- Mon Nov 16, 2015 4:32 pm
#778
Poništenje ugovora zbog mane volje
Ovdje možete preuzeti ogledni primjer presude kojom se poništava ugovor o prodaji zbog postojanja bitne zablude u odnosu na bitno svojstvo predmeta. Presudom se nalaže tuženom da vrati tužitelju iznos koji mu je ovaj isplatio na ime kupovne cijene.
Primjer ne predstavlja vjerni prikaz originalne sudske odluke, već prilagodbu iste koji se kao takav može koristiti kao model prilikom pisanja stvarne presude.
Primjer pripremila: sudija Enisa Bilajac, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine.
Recenzija: sudija Slavica Čurić, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine.
Primjer verifikovala: Stalna komisija za Centar za sudsku dokumentaciju.
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
OPĆINSKI SUD U SARAJEVU
Broj: __________________
Sarajevo, 15.04.2008.godine
Općinski sud u Sarajevu, sudija D.D., u pravnoj stvari tužiteljice A.A. iz Sarajeva, ul. Prvomajska broj 61, koga zastupa punomoćnik B.B. advokat iz Sarajeva, protiv tuženog S.S. iz Sarajeva, ul. Prvomajska broj 63, kojeg zastupa punomoćnik T.T., advokat iz Sarajeva, radi poništenja ugovora, v.s. 4.000,00 KM, nakon glavne javne rasprave zaključene 20.03.2008. godine, održane u prisutnosti parničnih stranaka i njihovih punomoćnika, donio je dana 15.04.2008.godine:
P R E S U D U
Poništava se ugovor o prodaji kojeg su dana 15.09.2006.godine u Sarajevu zaključili tuženi kao prodavac i tužitelj kao kupac o prenosu prava vlasništva na čamcu za rafting, marke „CNC“.
Nalaže se tuženom da vrati tužitelju iznos od 4.000,00 KM (četiri hiljade konvertibilnih maraka) sa zakonskom zateznom kamatom od 12.12.2006.godine pa do isplate kao i da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.160,00 KM (jedna hiljada sto šesdeset konvertibilnih maraka) u roku od 30 dana.
O b r a z l o ž e n j e
U tužbi od 12.12.2006.godine tužitelj tvrdi da su stranke zaključili 15.09.2006. godine ugovor o prodaji kojim tuženi kao prodavac prenosi na tužitelja kao kupaca čamac za rafting marke „CNC“. Tužitelj nije vidio čamac, isti se nalazio u Bihaću gdje tuženi ima vikendicu. Tuženi je prilikom zaključivanja ugovora tvrdio da je on čamac kao nov pribavio u toku juna 2006.godine i da je osnovom toga tužitelj smatrao da se radi o novom čamcu. Nadalje navodi da su ugovorili preuzimanje na licu mjesta u roku od 30 dana, te da su 10.10.2006.godine zajedno otišli u Bihać da bi tužitelj preuzeo čamac i da je tada ustanovio da se radi o starom čamcu proizvedenom 25.02.2000.godine i da je dosta dotrajao. Smatra da ga je tuženi prilikom zaključenja ugovora doveo u zabludu u odnosu na bitna svojstva predmeta ugovora, pa je zahtijevao da se poništi ugovor o prodaji kojeg su dana 15.09.2006.godine u Sarajevu zaključili tuženi kao prodavac i tužitelj kao kupac o prenosu prava vlasništva na čamcu za rafting, marke „CNC“ i da se tuženom nalaži da vrati tužitelju iznos od 4.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate kao i da mu nadoknadi troškove postupka.
U odgovoru na tužbu tuženi je priznao da su zaključili ugovor o prodaji, ali je porekao da je pri zaključenju ugovora uopšte govorio o starosti čamca, već da ima deklaraciju od proizvođača i da je istu dobio u junu 2006.godine kada je od svog prodavca preuzeo čamac. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije uz nadoknadu troškova postupka.
U toku dokaznog postupka izvedeni su dokazi saslušanjem tužitelja i tuženog kao stranke, saslušanjem svjedoka K.K. i R.R., te čitanjem ugovora o prodaji.
U ovoj pravnoj stvari nesporna je činjenica da su stranke zaključile 15.09.2006. godine ugovor o prodaji čamca za rafting i da je po deklaraciji proizvođača isti proizveden 25.02.2000.godine.
Sporno je pravno pitanje da li je tužitelj bio u bitnoj zabludi kada je sklopio ugovor o prodaji, te slijedom toga da li je osnovan njegov zahtjev za poništenje tog ugovora.
Tužitelj je predao u sud tužbu 12.12.2006.godine, dakle u roku od dva mjeseca od dana saznanja za rušljivost. Ovo, jer je nesporno da je činjenicu o proizvodnji čamca tužitelj saznao u Bihaću 10.10.2006.godine, kada je došao da ga preuzme.
Primjenom odredbi iz čl. 8. i 123. st. 2. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) sud je dokazanim utvrdio slijedeće činjenice.
Osnovom pročitanog ugovora o prodaji da istim tuženi kao prodavac prenosi u vlasništvo tužitelju kao kupcu čamac za rafting za cijenu od 4.000,00 KM i da je tu cijenu tužitelj isplatio tuženom. Predaja je ugovorena u roku od 30 dana na način da kupac od prodavca preuzme čamac u Bihaću.
Saslušanjem svjedoka K.K. i R.R., sud je utvrdio da je prilikom zaključivanja ugovora tuženi predočio da je on čamac kao nov pribavio u junu 2006.godine, a tužitelj da je htio nov čamac nabaviti za učestvovanje u predstojećoj manifestaciji spusta brzim vodama, a svoj stari čamac proizveden 2002. godine namijenio pokloniti bratu. Oba ova svjedoka bila su prisutna pri zaključenju spornog ugovora pa o ovim odlučnim činjenicama imaju neposredno opažanje, a pred sudom su iskazivali uvjerljivo, logično i saglasno, pa je sud prihvatio njihove iskaze. Svjedoci za razliku od stranaka nisu zainteresovani za ishod ovog postupka, pa i zbog toga sud je ocjenio iskaze prihvatljivim.
Iskaz tužitelja kao stranke sud ocjenjuje neposredno uvjerljiviji od iskaza tuženog, te na osnovu toga utvrđuje da je tužitelj imao namjeru kupiti novi čamac marke „CNC“ radi aktivnosti u raftingu. Iskaz tužitelja sud nalazi da je u bitnim činjenicama podudaran sa iskazima svjedoka, pa je prihvaćen.
Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud je stanovišta da je pri sklapanju spornog ugovora tužitelj bio u bitnoj zabludi u odnosu na bitna svojstva čamca s obzirom da je godina proizvodnje za njega toliko važna okolnost da ugovor ne bi inače zaključio da je znao za stanje da je čamac star šest godina.
Dakle, radi se o zabludi u svojstvu koju ima u vidu odredbe iz člana 61. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima ( dalje ZOO).
I po običajima u prometu starost je bitno svojstvo stvari.
Pri tome, sud ocjenjuje da je tužiteljeva zabluda neskrivljena, jer se kao učesnik obligacionog odnosa pri zaključenju spornog ugovora u svemu ponašao sa pažnjom dobrog domaćina, što je u skladu sa propisanim standardom iz čl. 18. ZOO.
Kako je, dakle sud utvrdio da je pri zaključenju spornog ugovora tužitelj bio u bitnoj zabludi koja se odnosi na bitno svojstvo predmeta kao jedne od mane volje (član 61. stav 1. ZOO) to je primjenom odredbe iz člana 61. stav 2. u vezi sa članom 112. stav 1. tog zakona valjalo u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev. Naime, tim zakonskim odredbama je propisano da strana koja je u zabludi može tražiti poništaj ugovora (član 61. stav 2. ZOO), odnosno da strana u čijem je interesu rušljivost ustanovljena može tražiti da se ugovor poništi (član 112. stav 1. tog zakona).
Znači da je zahtjev za poništanje predmetnog ugovora blagovremeno istaknut u okviru prekluzivnog roka iz člana 117. ZOO, jer je tom odredbom propisano da pravo zahtjevati poništenje rušljivog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za rušljivost.
Budući da je sud utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja za poništenje predmetnog ugovora o prodaji, to se učinak poništenja sastoji u vraćanju onoga što je u izvršenju ispunjeno (čl. 113. ZOO). Stoga kod utvrđene činjenice da je tužitelj isplatio tuženom 4.000,00 KM na ime kupovne cijene, to je primjenom navedene zakonske norme naloženo tuženom da taj novčani iznos tužitelju vrati.
Tužitelj je kamate zahtijevao od podnošenja tužbe, pa o tom sporednom zahtjevu odlučeno je primjenom odredbe iz člana 277. stav 1. ZOO u vezi sa čl. 324. tog zakona.
S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici to mu je tuženi dužan nadoknaditi troškove postupka (čl.386.st.1.ZPP). Tužitelju su priznati troškovi i to: za sastav tužbe i za zastupanje na pripremnom ročištu i glavnoj raspravi za svaku radnju po 280,00 KM shodno čl.12. 13. i 33. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata FBiH , te troškovi za sudske takse na tužbu i presudu po 160,00 KM obračunatu prema Zakonu o sudskim taksama Kantona Sarajevo . Ukupno su troškovi tužitelja utvrđeni u iznosu od 1.160,00 KM. Pri tome, sud je uzeo u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice (čl.387.ZPP).
S U D I J A,
D. D.
Pouka:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti
žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu u roku
od 30 dana od dana donošenja presude u tri
primjerka putem ovog suda.
izvor http://epravo.ba
Ovdje možete preuzeti ogledni primjer presude kojom se poništava ugovor o prodaji zbog postojanja bitne zablude u odnosu na bitno svojstvo predmeta. Presudom se nalaže tuženom da vrati tužitelju iznos koji mu je ovaj isplatio na ime kupovne cijene.
Primjer ne predstavlja vjerni prikaz originalne sudske odluke, već prilagodbu iste koji se kao takav može koristiti kao model prilikom pisanja stvarne presude.
Primjer pripremila: sudija Enisa Bilajac, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine.
Recenzija: sudija Slavica Čurić, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine.
Primjer verifikovala: Stalna komisija za Centar za sudsku dokumentaciju.
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
OPĆINSKI SUD U SARAJEVU
Broj: __________________
Sarajevo, 15.04.2008.godine
Općinski sud u Sarajevu, sudija D.D., u pravnoj stvari tužiteljice A.A. iz Sarajeva, ul. Prvomajska broj 61, koga zastupa punomoćnik B.B. advokat iz Sarajeva, protiv tuženog S.S. iz Sarajeva, ul. Prvomajska broj 63, kojeg zastupa punomoćnik T.T., advokat iz Sarajeva, radi poništenja ugovora, v.s. 4.000,00 KM, nakon glavne javne rasprave zaključene 20.03.2008. godine, održane u prisutnosti parničnih stranaka i njihovih punomoćnika, donio je dana 15.04.2008.godine:
P R E S U D U
Poništava se ugovor o prodaji kojeg su dana 15.09.2006.godine u Sarajevu zaključili tuženi kao prodavac i tužitelj kao kupac o prenosu prava vlasništva na čamcu za rafting, marke „CNC“.
Nalaže se tuženom da vrati tužitelju iznos od 4.000,00 KM (četiri hiljade konvertibilnih maraka) sa zakonskom zateznom kamatom od 12.12.2006.godine pa do isplate kao i da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.160,00 KM (jedna hiljada sto šesdeset konvertibilnih maraka) u roku od 30 dana.
O b r a z l o ž e n j e
U tužbi od 12.12.2006.godine tužitelj tvrdi da su stranke zaključili 15.09.2006. godine ugovor o prodaji kojim tuženi kao prodavac prenosi na tužitelja kao kupaca čamac za rafting marke „CNC“. Tužitelj nije vidio čamac, isti se nalazio u Bihaću gdje tuženi ima vikendicu. Tuženi je prilikom zaključivanja ugovora tvrdio da je on čamac kao nov pribavio u toku juna 2006.godine i da je osnovom toga tužitelj smatrao da se radi o novom čamcu. Nadalje navodi da su ugovorili preuzimanje na licu mjesta u roku od 30 dana, te da su 10.10.2006.godine zajedno otišli u Bihać da bi tužitelj preuzeo čamac i da je tada ustanovio da se radi o starom čamcu proizvedenom 25.02.2000.godine i da je dosta dotrajao. Smatra da ga je tuženi prilikom zaključenja ugovora doveo u zabludu u odnosu na bitna svojstva predmeta ugovora, pa je zahtijevao da se poništi ugovor o prodaji kojeg su dana 15.09.2006.godine u Sarajevu zaključili tuženi kao prodavac i tužitelj kao kupac o prenosu prava vlasništva na čamcu za rafting, marke „CNC“ i da se tuženom nalaži da vrati tužitelju iznos od 4.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate kao i da mu nadoknadi troškove postupka.
U odgovoru na tužbu tuženi je priznao da su zaključili ugovor o prodaji, ali je porekao da je pri zaključenju ugovora uopšte govorio o starosti čamca, već da ima deklaraciju od proizvođača i da je istu dobio u junu 2006.godine kada je od svog prodavca preuzeo čamac. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije uz nadoknadu troškova postupka.
U toku dokaznog postupka izvedeni su dokazi saslušanjem tužitelja i tuženog kao stranke, saslušanjem svjedoka K.K. i R.R., te čitanjem ugovora o prodaji.
U ovoj pravnoj stvari nesporna je činjenica da su stranke zaključile 15.09.2006. godine ugovor o prodaji čamca za rafting i da je po deklaraciji proizvođača isti proizveden 25.02.2000.godine.
Sporno je pravno pitanje da li je tužitelj bio u bitnoj zabludi kada je sklopio ugovor o prodaji, te slijedom toga da li je osnovan njegov zahtjev za poništenje tog ugovora.
Tužitelj je predao u sud tužbu 12.12.2006.godine, dakle u roku od dva mjeseca od dana saznanja za rušljivost. Ovo, jer je nesporno da je činjenicu o proizvodnji čamca tužitelj saznao u Bihaću 10.10.2006.godine, kada je došao da ga preuzme.
Primjenom odredbi iz čl. 8. i 123. st. 2. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) sud je dokazanim utvrdio slijedeće činjenice.
Osnovom pročitanog ugovora o prodaji da istim tuženi kao prodavac prenosi u vlasništvo tužitelju kao kupcu čamac za rafting za cijenu od 4.000,00 KM i da je tu cijenu tužitelj isplatio tuženom. Predaja je ugovorena u roku od 30 dana na način da kupac od prodavca preuzme čamac u Bihaću.
Saslušanjem svjedoka K.K. i R.R., sud je utvrdio da je prilikom zaključivanja ugovora tuženi predočio da je on čamac kao nov pribavio u junu 2006.godine, a tužitelj da je htio nov čamac nabaviti za učestvovanje u predstojećoj manifestaciji spusta brzim vodama, a svoj stari čamac proizveden 2002. godine namijenio pokloniti bratu. Oba ova svjedoka bila su prisutna pri zaključenju spornog ugovora pa o ovim odlučnim činjenicama imaju neposredno opažanje, a pred sudom su iskazivali uvjerljivo, logično i saglasno, pa je sud prihvatio njihove iskaze. Svjedoci za razliku od stranaka nisu zainteresovani za ishod ovog postupka, pa i zbog toga sud je ocjenio iskaze prihvatljivim.
Iskaz tužitelja kao stranke sud ocjenjuje neposredno uvjerljiviji od iskaza tuženog, te na osnovu toga utvrđuje da je tužitelj imao namjeru kupiti novi čamac marke „CNC“ radi aktivnosti u raftingu. Iskaz tužitelja sud nalazi da je u bitnim činjenicama podudaran sa iskazima svjedoka, pa je prihvaćen.
Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud je stanovišta da je pri sklapanju spornog ugovora tužitelj bio u bitnoj zabludi u odnosu na bitna svojstva čamca s obzirom da je godina proizvodnje za njega toliko važna okolnost da ugovor ne bi inače zaključio da je znao za stanje da je čamac star šest godina.
Dakle, radi se o zabludi u svojstvu koju ima u vidu odredbe iz člana 61. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima ( dalje ZOO).
I po običajima u prometu starost je bitno svojstvo stvari.
Pri tome, sud ocjenjuje da je tužiteljeva zabluda neskrivljena, jer se kao učesnik obligacionog odnosa pri zaključenju spornog ugovora u svemu ponašao sa pažnjom dobrog domaćina, što je u skladu sa propisanim standardom iz čl. 18. ZOO.
Kako je, dakle sud utvrdio da je pri zaključenju spornog ugovora tužitelj bio u bitnoj zabludi koja se odnosi na bitno svojstvo predmeta kao jedne od mane volje (član 61. stav 1. ZOO) to je primjenom odredbe iz člana 61. stav 2. u vezi sa članom 112. stav 1. tog zakona valjalo u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev. Naime, tim zakonskim odredbama je propisano da strana koja je u zabludi može tražiti poništaj ugovora (član 61. stav 2. ZOO), odnosno da strana u čijem je interesu rušljivost ustanovljena može tražiti da se ugovor poništi (član 112. stav 1. tog zakona).
Znači da je zahtjev za poništanje predmetnog ugovora blagovremeno istaknut u okviru prekluzivnog roka iz člana 117. ZOO, jer je tom odredbom propisano da pravo zahtjevati poništenje rušljivog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za rušljivost.
Budući da je sud utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja za poništenje predmetnog ugovora o prodaji, to se učinak poništenja sastoji u vraćanju onoga što je u izvršenju ispunjeno (čl. 113. ZOO). Stoga kod utvrđene činjenice da je tužitelj isplatio tuženom 4.000,00 KM na ime kupovne cijene, to je primjenom navedene zakonske norme naloženo tuženom da taj novčani iznos tužitelju vrati.
Tužitelj je kamate zahtijevao od podnošenja tužbe, pa o tom sporednom zahtjevu odlučeno je primjenom odredbe iz člana 277. stav 1. ZOO u vezi sa čl. 324. tog zakona.
S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici to mu je tuženi dužan nadoknaditi troškove postupka (čl.386.st.1.ZPP). Tužitelju su priznati troškovi i to: za sastav tužbe i za zastupanje na pripremnom ročištu i glavnoj raspravi za svaku radnju po 280,00 KM shodno čl.12. 13. i 33. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata FBiH , te troškovi za sudske takse na tužbu i presudu po 160,00 KM obračunatu prema Zakonu o sudskim taksama Kantona Sarajevo . Ukupno su troškovi tužitelja utvrđeni u iznosu od 1.160,00 KM. Pri tome, sud je uzeo u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice (čl.387.ZPP).
S U D I J A,
D. D.
Pouka:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti
žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu u roku
od 30 dana od dana donošenja presude u tri
primjerka putem ovog suda.
izvor http://epravo.ba
- By LegaForum