- Mon Apr 27, 2020 12:29 pm
#4012
PRAVO NA NAKNADU NEMATERIJALNE ŠTETE ZBOG POVREDE PRAVA LIČNOSTI I PRAVA NA POŠTOVANjE PRIVATNOG I PORODIČNOG ŽIVOTA
Zakon o obligacionim odnosima
čl. 172 i 200
Lice čiji su audio snimci razgovora prikupljeni provođenjem posebnih istražnih radnji pa objavljeni na portalu i time učinjeni dostupnim široj javnosti ima pravo na naknadu nematerijalne štete koju je pretrpio zbog povrede prava ličnosti (časti i ugleda), kao i povrede prava na poštovanje privatnog i porodičnog života.
Obrazloženje:
"Prema činjeničnom utvrđenju prvostepenog suda, postupajući u skladu sa naredbom Osnovnog suda Brčko distrikta BiH, Jedinica kriminalističke policije vršila je nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija prema tužiocu u periodu od 04.04.-30.09.2011. godine uz korištenje sistema za zakonito presretanje telekomunikacija koji je vlasništvo Ministarstva bezbjednosti BiH, a koji se nalazi u prostorijama Državne agencije za istrage i zaštitu u S. uz tehničku podršku obavještajno sigurnosne agencije BiH (OSA BiH). Radi se o četiri snimka razgovora pribavljenih u postupku provođenja posebne istražne radnje, u toku krivičnog postupka koji je vođen protiv tužioca, koji se nalaze na web stranici portala... i to od 18.05.2011. godine, te 19.05.2011. godine (dva snimka razgovora) i od 21.05.2011. godine.
Preslušavanjem audio snimaka tih razgovora utvrđeno je da prvi snimak od 18.05.2011. godine sadrži razgovor o provjeri izvjesnih podataka u sudskim evidencijama, te glasanju pojedinih poslanika u Skupštini Brčko distrikta BiH, u drugom snimku od 19.05.2011. godine sagovornici obavještavaju da nije došlo do promjene tih podataka, dok prema trećem snimku od 19.05.2011. godine J. G. prenosi sadržaj svog razgovora sa trećim licem hrvatske nacionalnosti oko mogućeg načina glasanja u Skupštini Distrikta, a četvrti snimak od 21.05.2011. godine sadrži poziv J. G. prema D. P. da ga pozdravi i da mu kaže da je dobar čovjek i da treba da digne "glavu gore".
Te snimke njihovih razgovora Policija Distrikta je preuzela u Regionalnoj kancelariji OSA BiH u Brčkom u periodu od 20.-27. maja 2011. godine i sve do skidanja oznake tajnosti (izvršeno dana 04.10.2011. godine) predmetnim snimcima raspolagala je Policija Distrikta, nakon čega ih je 07.10.2011. godine Policija Distrikta dostavila Tužilaštvu Distrikta, koje je zadržalo izvorni snimak svih komunikacija, a izdvojeni primjerak sa oznakom "B. pravosuđe" dostavilo VSTV-u BiH (dopis broj A.... od 28.11.2011. godine). Tužilaštvo Brčko distrikta BiH i dalje posjeduje izvorni snimak svih tekstualnih i govornih komunikacija pribavljenih posebnim istražnim radnjama, obzirom da nisu predani sudu. Stoga je pristup spornim snimcima sa govornim i pisanim sadržajima imao veći broj zaposlenika tuženog (Policija i Tužilaštvo Brčko distrikta), kao i zaposlenika institucija BiH (OSA BiH i VSTV BiH).
(...)
S obzirom na to da su sporni snimci ipak učinjeni dostupnim široj javnosti, zbog nezakonitog i nepravilnog postupanja zaposlenika u Policiji i Tužilaštvu Brčko distrikta BiH, odnosno zaposlenika navedenih institucija BiH kao odgovornih lica u smislu člana 170. i člana 172. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj 29/78), postoji njihova odgovornost kao solidarnih obveznika u smislu člana 206. stav 4. Zakona o obligacionim odnosima i pravo je tužioca kao oštećenog da ispunjenje obaveze traži od svih solidarnih dužnika ili samo od nekih dužnika po svom izboru do potpunog ispunjenja obaveze (član 414. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima) za nematerijalnu štetu koju je tužilac pretrpio zbog povrede prava ličnosti (časti i ugleda), kao i povrede prava na poštovanje privatnog i porodičnog života zaštićenog članom 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nema sumnje da je tužilac, kako je i izjavio kada je saslušan u svojstvu parnične stranke, trpio duševne bolove zbog povrede časti i ugleda, kao i prava na poštovanje privatnog i porodičnog života, koji su se manifestovali, prema nalazu i mišljenju vještaka dr M. P., aneksiozono-depresivnom simptomatologijom, padom energije, smanjenju sposobnosti za rutinske svakodnevne obaveze ili obavljanjem istih uz napor. Trajanje ovog poremećaja (normalnog duševnog stanja) determinisano je značajem profesionalnog i društvenog statusa tužioca, koji je u to vrijeme bio gradonačelnik, a inače je ljekar po struci, te obzirom da poznaje veliki broj ljudi, predmet je interesovanja javnosti u sredini u kojoj živi i to u dužem vremenskom periodu, obzirom na period dostupnosti ovih privatnih razgovora javnosti.
Stoga je, po ocjeni ovog suda, prvostepeni sud pravilno odlučio kada je primjenom odredbe člana 200. Zakona o obligacionim odnosima pobijanom presudom obavezao tuženog da tužiocu naknadi štetu u dosuđenom iznosu, a navodima u žalbi ne dovodi se u pitanje pravilnost i zakonitost prvostepene presude, pa je žalbu tuženog valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu prvostepenog suda potvrditi, na osnovu člana 335. Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine."
(Presuda Apelacionog suda Brčko distrikta BiH, 96 0 P 096818 17 Gž od 15.11.2017. godine)
Zakon o obligacionim odnosima
čl. 172 i 200
Lice čiji su audio snimci razgovora prikupljeni provođenjem posebnih istražnih radnji pa objavljeni na portalu i time učinjeni dostupnim široj javnosti ima pravo na naknadu nematerijalne štete koju je pretrpio zbog povrede prava ličnosti (časti i ugleda), kao i povrede prava na poštovanje privatnog i porodičnog života.
Obrazloženje:
"Prema činjeničnom utvrđenju prvostepenog suda, postupajući u skladu sa naredbom Osnovnog suda Brčko distrikta BiH, Jedinica kriminalističke policije vršila je nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija prema tužiocu u periodu od 04.04.-30.09.2011. godine uz korištenje sistema za zakonito presretanje telekomunikacija koji je vlasništvo Ministarstva bezbjednosti BiH, a koji se nalazi u prostorijama Državne agencije za istrage i zaštitu u S. uz tehničku podršku obavještajno sigurnosne agencije BiH (OSA BiH). Radi se o četiri snimka razgovora pribavljenih u postupku provođenja posebne istražne radnje, u toku krivičnog postupka koji je vođen protiv tužioca, koji se nalaze na web stranici portala... i to od 18.05.2011. godine, te 19.05.2011. godine (dva snimka razgovora) i od 21.05.2011. godine.
Preslušavanjem audio snimaka tih razgovora utvrđeno je da prvi snimak od 18.05.2011. godine sadrži razgovor o provjeri izvjesnih podataka u sudskim evidencijama, te glasanju pojedinih poslanika u Skupštini Brčko distrikta BiH, u drugom snimku od 19.05.2011. godine sagovornici obavještavaju da nije došlo do promjene tih podataka, dok prema trećem snimku od 19.05.2011. godine J. G. prenosi sadržaj svog razgovora sa trećim licem hrvatske nacionalnosti oko mogućeg načina glasanja u Skupštini Distrikta, a četvrti snimak od 21.05.2011. godine sadrži poziv J. G. prema D. P. da ga pozdravi i da mu kaže da je dobar čovjek i da treba da digne "glavu gore".
Te snimke njihovih razgovora Policija Distrikta je preuzela u Regionalnoj kancelariji OSA BiH u Brčkom u periodu od 20.-27. maja 2011. godine i sve do skidanja oznake tajnosti (izvršeno dana 04.10.2011. godine) predmetnim snimcima raspolagala je Policija Distrikta, nakon čega ih je 07.10.2011. godine Policija Distrikta dostavila Tužilaštvu Distrikta, koje je zadržalo izvorni snimak svih komunikacija, a izdvojeni primjerak sa oznakom "B. pravosuđe" dostavilo VSTV-u BiH (dopis broj A.... od 28.11.2011. godine). Tužilaštvo Brčko distrikta BiH i dalje posjeduje izvorni snimak svih tekstualnih i govornih komunikacija pribavljenih posebnim istražnim radnjama, obzirom da nisu predani sudu. Stoga je pristup spornim snimcima sa govornim i pisanim sadržajima imao veći broj zaposlenika tuženog (Policija i Tužilaštvo Brčko distrikta), kao i zaposlenika institucija BiH (OSA BiH i VSTV BiH).
(...)
S obzirom na to da su sporni snimci ipak učinjeni dostupnim široj javnosti, zbog nezakonitog i nepravilnog postupanja zaposlenika u Policiji i Tužilaštvu Brčko distrikta BiH, odnosno zaposlenika navedenih institucija BiH kao odgovornih lica u smislu člana 170. i člana 172. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj 29/78), postoji njihova odgovornost kao solidarnih obveznika u smislu člana 206. stav 4. Zakona o obligacionim odnosima i pravo je tužioca kao oštećenog da ispunjenje obaveze traži od svih solidarnih dužnika ili samo od nekih dužnika po svom izboru do potpunog ispunjenja obaveze (član 414. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima) za nematerijalnu štetu koju je tužilac pretrpio zbog povrede prava ličnosti (časti i ugleda), kao i povrede prava na poštovanje privatnog i porodičnog života zaštićenog članom 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nema sumnje da je tužilac, kako je i izjavio kada je saslušan u svojstvu parnične stranke, trpio duševne bolove zbog povrede časti i ugleda, kao i prava na poštovanje privatnog i porodičnog života, koji su se manifestovali, prema nalazu i mišljenju vještaka dr M. P., aneksiozono-depresivnom simptomatologijom, padom energije, smanjenju sposobnosti za rutinske svakodnevne obaveze ili obavljanjem istih uz napor. Trajanje ovog poremećaja (normalnog duševnog stanja) determinisano je značajem profesionalnog i društvenog statusa tužioca, koji je u to vrijeme bio gradonačelnik, a inače je ljekar po struci, te obzirom da poznaje veliki broj ljudi, predmet je interesovanja javnosti u sredini u kojoj živi i to u dužem vremenskom periodu, obzirom na period dostupnosti ovih privatnih razgovora javnosti.
Stoga je, po ocjeni ovog suda, prvostepeni sud pravilno odlučio kada je primjenom odredbe člana 200. Zakona o obligacionim odnosima pobijanom presudom obavezao tuženog da tužiocu naknadi štetu u dosuđenom iznosu, a navodima u žalbi ne dovodi se u pitanje pravilnost i zakonitost prvostepene presude, pa je žalbu tuženog valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu prvostepenog suda potvrditi, na osnovu člana 335. Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine."
(Presuda Apelacionog suda Brčko distrikta BiH, 96 0 P 096818 17 Gž od 15.11.2017. godine)