- Tue Nov 17, 2015 12:12 pm
#791
Izmjena ranije odluke o izdržavanju zajedničke malodobne djece
Bosna i Hercegovina
Republika Srpska
OSNOVNI SUD U BANJOJ LUCI
Broj: _____________________
Banja Luka, 20.11.2007. godine
Osnovni sud u Banjoj Luci i to sudija pojedinac S.J., u pravnoj stvari maloljetnih tužitelja S.Đ. i Š.Đ. iz Banja Luke, oboje zastupani po majci i zakonskoj zastupnici Đ.Đ. iz Banja Luke, Petrovačka ulica br. 16, protiv tuženog T.Đ. iz Banja Luke, Svetog Save 48, radi izmjene odluke o izdržavanju, vrijednost predmeta spora 6000,00 KM, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 08.11.2007. godine u prisutnosti zak. zastupnice mldb. tužitelja i predstavnika Centra za socijalni rad Banja Luka, a odsutnosti uredno obaviještenog tuženog, donio je dana 20.11.2007. godine
P R E S U D U
Mijenja se sudsko poravnanje zaključeno pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci broj PI-163/02 od 10. 10. 2002. godine, utoliko što se tuženi obavezuje da umjesto iznosa od 15% od plate, na ime doprinosa za izdržavanje maloljetnih tužilaca S. i Š. Đ. plaća po 200,00 /dvijestotine/ KM mjesečno, odnosno 400,00 /četiristotine/ KM mjesečno za oba djeteta počev od 10. 03. 2007. godine, kao dana podnošenja tužbe pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uslovi, i to dospjele obroke odjednom u roku od 30 dana, a buduće svakog prvog, a najkasnije do petog u mjesecu za tekući mjesec, na ruke majke i zakonske zastupnice Đ.Đ., pod prijetnjom izvršenja.
Tuženi je dužan tužiteljima naknaditi troškove spora u iznosu od 20 (dvadeset) KM, u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.
O b r a z l o ž e n j e
U tužbi i tokom postupka mldb. tužitelji su po svojoj zak. zastupnici naveli da je sudskim poravnanjem iz 2002. godine tuženi obavezan da na ime njihovog izdržavanja plaća doprinos u visini od ukupno 30% svoje zarade tj. za svakog od njih po 15% od zarade. U međuvremenu su se promijenile prilike, pa su se stekli uslovi za izmjenu te odluke o izdržavanju. Potrebe tužitelja su se povećale jer su djeca porasla, mldb. Siniša sada pohađa četvrti razred, a mldb. Šanja treći razred osnovne škole, pa imaju i izdatke za školovanje, a istovremeno su povećane i njihove potrebe za odjećom, obućom i ishranom. Zakonska zastupnica maloljetnih tužitelja nema stalno zaposlenje, a trenutno radi na određeno vrijeme u Opštini Banja Luka i prima platu od 300,00 KM mjesečno. Nema nikakve imovine iz koje bi mogla ostvarivati prihode. Tuženi ima građevinsku firmu, ostvaruje veliku zaradu, a njegova sadašnja žena radi kao prodavačica u supermarketu. Tuženi nema druge djece osim maloljetnih tužitelja, ima veliku kuću u kojoj živi sa suprugom i majkom. Smatraju da bi tužitelj mogao za njihovo izdržavanje doprinositi po 200,00 KM mjesečno, pa predlažu da se udovolji tužbenom zahtjevu na način kako je navedeno u izreci ove presude.
U odgovoru na tužbu tuženi je osporio tužbeni zahtjev navodeći da se prilike nisu izmijenile u tolikoj mjeri da bi bilo opravdano mijenjati ranije sudsko poravnanje. Naveo je da je zak. zastupnica mldb. tužitelja u vrijeme donošenja ranije odluke bila nezaposlena, a sada radi u Opštini. On nema kuću, već živi u roditeljskoj kući sa starom i bolesnom majkom, neudatom sestrom i sadašnjom suprugom, te sam izdržava cijelu porodicu. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije.
Predstavnik Centra za socijalni rad P.P. se na glavnoj raspravi pridružio navodima maloljetnih tužitelja i predložio da se poveća obaveza izdržavanja, a konačnu odluku o visini doprinosa je prepustio sudu.
Na prijedlog tužilaca provedeni su dokazi uvidom u spis ovog suda br. PI-163/02, čitanjem podataka Opštine Banja Luka br. 289/07 od 25.5.2007. godine i uvjerenja Poreske uprave-Područna jedinica Banja Luka br. 01-687/07 od 17.6.2007. godine, te salušanjem zak. zastupnice mldb. tužitelja kao parnične stranke.
Nakon savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza i na osnovu utvrđenih činjenica, sud je u smislu čl. 8 i 123 st. 2 Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik RS” br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljem tekstu: ZPP) našao da je tužbeni zahtjev osnovan.
Prema odredbi čl. 263 Porodičnog zakona ( “Službeni glasnik RS” br. 54/02, u daljem tekstu: PZ), zainteresovano lice može tražiti da sud povisi izdržavanje dosuđeno ranijom pravosnažnom odlukom ako su se izmijenile okolnosti na osnovu kojih je ta odluka donesena.
Uvidom u spis ovog suda br. PI-163/02 je utvrđeno da je u vrijeme donošenja ranije odluke o izdržavanju mldb. S. imao šest godina, a mldb. Š. pet godina života, da su živjeli sa majkom u stanu koji je naslijedila od roditelja, da njihova majka nije bila zaposlena, ali je povremeno radila na „crno“, da tuženi tada nije bio oženjen drugom ženom, da je živio u porodičnoj kući sa majkom i sestrom, da je tada radio kao VKV zidar u preduzeću GP „Krajina“ Banja Luka i ostvarivao mjesečnu platu u prosječnom iznosu od 250,00 KM.
Iz iskaza zakonske zastupnice maloljetnih tužitelja proizlazi da sada maloljetni tužitelji pohađaju osnovnu školu, da S. trenira karate, a Š. pohadja i u muzičku školu, što iziskuje i dodatne troškove, da ona sada ima zaposlenje, istina ne za stalno, ali da prima redovno platu u iznosu od 300,00 KM mjesečno.
Uvidom u izvještaj Poreske uprave RS – Područna jedinica Banja Luka broj 01-687/07 od 17. 06. 2007. godine utvrdjeno je da tužilac ostvaruje zaradu od samostalne gradjevinske djelatnosti u mjesečnom iznosu od 1.100,00 KM.
Iz naprijed navedenih dokaza nesumnjivo proizlazi da su povećane potrebe maloljetnih tužilaca koje se odnose na školovanje, ishranu, odijevanje i sl. Povećane su i mogućnosti njihove majke da doprinosi izdržavanju tužitelja, jer sada ostvaruje redovne prihode, ali su se takođe povećale i mogućnosti tuženog da doprinosi izdržavanju zajedničke maloljetne djece, obzirom da su se njegove materijalne prilike poboljšale i on ostvaruje mnogo veću zaradu.
Sve ove okolnosti opravdavaju potrebu izmjene odluke o izdržavanju. Prilikom donošenja odluke o visini doprinosa tuženog, sud je imao u vidu sve okolnosti navedene u čl. 253 PZ. Pri tome sud je posebno cijenio doprinos majke koji se ogleda u svakodnevnoj brizi o zaštiti i vaspitanju djece, u smislu čl. 254 istog zakona. Sud je cijenio obavezu tuženog da u skladu sa čl. 236 st. 1 PZ doprinosi za izdržavanje svoje majke, ali i da ta obaveza ne može ići na uštrb obaveze izdržavanja maloljetne djece, u smislu čl. 232 st. 2 ovoga Zakona. Imajući u vidu visinu zarade koju ostvaruje, sud je zaključio da je tuženi u mogućnosti da doprinosi za izdržavanje maloljetnih tužilaca po 200,00 KM mjesečno. Navedeni iznos, uz odgovoarajući doprinos majke, prema njenim mogućnostima, po ocjeni ovog suda biće dovoljan za zadovoljenje potreba maloljetnih tužilaca, a njegovim plaćanjem neće biti dovedena u pitanje egzistencija tuženog i ispunjenje njegove obaveze prema majci.
Po ocjeni ovog suda postoje opravdani razlozi da se obaveza izdržavanja odredi u fiksnom novčanom iznosu u smislu čl. 262 PZ, jer tuženi ostvaruje prihode od registrovane samostalne djelatnosti, a tokom postupka nije dokazao da prima mjesečnu platu u određenom iznosu.
Potrebno je istaći da tuženi nije sudu ponudio nijedan dokaz, niti se odazvao pozivu za glavnu raspravu, na kojoj je trebao da se sasluša u svojstvu stranke, pa je sud stekao uvjerenje da isti izbjegava da se utvrdi njegova stvarna zarada i njegovi troškovi za izdržavanje drugih članova porodice.
Iz navedenih razloga valjalo je u cjelosti udovoljiti postavljenom tužbenom zahtjevu.
Kako su tužitelji u cjelosti uspjeli u sporu, dosuđeni su im zahtjevani troškovi postupka u smislu čl. 386 st. 1 ZPP, a koji troškovi se sastoje od sudskih taksi na tužbu i presudu u iznosu od po 10,00 KM, shodno tarifnom broju 1 tačka 2 Taksene tarife kao sastavnog dijela Zakona o sudskim taksama (Sl. glasnik RS br. 18/99 do 97/ 04).
S U D I J A
S.J.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba Okružnom sudu u Banjoj Luci u roku od 30 dana od dana donošenja presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
Bosna i Hercegovina
Republika Srpska
OSNOVNI SUD U BANJOJ LUCI
Broj: _____________________
Banja Luka, 20.11.2007. godine
Osnovni sud u Banjoj Luci i to sudija pojedinac S.J., u pravnoj stvari maloljetnih tužitelja S.Đ. i Š.Đ. iz Banja Luke, oboje zastupani po majci i zakonskoj zastupnici Đ.Đ. iz Banja Luke, Petrovačka ulica br. 16, protiv tuženog T.Đ. iz Banja Luke, Svetog Save 48, radi izmjene odluke o izdržavanju, vrijednost predmeta spora 6000,00 KM, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 08.11.2007. godine u prisutnosti zak. zastupnice mldb. tužitelja i predstavnika Centra za socijalni rad Banja Luka, a odsutnosti uredno obaviještenog tuženog, donio je dana 20.11.2007. godine
P R E S U D U
Mijenja se sudsko poravnanje zaključeno pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci broj PI-163/02 od 10. 10. 2002. godine, utoliko što se tuženi obavezuje da umjesto iznosa od 15% od plate, na ime doprinosa za izdržavanje maloljetnih tužilaca S. i Š. Đ. plaća po 200,00 /dvijestotine/ KM mjesečno, odnosno 400,00 /četiristotine/ KM mjesečno za oba djeteta počev od 10. 03. 2007. godine, kao dana podnošenja tužbe pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uslovi, i to dospjele obroke odjednom u roku od 30 dana, a buduće svakog prvog, a najkasnije do petog u mjesecu za tekući mjesec, na ruke majke i zakonske zastupnice Đ.Đ., pod prijetnjom izvršenja.
Tuženi je dužan tužiteljima naknaditi troškove spora u iznosu od 20 (dvadeset) KM, u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.
O b r a z l o ž e n j e
U tužbi i tokom postupka mldb. tužitelji su po svojoj zak. zastupnici naveli da je sudskim poravnanjem iz 2002. godine tuženi obavezan da na ime njihovog izdržavanja plaća doprinos u visini od ukupno 30% svoje zarade tj. za svakog od njih po 15% od zarade. U međuvremenu su se promijenile prilike, pa su se stekli uslovi za izmjenu te odluke o izdržavanju. Potrebe tužitelja su se povećale jer su djeca porasla, mldb. Siniša sada pohađa četvrti razred, a mldb. Šanja treći razred osnovne škole, pa imaju i izdatke za školovanje, a istovremeno su povećane i njihove potrebe za odjećom, obućom i ishranom. Zakonska zastupnica maloljetnih tužitelja nema stalno zaposlenje, a trenutno radi na određeno vrijeme u Opštini Banja Luka i prima platu od 300,00 KM mjesečno. Nema nikakve imovine iz koje bi mogla ostvarivati prihode. Tuženi ima građevinsku firmu, ostvaruje veliku zaradu, a njegova sadašnja žena radi kao prodavačica u supermarketu. Tuženi nema druge djece osim maloljetnih tužitelja, ima veliku kuću u kojoj živi sa suprugom i majkom. Smatraju da bi tužitelj mogao za njihovo izdržavanje doprinositi po 200,00 KM mjesečno, pa predlažu da se udovolji tužbenom zahtjevu na način kako je navedeno u izreci ove presude.
U odgovoru na tužbu tuženi je osporio tužbeni zahtjev navodeći da se prilike nisu izmijenile u tolikoj mjeri da bi bilo opravdano mijenjati ranije sudsko poravnanje. Naveo je da je zak. zastupnica mldb. tužitelja u vrijeme donošenja ranije odluke bila nezaposlena, a sada radi u Opštini. On nema kuću, već živi u roditeljskoj kući sa starom i bolesnom majkom, neudatom sestrom i sadašnjom suprugom, te sam izdržava cijelu porodicu. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije.
Predstavnik Centra za socijalni rad P.P. se na glavnoj raspravi pridružio navodima maloljetnih tužitelja i predložio da se poveća obaveza izdržavanja, a konačnu odluku o visini doprinosa je prepustio sudu.
Na prijedlog tužilaca provedeni su dokazi uvidom u spis ovog suda br. PI-163/02, čitanjem podataka Opštine Banja Luka br. 289/07 od 25.5.2007. godine i uvjerenja Poreske uprave-Područna jedinica Banja Luka br. 01-687/07 od 17.6.2007. godine, te salušanjem zak. zastupnice mldb. tužitelja kao parnične stranke.
Nakon savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza i na osnovu utvrđenih činjenica, sud je u smislu čl. 8 i 123 st. 2 Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik RS” br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljem tekstu: ZPP) našao da je tužbeni zahtjev osnovan.
Prema odredbi čl. 263 Porodičnog zakona ( “Službeni glasnik RS” br. 54/02, u daljem tekstu: PZ), zainteresovano lice može tražiti da sud povisi izdržavanje dosuđeno ranijom pravosnažnom odlukom ako su se izmijenile okolnosti na osnovu kojih je ta odluka donesena.
Uvidom u spis ovog suda br. PI-163/02 je utvrđeno da je u vrijeme donošenja ranije odluke o izdržavanju mldb. S. imao šest godina, a mldb. Š. pet godina života, da su živjeli sa majkom u stanu koji je naslijedila od roditelja, da njihova majka nije bila zaposlena, ali je povremeno radila na „crno“, da tuženi tada nije bio oženjen drugom ženom, da je živio u porodičnoj kući sa majkom i sestrom, da je tada radio kao VKV zidar u preduzeću GP „Krajina“ Banja Luka i ostvarivao mjesečnu platu u prosječnom iznosu od 250,00 KM.
Iz iskaza zakonske zastupnice maloljetnih tužitelja proizlazi da sada maloljetni tužitelji pohađaju osnovnu školu, da S. trenira karate, a Š. pohadja i u muzičku školu, što iziskuje i dodatne troškove, da ona sada ima zaposlenje, istina ne za stalno, ali da prima redovno platu u iznosu od 300,00 KM mjesečno.
Uvidom u izvještaj Poreske uprave RS – Područna jedinica Banja Luka broj 01-687/07 od 17. 06. 2007. godine utvrdjeno je da tužilac ostvaruje zaradu od samostalne gradjevinske djelatnosti u mjesečnom iznosu od 1.100,00 KM.
Iz naprijed navedenih dokaza nesumnjivo proizlazi da su povećane potrebe maloljetnih tužilaca koje se odnose na školovanje, ishranu, odijevanje i sl. Povećane su i mogućnosti njihove majke da doprinosi izdržavanju tužitelja, jer sada ostvaruje redovne prihode, ali su se takođe povećale i mogućnosti tuženog da doprinosi izdržavanju zajedničke maloljetne djece, obzirom da su se njegove materijalne prilike poboljšale i on ostvaruje mnogo veću zaradu.
Sve ove okolnosti opravdavaju potrebu izmjene odluke o izdržavanju. Prilikom donošenja odluke o visini doprinosa tuženog, sud je imao u vidu sve okolnosti navedene u čl. 253 PZ. Pri tome sud je posebno cijenio doprinos majke koji se ogleda u svakodnevnoj brizi o zaštiti i vaspitanju djece, u smislu čl. 254 istog zakona. Sud je cijenio obavezu tuženog da u skladu sa čl. 236 st. 1 PZ doprinosi za izdržavanje svoje majke, ali i da ta obaveza ne može ići na uštrb obaveze izdržavanja maloljetne djece, u smislu čl. 232 st. 2 ovoga Zakona. Imajući u vidu visinu zarade koju ostvaruje, sud je zaključio da je tuženi u mogućnosti da doprinosi za izdržavanje maloljetnih tužilaca po 200,00 KM mjesečno. Navedeni iznos, uz odgovoarajući doprinos majke, prema njenim mogućnostima, po ocjeni ovog suda biće dovoljan za zadovoljenje potreba maloljetnih tužilaca, a njegovim plaćanjem neće biti dovedena u pitanje egzistencija tuženog i ispunjenje njegove obaveze prema majci.
Po ocjeni ovog suda postoje opravdani razlozi da se obaveza izdržavanja odredi u fiksnom novčanom iznosu u smislu čl. 262 PZ, jer tuženi ostvaruje prihode od registrovane samostalne djelatnosti, a tokom postupka nije dokazao da prima mjesečnu platu u određenom iznosu.
Potrebno je istaći da tuženi nije sudu ponudio nijedan dokaz, niti se odazvao pozivu za glavnu raspravu, na kojoj je trebao da se sasluša u svojstvu stranke, pa je sud stekao uvjerenje da isti izbjegava da se utvrdi njegova stvarna zarada i njegovi troškovi za izdržavanje drugih članova porodice.
Iz navedenih razloga valjalo je u cjelosti udovoljiti postavljenom tužbenom zahtjevu.
Kako su tužitelji u cjelosti uspjeli u sporu, dosuđeni su im zahtjevani troškovi postupka u smislu čl. 386 st. 1 ZPP, a koji troškovi se sastoje od sudskih taksi na tužbu i presudu u iznosu od po 10,00 KM, shodno tarifnom broju 1 tačka 2 Taksene tarife kao sastavnog dijela Zakona o sudskim taksama (Sl. glasnik RS br. 18/99 do 97/ 04).
S U D I J A
S.J.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba Okružnom sudu u Banjoj Luci u roku od 30 dana od dana donošenja presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
- By LegaForum