- Sun Nov 15, 2015 5:19 pm
#762
Ponistenje rjesenja o prestanku ugovora o radu
Ovdje možete preuzeti ogledni primjer presude kojom se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja o prestanku ugovora o radu, jer je radni odnos prestao po osnovu ostvarenja prava na starosnu penziju.
Primjer ne predstavlja vjerni prikaz originalne sudske odluke, već prilagodbu iste koji se kao takav može koristiti kao model prilikom pisanja stvarne presude.
Primjer pripremila: sudija Rosa Obradović, Vrhovni sud Republike Srpske.
Recenzija: sudija Slavica Čurić, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine.
Primjer verifikovala: Stalna komisija za Centar za sudsku dokumentaciju.
Bosna i Hercegovina
Republika Srpska
OSNOVNI SUD U BANЈOJ LUCI
Broj: ___________________
Banja Luka, 07.05.2008. godine
Osnovni sud u Banjoj Luci po sudiji pojedincu T.T., u pravnoj stvari tužiteljice K. M. iz Banja Luke, Ulica Rebrovačka broj 55., protiv tuženog „P.T.“ AD sa sjedištem u Zalužanima broj 77. Banja Luka, koga zastupa zakonski zastupnik J.J., Ulica Trnska broj 505. Banja Luke, radi poništenja rješenja, V.S. 1.000,00 KM, nakon održane glavne i javne rasprave dana 07.04.2008. godine, u prisustvu tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženog, donio je dana 07.05.2008. godine slijedeću:
P R E S U D U
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženog broj 44/07 od 14.10.2007. godine o prestanku ugovora o radu broj-105/10 zaključenog 14.10.2001. godine između tužitelja i tuženog, kao i sa zahtjevom kojim traži da se tuženom nametne obaveza da tužiteljicu vrati na rad i da je rasporedi na ranije radno mjesto.
O b r a z l o ž e n j e
U tužbi podnesenoj kod ovoga suda 21.2.2005. godine tužiteljica navodi da je kod tuženog zasnovala radni odnos na neodređeno vrijeme stupanjem na rad i na osnovu rješenja o zasnivanju radnog odnosa, te da je na osnovu Zakona o radu zaključila ugovor o radu na nedređeno vrijeme dana 14.10.2001. godine, da joj je tuženi spornim rješenjem utvrdio prestanak ugovora o radu po osnovu navršenih 65 godina života i najmanje 20 godina staža osiguranja (tužiteljica je ostvarila 22. godine staža osiguranja) koje uslove je ispunila 13.10.2007. godine. Smatra da je sporno rješenje tuženog nezakonito i da joj ugovor o radu ne može prestati do kumulativnog ispunjenja (uz godine života) i drugog zakonom propisanog uslova tj. do navršenih 40. godina penzijskog osiguranja.
Predlaže da sud donese presudu kojom će poništiti rješenje tuženog broj 44/07 od 14.10.2007. godine o prestanku ugovora o radu broj 105/10 zaključenog između tužitelja i tuženog 14.10.2001. godine i da se tuženom nametne obaveza da tužiteljicu vrati na rad i da je rasporedi na ranije radno mjesto.
Tuženi u odgovoru na tužbu navodi da je tužiteljica ispunila zakonom propisane uslove za prestanak radnog odnosa sticanjem uslova za penzionisanjene po osnovu navršenih 65. godina života tužiteljice i navršenih 20. godina staža osiguranja, i osporava tužbeni zahtjev tužiteljice. Tvrdi da je u smislu odredbe člana 112. tačka 4. Zakona o radu dovoljno ispunjenje bilo kojeg od navedena dva, zakonom propisana uslova za prestanak ugovora po ovom osnovu, pa kako je tužiteljica ispunila uslov u pogledu godina života (65. godina i staža osiguranja od 20. godina), smatra da je sporno rješenje tuženog zasnovano na zakonu.
Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
Za rješavanje predmetnog spora u primjeni je odredba člana 112. tačka 4. Zakona o radu (″Službeni glasnik Republike Srpske″, br. 38/00, 41/00, 47/02, 38/03, 66/03 i 20/07, dalje: ZOR - član 125. stav 1. tačka 4. Zakona o radu- prečišćeni tekst –„Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07: dalje ZOR-prečišćeni tekst), kojom je propisano da ugovor o radu prestaje kad radnik navrši 40 godina penzijskog staža ili 65 godina života i najmanje 20 godina staža osiguranja.
Nesporno među strankama je da je tužiteljica u vrijeme donošenja spornog rješenja (čije poništenje traži u ovoj parnici) imala 65 godina života i da nije imala navršenih 40. godina penzijskog staža, nego da je imala 22. godine staža osiguranja.
Sporno je tumačenje norme, tj. da li je za prestanak radnog odnosa po ovom osnovu, pored ispunjenja uslova u pogledu godina života (65 godina života), potrebno sa ovim uslovom i kumulativno ostvaranje uslova u pogledu penzijskog staža u trajanju od 40 godina, kako to tvrdi tužiteljica ili je uz navedeni uslov u pogledu godina života potrebno ispunjenje uslova staža osiguranja u trajanju od najmanje 20 godina.
Na sporne okolnosti izvedeni su dokazi: čitanjem rješenja tuženog broj 44/07 od 14.10.2007. godine o prestanku ugovora o radu zaključenog 14.10.2001. godine između tužitelja i tuženog pod brojem 105/10 i čitanjem tog ugovora kao i Radne knjižice tužiteljice broj 213473.
Iz rješenja tuženog broj 44/07 od 14.10.200. godine proizlazi da je tužiteljici sa tim danom prestao radni odnos kod tuženog, da je kao razlog za prestanak radnog odnosa navedeno ostvarenje prava na penziju sadržan u članu 112. tačka 4. ZOR (član 125. stav 1. tačka 4. ZOR-prečišćeni tekst), te da je tužiteljici radni odnos prestao po osnovu ostvarenja prava na penziju sa navršenih 65 godina života i 22 godine staža osiguranja.
Iz sadržaja Radne knjižice tužiteljice broj 213473 proizlazi da je tužiteljica na dan donošenja pobijanog rješenja o prestanku radnog odnosa imala ukupno 22 godine ostvarenog staža osiguranja.
Ocjenom izvedenih dokaza i na osnovu nespornih činjenica u smislu odredbe člana 8. Zakona o parničnom postupku (″Službeni glasnik Republike Srpske″, br. 58/03, do 63/07, dalje: ZPP) odlučeno je kao u izreci iz slijedećih razloga:
Ugovorom o radu radnik zasniva radni odnos kod poslodavca. Prava i obaveze iz radnog odnosa nastaju s danom kad radnik na osnovu ugovora o radu, stupi na rad kod poslodavca. Dakle, radni odnos radnika kod poslodavca se zasniva, traje i prestaje na osnovu ugovora o radu. Ugovor o radu prestaje na jedan od tri načina prestanka ugovora o radu: na osnovu otkaza ugovora o radu od strane poslodavca, na osnovu otkaza ugovora o radu od strane radnika i prestankom ugovora o radu iz zakonom propisanih razloga u tačkama od 1. do 9. člana 112. ZOR (član 125. ZOR-prečišćenog teksta).
Prema tome, načini prestanka ugovora o radu propisani je naprijed navedenim odredbama ZOR, a uslov za prestanak ugovora o radu u slučaju ostvarivanja prava na penziju sadržan je tački 4. ove zakonske odredbe. Primjenom ove odredbe, ugovor o radu prestaje da važi: ako radnik navrši 40 godina penzijskog staža (u kom slučaju se cijeni samo ovaj uslov a ne i uslov u pogledu godina života radnika) ili kad radnik navrši 65. godina života i najmanje 20. godina staža osiguranja (u kom slučaju je potrebno kumulativno ispunjenje ova dva uslova).
U konkretnom slučaju ocjenom izvedenih dokaza i na osnovu nespornih činjenica, ovaj sud je utvrdio da tužiteljica u vrijeme donošenja spornog rješenja nije imala navršenih 40. godina penzijskog staža i da po tom osnovu nije ostvarila pravo na penziju, te da je na taj dan ispunjavala drugi - zakonom propisani uslov za penzionisanje tj. da je imala 65. života i 22. godine penziskog staža (zakonom je propisani minimum od 20. života i navršenih 65. godina života), po kom osnovu joj je prestao radni odnos. Stoga je pobijano rješenje tuženog čije poništenje traži u ovoj parnici, zasnovano na zakonu.
Prema tome, pogrešno je shvatanje tužiteljice da je za ostvarenje prava na penziju u smislu naprijed navedene odredbe potrebno da radnik navrši 65. života i 40. godina penzijskog staža ili 65. godina života i najmanje 20. godina penziskog staža, jer to (takva kumulacija zakonom propisanih uslova) ne proizlazi iz sadržaja naprijed navedene odredbe. Kumulacija uslova odnosi se na ostvarenje prava na penziju na osnovu navršenih 65. godina života i najmanje 20. godina staža osiguranja, dok nema kumulacije uslova u slučaju ostvarivanja prava na penziju na osnovu navršenih 40. godina penzijskog staža.
Na osnovu iznijetog proizlazi da su ispunjeni uslovi iz člana 112. tačka 4. ZOR (član 125. stav 1. tačka 4. ZOR-prečišćeni tekst) za prestanak ugovora o radu broj -105/10 od 14.10.2007. godine po osnovu zakonom propisanog uslova za sticanje prava tužiteljice na penziju i da je stoga zakonito sporno rješenje tuženog o prestanku ugovora o radu zaključenog između tužiteljice i tuženog.
Kako je neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje spornog rješenja tuženog o prestanku ugovora o radu, nema osnova ni tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži vraćanje na rad i raspoređivanje na ranije radno mjesto.
Stoga je sud primjenom odredbe člana 176. ZPP-a donio odluku kojom je tužiteljicu odbio sa tužbenim zahtjevom, na načina kako je to navedeno u izreci ove presude.
Tuženi nije postavio zahtjev za naknadu troškova postupka, pa presuda ne sadrži odluku o troškovima postupka.
S u d i j a
T. T.
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude, nezadovoljana strana ima pravo na žalbu
u roku od 15 dana od donošenja iste Okružnom sudu u Banja Luci
putem ovoga suda. Žalba se podnosi u 3 primjerka.
izvor http://epravo.ba
Ovdje možete preuzeti ogledni primjer presude kojom se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja o prestanku ugovora o radu, jer je radni odnos prestao po osnovu ostvarenja prava na starosnu penziju.
Primjer ne predstavlja vjerni prikaz originalne sudske odluke, već prilagodbu iste koji se kao takav može koristiti kao model prilikom pisanja stvarne presude.
Primjer pripremila: sudija Rosa Obradović, Vrhovni sud Republike Srpske.
Recenzija: sudija Slavica Čurić, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine.
Primjer verifikovala: Stalna komisija za Centar za sudsku dokumentaciju.
Bosna i Hercegovina
Republika Srpska
OSNOVNI SUD U BANЈOJ LUCI
Broj: ___________________
Banja Luka, 07.05.2008. godine
Osnovni sud u Banjoj Luci po sudiji pojedincu T.T., u pravnoj stvari tužiteljice K. M. iz Banja Luke, Ulica Rebrovačka broj 55., protiv tuženog „P.T.“ AD sa sjedištem u Zalužanima broj 77. Banja Luka, koga zastupa zakonski zastupnik J.J., Ulica Trnska broj 505. Banja Luke, radi poništenja rješenja, V.S. 1.000,00 KM, nakon održane glavne i javne rasprave dana 07.04.2008. godine, u prisustvu tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženog, donio je dana 07.05.2008. godine slijedeću:
P R E S U D U
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženog broj 44/07 od 14.10.2007. godine o prestanku ugovora o radu broj-105/10 zaključenog 14.10.2001. godine između tužitelja i tuženog, kao i sa zahtjevom kojim traži da se tuženom nametne obaveza da tužiteljicu vrati na rad i da je rasporedi na ranije radno mjesto.
O b r a z l o ž e n j e
U tužbi podnesenoj kod ovoga suda 21.2.2005. godine tužiteljica navodi da je kod tuženog zasnovala radni odnos na neodređeno vrijeme stupanjem na rad i na osnovu rješenja o zasnivanju radnog odnosa, te da je na osnovu Zakona o radu zaključila ugovor o radu na nedređeno vrijeme dana 14.10.2001. godine, da joj je tuženi spornim rješenjem utvrdio prestanak ugovora o radu po osnovu navršenih 65 godina života i najmanje 20 godina staža osiguranja (tužiteljica je ostvarila 22. godine staža osiguranja) koje uslove je ispunila 13.10.2007. godine. Smatra da je sporno rješenje tuženog nezakonito i da joj ugovor o radu ne može prestati do kumulativnog ispunjenja (uz godine života) i drugog zakonom propisanog uslova tj. do navršenih 40. godina penzijskog osiguranja.
Predlaže da sud donese presudu kojom će poništiti rješenje tuženog broj 44/07 od 14.10.2007. godine o prestanku ugovora o radu broj 105/10 zaključenog između tužitelja i tuženog 14.10.2001. godine i da se tuženom nametne obaveza da tužiteljicu vrati na rad i da je rasporedi na ranije radno mjesto.
Tuženi u odgovoru na tužbu navodi da je tužiteljica ispunila zakonom propisane uslove za prestanak radnog odnosa sticanjem uslova za penzionisanjene po osnovu navršenih 65. godina života tužiteljice i navršenih 20. godina staža osiguranja, i osporava tužbeni zahtjev tužiteljice. Tvrdi da je u smislu odredbe člana 112. tačka 4. Zakona o radu dovoljno ispunjenje bilo kojeg od navedena dva, zakonom propisana uslova za prestanak ugovora po ovom osnovu, pa kako je tužiteljica ispunila uslov u pogledu godina života (65. godina i staža osiguranja od 20. godina), smatra da je sporno rješenje tuženog zasnovano na zakonu.
Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
Za rješavanje predmetnog spora u primjeni je odredba člana 112. tačka 4. Zakona o radu (″Službeni glasnik Republike Srpske″, br. 38/00, 41/00, 47/02, 38/03, 66/03 i 20/07, dalje: ZOR - član 125. stav 1. tačka 4. Zakona o radu- prečišćeni tekst –„Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07: dalje ZOR-prečišćeni tekst), kojom je propisano da ugovor o radu prestaje kad radnik navrši 40 godina penzijskog staža ili 65 godina života i najmanje 20 godina staža osiguranja.
Nesporno među strankama je da je tužiteljica u vrijeme donošenja spornog rješenja (čije poništenje traži u ovoj parnici) imala 65 godina života i da nije imala navršenih 40. godina penzijskog staža, nego da je imala 22. godine staža osiguranja.
Sporno je tumačenje norme, tj. da li je za prestanak radnog odnosa po ovom osnovu, pored ispunjenja uslova u pogledu godina života (65 godina života), potrebno sa ovim uslovom i kumulativno ostvaranje uslova u pogledu penzijskog staža u trajanju od 40 godina, kako to tvrdi tužiteljica ili je uz navedeni uslov u pogledu godina života potrebno ispunjenje uslova staža osiguranja u trajanju od najmanje 20 godina.
Na sporne okolnosti izvedeni su dokazi: čitanjem rješenja tuženog broj 44/07 od 14.10.2007. godine o prestanku ugovora o radu zaključenog 14.10.2001. godine između tužitelja i tuženog pod brojem 105/10 i čitanjem tog ugovora kao i Radne knjižice tužiteljice broj 213473.
Iz rješenja tuženog broj 44/07 od 14.10.200. godine proizlazi da je tužiteljici sa tim danom prestao radni odnos kod tuženog, da je kao razlog za prestanak radnog odnosa navedeno ostvarenje prava na penziju sadržan u članu 112. tačka 4. ZOR (član 125. stav 1. tačka 4. ZOR-prečišćeni tekst), te da je tužiteljici radni odnos prestao po osnovu ostvarenja prava na penziju sa navršenih 65 godina života i 22 godine staža osiguranja.
Iz sadržaja Radne knjižice tužiteljice broj 213473 proizlazi da je tužiteljica na dan donošenja pobijanog rješenja o prestanku radnog odnosa imala ukupno 22 godine ostvarenog staža osiguranja.
Ocjenom izvedenih dokaza i na osnovu nespornih činjenica u smislu odredbe člana 8. Zakona o parničnom postupku (″Službeni glasnik Republike Srpske″, br. 58/03, do 63/07, dalje: ZPP) odlučeno je kao u izreci iz slijedećih razloga:
Ugovorom o radu radnik zasniva radni odnos kod poslodavca. Prava i obaveze iz radnog odnosa nastaju s danom kad radnik na osnovu ugovora o radu, stupi na rad kod poslodavca. Dakle, radni odnos radnika kod poslodavca se zasniva, traje i prestaje na osnovu ugovora o radu. Ugovor o radu prestaje na jedan od tri načina prestanka ugovora o radu: na osnovu otkaza ugovora o radu od strane poslodavca, na osnovu otkaza ugovora o radu od strane radnika i prestankom ugovora o radu iz zakonom propisanih razloga u tačkama od 1. do 9. člana 112. ZOR (član 125. ZOR-prečišćenog teksta).
Prema tome, načini prestanka ugovora o radu propisani je naprijed navedenim odredbama ZOR, a uslov za prestanak ugovora o radu u slučaju ostvarivanja prava na penziju sadržan je tački 4. ove zakonske odredbe. Primjenom ove odredbe, ugovor o radu prestaje da važi: ako radnik navrši 40 godina penzijskog staža (u kom slučaju se cijeni samo ovaj uslov a ne i uslov u pogledu godina života radnika) ili kad radnik navrši 65. godina života i najmanje 20. godina staža osiguranja (u kom slučaju je potrebno kumulativno ispunjenje ova dva uslova).
U konkretnom slučaju ocjenom izvedenih dokaza i na osnovu nespornih činjenica, ovaj sud je utvrdio da tužiteljica u vrijeme donošenja spornog rješenja nije imala navršenih 40. godina penzijskog staža i da po tom osnovu nije ostvarila pravo na penziju, te da je na taj dan ispunjavala drugi - zakonom propisani uslov za penzionisanje tj. da je imala 65. života i 22. godine penziskog staža (zakonom je propisani minimum od 20. života i navršenih 65. godina života), po kom osnovu joj je prestao radni odnos. Stoga je pobijano rješenje tuženog čije poništenje traži u ovoj parnici, zasnovano na zakonu.
Prema tome, pogrešno je shvatanje tužiteljice da je za ostvarenje prava na penziju u smislu naprijed navedene odredbe potrebno da radnik navrši 65. života i 40. godina penzijskog staža ili 65. godina života i najmanje 20. godina penziskog staža, jer to (takva kumulacija zakonom propisanih uslova) ne proizlazi iz sadržaja naprijed navedene odredbe. Kumulacija uslova odnosi se na ostvarenje prava na penziju na osnovu navršenih 65. godina života i najmanje 20. godina staža osiguranja, dok nema kumulacije uslova u slučaju ostvarivanja prava na penziju na osnovu navršenih 40. godina penzijskog staža.
Na osnovu iznijetog proizlazi da su ispunjeni uslovi iz člana 112. tačka 4. ZOR (član 125. stav 1. tačka 4. ZOR-prečišćeni tekst) za prestanak ugovora o radu broj -105/10 od 14.10.2007. godine po osnovu zakonom propisanog uslova za sticanje prava tužiteljice na penziju i da je stoga zakonito sporno rješenje tuženog o prestanku ugovora o radu zaključenog između tužiteljice i tuženog.
Kako je neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje spornog rješenja tuženog o prestanku ugovora o radu, nema osnova ni tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži vraćanje na rad i raspoređivanje na ranije radno mjesto.
Stoga je sud primjenom odredbe člana 176. ZPP-a donio odluku kojom je tužiteljicu odbio sa tužbenim zahtjevom, na načina kako je to navedeno u izreci ove presude.
Tuženi nije postavio zahtjev za naknadu troškova postupka, pa presuda ne sadrži odluku o troškovima postupka.
S u d i j a
T. T.
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude, nezadovoljana strana ima pravo na žalbu
u roku od 15 dana od donošenja iste Okružnom sudu u Banja Luci
putem ovoga suda. Žalba se podnosi u 3 primjerka.
izvor http://epravo.ba
- By LegaForum