prilagođavanja sposobnostima svjedoka da pitanja razumije, sugeriše izmjenu načina postavljanja pitanja tako da ne pobude dodatnu traumatizaciju svjedoka, i po potrebi interveniše radi zaštite dobrobiti svjedoka.
(4) Prije saslušanja u tužilaštvu ili na sudu, stručni savjetnik i stručno lice se blagovremeno upoznaju sa svjedokom, kao i sa sadržajem spisa, te u cilju pripreme za svjedočenje pružaju svjedoku i njegovim zakonskim zastupnicima informacije o bitnim katakteristikama krivičnog postupka, načinom svjedočenja i ostalim bitnim podacima.
(5) Upoznavanje sa svjedokom se može izvršiti uz prisustvo roditelja, usvojioca ili staraoca, u stanu u kojem svjedok živi, u drugom prostoru gdje svjedok boravi ili u prostorijama organa starateljstva, na posebno obazriv način.
(6) Razgovor sa svjedokom prilikom upoznavanja neće se voditi o temi događaja koji je predmet krivičnog postupka, a obavlja se sa ciljem procjene trenutnog stanja i potreba svjedoka, prikupljanja relevantnih informacija o svjedoku značajnih za svjedočenje ili davanje iskaza i pružanja stručne podrške radi ublažavanja štetnih posljedica učešća u postupku po mentalno zdravlje djeteta.
(7) Nakon upoznavanja sa svjedokom, stručni savjetnik ili stručno lice može, na zahtjev organa koji vodi postupak ili na osnovu vlastite procjene, u pisanoj formi dostaviti tužilaštvu ili sudu izvještaj o razgovoru sa svjedokom, koji sadrži stručno mišljenje, prijedloge i preporuke u vezi sa postupkom saslušanja.
(8) Upoznavanje sa spisom vrši se u službenim prostorijama organa koji vodi postupak.“
Član 47.
U članu 197. stav 2. mijenja se i glasi:
„(2) Ministarstvo planira i realizuje stručno usavršavanje radi sticanja posebnih znanja lica koje rade na poslovima prestupništva mladih i krivičnopravne zaštite djece, i to stručnih savjetnika tužilaštava i sudova, policijskih službenika, stručnih lica organa starateljstva, medijatora, advokata, i radnika zaposlenih u Ustanovi i zavodima, samostalno ili putem dogovorene saradnje sa drugim institucijama, kroz stručna savjetovanja, seminare, provjere znanja i druge oblike dodatnog osposobljavanja lica koja rade na tim poslovima, a prema Programu edukacije koji donosi ministar.“
Stav 3. mijenja se i glasi:
„(3) Certifikate o stručnoj osposobljenosti za obavljanje poslova iz oblasti prestupnišva mladih i krivičnopravne zaštite djece, licima iz stava 2. ovog člana izdaje Ministarstvo, koje vodi evidenciju o izdatim certifikatima.“
Dosadašnji st. 3. i 4. postaju st. 4. i 5.
Poslije stava 5. dodaje se novi stav 6. koji glasi:
„(6) U cilju unapređivanja primjene zakona, osim edukacije iz stava 2. ovog člana, Ministarstvo organizuje i realizuje i druge vrste edukacija i dodatnih stručnih osposobljavanja i usavršavanja lica koja rade na poslovima prestupništva mladih i krivičnopravne zaštite djece, te u tu svrhu donosi programe stručne obuke i edukacija.“
Član 48.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske“.
Broj: 02/1-021-605/20 PREDSJEDNIK
Datum: 25. jun 2020. godine NARODNE SKUPŠTINE
Nedeljko Čubrilović