- Tue Feb 21, 2017 9:04 pm
#1750
Načini mirnog rješavanja sporova
Cjelokupni odnosi između dvije, pa i više država mogu se podijeliti na:
a. normalne odnose lišene sukoba
b. međunarodne sporove
c. oružane sukobe
Prema jednoj presudi predratnog (2.svj.r.) Stalnog suda međunarodne pravde spor je neslaganje o nekoj tačci prava ili činjenici, proturječje, suprostavljanje dvaju pravnih ili interesnih stavova između dviju osoba. Da bi nastao spor, dovoljno je da jedna država postavi neki zahtjev, a druga da ga odbije.
________________________________________
Općeprihvaćena podjela međunarodnih sporova je slijedeća:
1. PRAVNE sporove – to su u prvom redu sporovi o tumačenju ili primjeni nekog ugovora. Statut Haškog suda definira pravne sporove kao sporove što se odnose na:
• tumačenje nekog ugovora
• svako pitanje međunarodnog prava
• postojanje svake činjenice koja bitvorila povrdu međunarodne obveze
• prirodu ili obim odštete koju treba dati za povredu međunarodne obveze
2. POLITIČKE sporove - uglavnom se određuju po negativnom kriteriju – to su svi oni sporovi koji nisu pravne prirode.
________________________________________
U vrijeme između dva svjetska rata bila je prihvaćena i paralelna podjela sporova na tzv.:
a) PRESUDIVE - mogu se riješiti primjenom pravila međunarodnog prava na snazi
b) NEPRESUDIVE - za njihovo rješavanje navodno nema primjenjivih pravila zbog praznina u međunarodnom pravu.
________________________________________
Tri su široke skupine načina mirnog rješavanja međunarodnih sporova:
1. diplomatska sredstva
a. izravni pregovori između strana u sporu
b. dobre usluge
c. posredovanje (medijacija) nekog trećeg
2. institucionalizirana (formalizirana) sredstva, koja ne moraju dovesti do konačne odluke
a. istraga (anketa)
b. mirenje (koncilijacija)
3. sredstva koja dovode do obvezujuće presude
a. arbitraža
b. rješavanje spora pred nekim stalnim međunarodnim sudskim tijelima
I mnoge međunarodne organizacije bave se rješavanjem sporova između njihovih država članica, ili država članica s trećim državama.
80. Neposredni pregovori, dobre usluge i posredovanje:
Neposredni pregovori:
Neposredni pregovori strana u sporu bez sudjelovanja trećeg prethode svakom daljem rješavanju spora ukoliko uslijedi. Neposredne pregovore predviđaju mnogi ugovori o mirnom rješavanju sporova, kao obavezan postupak prije nego što se pribjegne ostalim načinima rješavanja. Međurtim, po općem međunarodnom pravu neposredni pregovori nisu obavezan način rješavanja, naime, jedna strana ih ne može nametnuti drugoj.
Dobre usluge:
Dobre usluge predstavljaju takav način mirnog rješavanja međunarodnih sporova gdje treća država, ili više njih, ili neko međunarodno tijelo nastoji navesti strane da poduzmu ili da produže direkte pregovore ili da se suglase na neki drugi način rješavanja.
Dobre usluge se ponekad miješaju s posredovanjem. Bitna razlika ogleda se u tome što se tijelo koje pruža dobre usluge ne bi smjelo miješati u predmet spora, dok posrednik neposredno pomaže strane svojim savjetima kako da iznađu uzajamno prihvatljivo rješenje.
Međutim, uz izričit ili prećutan pristanak obiju strana dobre usluge mogu u toku njihovog pružanja prerasti u posredovanje.
Posredovanje (medijacija):
Posredovanje je način rješavanja sporova gdje treća država ili više njih, ili neko međunarodono tijelo, aktivno se upliće u predmet spora i pomažu stranama da pristanu na rješenje koje bi im trebalo biti obostrano prihvatljivo.
Do dobrih usluga ili posredovanja može doći ponudom trećeg, a rjeđe zahtjevom jedne ili obiju strana u sporu upućenom trećem da obavi tu zadaću. Nemoguće ih je obaviti ako ih makar jedna strana otkloni. Čim izgubi povjerenje makar jedne od strana, zadaća mu postaje nemoguća.
www.webdesignstudio.ba
Cjelokupni odnosi između dvije, pa i više država mogu se podijeliti na:
a. normalne odnose lišene sukoba
b. međunarodne sporove
c. oružane sukobe
Prema jednoj presudi predratnog (2.svj.r.) Stalnog suda međunarodne pravde spor je neslaganje o nekoj tačci prava ili činjenici, proturječje, suprostavljanje dvaju pravnih ili interesnih stavova između dviju osoba. Da bi nastao spor, dovoljno je da jedna država postavi neki zahtjev, a druga da ga odbije.
________________________________________
Općeprihvaćena podjela međunarodnih sporova je slijedeća:
1. PRAVNE sporove – to su u prvom redu sporovi o tumačenju ili primjeni nekog ugovora. Statut Haškog suda definira pravne sporove kao sporove što se odnose na:
• tumačenje nekog ugovora
• svako pitanje međunarodnog prava
• postojanje svake činjenice koja bitvorila povrdu međunarodne obveze
• prirodu ili obim odštete koju treba dati za povredu međunarodne obveze
2. POLITIČKE sporove - uglavnom se određuju po negativnom kriteriju – to su svi oni sporovi koji nisu pravne prirode.
________________________________________
U vrijeme između dva svjetska rata bila je prihvaćena i paralelna podjela sporova na tzv.:
a) PRESUDIVE - mogu se riješiti primjenom pravila međunarodnog prava na snazi
b) NEPRESUDIVE - za njihovo rješavanje navodno nema primjenjivih pravila zbog praznina u međunarodnom pravu.
________________________________________
Tri su široke skupine načina mirnog rješavanja međunarodnih sporova:
1. diplomatska sredstva
a. izravni pregovori između strana u sporu
b. dobre usluge
c. posredovanje (medijacija) nekog trećeg
2. institucionalizirana (formalizirana) sredstva, koja ne moraju dovesti do konačne odluke
a. istraga (anketa)
b. mirenje (koncilijacija)
3. sredstva koja dovode do obvezujuće presude
a. arbitraža
b. rješavanje spora pred nekim stalnim međunarodnim sudskim tijelima
I mnoge međunarodne organizacije bave se rješavanjem sporova između njihovih država članica, ili država članica s trećim državama.
80. Neposredni pregovori, dobre usluge i posredovanje:
Neposredni pregovori:
Neposredni pregovori strana u sporu bez sudjelovanja trećeg prethode svakom daljem rješavanju spora ukoliko uslijedi. Neposredne pregovore predviđaju mnogi ugovori o mirnom rješavanju sporova, kao obavezan postupak prije nego što se pribjegne ostalim načinima rješavanja. Međurtim, po općem međunarodnom pravu neposredni pregovori nisu obavezan način rješavanja, naime, jedna strana ih ne može nametnuti drugoj.
Dobre usluge:
Dobre usluge predstavljaju takav način mirnog rješavanja međunarodnih sporova gdje treća država, ili više njih, ili neko međunarodno tijelo nastoji navesti strane da poduzmu ili da produže direkte pregovore ili da se suglase na neki drugi način rješavanja.
Dobre usluge se ponekad miješaju s posredovanjem. Bitna razlika ogleda se u tome što se tijelo koje pruža dobre usluge ne bi smjelo miješati u predmet spora, dok posrednik neposredno pomaže strane svojim savjetima kako da iznađu uzajamno prihvatljivo rješenje.
Međutim, uz izričit ili prećutan pristanak obiju strana dobre usluge mogu u toku njihovog pružanja prerasti u posredovanje.
Posredovanje (medijacija):
Posredovanje je način rješavanja sporova gdje treća država ili više njih, ili neko međunarodono tijelo, aktivno se upliće u predmet spora i pomažu stranama da pristanu na rješenje koje bi im trebalo biti obostrano prihvatljivo.
Do dobrih usluga ili posredovanja može doći ponudom trećeg, a rjeđe zahtjevom jedne ili obiju strana u sporu upućenom trećem da obavi tu zadaću. Nemoguće ih je obaviti ako ih makar jedna strana otkloni. Čim izgubi povjerenje makar jedne od strana, zadaća mu postaje nemoguća.
www.webdesignstudio.ba
- By LegaForum