- Sat Feb 25, 2017 11:36 am
#1756
Rješavanje sporova u krilu međunarodnih organizacija
U okviru UN-a kao univerzalne međunarodne organizacije mirno rješavanje sporova je predviđeno na osnovu glave VI Povelje. Prema toj glavi uloga Vijeća sigurnosti praktično se svodi na funkciju pružanja dobrih usluga. Nije predviđena mogućnost Vijeća sigurnosti da stranama diktira uslove rješenja njihovog spora.
S druge strane, ukoliko samo Vijeće sigurnosti ustanovi da je negdje na svijetu došlo do prijetnje miru, narušenja mira ili čina agresije, tada prema glavi VII Povelje ono ima ovlasti da osim preporuka donosi i obavezujuće odluke za sve države članice UN-a, u svrhu održavanja ili uspostavljanja međunarodnog mira i sigurnosti.
Međutim, to kruto razlikovanje ovlasti Vijeća sigurnosti prema glavi VI i glavi VII Povelje, nije se moglo održati u praksi UN-a. Poseban problem predstavljaju unutarnji sukobi, koji stvaraju takva stanja u kojima gotovo ništa ne preostaje od poštivanja načela nemiješanja UN-a u unutarnje poslove tih država.
Nadležnost u rješavanju sporova prema Povelji ima u prvom redu Vijeće sigurnosti, a potom i Opća skupština. Ponekad i glavni sekretar može ponuditi stranama svoje dobre usluge.
Vijeće sigurnosti je glavni izvršni organ UN-a čiji je osnovni cilj održavanje međunarodnog mira i sigurnosti. Međutim, prije nego što Vijeće sigurnosti intervenira u nekom sporu, strane u sporu moraju prije svega tražiti mirno rješenje pomoću pregovora, istrage, posredovanja, mirenja, arbitraže, sudskog rješavanja itd.
Tek ako se na neki od navedenih načina ne postigne rješenje, spor opasan za međunarodni mir i sigurnost mogu pred Vijeće sigurnosti iznijeti:
a. svaka država članica UN-a, bilo da jeste ili nije strana u sporu
b. država nečlanica UN-a, ali samo za slučaj spora čija je strana; ali samo ako za taj spor prethodno prihvati obveze o mirnom rješavanju propisane Poveljom
c. Opća skupština može upozoriti Vijeće sigurnosti na situacije koje bi mogle ugroziti međunarodni mir i sigurnost
d. Glavni sekretar UN-a može upozoriti Vijeće sigurnosti na predmet koji ima ista obilježja
Ne postoji dužnost članica UN-a, koje nisu strane u sporu, niti Opće skupštine ili glavnog sekretara UN-a da neki spor iznesu pred Vijeće sigurnosti. To je njihovo pravo, čije korištenje ovisi o političkoj procjeni. Nakon što bilo koja država ili organ UN-a iznesu neki spor pred Vijeće sigurnosti, samo od političke procjene Vijeća ovisi hoće li ga razmatrati i hoće li u pogledu njega preuzeti svoje funkcije.
Ako Vijeće preuzme razmatranje nekog spora, niko drugi ga ne može više skinuti s njegovog dnevnog reda, pa čak ni sve njegove strane zajedničkim sporazumom. Treba istaći da je politički uslov za obavljanje funkcija Vijeća prema glavi VI i VII Povelje saradnja svih njegovih 5 stalnih članica.
Opća skupština ima prema Povelji UN-a paralelnu, ali supsidijarnu nadležnost za rješavanje sporova u tom smislu održavanja međunarodong mira i sigurnosti, Opća skupština može raspravljati i davati preporuke o svim predmetima koja ulaze u okvir Povelje. Sporove mogu pred njih iznijeti na razmatranje:
a. svaka država članica UN-a
b. država nečlanica ako je strana nekog spora i ako je prihvatila odgovarajuće obveze
c. Vijeće sigurnosti
Da bi se izbjegao sukob nadležnosti, Povelja nameće Općoj skupštini u toj oblasti dva ograničenja:
- dok u pogledu nekog spora ili situacije Vijeće sigurnosti vrši svoju nadležnost, Opća skupština ne može davati nikakve preporuke, osim ako Vijeće to ne zatraži
- Svako pitanje gdje je potrebna prisilna akcija prema glavi VII, Opća skupština upućuje Vijeću prije ili poslije rasprave
Glavni sekretar UN-a može upozoriti Vijeće na svaki predmet koji bi prema njegovom mišljenju mogao dovesti u opasnost održavanje međunarodnog mira i sigurnosti. Međutim, glavni sekretar mnogo češće vrši funkcije koje mu povjere Vijeće ili Skupština u pogledu rješavanja određenih sporova.
U Povelji UN-a je predviđeno da članovi UN-a koji sklapaju regionalne sporazume, ili osnivaju takve organizacije moraju nastojati da postignu mirno rješenje lokalnih sporova putem tih regionalnih sporazuma ili organizacija prije nego što ih iznesu pred Vijeće sigurnosti. U tom smislu su u krilu nekih regionalnih organizacija stvoreni složeni ugovorni mehanizmi za rješavanje budućih lokalnih sporova.
www.medijator-prnjavorac.com
U okviru UN-a kao univerzalne međunarodne organizacije mirno rješavanje sporova je predviđeno na osnovu glave VI Povelje. Prema toj glavi uloga Vijeća sigurnosti praktično se svodi na funkciju pružanja dobrih usluga. Nije predviđena mogućnost Vijeća sigurnosti da stranama diktira uslove rješenja njihovog spora.
S druge strane, ukoliko samo Vijeće sigurnosti ustanovi da je negdje na svijetu došlo do prijetnje miru, narušenja mira ili čina agresije, tada prema glavi VII Povelje ono ima ovlasti da osim preporuka donosi i obavezujuće odluke za sve države članice UN-a, u svrhu održavanja ili uspostavljanja međunarodnog mira i sigurnosti.
Međutim, to kruto razlikovanje ovlasti Vijeća sigurnosti prema glavi VI i glavi VII Povelje, nije se moglo održati u praksi UN-a. Poseban problem predstavljaju unutarnji sukobi, koji stvaraju takva stanja u kojima gotovo ništa ne preostaje od poštivanja načela nemiješanja UN-a u unutarnje poslove tih država.
Nadležnost u rješavanju sporova prema Povelji ima u prvom redu Vijeće sigurnosti, a potom i Opća skupština. Ponekad i glavni sekretar može ponuditi stranama svoje dobre usluge.
Vijeće sigurnosti je glavni izvršni organ UN-a čiji je osnovni cilj održavanje međunarodnog mira i sigurnosti. Međutim, prije nego što Vijeće sigurnosti intervenira u nekom sporu, strane u sporu moraju prije svega tražiti mirno rješenje pomoću pregovora, istrage, posredovanja, mirenja, arbitraže, sudskog rješavanja itd.
Tek ako se na neki od navedenih načina ne postigne rješenje, spor opasan za međunarodni mir i sigurnost mogu pred Vijeće sigurnosti iznijeti:
a. svaka država članica UN-a, bilo da jeste ili nije strana u sporu
b. država nečlanica UN-a, ali samo za slučaj spora čija je strana; ali samo ako za taj spor prethodno prihvati obveze o mirnom rješavanju propisane Poveljom
c. Opća skupština može upozoriti Vijeće sigurnosti na situacije koje bi mogle ugroziti međunarodni mir i sigurnost
d. Glavni sekretar UN-a može upozoriti Vijeće sigurnosti na predmet koji ima ista obilježja
Ne postoji dužnost članica UN-a, koje nisu strane u sporu, niti Opće skupštine ili glavnog sekretara UN-a da neki spor iznesu pred Vijeće sigurnosti. To je njihovo pravo, čije korištenje ovisi o političkoj procjeni. Nakon što bilo koja država ili organ UN-a iznesu neki spor pred Vijeće sigurnosti, samo od političke procjene Vijeća ovisi hoće li ga razmatrati i hoće li u pogledu njega preuzeti svoje funkcije.
Ako Vijeće preuzme razmatranje nekog spora, niko drugi ga ne može više skinuti s njegovog dnevnog reda, pa čak ni sve njegove strane zajedničkim sporazumom. Treba istaći da je politički uslov za obavljanje funkcija Vijeća prema glavi VI i VII Povelje saradnja svih njegovih 5 stalnih članica.
Opća skupština ima prema Povelji UN-a paralelnu, ali supsidijarnu nadležnost za rješavanje sporova u tom smislu održavanja međunarodong mira i sigurnosti, Opća skupština može raspravljati i davati preporuke o svim predmetima koja ulaze u okvir Povelje. Sporove mogu pred njih iznijeti na razmatranje:
a. svaka država članica UN-a
b. država nečlanica ako je strana nekog spora i ako je prihvatila odgovarajuće obveze
c. Vijeće sigurnosti
Da bi se izbjegao sukob nadležnosti, Povelja nameće Općoj skupštini u toj oblasti dva ograničenja:
- dok u pogledu nekog spora ili situacije Vijeće sigurnosti vrši svoju nadležnost, Opća skupština ne može davati nikakve preporuke, osim ako Vijeće to ne zatraži
- Svako pitanje gdje je potrebna prisilna akcija prema glavi VII, Opća skupština upućuje Vijeću prije ili poslije rasprave
Glavni sekretar UN-a može upozoriti Vijeće na svaki predmet koji bi prema njegovom mišljenju mogao dovesti u opasnost održavanje međunarodnog mira i sigurnosti. Međutim, glavni sekretar mnogo češće vrši funkcije koje mu povjere Vijeće ili Skupština u pogledu rješavanja određenih sporova.
U Povelji UN-a je predviđeno da članovi UN-a koji sklapaju regionalne sporazume, ili osnivaju takve organizacije moraju nastojati da postignu mirno rješenje lokalnih sporova putem tih regionalnih sporazuma ili organizacija prije nego što ih iznesu pred Vijeće sigurnosti. U tom smislu su u krilu nekih regionalnih organizacija stvoreni složeni ugovorni mehanizmi za rješavanje budućih lokalnih sporova.
www.medijator-prnjavorac.com