Zahtjev ranijeg vlasnika za ponistenje rjesenja o eksproprijaciji
Posted: Wed Nov 13, 2019 8:20 am
Član 9. i 32. stav 3., 4. i 5. Zakona o eksproprijaciji
ZAHTJEVU RANIJEG VLASNIKA ZA PONIŠTENJE PRAVOSNAŽNOG RJEŠENJA O EKSPROPRIJACIJI U DIJELU KOJIM SU NEKRETNINE EKSPROPRISANE PO NJEGOVOM ZAHTJEVU (ČLAN 9. ZAKONA O EKSPROPRIJACIJI) NE MOŽE SE UDOVOLJITI BEZ SAGLASNOSTI KORISNIKA EKSPROPRIJACIJE.
Iz obrazloženja:
Iz spisa u predmetu vidi se da je prvostepeni organ na osnovu zahtjeva
V.A. iz B. od 16.10.1986. godine za djelimično poništavanje pravosnažnog rješenja o eksproprijaciji broj UP/I-05-473-2/2-2 od 25.02.1979. godine (deeksproprijacija) udovoljeno zahtjevu, poništio navedeno rješenje u dijelu koji se odnosi na k.č. br. 3280/02 "Vrblje" u površini od 1.423 m2, upisano u
p.l. br. 562/01 K.O. Busovača, kao posjed "Energoinvest-Energopetrol-a" d.j.l. Sarajevo sa dijelom 1/1, (st.p. k.č. 193/3-zk.ul. br. 166. K.O. Putiš).
Organi uprave ocijenili su na osnovu nalaza i mišljenja vještaka geodetske i graĊevinske struke od 18. i 25.02.2001. g. da predmetno zemljište nije privedeno svrsi, te da su ispunjeni uvjeti iz odredaba čl. 32. st. 4. Zakona o eksproprijaciji za deeksproprijaciju predmetnog zemljišta.
Navedenu ocjenu organa uprave ovaj sud smatra preuranjenom.
Iz tačke 3. dispozitiva rješenja prvostepenog organa broj: UP/I-05-473- 2/2-2 od 25.01.1979. godine vidi se da je u postupku odlučivanja po žalbi na zahtjev tužioca kao korisnika eksproprijacije od ranijeg vlasnika V.A. potpuno eksproprisano zemljište označeno kao dio k.č. br. 3280/1 "Vrblje" njiva 2 klase u površini od 2.825 m2 upisano u pl. 464/01 K.O. Putiš (st.p. k.č. 193/1 - zk.ul.br. 166 K.O. Putiš), a prema tački 1. dispozitiva istog rješenja usvojen je prijedlog ranijeg vlasnika za potpunu eksproprijaciju preostalog dijela iste k.č. u površini od 1.588 m2.
U priloženoj skici snimanja od 28.06.2002. godine kao i kopiji katastarskog plana naznačeno je da je k.č. 3280/2 eksproprisana po zahtjevu ranijeg vlasnika, a što se ne može zaključiti iz navedenog rješenja od 25.01.1979. godine. U spisu nedostaje pl. br. 464/01, a prema priloženoj kopiji
zk.ul. br. 166, parcela k.č. br. 193/1 ima površinu od 864 m2 i ista je upisana kao vlasništvo R.B.V. udove N., kao i k.č. 193/3 u površini od 1.423 m2. Zahtjev V.A. za deeksproprijaciju, odnosi se na k.č. 3280/2 u površini od 1423 m2 (st.p. 193/3) za koju se iz spisa ne može zaključiti da je bila predmet eksproprijacije niti da je eksproprisana po njegovom zahtjevu u smislu odredaba čl. 9. Zakona o eksproprijaciji). Podaci iz priloženog zk.ul. br. 166 ne slažu se sa podacima iz rješenja o eksproprijaciji kao i podacima iz osporenog i prvostepenog rješenja. U spisu nema podataka da je vršeno cijepanje eksproprisanih parcela, niti po čijem zahtjevu.
Imajući u vidu navedeno po ocjeni ovog suda ne može se zaključiti da je u postupku koji je predhodio donošenju osporenog i prvostepenog akta pravilno i potpuno utvrĊeno činjenično stanje bitno za rješavanje ove upravne stvari i da je pravilno primjenjeno materijalno pravo, te ovaj sud smatra da su tužbeni navodi osnovani i da je u konkretnom slučaju povrijeĊen zakon na štetu tužioca, pa je u skladu sa odredbama čl. 38. st. 3. u vezi sa čl. 35. st. 2. Zakona o upravnim sporovima tužba uvažena, osporeno kao i prvosepeno rješenje poništeno i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno odlučivanje.
U ponovnom postupku potrebno je sa sigurnošću utvrditi na koje se zemljište odnosi zahtjev za deeskproprijaciju i da li je isto bilo predmet eksproprijacije i po kom osnovu. U slučaju da se radi o zemljištu eksproprisanom po zahtjevu stranke (čl. 9. ZE) korisnik eksproprijacije nije dužan da to zemljište privodi svrsi budući da nije namjenski eksproprisano, te se u tom slučaju isto ne može deeksproprisati po zahtjevu ranijeg vlasnika, a u smislu odredaba čl. 32. tač. 4., ako se tome protivi korisnik eksproprijacije. MeĊutim, ukoliko se radi o zemljištu koje je eksproprisano po zahtjevu korisnika eksproprijacije, u ponovnom postupku potrebno je na nesumnjiv način utvrditi da li su ispunjeni uvjeti iz navedenog člana zakona za udovoljavanje navedenom zahtjevu za poništavanje pravosnažnog rješenja o eksproprijaciji tj. da li je to zemljište s obzirom na vrstu i prirodu objekta privedeno svrsi zbog koje je i ekspropisano. U tom cilju potrebno je pribaviti mišljenje odgovarajućih vještaka vodeći računa o specifičnosti objekta (benziska pumpa) i podzemnim instalacijama koje služe za njegovo funkcionisanje.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U-2451/02 od 14.7.2004.g.)
ZAHTJEVU RANIJEG VLASNIKA ZA PONIŠTENJE PRAVOSNAŽNOG RJEŠENJA O EKSPROPRIJACIJI U DIJELU KOJIM SU NEKRETNINE EKSPROPRISANE PO NJEGOVOM ZAHTJEVU (ČLAN 9. ZAKONA O EKSPROPRIJACIJI) NE MOŽE SE UDOVOLJITI BEZ SAGLASNOSTI KORISNIKA EKSPROPRIJACIJE.
Iz obrazloženja:
Iz spisa u predmetu vidi se da je prvostepeni organ na osnovu zahtjeva
V.A. iz B. od 16.10.1986. godine za djelimično poništavanje pravosnažnog rješenja o eksproprijaciji broj UP/I-05-473-2/2-2 od 25.02.1979. godine (deeksproprijacija) udovoljeno zahtjevu, poništio navedeno rješenje u dijelu koji se odnosi na k.č. br. 3280/02 "Vrblje" u površini od 1.423 m2, upisano u
p.l. br. 562/01 K.O. Busovača, kao posjed "Energoinvest-Energopetrol-a" d.j.l. Sarajevo sa dijelom 1/1, (st.p. k.č. 193/3-zk.ul. br. 166. K.O. Putiš).
Organi uprave ocijenili su na osnovu nalaza i mišljenja vještaka geodetske i graĊevinske struke od 18. i 25.02.2001. g. da predmetno zemljište nije privedeno svrsi, te da su ispunjeni uvjeti iz odredaba čl. 32. st. 4. Zakona o eksproprijaciji za deeksproprijaciju predmetnog zemljišta.
Navedenu ocjenu organa uprave ovaj sud smatra preuranjenom.
Iz tačke 3. dispozitiva rješenja prvostepenog organa broj: UP/I-05-473- 2/2-2 od 25.01.1979. godine vidi se da je u postupku odlučivanja po žalbi na zahtjev tužioca kao korisnika eksproprijacije od ranijeg vlasnika V.A. potpuno eksproprisano zemljište označeno kao dio k.č. br. 3280/1 "Vrblje" njiva 2 klase u površini od 2.825 m2 upisano u pl. 464/01 K.O. Putiš (st.p. k.č. 193/1 - zk.ul.br. 166 K.O. Putiš), a prema tački 1. dispozitiva istog rješenja usvojen je prijedlog ranijeg vlasnika za potpunu eksproprijaciju preostalog dijela iste k.č. u površini od 1.588 m2.
U priloženoj skici snimanja od 28.06.2002. godine kao i kopiji katastarskog plana naznačeno je da je k.č. 3280/2 eksproprisana po zahtjevu ranijeg vlasnika, a što se ne može zaključiti iz navedenog rješenja od 25.01.1979. godine. U spisu nedostaje pl. br. 464/01, a prema priloženoj kopiji
zk.ul. br. 166, parcela k.č. br. 193/1 ima površinu od 864 m2 i ista je upisana kao vlasništvo R.B.V. udove N., kao i k.č. 193/3 u površini od 1.423 m2. Zahtjev V.A. za deeksproprijaciju, odnosi se na k.č. 3280/2 u površini od 1423 m2 (st.p. 193/3) za koju se iz spisa ne može zaključiti da je bila predmet eksproprijacije niti da je eksproprisana po njegovom zahtjevu u smislu odredaba čl. 9. Zakona o eksproprijaciji). Podaci iz priloženog zk.ul. br. 166 ne slažu se sa podacima iz rješenja o eksproprijaciji kao i podacima iz osporenog i prvostepenog rješenja. U spisu nema podataka da je vršeno cijepanje eksproprisanih parcela, niti po čijem zahtjevu.
Imajući u vidu navedeno po ocjeni ovog suda ne može se zaključiti da je u postupku koji je predhodio donošenju osporenog i prvostepenog akta pravilno i potpuno utvrĊeno činjenično stanje bitno za rješavanje ove upravne stvari i da je pravilno primjenjeno materijalno pravo, te ovaj sud smatra da su tužbeni navodi osnovani i da je u konkretnom slučaju povrijeĊen zakon na štetu tužioca, pa je u skladu sa odredbama čl. 38. st. 3. u vezi sa čl. 35. st. 2. Zakona o upravnim sporovima tužba uvažena, osporeno kao i prvosepeno rješenje poništeno i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno odlučivanje.
U ponovnom postupku potrebno je sa sigurnošću utvrditi na koje se zemljište odnosi zahtjev za deeskproprijaciju i da li je isto bilo predmet eksproprijacije i po kom osnovu. U slučaju da se radi o zemljištu eksproprisanom po zahtjevu stranke (čl. 9. ZE) korisnik eksproprijacije nije dužan da to zemljište privodi svrsi budući da nije namjenski eksproprisano, te se u tom slučaju isto ne može deeksproprisati po zahtjevu ranijeg vlasnika, a u smislu odredaba čl. 32. tač. 4., ako se tome protivi korisnik eksproprijacije. MeĊutim, ukoliko se radi o zemljištu koje je eksproprisano po zahtjevu korisnika eksproprijacije, u ponovnom postupku potrebno je na nesumnjiv način utvrditi da li su ispunjeni uvjeti iz navedenog člana zakona za udovoljavanje navedenom zahtjevu za poništavanje pravosnažnog rješenja o eksproprijaciji tj. da li je to zemljište s obzirom na vrstu i prirodu objekta privedeno svrsi zbog koje je i ekspropisano. U tom cilju potrebno je pribaviti mišljenje odgovarajućih vještaka vodeći računa o specifičnosti objekta (benziska pumpa) i podzemnim instalacijama koje služe za njegovo funkcionisanje.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U-2451/02 od 14.7.2004.g.)