- Sun Nov 15, 2015 5:16 pm
#761
Poništenje odluke o disciplinskoj odgovornosti radnika
Ovdje možete preuzeti ogledni primjer presude kojom se odbija tužitelj sa tužbenim zahtjevom za poništenje odluke disciplinske komisije tuženog i rješenje tuženog o otkazu ugovora o radu i sa zahtjevom da se tuženi obaveže da tužitelja vrati na rad.
Primjer ne predstavlja vjerni prikaz originalne sudske odluke, već prilagodbu iste koji se kao takav može koristiti kao model prilikom pisanja stvarne presude.
Primjer pripremila: sudija Rosa Obradović, Vrhovni sud Republike Srpske.
Recenzija: sudija Slavica Čurić, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine.
Primjer verifikovala: Stalna komisija za Centar za sudsku dokumentaciju.
Bosna i Hercegovina
Republika Srpska
OSNOVNI SUD U BANЈOJ LUCI
Broj: ____________________
Banja Luka, 21.02.2008. godine
Osnovni sud u Banjoj Luci po sudiji pojedincu I. I., u pravnoj stvari tužitelja L.L. iz Banja Luke Vrbanja broj 21. protiv tuženog „T.P.“ DOO Banja Luka Ulica Marije Knežević broj 114. koga zastupa R.R. punomoćnik po zaposlenju iz Banja Luke, Ulica Vrbanjska broj 45., radi poništenja rješenja, V.S. 11.000,00 KM nakon održane glavne i javne rasprave dana 21.01.2008. godine, u prisustvu tužitelja i punomoćnika tuženog, donio je dana 21.02.2008. godine slijedeću:
P R E S U D U
Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom za poništenje Odluke Disciplinske komisije tuženog broj 109/06 od 14.10.2006. godine i rješenje tuženog o otkazu ugovora o radu broj 255/06 od 18.11.2006. godine i sa zahtjevom da se tuženi obaveže da tužitelja vrati na rad.
O b r a z l o ž e n j e
Tužitelj u tužbi podnesenoj kod ovoga suda dana 21.2.2007. godine navodi da je rješenjem direktora tuženog broj 12/06 od 25.5.2006. godine (u skladu sa Pravilnikom o radu tuženog) pokrenut disciplinski postupak protiv tužitelja zbog povrede radnih obaveza iz člana 91. stav 1. tačka 9. Zakona o radu (član 98. stav 1. tačka 9. ZOR prečišćeni tekst), člana 38. Opšteg kolektivnog ugovora i člana 4. Pravilnika o radu „neizvršavanja, nemarno, neblagovremeno i nesavjesno izvršavanje radne obaveze“, da je ovom povredom kvalifikovano ponašanje tužitelja opisano u prijavi za pokretanje disciplinskog postupka kao: nenabavljanje robe kroz duži vremenski period i nevršenje nabavke „konkurentne robe“, neostvarivanje planirane realizacije za poslovnu 2005.godinu, često napuštanje radnog mjesta i nemarno obavljanje poslova, da je dsiciplinski postupak pokrenut na osnovu izvještaja Komisije tuženog za internu kontrolu broj 111/06 od 15.01.2006. godine sačinjenog za poslovnu 2005. godinu, da je poslovni rezultat prodavnice čiji je tužitelj bio poslovođa u spornom periodu rezultat objektivnih okolnosti, da je on na te okolnosti ukazivao rukovodstvu tužene, da se slabosti u radu ne mogu pripisati tužitelju i da su disciplinski postupak i pobijana odluka Disciplinske komisije broj 109/06 od 14.10.2006. godine te rješenja tuženog broj 255/06 od 18.11.2006. godine o otkazu ugovora o radu, nezakoniti.
Predlaže da sud donese presudu kojom će poništiti osporene odluke tuženog i da obaveže tuženog da tužitelja vrati na rad.
Tuženi u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev tužitelja u osnovi i navodi da je disciplinski postupak protiv tužitelja proveden u skladu sa opštim kolektivnim ugovorom i Pravilnikom preduzeća, da je rukovodstvo tužene povodom brojnih pritužbi kupaca obrazovao Komisiju za internu kontrolu rada prodajnog objekta broj 14 „Gora“ u Banjoj Luci u kojoj je tužitelj bio dugogodišnji poslovođa, da je u disciplinskom postupku utvrđena odgovornost tužitelja za povrede koje su mu stavljene na teret.
Predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.
Za rješavanje predmetnog spora u primjeni je odredba člana 91. Zakona o radu (″Službeni glasnik Republike Srpske″, br. 38/00, 41/00, 47/02, 38/03, 66/03 i 20/07 - član 98. Zakona o radu - Prečišćeni tekst „Službeni glasnik RS“ broj 55/07, dalje: ZOR), člana 38, 40 i 42 Opšteg kolektivnog ugovora („Službeni glasnik republike Srpske broj 31/06, dalje: OKU) i član 4. Pravilnika o radu.
Odrerdbom člana 91. ZOR (član 98. ZOR prečišćeni tekst) propisano je da je teža povreda radnih obaveza, takvo ponašanje radnika na radu ili u vezi sa radom kojim se nanosi ozbiljna šteta interesima poslodavca kao i ponašanje radnika iz koga se osnovano može zaključiti da dalji rad radnika kod poslodavca, ne bi bio moguć. U stavu 2. tačkama od 1. do 9. ovog člana propisane su teže povrede radne obaveze zbog kojih poslodavac može da otkaže ugovor o radu sa radnikom, a tačkom 9. (za koju je tužitelju izrečena sporna disciplinska mjera) propisano je, da se težom povredom smatra „svako drugo ponašanje radnika kojim se nanosi šteta interesima poslodavca ili iz koga se osnovano može zaključitida dalji rad radnika kod poslodavca na bi bio moguć“. Članom 92. ZOR (član 99. Prečišćenog teksta ZOR) predviđeno je da se Kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o radu bliže uređuje pokretanje, vođenje i zastarjelost postupka za utvrđivanje povreda radnih obaveza i drugih pitanja od značaja za zaštitu radne discipline. Prema stavu 2. ovog člana, o otkazivanju ugovora o radu zbog teže povrede radne obaveze odlučuje direktor na prijedlog neposrednog rukovodioca ili neposredno, ako Kolektivnim ugovorom ili Pravilnikom o radu, nije drugačije određeno.
Nesporno među parničnim strankama je da je tužitelj u spornom izvještajnom periodu (u toku 2005. godine) bio poslovođa u prodajnom objektu tuženog broj 14. „Gora“ u Banjoj Luci, da je u tom periodu promet robe (čija se prodaja vršila u istom prodajnom objektu) bio smanjen i da nije ostvarena planirana realizacija za taj obračunski period.
Sporno je da li su uzroci negativnog poslovnog rezultata za navedeni period objektivne prirode, kako to tvrdi tužitelj, ili su rezultat nemarnog i neodgovornog obavljanja poslova od strane tužitelja, da li je tuženi pravilno kvalifikovao povrede koje su tužitelju stavljene na teret, kao i zakonitost provedenog disciplinskog postupka.
Na sporne okolnosti izvedeni su dokazi: saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke, saslušanjem svjedoka M.M. (predsjednika Disciplinske komisije tuženog), pročitani su spisi disciplinskog predmeta tuženog, odluka Disciplinske komisije broj 109/06 od 14.10.2006. godine, rješenja tuženog o otkazu ugovora o radu broj 255/06 od 18.11.2006. godine, izvještaji Komisije tuženog broj 111/06 od 15.1.2006. godine, pritužbe kupaca protiv tužitelja.
Iz iskaza tužitelja saslušanog kao parnične stranke i iskaza svjedoka M.M. proizlazi da je tužitelj u prodajnom objektu tuženog broj 14 „Gora“ Banja Luka radio kao poslovođa, da je poslovanje tog prodajnog objekta iz godine u godinu bilo slabije a da u spornom obračunskom periodu (za 2005. godinu) nije bilo gotovo nikakve, a pogotovo da nije ostvarena planirana realizacija u navedenom prodajnom objektu i da tužitelj nije vršio nabavku robe. Proizlazi takođe, da je disciplisnki postupak protiv tužitelja proveden u skladu sa Zakonom, OKU i Pravilnikom o radu, da je tužitelju omogućena odbrana na raspravi pred Disciplinskom komisijom i da tužitelj pred Disciplinskom komisijom nije dokazao da su uzroci slabog poslovanja predmetnog prodajnog objekta, objektivne prirode.
Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbi člana 8. Zakona o parničnom postuku (″Službeni glasnik Republike Srpske″, br. 58/03 do 63/07, dalje: ZPP) sud je utvrdio, da je tužitelj počinio povrede radnih obaveza koje su mu stavljene na teret, da je tuženi pravilno izvršio pravnu kvalifikaciju tih povreda radnih obaveza i da je disciplinska mjera izrečena tužitelju spornom odlukom, adekvatna učinjenim povredama radnih obaveza.
Prema odredbi člana 38. OKU povredu radne obaveze iz ugovora o radu radnik čini neizvršavanjem ili nemarnim, neblagovremenim ili nesavjesnim izvršavanjem radnih obaveza. Saglasno odredbi člana 40. istog ugovora organi za vođenje disciplinskog postupka su: za lakše povrede radne dužnosti, lice određeno Statutom, a za teže povrede radne dužnosti za koje poslodavac nije jednostrano raskinuo ugovor o radu je, Disciplinska komisija.
Mjere za povrede radnih obaveza (upozorenje i prestanak radnog odnosa) propisane su odredbom člana 42. st. 1. OKU, s mogućnošću zamjene mjere prestanka radnog odnosa s novčanom kaznom pod uslovima iz stava 2. ovog člana. Kako se radniku za kojeg se utvrdi da je izvršio težu povredu radne obaveze prema navedenoj odredbi, izriče mjera prestanka radnog odnosa, a organ za vođenje i izricanje mjere za teže povrede radnih obaveza je Disciplinska komisija, slijedi zaključak da ovu disciplinsku mjeru izriče Disciplinska komisija.
Pravilnikom o radu tuženog (član 4.) propisana je teža povreda radne obaveze identično kao u članu 38. st. 1. OKU, a odredbom člana 23. propisan je postupak utvrđivanja disciplinske odgovornosti koju za teže povrede, prema odredbi člana 28. Pravilnika, utvrđuje Disciplinska komisija.
Ispitujući zakonitost sporne odluke tuženog za težu povredu radne dužnosti tužitelja, a s tim u vezi i rješenja o otkazu ugovora o radu, ovaj sud nalazi da su te odluke tuženog, zakonite. Ovo stoga što je disciplinski postupak protiv tužitelja proveden na zakonit način (u zakonom, opštim kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o radu, predviđenom postupku). Što se tiče izrečene disciplinske mjere – prestanak radnog odnosa tužitelju, ista je po ocjeni ovoga suda, adekvatna stepenu disciplinske odgovornosti tužitelja pa su osporena odluka i rješenje tuženog zakoniti sa formalne i sa materijalne strane. Zakonitost disciplinske odluke, koja u sebi sadrži odluku o odgovornosti radnika i odluku o izricanju disciplinske mjere, predstavlja i ispunjenje uslova za individuiliziranje mjere. Disciplinska komisija je u konkretnom slučaju utvrdila disciplinsku odgovornost tužitelja za naprijed navedene povrede radnih obaveza, za koje se u skladu sa članom 4. Pravilnika o radu može izreći disciplinska mjera prestanak radnog odnosa, pa je tuženi, po ocjeni suda, pravilno primijenio navedeni član Pravilnika kada je tužitelju izrekao tu disciplinsku mjeru, što pobijanu odluku tuženog čini zakonitom.
Ocjenom provedenih dokaza sud je utvrdio da iz stanja spisa disciplinskog predmeta proizlazi da su u radnjama tužitelja koje su mu stavljene na teret: nenabavljanje robe kroz duži vremenski period, nenabavljanje „konkurentne robe“, neostvarivanje realizacije u poslovnoj 2005. godini ni na nivou prosječne realizacije iz prethodnog perioda, često napuštanje radnog mjesta i nemarno obavljanje poslova, jer je odgovoran za ostvaraivanje prometa, zaliha robe i za ekonomski uspješno poslovanje, upućivanje potencijalnih kupaca u trgovinu u vlasništvu supruge tužitelja, za koja je na nesumnjiv način utvrđeno u dsiciplinskom postupku da ih je tužitelj počinio, sadržana obilježja teže povrede radne obaveze iz člana 91. stav 1. tačka 9. ZOR (član 98. stav 1. tačka 9. ZOR, prečišćeni tekst), člana 38. stav 1. OKU i člana 4. Pravilnika o radu tuženog, za koju je utvrđena njegova disciplinska odgovornost. Stoga, izrečena disciplinska mjera svjedoči da je tužitelj bio u stanju nediscipline kada se ponašao na opisani način, kakvo stanje je sankcionisano adekvatnom disciplinskom mjerom. Zato, tvrdnja tužitelja sa glavne rasprave da su do navedenih slabosti u poslovanju trgovina dovele objektivne poteškoće, nisu osnovane, jer tužitelj nije pružio dokaze da je sa svoje strane bilo šta učinio da do takvog stanja ne dođe, mada je odgovoran za uspješno poslovanje tog prodajnog objekta. Navedene pritužbe protiv tužitelja, koje potvrđuju navode tuženog o ponašanju koje mu je stavljeno na teret, tužitelj nije osporio na glavnoj raspravi, niti je predložio da se podnosioci istih saslušaju na te odlučne okolnosti. Sve navedene okolnosti upućuju na zaključak da su sporne odluke tuženog zakonite sa materijalne i sa formalni-pravne strane.
Na osnovu iznijetog proizlazi da su ispunjeni uslovi iz člana 91. ZOR (član 98. ZOR prečišćeni tekst), članova 38., 40 i 42 OKU i člana 4. Pravilnika o radu za utvrđenje zakonitosti odluka Disiplinske komisije tuženog o izrečenoj disciplinskoj mjeri prestanak radnog odnosa tužitelju i rješenja direktora tuženog o otkazu ugovora o radu, jer je to rješenje deklaratornog karaktera, a osnov prestanka radnog odnosa tužitelju je izrečena disciplinska mjera, koja je po ocjeni ovoga suda adekvatna obimu učinjenih povreda od strane tužitelja.
Slijedom izloženog, ovaj sud je primjenom člana 176. ZPP-a tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.
Tuženi nije postavio zahtjev za naknadu troškova postupka pa presuda ne sadrži odluku o tome.
Sudija
I.I.
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude, nezadovoljana strana ima pravo na žalbu
u roku od 15 dana od donošenja iste Okružnom sudu u Banja Luci
putem ovoga suda. Žalba se podnosi u 3 primjerka.
izvor http://epravo.ba
Ovdje možete preuzeti ogledni primjer presude kojom se odbija tužitelj sa tužbenim zahtjevom za poništenje odluke disciplinske komisije tuženog i rješenje tuženog o otkazu ugovora o radu i sa zahtjevom da se tuženi obaveže da tužitelja vrati na rad.
Primjer ne predstavlja vjerni prikaz originalne sudske odluke, već prilagodbu iste koji se kao takav može koristiti kao model prilikom pisanja stvarne presude.
Primjer pripremila: sudija Rosa Obradović, Vrhovni sud Republike Srpske.
Recenzija: sudija Slavica Čurić, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine.
Primjer verifikovala: Stalna komisija za Centar za sudsku dokumentaciju.
Bosna i Hercegovina
Republika Srpska
OSNOVNI SUD U BANЈOJ LUCI
Broj: ____________________
Banja Luka, 21.02.2008. godine
Osnovni sud u Banjoj Luci po sudiji pojedincu I. I., u pravnoj stvari tužitelja L.L. iz Banja Luke Vrbanja broj 21. protiv tuženog „T.P.“ DOO Banja Luka Ulica Marije Knežević broj 114. koga zastupa R.R. punomoćnik po zaposlenju iz Banja Luke, Ulica Vrbanjska broj 45., radi poništenja rješenja, V.S. 11.000,00 KM nakon održane glavne i javne rasprave dana 21.01.2008. godine, u prisustvu tužitelja i punomoćnika tuženog, donio je dana 21.02.2008. godine slijedeću:
P R E S U D U
Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom za poništenje Odluke Disciplinske komisije tuženog broj 109/06 od 14.10.2006. godine i rješenje tuženog o otkazu ugovora o radu broj 255/06 od 18.11.2006. godine i sa zahtjevom da se tuženi obaveže da tužitelja vrati na rad.
O b r a z l o ž e n j e
Tužitelj u tužbi podnesenoj kod ovoga suda dana 21.2.2007. godine navodi da je rješenjem direktora tuženog broj 12/06 od 25.5.2006. godine (u skladu sa Pravilnikom o radu tuženog) pokrenut disciplinski postupak protiv tužitelja zbog povrede radnih obaveza iz člana 91. stav 1. tačka 9. Zakona o radu (član 98. stav 1. tačka 9. ZOR prečišćeni tekst), člana 38. Opšteg kolektivnog ugovora i člana 4. Pravilnika o radu „neizvršavanja, nemarno, neblagovremeno i nesavjesno izvršavanje radne obaveze“, da je ovom povredom kvalifikovano ponašanje tužitelja opisano u prijavi za pokretanje disciplinskog postupka kao: nenabavljanje robe kroz duži vremenski period i nevršenje nabavke „konkurentne robe“, neostvarivanje planirane realizacije za poslovnu 2005.godinu, često napuštanje radnog mjesta i nemarno obavljanje poslova, da je dsiciplinski postupak pokrenut na osnovu izvještaja Komisije tuženog za internu kontrolu broj 111/06 od 15.01.2006. godine sačinjenog za poslovnu 2005. godinu, da je poslovni rezultat prodavnice čiji je tužitelj bio poslovođa u spornom periodu rezultat objektivnih okolnosti, da je on na te okolnosti ukazivao rukovodstvu tužene, da se slabosti u radu ne mogu pripisati tužitelju i da su disciplinski postupak i pobijana odluka Disciplinske komisije broj 109/06 od 14.10.2006. godine te rješenja tuženog broj 255/06 od 18.11.2006. godine o otkazu ugovora o radu, nezakoniti.
Predlaže da sud donese presudu kojom će poništiti osporene odluke tuženog i da obaveže tuženog da tužitelja vrati na rad.
Tuženi u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev tužitelja u osnovi i navodi da je disciplinski postupak protiv tužitelja proveden u skladu sa opštim kolektivnim ugovorom i Pravilnikom preduzeća, da je rukovodstvo tužene povodom brojnih pritužbi kupaca obrazovao Komisiju za internu kontrolu rada prodajnog objekta broj 14 „Gora“ u Banjoj Luci u kojoj je tužitelj bio dugogodišnji poslovođa, da je u disciplinskom postupku utvrđena odgovornost tužitelja za povrede koje su mu stavljene na teret.
Predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.
Za rješavanje predmetnog spora u primjeni je odredba člana 91. Zakona o radu (″Službeni glasnik Republike Srpske″, br. 38/00, 41/00, 47/02, 38/03, 66/03 i 20/07 - član 98. Zakona o radu - Prečišćeni tekst „Službeni glasnik RS“ broj 55/07, dalje: ZOR), člana 38, 40 i 42 Opšteg kolektivnog ugovora („Službeni glasnik republike Srpske broj 31/06, dalje: OKU) i član 4. Pravilnika o radu.
Odrerdbom člana 91. ZOR (član 98. ZOR prečišćeni tekst) propisano je da je teža povreda radnih obaveza, takvo ponašanje radnika na radu ili u vezi sa radom kojim se nanosi ozbiljna šteta interesima poslodavca kao i ponašanje radnika iz koga se osnovano može zaključiti da dalji rad radnika kod poslodavca, ne bi bio moguć. U stavu 2. tačkama od 1. do 9. ovog člana propisane su teže povrede radne obaveze zbog kojih poslodavac može da otkaže ugovor o radu sa radnikom, a tačkom 9. (za koju je tužitelju izrečena sporna disciplinska mjera) propisano je, da se težom povredom smatra „svako drugo ponašanje radnika kojim se nanosi šteta interesima poslodavca ili iz koga se osnovano može zaključitida dalji rad radnika kod poslodavca na bi bio moguć“. Članom 92. ZOR (član 99. Prečišćenog teksta ZOR) predviđeno je da se Kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o radu bliže uređuje pokretanje, vođenje i zastarjelost postupka za utvrđivanje povreda radnih obaveza i drugih pitanja od značaja za zaštitu radne discipline. Prema stavu 2. ovog člana, o otkazivanju ugovora o radu zbog teže povrede radne obaveze odlučuje direktor na prijedlog neposrednog rukovodioca ili neposredno, ako Kolektivnim ugovorom ili Pravilnikom o radu, nije drugačije određeno.
Nesporno među parničnim strankama je da je tužitelj u spornom izvještajnom periodu (u toku 2005. godine) bio poslovođa u prodajnom objektu tuženog broj 14. „Gora“ u Banjoj Luci, da je u tom periodu promet robe (čija se prodaja vršila u istom prodajnom objektu) bio smanjen i da nije ostvarena planirana realizacija za taj obračunski period.
Sporno je da li su uzroci negativnog poslovnog rezultata za navedeni period objektivne prirode, kako to tvrdi tužitelj, ili su rezultat nemarnog i neodgovornog obavljanja poslova od strane tužitelja, da li je tuženi pravilno kvalifikovao povrede koje su tužitelju stavljene na teret, kao i zakonitost provedenog disciplinskog postupka.
Na sporne okolnosti izvedeni su dokazi: saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke, saslušanjem svjedoka M.M. (predsjednika Disciplinske komisije tuženog), pročitani su spisi disciplinskog predmeta tuženog, odluka Disciplinske komisije broj 109/06 od 14.10.2006. godine, rješenja tuženog o otkazu ugovora o radu broj 255/06 od 18.11.2006. godine, izvještaji Komisije tuženog broj 111/06 od 15.1.2006. godine, pritužbe kupaca protiv tužitelja.
Iz iskaza tužitelja saslušanog kao parnične stranke i iskaza svjedoka M.M. proizlazi da je tužitelj u prodajnom objektu tuženog broj 14 „Gora“ Banja Luka radio kao poslovođa, da je poslovanje tog prodajnog objekta iz godine u godinu bilo slabije a da u spornom obračunskom periodu (za 2005. godinu) nije bilo gotovo nikakve, a pogotovo da nije ostvarena planirana realizacija u navedenom prodajnom objektu i da tužitelj nije vršio nabavku robe. Proizlazi takođe, da je disciplisnki postupak protiv tužitelja proveden u skladu sa Zakonom, OKU i Pravilnikom o radu, da je tužitelju omogućena odbrana na raspravi pred Disciplinskom komisijom i da tužitelj pred Disciplinskom komisijom nije dokazao da su uzroci slabog poslovanja predmetnog prodajnog objekta, objektivne prirode.
Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbi člana 8. Zakona o parničnom postuku (″Službeni glasnik Republike Srpske″, br. 58/03 do 63/07, dalje: ZPP) sud je utvrdio, da je tužitelj počinio povrede radnih obaveza koje su mu stavljene na teret, da je tuženi pravilno izvršio pravnu kvalifikaciju tih povreda radnih obaveza i da je disciplinska mjera izrečena tužitelju spornom odlukom, adekvatna učinjenim povredama radnih obaveza.
Prema odredbi člana 38. OKU povredu radne obaveze iz ugovora o radu radnik čini neizvršavanjem ili nemarnim, neblagovremenim ili nesavjesnim izvršavanjem radnih obaveza. Saglasno odredbi člana 40. istog ugovora organi za vođenje disciplinskog postupka su: za lakše povrede radne dužnosti, lice određeno Statutom, a za teže povrede radne dužnosti za koje poslodavac nije jednostrano raskinuo ugovor o radu je, Disciplinska komisija.
Mjere za povrede radnih obaveza (upozorenje i prestanak radnog odnosa) propisane su odredbom člana 42. st. 1. OKU, s mogućnošću zamjene mjere prestanka radnog odnosa s novčanom kaznom pod uslovima iz stava 2. ovog člana. Kako se radniku za kojeg se utvrdi da je izvršio težu povredu radne obaveze prema navedenoj odredbi, izriče mjera prestanka radnog odnosa, a organ za vođenje i izricanje mjere za teže povrede radnih obaveza je Disciplinska komisija, slijedi zaključak da ovu disciplinsku mjeru izriče Disciplinska komisija.
Pravilnikom o radu tuženog (član 4.) propisana je teža povreda radne obaveze identično kao u članu 38. st. 1. OKU, a odredbom člana 23. propisan je postupak utvrđivanja disciplinske odgovornosti koju za teže povrede, prema odredbi člana 28. Pravilnika, utvrđuje Disciplinska komisija.
Ispitujući zakonitost sporne odluke tuženog za težu povredu radne dužnosti tužitelja, a s tim u vezi i rješenja o otkazu ugovora o radu, ovaj sud nalazi da su te odluke tuženog, zakonite. Ovo stoga što je disciplinski postupak protiv tužitelja proveden na zakonit način (u zakonom, opštim kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o radu, predviđenom postupku). Što se tiče izrečene disciplinske mjere – prestanak radnog odnosa tužitelju, ista je po ocjeni ovoga suda, adekvatna stepenu disciplinske odgovornosti tužitelja pa su osporena odluka i rješenje tuženog zakoniti sa formalne i sa materijalne strane. Zakonitost disciplinske odluke, koja u sebi sadrži odluku o odgovornosti radnika i odluku o izricanju disciplinske mjere, predstavlja i ispunjenje uslova za individuiliziranje mjere. Disciplinska komisija je u konkretnom slučaju utvrdila disciplinsku odgovornost tužitelja za naprijed navedene povrede radnih obaveza, za koje se u skladu sa članom 4. Pravilnika o radu može izreći disciplinska mjera prestanak radnog odnosa, pa je tuženi, po ocjeni suda, pravilno primijenio navedeni član Pravilnika kada je tužitelju izrekao tu disciplinsku mjeru, što pobijanu odluku tuženog čini zakonitom.
Ocjenom provedenih dokaza sud je utvrdio da iz stanja spisa disciplinskog predmeta proizlazi da su u radnjama tužitelja koje su mu stavljene na teret: nenabavljanje robe kroz duži vremenski period, nenabavljanje „konkurentne robe“, neostvarivanje realizacije u poslovnoj 2005. godini ni na nivou prosječne realizacije iz prethodnog perioda, često napuštanje radnog mjesta i nemarno obavljanje poslova, jer je odgovoran za ostvaraivanje prometa, zaliha robe i za ekonomski uspješno poslovanje, upućivanje potencijalnih kupaca u trgovinu u vlasništvu supruge tužitelja, za koja je na nesumnjiv način utvrđeno u dsiciplinskom postupku da ih je tužitelj počinio, sadržana obilježja teže povrede radne obaveze iz člana 91. stav 1. tačka 9. ZOR (član 98. stav 1. tačka 9. ZOR, prečišćeni tekst), člana 38. stav 1. OKU i člana 4. Pravilnika o radu tuženog, za koju je utvrđena njegova disciplinska odgovornost. Stoga, izrečena disciplinska mjera svjedoči da je tužitelj bio u stanju nediscipline kada se ponašao na opisani način, kakvo stanje je sankcionisano adekvatnom disciplinskom mjerom. Zato, tvrdnja tužitelja sa glavne rasprave da su do navedenih slabosti u poslovanju trgovina dovele objektivne poteškoće, nisu osnovane, jer tužitelj nije pružio dokaze da je sa svoje strane bilo šta učinio da do takvog stanja ne dođe, mada je odgovoran za uspješno poslovanje tog prodajnog objekta. Navedene pritužbe protiv tužitelja, koje potvrđuju navode tuženog o ponašanju koje mu je stavljeno na teret, tužitelj nije osporio na glavnoj raspravi, niti je predložio da se podnosioci istih saslušaju na te odlučne okolnosti. Sve navedene okolnosti upućuju na zaključak da su sporne odluke tuženog zakonite sa materijalne i sa formalni-pravne strane.
Na osnovu iznijetog proizlazi da su ispunjeni uslovi iz člana 91. ZOR (član 98. ZOR prečišćeni tekst), članova 38., 40 i 42 OKU i člana 4. Pravilnika o radu za utvrđenje zakonitosti odluka Disiplinske komisije tuženog o izrečenoj disciplinskoj mjeri prestanak radnog odnosa tužitelju i rješenja direktora tuženog o otkazu ugovora o radu, jer je to rješenje deklaratornog karaktera, a osnov prestanka radnog odnosa tužitelju je izrečena disciplinska mjera, koja je po ocjeni ovoga suda adekvatna obimu učinjenih povreda od strane tužitelja.
Slijedom izloženog, ovaj sud je primjenom člana 176. ZPP-a tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.
Tuženi nije postavio zahtjev za naknadu troškova postupka pa presuda ne sadrži odluku o tome.
Sudija
I.I.
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude, nezadovoljana strana ima pravo na žalbu
u roku od 15 dana od donošenja iste Okružnom sudu u Banja Luci
putem ovoga suda. Žalba se podnosi u 3 primjerka.
izvor http://epravo.ba
- By LegaForum