- Mon Nov 16, 2015 4:30 pm
#776
Traženje ispunjenja ugovora
Ovdje možete preuzeti ogledni primjer presude u predmetu radi ispunjenja ugovora o prodaji motornog vozila. Presudom se nalaže tuženom da ispuni svoju obavezu iz zaključenog ugovora te tužiteljici preda vozilo, kao i saobraćajnu dozvolu.
Primjer ne predstavlja vjerni prikaz originalne sudske odluke, već prilagodbu iste koji se kao takav može koristiti kao model prilikom pisanja stvarne presude.
Primjer pripremila: sudija Enisa Bilajac, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine.
Recenzija: sudija Slavica Čurić, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine.
Primjer verifikovala: Stalna komisija za Centar za sudsku dokumentaciju.
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
OPĆINSKI SUD U SARAJEVU
Broj: __________________
Sarajevo, 17.04.2008.godine
Općinski sud u Sarajevu, sudija M.M., u pravnoj stvari tužiteljice N.N. iz Sarajeva, ul. Zagrebačka broj 2, sprat III, protiv tuženog V.V. iz Sarajeva, ul. Zagrebačka broj 2, sprat VI, radi ispunjenja ugovora, v.s. 10.000,00 KM, nakon glavne javne rasprave zaključene 22.03.2008.godine, održane u prisutnosti parničnih stranaka, donio je dana 17.04.2008.godine:
P R E S U D U
Nalaže se tuženom da tužiteljici preda putnički automobil marke „Golf“ registarski broj 111-K-222, broj motora 61216243, broj šasije 364137, godina proizvodnje 2003, kao i saobraćajnu dozvolu za to vozilo, te da joj nadoknadi troškove postupka od 960,00 KM (devet stotina šezdeset konvertibilnih maraka) u roku od 30 dana.
O b r a z l o ž e n j e
U tužbi od 1.08.2006.godine tužiteljica tvrdi da je od tuženog na osnovu ugovora o prodaji kojeg su zaključili u Sarajevu 17.6.2006.godine kupila motorno vozilo marke „Golf“ registarski broj 111-K-222, za cijenu od 10.000,00 KM, koju je u cijelosti isplatila tuženom. Tom prilikom da su se dogovorili se da će tuženi koristiti auto dok ne obavi posjetu sinu u Mostar. Tuženi se vratio, a na poziv tužiteljice nije predao auto. Navodi da je kao ugovorna stranka izvršila sve svoje obaveze iz tog ugovora, pa je predložila da se tuženom naloži da joj preda putnički automobil marke „Golf“ registarski broj 111-K-222, broj motora 61216243, broj šasije 364137, godina proizvodnje 2003., kao i saobraćajnu dozvolu za to vozilo i da joj nadoknadi troškove postupka.
U odgovoru na tužbu tuženi je priznao da je zaključen ugovor o prodaji, te naveo da prilikom zaključenja ugovora nisu dogovorili vrijeme predaje, već da auto koristiti zbog puta u Mostar. Auto je ostavio sinu u Mostar dok se njegovo auto ne popravi. Tvrdio je da je određivanje roka predaje automobila ostavljeno prodavcu. Predložio je da se odbije tužbeni zahtjev, a tužiteljica obaveže na nadoknadu troškova postupka.
Osnovom odredbe člana 94. stav 3. Zakona o parničnom postupku , nakon pripremnog ročišta, sud je odmah održao glavnu raspravu.
U dokaznom postupku izvedeni su dokazi saslušanjem parničnih stranaka i pročitan je ugovor o prodaji od 17.06.2006.godine.
U ovoj pravnoj stvari nesporno je da su stranke zaključile ugovor o prodaji navedenog motornog vozila.
Sporno je da li su stranke pri zaključenju ugovora ostavili prodavcu kao ugovornoj strani određivanje roka izvršenja za predaju automobila te slijedom toga da li je osnovan zahtjev tužiteljice za predaju predmetnog vozila.
Primjenom odredbi iz čl. 8. i 123. st. 2. ZPP sud je dokazanim utvrdio slijedeće činjenice:
Osnovom pročitanog ugovora o prodaji automobila od 17.06.2006.godine kojeg su stranake zaključili u Sarajevu utvrđeno je da je tužiteljica kao kupac od tuženog kao prodavca kupila motorno vozilo marke „Golf“ za cijenu od 10.000,00 KM, koju je u cjelokupnom iznosu platila prodavcu. U tački 5. tog ugovora stranke su dogovorile odgodu predaje na način da će auto ostati kod prodavaca dok ne okonča posjetu sinu u Mostar, a najkasnije do 15.07.2006.godine. U tački 6. ugovora je regulisano da će prodavac auto sa saobraćajnom dozvolom predati kupcu u Sarajevu na parkingu zgrade u kojoj stanuju.
Kod utvrđene činjenice da je predaja automobila određena na navedeni datum, to su lišeni valjanog pravnog uporišta prigovori tuženog da je određivanje roka predaje automobila ostavljeno prodavcu kao jednoj ugovornoj strani.
U odredbi iz člana 124. Zakona o obligacionim odnosima (dalje ZOO), sadržana su opća pravila o pravima jedne ugovorne strane kad druga ugovorna strana ne ispuni svoju obavezu, prema kojim povjerilac može zahtjevati ispunjenje obaveze (slučaj predmetnog tužbenog zahtjeva).
Odredbom iz člana 467. stav 1. ZOO propisano je da je prodavac dužan predati stvar kupcu u vrijeme i na mjesto predviđeno ugovorom.
Stoga, osnovom utvrđenih činjenica da su stranke, kao subjekti obligacije, ugovorili odgodu predaje predmetnog vozila (dok prodavac ne okonča put u Mostar) i pri tome odredili vrijeme predaje datumski (15.09.2006.godine), to je tuženi pao u docnju ispunjenja svoje obaveze za predaju vozila i saobraćajne dozvole sa tim datumom ( čl. 324. ZOO), pa je tužbeni zahtjev valjalo usvojiti primjenom odredbe iz čl. 467. st. 1. ZOO u vezi sa čl. 124. tog zakona.
Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici to joj je tuženi dužan nadoknaditi troškove postupka (čl.386.st.1.ZPP). Tužiteljici su priznati troškovi i to: za sastav tužbe 360,00 KM shodno čl.12. i 33. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata FBiH , te troškovi za sudske takse na tužbu i presudu po 300,00 KM obračunatu prema Zakonu o sudskim taksama Kantona Sarajevo . Ukupno su dakle, troškovi tužitelja utvrđeni u iznosu od 960,00 KM. Pri tome, sud je uzeo u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice (čl.387.ZPP).
S U D I J A,
D. D.
Pouka:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti
žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu u roku
od 30 dana od dana donošenja presude u tri
primjerka putem ovog suda.
izvor http://epravo.ba
Ovdje možete preuzeti ogledni primjer presude u predmetu radi ispunjenja ugovora o prodaji motornog vozila. Presudom se nalaže tuženom da ispuni svoju obavezu iz zaključenog ugovora te tužiteljici preda vozilo, kao i saobraćajnu dozvolu.
Primjer ne predstavlja vjerni prikaz originalne sudske odluke, već prilagodbu iste koji se kao takav može koristiti kao model prilikom pisanja stvarne presude.
Primjer pripremila: sudija Enisa Bilajac, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine.
Recenzija: sudija Slavica Čurić, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine.
Primjer verifikovala: Stalna komisija za Centar za sudsku dokumentaciju.
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
OPĆINSKI SUD U SARAJEVU
Broj: __________________
Sarajevo, 17.04.2008.godine
Općinski sud u Sarajevu, sudija M.M., u pravnoj stvari tužiteljice N.N. iz Sarajeva, ul. Zagrebačka broj 2, sprat III, protiv tuženog V.V. iz Sarajeva, ul. Zagrebačka broj 2, sprat VI, radi ispunjenja ugovora, v.s. 10.000,00 KM, nakon glavne javne rasprave zaključene 22.03.2008.godine, održane u prisutnosti parničnih stranaka, donio je dana 17.04.2008.godine:
P R E S U D U
Nalaže se tuženom da tužiteljici preda putnički automobil marke „Golf“ registarski broj 111-K-222, broj motora 61216243, broj šasije 364137, godina proizvodnje 2003, kao i saobraćajnu dozvolu za to vozilo, te da joj nadoknadi troškove postupka od 960,00 KM (devet stotina šezdeset konvertibilnih maraka) u roku od 30 dana.
O b r a z l o ž e n j e
U tužbi od 1.08.2006.godine tužiteljica tvrdi da je od tuženog na osnovu ugovora o prodaji kojeg su zaključili u Sarajevu 17.6.2006.godine kupila motorno vozilo marke „Golf“ registarski broj 111-K-222, za cijenu od 10.000,00 KM, koju je u cijelosti isplatila tuženom. Tom prilikom da su se dogovorili se da će tuženi koristiti auto dok ne obavi posjetu sinu u Mostar. Tuženi se vratio, a na poziv tužiteljice nije predao auto. Navodi da je kao ugovorna stranka izvršila sve svoje obaveze iz tog ugovora, pa je predložila da se tuženom naloži da joj preda putnički automobil marke „Golf“ registarski broj 111-K-222, broj motora 61216243, broj šasije 364137, godina proizvodnje 2003., kao i saobraćajnu dozvolu za to vozilo i da joj nadoknadi troškove postupka.
U odgovoru na tužbu tuženi je priznao da je zaključen ugovor o prodaji, te naveo da prilikom zaključenja ugovora nisu dogovorili vrijeme predaje, već da auto koristiti zbog puta u Mostar. Auto je ostavio sinu u Mostar dok se njegovo auto ne popravi. Tvrdio je da je određivanje roka predaje automobila ostavljeno prodavcu. Predložio je da se odbije tužbeni zahtjev, a tužiteljica obaveže na nadoknadu troškova postupka.
Osnovom odredbe člana 94. stav 3. Zakona o parničnom postupku , nakon pripremnog ročišta, sud je odmah održao glavnu raspravu.
U dokaznom postupku izvedeni su dokazi saslušanjem parničnih stranaka i pročitan je ugovor o prodaji od 17.06.2006.godine.
U ovoj pravnoj stvari nesporno je da su stranke zaključile ugovor o prodaji navedenog motornog vozila.
Sporno je da li su stranke pri zaključenju ugovora ostavili prodavcu kao ugovornoj strani određivanje roka izvršenja za predaju automobila te slijedom toga da li je osnovan zahtjev tužiteljice za predaju predmetnog vozila.
Primjenom odredbi iz čl. 8. i 123. st. 2. ZPP sud je dokazanim utvrdio slijedeće činjenice:
Osnovom pročitanog ugovora o prodaji automobila od 17.06.2006.godine kojeg su stranake zaključili u Sarajevu utvrđeno je da je tužiteljica kao kupac od tuženog kao prodavca kupila motorno vozilo marke „Golf“ za cijenu od 10.000,00 KM, koju je u cjelokupnom iznosu platila prodavcu. U tački 5. tog ugovora stranke su dogovorile odgodu predaje na način da će auto ostati kod prodavaca dok ne okonča posjetu sinu u Mostar, a najkasnije do 15.07.2006.godine. U tački 6. ugovora je regulisano da će prodavac auto sa saobraćajnom dozvolom predati kupcu u Sarajevu na parkingu zgrade u kojoj stanuju.
Kod utvrđene činjenice da je predaja automobila određena na navedeni datum, to su lišeni valjanog pravnog uporišta prigovori tuženog da je određivanje roka predaje automobila ostavljeno prodavcu kao jednoj ugovornoj strani.
U odredbi iz člana 124. Zakona o obligacionim odnosima (dalje ZOO), sadržana su opća pravila o pravima jedne ugovorne strane kad druga ugovorna strana ne ispuni svoju obavezu, prema kojim povjerilac može zahtjevati ispunjenje obaveze (slučaj predmetnog tužbenog zahtjeva).
Odredbom iz člana 467. stav 1. ZOO propisano je da je prodavac dužan predati stvar kupcu u vrijeme i na mjesto predviđeno ugovorom.
Stoga, osnovom utvrđenih činjenica da su stranke, kao subjekti obligacije, ugovorili odgodu predaje predmetnog vozila (dok prodavac ne okonča put u Mostar) i pri tome odredili vrijeme predaje datumski (15.09.2006.godine), to je tuženi pao u docnju ispunjenja svoje obaveze za predaju vozila i saobraćajne dozvole sa tim datumom ( čl. 324. ZOO), pa je tužbeni zahtjev valjalo usvojiti primjenom odredbe iz čl. 467. st. 1. ZOO u vezi sa čl. 124. tog zakona.
Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici to joj je tuženi dužan nadoknaditi troškove postupka (čl.386.st.1.ZPP). Tužiteljici su priznati troškovi i to: za sastav tužbe 360,00 KM shodno čl.12. i 33. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata FBiH , te troškovi za sudske takse na tužbu i presudu po 300,00 KM obračunatu prema Zakonu o sudskim taksama Kantona Sarajevo . Ukupno su dakle, troškovi tužitelja utvrđeni u iznosu od 960,00 KM. Pri tome, sud je uzeo u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice (čl.387.ZPP).
S U D I J A,
D. D.
Pouka:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti
žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu u roku
od 30 dana od dana donošenja presude u tri
primjerka putem ovog suda.
izvor http://epravo.ba
- By LegaForum